Pozdrav, Deckard
Mislim da je to moguće i da prvo trebamo postići ono stanje u kojemu ćeš voljeti sebe. Trebaš prepoznati sebe. Prepoznati da si dio Kreacije i da si predivan, ti si svjetlo i svjetlo je ono što prožima tvoje biće. Trebaš dopustiti da te svjetlo dotakne, otvoriti 4. čakru, maknuti sve grčeve koji grčevito žive u strahu od nečega i pustiti da te svjetlo obuzme. Naravno, dok radiš na sebi, ne bi trebao zanemariti sva druga bića. Vidjeti svjetlo u svemu što te okružuje, osjetiti toplinu i ugodu, spoznati prirodu svega čega si dio i čega možeš uopće spoznati prirodu. Ne ignorirati ljude koji te okružuju, nego uvažiti njihovo postojanje. Izgrađivati odnose. i što mislim da je jako bitno, izgraditi odnose s ljudima koji su ti naročito bliski i zapitati se što od njih možeš naučiti i što bi oni mogli od tebe naučiti. Prepoznati sebe u drugome i druge u sebi.

Euzebije
Uz dozvolu autora prenosim jedan zanimljiv tekst koji na malo drugačiji način osvjetljava tu temu.
Autor je Samira Begman.

Anđeo Lucifer je skupa sa Mihaelom radio na stvaranju svijeta u petoj dimenziji. U to vrijeme postojala je samo šesta i više dimenzije. Tako je iz strukture prostor i vrijeme stvoren polaritet: svjetlo i tama. Knjiga geneziz govori o tami koja vlada dubinama, i o svjetlu koje je nastalo tek nakon tame. (Da schied Gott das Licht von der Finsternis). Mihael je vladao polom svjetla, Lucifer polom tame. Oba anđela su bića ljubavi i mudrosti. Lucifer je svojim silaskom stvorio kosmičku rupu u strukturi vremena i prostora i tako omogućio stvaranje pete dimenzije. Od tog vremena on sa beskonačnim, anđeoskim strpljenjem drži svoj pol usidrenim i na taj način omogućava cikluse stvaranja i razvoja, evolucije duha i svijesti.

Do treće dimenzije slijedili su daljnji silasci, ili crkvenom terminologijom, «padovi».
Drugom silazku slijedilo je stvaranje četvrte dimenzije. Početkom egzistencije zemlje u petoj dimenziji, elohimi, graditelji forme, radili su na stvaranju osnova jedne planete koja bi bila u stanju da održava ogromnu skupinu različitih životnih formi. Suprotnosti jin i jang omogućili su život različitih formi u harmoniji.

Treći silazak nije bio u stvaralačkom planu Mihaela i Lucifera. Zemlja se u četvrtoj dimenziji mogla održati u rajskom stanju mira i harmonije (Garten Eden). Ali postojala su bića drugih solarnih sistema univerzuma koja su u sebi sadrzavala izvjestan stupanj fragmentacije (odvojenosti, materijalne svijesti). Njima je jedno vrijeme bilo nemoguće da dostignu punu svijest o jedinstvu i zato su razvili svijest o tijelu i svijest o duši. (Vedski spisi, naročito Višnu purana, detaljno opisuju ove udaljene solarne sisteme i egzistenciju u odvojenosti moćnih bića koji su imali utjecaj na svijet četvrte dimenzije) Ovo je dovelo do osjećaja odvojenosti od drugih bića (anđeli, deve, elohimi) što je opet uzrokovalo veću distancu od vibracija duše. Vremenom je to dovelo do osude dualnosti, što je stvaralo još teže, niže vibracije. Tako je došlo do još jednog silaska u treću dimenziju, jer niske vibracije osuđivanja i opozicije ne pripadaju četvrtoj dimenziji. Jer kvalitet četvrte i viših dimenzija je bezuvjetna ljubav.

Opis progonstva iz raja (Garten Eden) u knjizi genezis se odnosi na ovaj silazak u treću dimenziju. Odvojenost od vibracija duše i drugih bića univerzuma rezultirao je ograničenost, (nemoć) bol i patnju. Nastalo je poimanje suprotnosti: dobro - zlo. Osjećaj nemoći i patnje bio je sve jači i zgusnuo se u kolektivnu misaonu formu. Iz ovakvih misaonih formi nastalo je biće, sotona ili antikrist, kao predstavnik zla. Ovo biće nije ništa drugo do zgusnute misaone forme zla, i nije ni u kakvoj vezi sa dušom, jer duša, iako utjelovljena u formu treće dimenzije, je kvaliteta četvrte i viših dimenzija. Misaone forme o zlu čvrsto su se nastanile u eteričnom i astralnom tijelu zemlje, tako da sve duše, koje prilikom inkarnacije prolaze kroz ovaj predio (tibetski Bardo), uzimaju učešće u kolektivnu karmu treće dimenzije.

Nažalost, mnoge religije su misaone forme o suprotnosti dobro – zlo, uzele za osnovu svoje vjere. Na taj način je u potpunosti izgubljeno sjećanje o našem istinskom porijeklu, i način i cilj našeg silaska u svijet dualnosti izokrenut i izopačen. I kada više nismo bili u stanju da shvatimo cilj i zadatak našeg silaska, identificirali smo Lucifera sa sotonom (i strpali ga u jedan koš), materiju sa zlom a duh sa dobrim.

Dakle, sotona, kao biće ne postoji, to je kolektivna misaona forma ogromne koncentracije i gustoće, tako da energije te koncetracije imaju moć da djeluju na stvaranje kolektivne karme, na realnost unutar treće dimenzije. Živjeti u univerzumu slobodne volje znači preuzeti odgovornost za svoje odluke i djela. Osjećaj krivice i loša savjest se puno lakše podnose ako se projiciraju na nekog drugog (đavo, šejtan, sotona) i time na njega prebaci odgovornost. Ali poistovjećivati anđela Lucifera sa misaonim formama zla je nepravda koju on strpljivo podnosi svjestan da je to dio njegove odgovornosti pri sprovođenju njegovog zadatka u cjelokupnog Božijem planu – usidravanje pola tame (materije). Ali, kolektivna ljudska svijest prolazi kroz velike preobražaje i ulazi u zrelost u kojoj više neće biti moguće svoje slabosti projicirati na drugog i izbjegavati da svjesno preuzme odgovornost za svoje odluke. A time će i biće i uloga Lucifera biti sagledano kroz pravo svjetlo.

Sorry, Sophe!

Ansi u skladu sa naslovom teme izlaže i opisuje SVOJ pogled na svijet, ali nikoga, pa ni tebe, ne sili, niti može prisiliti, da prihvati takav način posmatranja... Ti uvijek gledaš i osjećaš sama...
Bogatstvo Svijeta i jeste u tome što svako biće ima sopstveni pogled i „unutrašnji“ glas...
Ali, slažemo se da je intonacija posta bila ... nametljiva ... jer, ... nije rečeno da je to lični pogled autora posta... (mada, s obzirom na to kako glasi naziv teme, pisac je smatrao da se personalnost izloženog stava podrazumijeva).
I zato molimo da se sve protekle i buduće opaske i konstatacije autora ovog posta shvate u kontekstu naslova topika ... kao osobni pogled na ono o čemu se piše.

.........

LJUBAV

A s obzirom da je naslov topika vrlo domišljato sročen, i da se u okviru ove teme može govoriti o svemu onom što podrazumijevamo pod pojmom Svijet, pa čak i o onom što nije uključeno u taj pojam (kako bismo ga što bolje objasnili), možemo, dakle, govoriti i o ljubavi kao jednom od najznačajnijih djelića (i ovo je lični pogled!) tog mozaika što ga zovemo Svijet.

Kada je već riječ o ljubavi, osjećamo obavezu da našoj dragoj Veseloj vještici odgovorimo ovo:

Slažemo se da je ljubav, između ostalog i odnos, ali to opet podrazumijeva bar dvoje: SUBJEKAT, koji ljubav doživljava (kao stanje svijesti) i „OBJEKAT“, prema kojem je ljubav usmjerena.

Ono što smo podrazumijevali pod „Za tu igru (što najviše radosti i boli donosi), poterebno je DVOJE...“
nije implicite podrazumijevalo dva SUBJEKTA, niti je impliciralo uvjetovanost ljubavi.

.............

Ett,

Naslov i tema topika je VLASTITI pogled... Zato nam se čini da bi citiranje tuđih gledišta bilo on topik samo kada odražava i tvoj pogled.

.................

„DVIJE“ VRSTE POGLEDA NA SVIJET

A, evo sada da se ponovo vratimo glavnoj temi, tj. (ličnom) pogledu na Svijet.

I odmah da kažemo da u suštini postoji samo JEDNA vrsta pogleda na Svijet... a to je SUBJEKTIVNI.
Naravno mi često govorimo i o tkz. OBJEKTIVNOM pogledu na Svijet, ali takav pogled zbilja ne postoji.

A zašto?

Pa, zato što se Svijet uvijek i svagda može posmatrati samo vlastitim instrumentima posmatranja, odnosno vlastitim čulima.
Dakle, svako biće Svijet posmatra kroz prizmu ličnih čulnih naočara.
(Opet da posjetimo, ni ovo nije nametanje pogleda, nego lični stav)

A kada dva ili više takvih čulnih posmatrača međusobno razmijene informacije o rezultatima posmatranja, o sadržaju svojih opažanja mogu da se dogovore i usaglase ga (ukoliko su informacije o „viđenom“, odnosno doživljenom, identične) u ono što podrazumijevamo pod „OBJEKTIVNIM“ pogledom na Svijet, i onda se tako dobijena „slika“ Svijeta svim subjektima posmatranja plasira kao „OBJEKTIVNA“ REALNOST.
Problem je, međutim, u tome što ovu „OBJEKTIVNU“ sliku Svijeta „kvare“ oni subjekti koji trajno, ili samo u određenim situacijama (snovi, halucinacije, hipnoza ...) percipiraju sasvim drugu sliku od one „objektivne“, tj. ... one koju većina ili svi ostali subjekti posmatraju u isto vrijeme i na istom mjestu.

Ali, o tim „kvarovima“ ćemo nešto kasnije...

.........


ŠTA MISLITE KOLIKO IMA POGLEDA NA SVIJET?

Neko će možda reći isto onoliko koliko ima i gledalaca, podrazumijevajući kao gledaoce samo cjelovite biološke organizme.
Ovakovo stajalište je u redu kada su u pitanju jednoćelijski organizmi, poput virusa, na primjer (složićete se da i oni imaju vlastiti pogled na Svijet, u okviru svojih čulnih naočara, naravno).
Međutim, složene biološke jedinke obično se sastoje od mnoštva ćelija ili stanica, od kojih, svako za sebe, predstavlja mini jedinku ili organizmić, ... s obzirom da imaju SVE karakteristike i obilježja pojedinačnog živog bića (samo što uz to još i kolektivno ili zajednički ... gledaju na Svijet)

Dakle, ako bi prihvatili onu pomenutu „objektivnu“ sliku Svijeta, bilo bi u Njemu zaista nebrojeno gledalaca, ... čak i kada bi zanemarili one unutar-organizmične.

Takova slika Svijeta, po našem dubokom ubijeđenju, bila bi isuviše komplikovana za onog Vrhovnog Gledaoca, koji u Sebi objedinjuje SVE ... te poglediće u JEDAN ... vlastiti.

Još ako se takvom „materijalističkom“ gledanju doda i činjenica da se svaka jedinka i svaka ćelija sastoje od gotovo bezbroj sitnijih „čestica“, od kojih se one što ih zovemo svjetlosne ili fotonske ponašaju kao da su žive, ... eh, gdje bi nam onda bio kraj ... s tim pogledima ... (Zamislite koliko samo fotona ima u ovom našem Univerzumu)
Dodajte tome, pride i ove malo još složenije „organizme“ poput planeta i zvijezda, pa ćete dobiti kompletanu sliku .... zbrke ili Haosa u Božijoj Glavi... (ne uključujući pri tome mogućnost da je i ovaj „naš“ Univerzum jedinka ili složeni organizam koji obitava u vlastitom Svijetu i ima sopstveni Univerzum, da svi ti Univerzumi tvore neke Super Univerzume koji grade Super Univerzumske Jedinke, koji su samo djelić nekog još složenijeg organizma, koji je je opet ćelija nekog višeg tijela ..., i tako do u Beskonačno...)

Dakle, takva materijalistička slika Svijeta ne samo da podrazumijeva bezbroj pogleda, nego implicira i haos glede usklađivanja postojanja, funkcionisanja, kretanja, života i rada SVIH tih pojedinačnih jedinki i tijela, .......da bi dragom Bogi očas pregorio hard, da SVE TO ... nadzire i usklađuje u ovu harmoniju koje smo svjedoci u našim očima.

I upravo od te čudne harmonije krenućemo na dalje putovanje u „Moj pogled na Svijet“.


LIČNI POGLED AUTORA POSTA

Kada govorim o vlastitom pogledu na Svijet, da bi zbilja bio ličan, prisiljen sam, evo, koristiti tu najpoznatiju ličnu zamjenicu u prvom licu jednine, kako bi čitalac stekao što vjerniji pogled na ono što ću reći.

Dakle, moj pogled na Svijet, (kao i Vaši, vjerovatno), nije uvijek (bio) isti.

Maglovito se prisjećam svog prvog pogleda iz doba kada sam imao oko dvije godine, iz kojeg nosim svega nekoliko cjelovitih sjećanja, od kojih je jedno izrazito jasno.
Slike Svijeta iz tog perioda nalik su pogledu na koji sve bebe posmatraju Svijet (one ne razlikuju sebe, odnosno svoje tijelo od objekta posmatranja)
Glavna karakteristika takvog načina gledanja jeste odsustvo osjećaja tijela i dvodimenzionalnost slike u očima .... (nema dubine u pogledu).

Iz tog najranijeg perioda sjećam se jedne noći u kojoj sam kroz prozor sa rešetkama u prizemlju barakice u kojoj smo stanovali, posmatrao neke konje koji se tu nađoše u neposrednoj blizini prozora, i koji me svojim frktanjem probudiše u neka doba noći ... Nešto su se propinjali na zadnje noge, kao da su bili uznemireni ... U svakom slučaju prizor koji sam vidio te noći iz nekog razloga fascinirao me je u toliko mjeri, da mi se trajno urezao u sjećanje ... tako da mogu i sad da ga vidim ...

To dvodimenzionalno gledanje na Svijet dugo se zadržalo u mojoj svijest ... sve do nižih razreda osnovne škole.

Ono što je interesantno je činjenica da sam nekako i ljudska i sva ostala bića u tom periodu posmatra isto tako dvodimenzionalno... poput likova na filmskom platnu ... tako da bi se ta slika iz tog najranijeg perioda mogla i u bukvalnom smislu nazvati slikom (zbog tog nedostatka dubine prostora)...

Možete li zamisliti kako sam bio iznenađen i razočaran kada sam na časovima biologije prvi put vidio da ljudsko tijelo nije tako savršeno (kakvim sam ga vidio) ... tj. ... da ima te unutrašnje organe, srce, crijeva, krv i sve ostalo ... što se „kriju“ ispod ... slike)...

Valjda se od tad i slika u očima definitivno promijenila u trodimenzionalnu.

Međutim, nakon nekih doživljaja u kasnijem periodu života (o kojima će biti riječ naknadno), a naročito nakon pojave snova koje nazivam „budnim“..., slika u očima počinje polagano gubiti tu trodimenzionalnost i postajati sve više nalik onoj iz prvih godina života... jer, se, u međuvremenu, onaj tamni okvir koji okružuje pogled, toliko ustabilio da više nemam utisak kretanja, nego mi se čini kao da kretanje posmatram na televiziji u vlastitoj glavi, odnosno očima.

.............

Nastaviće se ...

ett:

Anđeo Lucifer je nedužan u igri zvanoj ŽIVOT koliko i UPRAVITELJ u klaonici
krava.
Sav ovaj materijalni svijet i njegovi zakoni su smišljeni da "muzu" čovjeka
i njegove EMOCIJE tijela koje on izražava kroz misao,RIJEČ,svoja djela i nedjela.
Kada tijelo ostari a Um ravnodušno gleda na svoju okolinu i više nema čistih emocija,želja i potreba tj. nema više dovoljne količine kvalitetnog
"mlijeka".......vrijeme je za klanje ilil ti ga prividnu smrt.
A smrt nije kraj već samo....novi početak...

Kako je došlo do igre zvane život....tko će znati ?
To ne znaju ni proroci ili Božji poslanici,ne zna ni autor Samira Begman ili
Kaseopejci jer sve što oni napišu nije ISTINA već samo njihov pogled na
svijet.
Sva bića koja se nalaze u materijalom djelu Svemira mogu biti tehnološki naprednija ili na višem stupnju inteligencije ali to nikako ne znači da su pobjegla iz "muzaonice".

Ja na Svemir gledam kao na jednu materijalnu cjelinu koja nam je trenutno
nedokučiva zbog naše tehnološke zaostalosti.
Nisu li nam do nedavno tako daleki bili i ostali kontinenti kao i njihovi stanovnici?
Planet Zemlja nije ništa drugo nego li jedan kontinent u moru tame i ništavila.Sva bića koja nas posjećuju nisu ništa drugo nego mutacija čovjeka
što se nakada davno uputio u nepoznata prostranstva Svemira.Uslijed djelovanja raznih gravitacija i nepoznatih sila DNA je doživio promjene tj.
prilagodbu na novu okolinu.
Ne znam da li je kreacija zvana čovjek nastala na Zemlji ali sam ubjeđen da je ljudska stanica centar samosvjesnih bića....od neandertalaca pa sve do Kaseopejaca.

Ja osobno nikada ne bih vjerovao tehnološki naprednijim bićima od nas jer
me takav susret podsjeća na dolazak "moćnih" konkviskadora u civilizaciju
Maja koje su ih odmah prihvatili kao svoje obečane bogove.
Svi znamo kako je taj susret završio i šta se skrivalo iza nasmijanih španjolskih lica.
Konkviskadori su željeli zlato a što žele vanzemaljci...zamislite sami ?
Možda u našem izvornom i nepromjenjenom DNA ima nešto što su ostala
bića svojim mutacijama vremenom izgubila?
Današnja je znanost u počecima manipulacije genima već pokazala da je to
"vaga" u koju je nepoželjno dirati jer ima svoje nepredviđene nuspojave.

Ja bih radije zagrizao svaku treću zdravu prirodnu rajčicu iz svog vrta nego
one predivne dugotrajne genetski modificirane iz uvoza.Moje su rajčice rajskog ukusa i mirisa za razliku od uvoznih koje su poput piljevine.

Možda nas upravo zbog tog "ukusa" i "mirisa" Lucifer toliko voli?

Euzebije,

ovaj materijalni svijet ima jednu veliku vrijednost.
Omogućuje povratak hramu Svjetla.
Obnovivši sebe Čovjek ostaje na ovom svijetu ali ne iz ovog svijeta.
Okovi kojima se jednom sam sputao rasplinuli su se kao mjehuri od sapunice.

Nastavlja se ...

(i dalje u prvom licu jednine)

.................

O EROTSKOJ UZBUĐENOSTI U NAJRANIJIM GODINAMA

U izlaganju „moje“ slike Svijeta, ponovo ću se na trenutak vratiti u najranije godine zemaljskog trajanja, u kojima se dešavalo nešto zbilja zanimljivo (o sličnim iskustvima do sada nisam ništa čuo, niti čitao, mada pretpostavljam da nisu neuobičajena... neobično je, međutim, da o njima malo ko govori, odnosno da se dosta rijetko pominju).

Radi se, naime, o tome da sam u dobi, u kojoj sam se iz bebi-lutke polagano izvlačio u leptira dečkića koji još nije počeo da leti, odnosno, jurca kao muva bez glave, dakle, negdje u uzrastu od tri-četiri godine, doživljavao izrazito erotsko uzbuđenje u prisustvu nekih ženskih entiteta, i to isključivo odraslih (kod djevojčuraka nisam osjećao tu čaroliju), koje su me nekom čudnom magijom skrivenom u unutrašnjosti njihovog bića, neodoljivo privlačile.

(Pretpostavljam da su tu nevjerovatnu erotsku privlačnost vezanu za suprotni pol, u toj ili ranijoj dobi, vjerovatno iskusili i svi ostali muški pripadnici ljudskoga roda, ali da se svi ne sjećamo tih događaja iz prostog razloga što nam se tokom odrastanja hard disk briše, kako bi se upotpunio svježijim utiscima.)

A ta ereotska uzbuđenost u prisustvu određenih osoba bila je toliko jaka, da sam se u blizini tih posebnih magičnih teta vazda vrzmao negdje oko njihovih nogu, (bez obzira da li su stojale ili sjedile... ), i, kao fol, „slučajno“ ih dodirivao tim svojim vragolastim dječijim ručicama ... čak ih poneki put, kad su bile zaokupljene kakvim razgovorom sa drugim tetama, koristeći njihovo odsustvo pažnje izazvano nekom zanimljivom trač-partijom, i milovao po stopalima ili listovima nogu (ali, onako ovlaš, da ne primjete).

Još je, međutim, interesantnije to da sam čak i u tim ranim godinicama imao neko jako, intuitivno, predznanje o tim muško-ženskim „stvarčicama“, koje se tokom odrastanja samo potvrdilo, odnosno produbilo i proširilo, ali je u osnovi ostalo potpuno isto... kao što se ni taj djetinji erotski naboj po svom karakteru nije promijenio... (osim što je postao ... poslušniji..., tako da, osim moje karmičke Eve, više ne milujem ni pogledom ni „ručicama“ te druge magične tete).

..............

P.S.

Euzebije,

Možemo li pojmiti razliku
između Lucifera i Onog što mu dade Svjetlo?


P.S

Bravo, Ett,

To je već TVOJ pogled na Svijet...

Ali, ovom prilkom ne stigoh da ga komentarišem ...

(Spremam se na kraći put)

Ans

Činiti se.
To su samo različite manifestacije hrama kralja SOL-OM-ONa

------------------Pocetak mog subjektivnog promatranja-----------------------

Osoba moze hiljadama godina pricati o svom pogledu na svijet i opet ce samo toj osobi koja prica o njemu imati do kraja smisla ili ce neka druga osoba vidjeti neke fragmente svoje istine ako im se zrake na momenat dodirnu.
Svatko bice je jedna originalna kap u okeanu vjecnosti kojoj se Bog otkriva na jedan specifican nacin i koja mora svojim putem nekad svjetlim, nekad zatamnjenim, nekad pravim , nekad stranputicama da spozna Istog.Nije nista crno i bijelo u isto vrijeme, niti ima savrsenih nego se uci i kroz tugu i kroz ljubav i kroz smijeh i kroz suze.
Dok covjek ne dozivi svoje sopstveno radjanje u Duhu Istine ili dok ne dodje do kraja staze koja uranja u Svjetlost, samo ga tudja iskustva zbunjuju i u njima nikada nece naci ono sto je samo njegova Bit dozivljavanja Istog.
Zato mi se cini da se ona vjecna srz naseg Bica ne moze nikome prenijeti a i nema potrebe za to.
Imala sam jednu poznanicu koji je znala satima pricati o njenoj ljubavi prema Bogu i svojoj oslobodjenosti od materijalnih okova, svojim iskustvima u meditacijama i kako postoji samo jedan jedini nacin u ovo doba Kali Juge da se oslobodimo, dok jednog dana nije dobila tiket za nepravilno parkiranje i to njenom krivicom ,da mi je po njenoj burnoj i potpuno nerazumnoj reakciji sve bilo jasno gdje se trenutno nalazi, ne znam da li je samo njoj. Kazu mudri da treba savladati "male" stvari da bi se penjali stepenicama ljubavi a jedna od tih "malih" stvari je i ovaj materijalni svijet koji smo negdje svojom voljom izabrali da ga iskusimo.
On moze postati nasa tamnica ali i osloboditi nas potpuno.

---------------Kraj mog subjektivnog promatranja------------------------------

U vezi ovog sto je ett napisao o Luciferu

preporucujem sljedece tekstove

http://www.galaksija.com/metafizika/viteski_pohod.htm
http://www.galaksija.com/metafizika/drvo_zivota.htm

meni se najbolje uklapaju u moj pogled na Lucifera

ovaj drugi tekst- Drvo zivota narucito je interesantan za raspravu koja se povela o rijecima

Moj subjektivni pogled na svijet?
Čitam vas, i ne znam ima li smisla odgovarati na ovo pitanje, i je li uopće moguće biti razumljiv drugima. Da bih opisala svoj pogled na svijet, trebalo bi ispričati svoju biografiju, koja vas vjerojatno ne bi zanimala, a vjerojatno bi bila nerazumljiva, jer je nemoguće da drugi razumiju naša iskustva, da se sažive s našim pričama i razumiju naše razloge. Uostalom, baš me briga da li bi tko razumio ili ne bi, važno je da ja sama (konačno) razumijem. Kako da ispričam svoje viđenje drugima ako me baš briga hoće li to drugi razumjeti ili će biti nesporazuma? Čemu trošiti riječi, čemu trud? Ako tražim u vama svoje istomišljenike, to znači da baš i nisam uvjerena da je moj pogled na svijet ispravan. Ako sam sigurna da sam u pravu, tada mi je svejedno kako to drugi vide.

Naslov ove teme je u stvari poziv da se predstavimo, bar ga ja tako razumijem.

Moj pogled na svijet je određen onime što ja doista jesam, a ne onime što bih ja htjela biti, ili što ja tvrdim da jesam, uvjeravam samu sebe ili druge oko sebe. Slično kao Sophijina prijaljica, koja je otkrila da njezin život nije u skladu s njezinim riječima u trenutku je dobila kaznu za parkiranje, mogu ja vama i sebi samoj svašta napričati o svom pogledu na svijet, o onome što sam pročitala, zaključila na osnovu literature ili vlastitim doživljajima u meditacijama, ili donijela za sebe neke odluke o tome što ću prihvatiti kao istinu o svijetu na osnovu tih svojih saznanja i zaključaka..Ali,...da li bi to bila istina, gola istina o mom pogledu na svijet? I dali bi to bila konačna verzija mog pogleda. do sada sam te verzije više puta mijenjala, nadopunjavala, pa je vrlo vjeri+ojatno da ću to opet učiniti. U jedno sam sigurna: Sve dok dosljedno ne živim u skaldu sa svojim pogledom na svijet, sve dok moj privatni život ne odražava i uzvraća mi sliku mojih ideala, ja sam samo obična brbljavica koja prepričava formule iz knjiga, možda ih je da zadrži privid vlastite originalnosti i posebnosti malčice modificirala u skladu sa svojim dnevnim potrebama. Do tada, moj život i objektivne okolnosti u kojima živim, ljudi s kojima sam u konaktu i moji odnosi spema njima, njihovi odnosi prema meni, jesu pravi odraz mog pogleda na svijet. Ništa više, i ništa manje. Zato, od danas ću malo pomnije promotriti ljude oko sebe i pokušati otkriti tko sam ja u stvari. (Prva istina: S kim si, takav si. Kakav si, takva je tvoja sudbina. Kakva je tvoja sudbina, odraz je tvog pogleda na svijet. Tvoja sudbina odražava jesi li spoznao istinu o svijetu i da li živiš u skladu sa tom istinom)
Još nisam ostvarila najdublju žudnju moje duše. Kad je ostvarim, znat ću da je moj pogled na svijet bio ispravan, pa ću vam se javiti.
Nisam ni svoj životni zadatak ostvarila, mada sam na dobrom putu. Kad ga obavim do kraja, također ću znati da je moj pogled na svijet bio ispravan, a ako ga ne obavim, morat ću još učiti na vlastitim greškama, pa ćemo se vjerojatno i dalje čitati u nekom budućem životu. tako, opet ću vam se javiti. Ako se ne čitamo, znači da sam bila na dobrom putu i da sam dobro

Naslov teme me asocira još i na nešto drugo... U Učenju Vatre, ima jedna tehnika obrane kod obraćanja drugima (demonima, napadačima). Izgovara se:
"Tko si ti? Znaš li i tko sam ja?"
(A ja se pitam: "Znam li i ja tko sam ja?")

Podravić

Ans i Eva Jargi:

Možemo li pojmiti razliku između Lucifera i Onoga što mu dade Svjetlo?
_______________________________________________________________________

Moje je mišljenje da je po Umu čovjećanstvu nemoguće pojmiti razliku kao
što je mravu nemoguće shvatiti razliku između dva društvena uređenja.
Sa druge strane,nije sve tako crno jer je Vrhunsko Biće "opremilo" čovjeka
Dušom koju bih mogao usporediti sa mini-mobitelom sa kojega se može
"pozvati" Univerzalno Znanje u vidu šestog čula.

Jedini nedostatak tog mini-mobitela je što se mora svakodnevno puniti
Ljubavlju.


Euzebije i Jausebija

Ovo ste lijepo objasnili
Ljubav kao takva ima svoj udio u odnosu između dvoje ljudi, no htjedoh reći upravo ovo što kažete...za ljubav ne moraju postojati dva subjekta, a da ona živi u jednome i bude njegovo stanje svijesti, ili kako ju već pojedinci doživljavaju i shvaćaju.
Ljudi su danas skloni govoriti "volim te ako" i tim "ako" automatski isključuju svaku mogućnost ljubavi. Jer je uvjetuju, a nema ljubavi koja se mora prilagoditi uvjetima. S druge strane, odnos je uvjetovan. Odnos između dvoje ljudi. I zato sam rekla da je za ljubav dovoljan jedan, a da za odnos moraju postojati dva subjekta, kako ih nazivate
Vanjske okolnosti i situacije ne bi smjele utjecati na ljubav ( makar, ja se pitam je li to dakle uopće ljubav u pravom smislu, ili moramo ipak uvjetno je nazivat tako - ako si dopušta utjecaje), ali one itekako mogu utjecati na odnos.
S druge strane, jasno je da se ta ljubav može i mora mijenjti, zajedno s nama (jer je ipak dio nas, naše svijesti, a i mi sami se neprestano mijenjamo).
Kao ljudi koji griješe, uče, padaju, dižu se i koji su sposobni osjećati čitavu paletu razno raznih osjećaja, jasno je da svoje ponašanje spram voljenog objekta možemo prilagođavati trenutačnim situacijama i emocijama. Bitno je to moći uvidjeti. A to odviše ljudi ne čini.

Po nekom mom mišljenju i po onome kako ja shvatam te stvari ljubav kakvu mi poznajemo u našoj stvarnosti nema nikakve veze sa onom pravom univerzalnom, odnosno kosmičkom ljubavlju koja je pravi i istinski pokretač svega što jeste.
Da budem precizniji ja mislim da ljubav nije ovo: i tako dalje. Ovo su samo određene hemijske reakcije koje su dešavaju u ljudskom materijalnom tijelu. Isto tako, sve ono što počiva na onim poznatim izrekama: ljubi bližnjeg svoga, ako te neko ošamari ti mu okreni i drugi obraz, ko tebe kamenom ti njega hljebom itd ... predstavljaju, ustvari samo sjajno osmišljenu manipulaciju čovjekom i njegovim emocijama, te kako bi se ljudi što uspješnije držali u prividu ovog svijeta koji je sve samo ne mjesto puno ljubavi i sreće.
Postavlja se pitanje kako možeš da voliš i da ljubiš nekog ko te udari, ko hoće da te ubije, ko ubije nekog tvog ili ti nanese neko drugo zlo, da sad ne nabrajam šta sve ružno ljudi inače rade jedni drugima, i sad ja treba nekome takvom da upućujem svoju ljubav?? A ne. Može od mene dobiti samo još veću kamenčugu od one kojom je mene pogodio a ne hljeb.
Mi (ljudska bića) dok god ne postavimo stvari na svoje mjesto, tako da tačno znamo ko nas ugnjetava i želi zlo a ko hoće da nam pomogne, se nećemo nikada osloboditi okova ovog ropstva, a ako masovno budemo podlijegali takvim perfidnim manipulacijama (poput onih new age tipa) koji govore da sve što treba da činimo jeste samo da širimo okolo ljubav i izigravamo budale, teško ćemo ikada išta promjeniti i u samima sebi i u ovom svijetu.
Ono što ja podrazumijevam pod pravom i istinskom univerzalnom tj. kosmičkom ljubavlju jeste jedna jedna specifična frekvencija kojom naša duša treba da vibrira a koja se manifestuje širenjem znanja, saradnje i poštovanja prema svim drugim bićima, frekvencija koja vibrira na visokim vibracija svjetlosti, znjanja i mudrosti a ne tupavog ljubakanja okolo (nemojte me bukvalno shvatiti), frekvencija koja jasno razlikuje dobro od lošeg, opd od ops, san od jave a matrix okruženje od istinskog postojanja. Frekvencija koja vibrira kao OPD dijeli okolo znanje i mudrost a ne poljupce, visoka frekvencija ljubavi donosi svjetlost vječnog postojanja u naše mračne živote a ne cmače bližnjeg svoga pa makar taj bližnji bio i organski portal koji ti samo sisa energiju i crpi te ko bateriju na hladnoći.

Dito. Od rijeci do rijeci.

Ljubav je kad pojmiš da si sve i ništa istovremeno

Tema je moj pogled na svet. Citajuci izlaganja drugih bez prosudjivanja i procenjivanja - pozitivnog ili negativnog - iskazujemo postovanje prema njihovoj posebnosti i jedinstvenosti.

Moj pogled na svet glasi da je pogled na svet zastor koji nas sprecava da svet sagledamo onakav kakav zaista jeste. Ako neko bude primetio izvestan zez u zakljucivanju, bice potpuno u pravu: da, to su naocari kroz koje ja posmatram svet i one ne iskrivljuju percepciju manje nego bilo koje druge. No, kako drugacije da vidimo svet nego iz perspektive svoje male staklene baste? To taj pogled i cini vrednim.

U okviru teme se nametnulo pitanje shvatanja ljubavi. Za mene je ljubav vezivna sila Univerzuma. Nadam se da mi niko nece reci da gresim. Jer: To jednostavno ima veze sa Mojom misijom i ...da, verovatno i Mojom najvaznijom karmickom lekcijom. Ja sam ona koja spaja, sto bi rek’o Ans. Verovatno sam u nekom drugom zivotu bila Veliki Ujedinitelj i pokusavala ognjem i macem da povezem one nedokazane koji su hteli svako na svoju stranu. U nekom drugom mozda neka provodadzika ili agent za posredovanje u ... U ovom sam otkrila cross-borders projekte i timski rad i povlacila linije spajanja, da bih postepeno donekle naslutila da je teren „misije“ u meni a ne izvan mene. Da, i da to spajanje mozda predstavlja okupljanje mnogih mojih „ja“ rasutih svuda po prostoru i vremenu.
Hm, ko zna kako ce se stvari dalje razvijati...

Pocinjem da otkrivam ono isto sto je i arwen napisala: da su svet koji me okruzuje, okolnosti u kojima zivim i odnosi koje ostvarujem tacan prikaz trenutnog stanja moje svesti.

Ljubav mozemo i osetiti, pored ostalog ljubav jeste i emocija. Svaka emocija je vibracija na odredjenoj frekvenciji. Osecanje straha, mrznje ima niske frekvencije, radosti, ljubavi visoke. Veza ovih frekvencija i hemijskih procesa u nasem organizmu je vise nego interesantna.

No, na stvar: kada sam drugim metodama uspela da podignem sopstvene vibracije, mogla sam da primetim veliku slicnost tog „vibriranja“ sa onim koje u nama izaziva na primer stanje zaljubljenosti. Verovatno se zato toliko vezujemo za predmet zaljubljenosti, da bismo odrzali ove vibracije i dobili energiju.
Ako naucimo da se sluzimo drugim izvorima (odnosno onim jednim pravim), mozda cemo uspeti da „oslobodimo“ svoje emocije i postepeno nauciti da potpunije, slobodnije i puno kreativnije komuniciramo putem osecanja jedni sa drugima. Kontakti u kojima sam uspela da ostvarim punu komunikaciju emocijama sa nekim (a da to nije bilo stanje zaljubljenosti) – retki - spadaju u moja najdragocenija iskustva.
Toliko na temu moj pogled na svet.

Hvala svima koji su ovdje iznijeli svoj pogled na svijet.

Evo jedan tekst za sve one koji na Ljubav ne gledaju sladunjavo već misle da je to nešto mnogo više.

NEWTON je objasnio zašto jabuka pada na zemlju.Poznato nam je također,zašto planeti kruže oko Sunca.
Za sve je "kriva" - gravitacija.
Einstein i drugi fizičari su pokazali da slični zakoni vladaju u svijetu atoma
i subatomskih čestica.Među česticama vlada "privlačenje".
One kao da su "fascinirane" jedna drugom.
Zanimljivo jest da taj izraz nije smislio neki pjesnik,već je on dio stručnog
izražavanja fizičara.Neke su "vječno zajedno",a druge "kratko vrijeme".
Postoje čestice koje se "ne podnose",koje se odbijaju.Brojne čestice tvore
zajednice koje nazivamo ATOMIMA.
Neke od njih su stabilne,a druge se raspadaju.
Slično se događa i u makro-svemiru između nebeskih tijela.Zbog toga i nastaju sunčevi sustavi.Naravno,te su pojave prisutne i u području između
mikro i makro svemira.Kod nas ljudi,na primjer.
Zbog toga nam se čini sve nekako poznatim.Očito,privlačenje i odbijanje su svemirske,a ne samo ljudske teme.
Prije mnogo milijardi godina svemir se sastojao gotovo isključivo od VODIKA.Danas,međutim,on je ispunjen brojnim i raznolikim nebeskim tijelima:suncima,planetima,mjesecima,kometima,GALAKSIJAMA,crnim rupama,biljem,životinjama,i na kraju - ljudskom vrstom.
Sve je to rezultat djelovanja sile privlačenja među česticama,koje fizičari nazivaju SILOM ATRAKCIJE.Ona okuplja elementarne čestice u atome, atome u molekule,molekule u plinove,da bi iz plinova nastala čvrsta materija.
Gravitacija,privlačna sila i "fascinacija" jednog s drugim,sve su to oblici stvaralačke sile svemira.Druga riječ koja još bolje osvjetljava taj odnos je
- LJUBAV.
To ne tvrdi nikakav ezoterik,već američki fizičari i znanstvenici Briann Swimme i Thomas Berry i drugi.Oni riječ "ljubav" koriste da bi označili procese što se dešavaju u svijetu subatomskih čestica.
Ljubav je stvaralačka snaga.Ona drži zajedno kozmos,odnosno svemir.
Kozmos je grčka riječ,a značenje joj je - NAKIT.
Tek "ljubav" je učinila da svemir postane nakit,upozorava Berendt.Drugim
riječima,značenje riječi ljubav jest - STVARANJE!

Ljubav treba strast i snagu.Strasti svemira,strasti stvaralačkog procesa su
eksplozije svemirskih razmjera,to su detonacije i procesi stapanja, erupcije,zemaljski i svemirski tornado,orkani,oluje,gromovi,munje,trzaji i
kontrakcije,orgazmi i ejakulacije što nadmašuju ne samo ljudske mogućnosti opisivanja,već PRELAZE GRANICE LJUDSKOG SHVAĆANJA.
Ipak,sve je to sadržano u jednoj jedinoj riječi - Ljubav!
U riječi Ljubav,koja je strasna i stvaralačka.
Ne samo kada se radi o rađanju novih bića,nego i kada se radi o našem
stilu života,o našoj kulturi i o našoj civilizaciji.
O svemu što jest ili čini dio ljudskog postojanja.

"Oče naš, ti koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje
[img]kako%20na%20nebu%20tako%20i%20na%20zemlji[/img]...."

kako gori-tako doli...

kako u makro-tako u mikro i obratno...sve je jedno svejedno

zar to nije ta ista formula ?
i sad, da kažem da je u očenašu formula koja objašnjava da je mikrokozmos na istim principima kao makrokozmos, ispalo bi da sam heretik...