----------------------------------------------------------------------------------Ono sto primjecujem da mnogi imaju problem da komuniciraju srcem i kroz same rijeci jer ih je drustvo ili odredjeni zivot vaspitao da se zastite
raznim oklopima da bi se sakrili od samih sebe.
Zato su i rijeci postale suvoparne, nema zivota u njima, jer su izrecene sa neke povrsine koja nema unutarnju formu pa ona i ne odzvanja tamo gdje bi trebala.
Kad se sruse te nepotrebne blokade i rijeci mogu da dobiju formu u vidu pokretacke energije koja neciju dusu moze da inspirise u kreativnom smislu.
Za one koji imaju mogucnost da osjete energiju iza rijeci vjerojatno znaju sto sam htjela reci.
Euzebije , moras priznati da u pocetku bijese "rijec" koja nas spoji sa tom srodnom dusom a poslije se rodila sila ljubavi , tako da treba odati malo i postovanja i prema toj jos nesavrsenoj rijeci ma koliko ona neformirana jos bila.

Ne znam - nesto mi govori da stvari nisu bas tako jednostavne kao sto u univerzumu nije sve crno i bijelo



Nisam siguran ni da se sa ovim mogu sloziti. zar savrsena dusa nije puna ljubavi i zar ljubav nije savrsena emocija.?!
Ovdje mozemo samo razvijati radne hipoteze posto hodamo na prilicno tankom ledu,
meni u sustini nije savim jasna ni osnovna definicija duse te kako se ona odnosi prema emocijama, razumu i svijesti odnosno umu, zato sam i otvorio onaj drugi topic...

pozdrav i tebi prijatelju

U svakoj rijeci ima zivota. Jer rijec je materijalizirana misao i uvjek nosi odredjenu tezinu. Prema mnogim filozofima rijec pretsavlja prvi korak u matterijalizaciji planova odnosno misli.
Zato mudraci uvjek kazu da je sutnja zlato a ako se ta maksima odnosno disciplina primjenjuje onda i svaka rijec koju izgovorimo postaje ne zlato nego dragulj

barem ja to tako vidim,

Decard, nisam mislila bukvalno da u njima nema zivota ,nego vise onako da im je nizak ritam , moram nauciti da se preciznije izrazavam jer ne razumije svatko moje metafore.
Kad je rijec o rijecima mozda sve zavisi od onoga tko ih odasilje a i od onoga tko ih prima, neke uvrede mogu neke ljude udariti kao najveci samar i to je ta sila u njima o kojoj govoris, a te iste uvrede mogu za nekoga drugog da budu poput povjetarca, jer taj ne operira tim ritmom.
Kao i sto neke druge rijeci sa nekim drugim ritmom mogu dodirnuti neciju dusu i izazvati neku reakciju, i to je ta sila opet, a za nekoga te rijeci mogu da nemaju nikakvo znacenje sem onog koji Um razumije.
Ono sto sam htjela reci je da mi vjerojatno na ovom nivou razumijevanja jos nismo potpuno u stanju shvatiti da iza rijeci ima nesto vise, i ne treba se rijec odbaciti potpuno kao nepotrebna , nego uvijek pokusavati da kroz rijec iskazemo Duh sto mozemo vise , kao i kroz ostale stvari , koje su nam date u ovoj materijalnoj kreaciji na raspolaganje.
Tada jedne te iste rijeci mogu dobiti drugaciji smisao zavisno sa kakvom energijom i namjerom ih izgovaras.
Uostalom ovo je kao i uvijek samo moje subjektivno promatranje svijeta radi razmjene sa svacijim drugim isto subjektivnim.
Naravno da je o mnogim stvarima napametnije cutati , pogotovo ako ih ne znamo zasigurno , zato i kazem da sve treba uzeti subjektivno sto pisem i ja i bio tko drugi i cekati da ona tisina unutra sama progovori istinu.
Pozdrav.

u stvari govorimo o istoj stvari

Nerazumijevanje pravog značenja riječi "ljubav" vodi u beskonačnu petlju razmišljanja ovdje na 3 D!!!

Opet, opet, opet... ljubav NIJE emocija.

Ljubav jest znanje=svjetlost. Širenje znanja=svjetlosti=ljubavi.

Emocije su rezultat kemijskih reakcija određenih kemijskih supstanci u materijalnom tijelu, tj. hormona. Emocije su:

percepcija straha - "osjećam strah..."
percepcija zavisti - "osjećam bijes jer moj susjed ima veću kuću od mene..."
percepcija ljubomore - "što ja nemam tako zgodnu curu... osjećam da ja takvu nikad neću naći"
percepcija depresije - "u bedu sam... grozno se osjećam"
percepcija izgubljenosti - "neznam što mi je... osjećam se izgubljeno"
percepcija neprihvaćenosti - "mene nitko ne prihvaća... osjećam se sam"
percepcija ugode - "osjećam se ugodno"
percepcija ovisnosti - "osjećam da ne mogu bez nje ( čaše lomim-ruke mi krvave )"
percepcija poletnosti - "osjećam se tako poletno"
percepcija ljepote - "osjećam se lijepo..."

Itd...

Naša percepcija okoline uvjetuje naša razmišljanja koja opet uvjetuju izlučivanje nekih kemikalija u tijelu ( od strane žlijezda i sl. ), koje opet IZAZIVAJU određene reakcije prema tome. I to su OSJEĆAJI.

Ne trebamo ovo zaboraviti. Kad shvatimo što je STVARNA ljubav i kad vidimo da to nema veze s našim materijalnim tijelom, već našim mislima, opredjeljenjem, svijesti, shvaćanju okoline,... - onda neće biti toliko nepoznanica!!!



Dakle moj pogled na svijet - imajmo emocije ( kao reakcije na određene događaje ), ali nemojmo dozvoliti da one kontroliraju nama, već bi mi trebali kontrolirati njih!!!

Koliki od vas vjerske molitve drže ispraznim naklapanjem jednih te istih
RIJEČI?

Vjerske molitve su po meni nametnuti način izražavanja i dokaz pripadnosti
nekoj vjeri.Takve molitve bez "duhovnog goriva" nemaju nikakvog smisla
niti snage.
Netko će primjetiti da je riječ nabijena duhovnošću sasvim dovoljna za dosezanje Boga.No,da li je to zaista tako?
Da li ste zaboravili da na ovom svijetu ima jako mnogo nijemih ljudi?
Da li je dušama u takvom tijelu nemoguće dosegnuti Boga?
Da li je takve ljude Bog ostavio ?

Jeste li ikada čuli za MOLITVU SRCEM ?
Kao što sam već rekao,moje je mišljenje da jedino Lucifer živi od Riječi.
Bogu one nisu potrebne.
Svatko tko iskreno zagrabi duboko u sebe može se u potpunoj tišini uhvatiti
samo za svoju dušu i na krilima Srca doći do samoga Boga...bez riječi i izmišljenih molitvi.
Na molitvu Srcem imaju pravo svi ljudi svijeta,nijemi,gluhi,retardirani,sakati
i svi oni koji ne mogu "normalno" funkcionirati u Luciferovom svijetu iluzije.

Stoga bih poručio svim ljudima sa nekim invaliditetom da ne očajavaju i da
ih Bog nikada nije napustio.Njihovo je samo da prepoznaju dva svijeta koja
žive u jednom te da se odluče za onaj jednostavniji.

Za tako nešto riječi i savršeno tijelo nisu potrebni već samo....sloboda Duha.

_______________________________________________________________________

Savršenstvo je u jednostavnosti.

IGRA JE SUŠTINA, SMISAO I NAČIN POSTOJANJA ...
...ONOG ŠTO POSTOJI...

A Svijet je:

PLES SNA I JAVE NA EKRANU BOŽIJE SVIJESTI ...

Eto to je, najkraće rečeno „naš“ pogled na Svijet, zasnovan
na ličnoj spoznaji izvučenoj iz Praznine Vječnosti, kao prapostojbine Svijesti ...

..............


.............


Dragi Euzebije,

Naši pogledi se ljube!!!
I TO NA PRVI POGLED!!!
OSJEĆAŠ LI???!!!
(Uh, neće nam valjda Deckard isjeć post zbog ovog što rekosmo??!!!)





Drago ett!

Dobro i zlo ne postoje na apsolutnom planu ... tj. u Sebi...
Ako si Bog, a jesi (JER NIŠTA „DRUGO“ NE POSTOJI!!!),
ne možeš biti dobar ili loš prema Sebi ...
(Al, to važi samo kad se o-Bog-otvoriš)

Na relativnom planu (u projiciranom Svijetu), dobro i zlo,
patnja, bol, sreća i zadovljstvo su sa jedne strane
začini u jelu što se Život ili Igra zove, a s druge strane
sankcije ili nagrade za učinjena djela...



Draga Sophe, Deckard i Jack!

Riječi su spona, ili reflektori između ... Nenifestovanog (neispoljeniog –nespoznatljivog)
i Manifestovanog (Svijeta)...

I,
ONO
NAJVAŽNIJE:

POJEDINAČNA BIĆA ... TJ. ... MNOŠTVO ...
NE POSTOJE...

POSTOJI SAMO VJEČNI EKRAN BOŽANSKE SVIJESTI
NA KOJEM SE OD ISKONA NEPREKIDNO SMJENJUJU
FILMOVI JAVE I SNA... U KOJIMA JE UVIJEK JEDAN TE ISTI...
GLUMAC... KOJI SE SAMO PRESVLAČI U RAZLIČITA...
„TIJELA“...
U TOM VJEČNOM FILMU... TAJ JEDINI ...
...GLUMAC JE U-JEDNO... I REŽISER, I SCENARISTA ...
... I SCENA ... I ... SVE OSTALO...

.......................

Toliko za ovaj put.

U narednim postovima namjeravamo šire „elaborirati“ naš
pogled na Svijet kao i spoznaje i iskustva koji ga porodiše.

Naravno ukoliko nam to naš dobri i dragi Deckard dozvoli.


...........

Nas
troje,

JARGI
Eva i Ans

P.S.

Dragi Euzebije,

Čudna „koincidencija“!
Evo si opet (već treći put za redom,
ako računamo i one isječene postove),
postao neposredno
prije „nas“
Kao po dogovoru...

Post izeditiran, molio bih te da se na ovom topicu manes chata, caps locka i bilo kakvih raspravi u vezi uredjivacke politike foruma, ukoliko imas daljnjih nejasnoca zaviri u forumska pravila
Hvala na razumjevanju Deckard

Ljubav je emocija kao i ostale emocije, nekad širokogrudna, nekad posesisivna,takva ili onakva, u ovoj našoj sferi prolazna kao i sve ostalo.
Univerzalna Ljubav nema veze ni sa našim mislima, osjećajima, percepcijama, namjerama.
Ona je najjača, najviša i neprolazna sila Univerzuma, nedokučiva našem umu.
Ona je "mi" kad se jednom ponovo rodimo u vječnosti u Duhu iz Duha.

ett..lijepo si to rekao ...a kad se rodimo u vjecnosti u Duhu iz Duha onda cemo i znati sto je Ljubav u pravom smislu...ovako svatko iz svoje zamisljene realnosti ili ti Sna bunca na "Javi" sto je Istina, rijec...i sve ostalo. No bitno je da znamo da ona negdje postoji i da joj tezimo a da je i ne zamjenjujemo sa nekim prolaznim.

Sophe,

Ljubav, kao i sve ostalo, postoji samo kao Igra.

Za tu igru (što najviše radosti i boli donosi), poterebno je DVOJE...

Zato onaj JEDAN mora da se „UDVOSTRUČI“!!! ...(Nije baš neko zadovoljstvo voljeti se SAM)

... Pa postane ... trostruk!

JargiAnsiEva

Ansi...opet si poceo da nameces svoj Pogled na svijet ...pusti me malo da gledam sama , da osjetim sama , da dozivim sama .....ovdje smo da se druzimo kroz rijec i bez rijeci ...kad dozivim sto je ljubav i kako postoji, javicu ti ako mi ljubav kaze da ti Javim.
A nesto mi govori da cu samo skladno igrati u dvoje i promatrati sa ljubavlju kako se i drugi penju stepenicama ljubavi i samo im cutnjom pomagati.
Tebe je Eva mnogo raspustila i pazi da ne izgubis korake

Ljubav po meni nije nikakva emocija jer bi to značilo da je uvjetovana nečim. Ja ju doživljavam više kao stanje svijesti. Ne upuštam se u traženje razloga istoj. Uvjetovan može biti odnos, ljubav ne. Problem je što ljudi često brkaju lončiće i svašta nazivaju ljubavlju.



Za ljubav nije potrebno dvoje. Za odnos je potrebno dvoje.

Pa ne treba bjezati ni od emocije ljubavi i ona ima svoju ljepotu , uslovna ili bez uslova a moze i da napreduje kao i sve drugo pa da postane i bezuslovna i to je na kraju krajeva neko iskustvo na ovoj stazi otkrivanja Sebe.
Dvoje je zbog suprotnih energija koje su potrebne da bi cjelina bila skladna i da bi inicirala onu cjelinu u nama sto je opet od dvoje.
Sve pocne kao neka mala iskra a vremenom moze se pretvoriti u velike plamenove pa i na kraju u vjecnu vatru.
Nije ni ljubav izmedju dvoje uvijek ista i ona ima svoje varijacije i zracenje , kod nekog nisko, kod nekog visoko sto ipak pokazuje da je to pogodno evoluciji kao i sve ostalo. Sto ne i istraziti i takve dubine.

znaci govorimo o ljubavi kao o pogledu na svijet...
kada govori o ljubavi vecina ljudi podrazumjeva ljubav prema odredjenoj osobi

kako ja to vidim cak i u stanju najvece zaljubljenosti bilo da je ona uzvracena ili ne sve pocinje i zavrsava se u nama ( u najvecem broju slucajeva zaljubljujemo se u ideju ili sliku koju kreiramo o odredjenoj osobi)

dali je moguce izazvati takvo stanje neovisno o kontkretnom objektu
kultivirati svoje srce u stanje konstantne zaljubljenosti?!

Heh... a iz mnogih primjera vidim i da poslije tog "kraja" dođe veeeeeliki "mlaz hladne vode"!!! I sve se lijepo to ugasi...

... a opet... ponekad započne novi CIKLUS, sa nekom novom "malom iskrom"... i tako sve u krug, opet i opet...



Moj pogled na svijet kaže da živimo u tom trenutku u kojem jesmo, prilagodimo se tim promjenama... ako se ohladi - doći će nova vatra. I ne treba žaliti za ničim!

Neprestano sinhronizirati se sa novim i novim ciklusima.

Jack, moje je mišljenje da pozitivne emocije koje zovemo ljubav čine jedan predivan odnos između dvoje ljudi i pridonose daljnjem razvoju, davanju sebe drugome, gledanje sebe u drugome i zapravo- stvaranje odnosa prvi je korak prema Ljubavi=Znanju jer pozitivne emocije, ako su iskrene, daju nam sposobnost da se širimo, pomažemo jedno drugome, budemo bolji ljudi, da poštujemo jedinstvenost svake osobe, da je ne kontroliramo i manipuliramo, nego da budemo iskreni i da prema nama budu iskreni, da nas ne kontroliraju, ne ograničavaju strahovima i sl. Iz takvih pozitivnih emocija rađa se želja da rastemo i napredujemo, da poboljšavamo jedni druge, a onda kad se stvori neka nova mala iskra, onda se stvara još ljepša zajednica-obitelj, koja, ako je temeljena na onim pozitivnim emocijama koje mi zovemo ljubav čini temelj za naprednije društvo.

"Tvoj jedini i najveći zadatak u ovom životu je da voliš i da budeš voljen."

Bravo Smagda, jako lijepo opisano sto iskrena ljubav jeste izmedju dvoje, pozitivan odnos gdje se zajednicki pomazu da rastu i napreduju u svakom smislu a da niko nikoga ne ometa.
Takva pozitivna zajednica gdje obe strane rade na sebi mogu da dovedu i do duhovnog budjenja kad ce vatra da gori vjecno i to je Decard ono sto si pitao , kako imati konstantno ljubav u sebi, valjda kad se duhovno probudis i rodis.
Jedan od puteva je sigurno i nesebicna ljubav izmedju dvoje koja ne mora nikada da se ugasi ako i jedno i drugo odrzavaju plamenove i udruzenim snagama idu naprijed. Postoji i suptilna pozadina svega toga ali to je vec druga prica.
Vatra prestaje jer nije imao tko da je odrzava, jer je bila bazirana vise na Umu koji ide uvijek putanjom promjenljivosti a manje na Duhu koji je stabilan i gradi je za vjecnost.

Ljubav nas osvježava kao biljke kiša nakon dugotrajne suše.