Arbitrium Liberum, cijeneći tvoju zainteresovanost za ovu temu, potrudio sam se dopuniti tvoj predhodni komentar u cilju što potpunijeg uvida u ovu materiju. Vrijednost tvojih komentara se vidi kroz prezentecaju tvojih zaključaka na osnovu izloženog sadržaja ove teme. Viđenje tvojih odnosa unutar sadržaja ove teme kroz komentare je najčešće zastupljeno i kod ostalih čitalaca. Zbog toga ova dopuna nema negativnu konotaciju na tvoje iznjeto viđenje, već u pravom smislu njihovu dopunu.
Citat:
Znaci evoluirana svest postoji van svih realiteta,ali moze lako po potrebi da udje i izadje iz svakog realiteta,odnosno da ga proizvede,odglumi i napusti vrlo lako a sa ciljem komunikacije sa civilizacijskim tipom svesti,jer ovaj drugacije nego preko realiteta ne moze da komunicira,odnosno ni da postoji?
Nije primjereno kazati da je to evoluirana svijest, jer je nemoguće odrediti, a pogotovu predvidjeti evolucioni proces razvoja ljudske svijesti. Svijest koja se prezentira kroz ovaj materijal je jedna od mogućih opcija formiranja svijesti i kao takva nema opštu prednost u odnosu na ostale opcije. Ona ima značaj samo za onoga ko uspije dostići to stanje svijesti. Međutim, nemaju svi tu mogućnost iz raznih razloga.
Ovaj izraz ,,odglumi,, literarno odgovara sadržaju, ali ipak više odgovara pojam laganje. Njegov bliži smisao se može dati kroz opis komunikacijskih odnosa kroz primjere.
Inače, princip funkcionisanja komunikacije kako si ju ti prokomentarisao odgovara sadržaju teme.
Citat:
Pa to su onda nebrojene mogucnosti, i manipulacija civilizacijskom svescu je onda vrlo laka,ako se zeli takvo nesto.Dovoljno je samo >uvuci joj se pod kozu< odnosno napraviti pogodan realitet koji ce joj se predstaviti kao slican njenom realitetu,odnosno >kazem ti kao prijatelj prijatelju< situacija.
Na početku ove teme je rečeno da je opis problema koji prate komunikaciju dat u obliku holograma. To znači da se taj opis može doživjeti kroz proces posmatranja forme samo kroz teoretsku mogućnost bavljenja uzročno-posljedičnim vezama između datih holografskih tačaka, jer su te veze proizašle iz iskustva kojeg posmatrač nema. Zbog toga, takvi zaključci ne mogu imati pravu sadržajnu vrijednost, ali ipak mogu na izvjestan način formirati viđenje visoko razvijene svijesti onako kako ju prezentira ovaj materijal.
Teoretski, tako formirana svijest ima mogućnost za manipulaciju i programiranje drugih, međutim praktično su mogućnosti za tako nešto veoma male. Civilizacijski program u kojem je operativna kontajnirana svijest je tako napravljen da ako neka programirana ličnost postane svjesna tog stanja i promjeni svoju svijest u odnosu na to stanje, ona ne može direktno uticati na to stanje u smislu, recimo manipulacije. Razvijanjem te svijesti, uticaji na ta stanja gube svoj smisao. Taj smisao ima značaj kod programera ove naše civilizacije i čuvara tog programa. Uostalom to je i vidljivo kroz primjere koje ovaj veb prezentira. Masovno izvlačenje ,,nesazrelih,, ljudi iz civilizacijskog programa je moguće jedino kroz manipulaciju što gubi svoj smisao, jer te ljude uvodi u dopunu civilizacijskog programa. Na tom principu su bile zasnovane ideje o novim društvenim uređenjima.
Citat:
Opet sa druge strane ako se ne zeli manipulacija,sve to moze da bude dosta naporno,jer treba svu tu komunikaciju i odglumeti i predstaviti u onom obliku u kojem civilizacijska svest moze da je shvati,a da se ne utice na nju.
Treba se podsjetiti da pojam manipulacije u pozadini ima neki cilj. Visoko razvijena svijest takve ciljeve nema, i zato njena komunikacija nema taj smjer. Civilizacijska svijest je toliko isprogramirana kroz svoje realitete, da je teško ostvarljiva ideja o nekoj individualnoj dodatnoj manipulaciji. Praktično, ne postoji ni jedna prezentirana riječ koju bi intelektualna svijest primila na neutralan način. Zato razvijena svijest na ovako prezentirani način, komunikaciju doživljava kao učestvovanje u sveopštoj pozorišnoj predstavi. Komunikacija je za takvu svijest napor i obično se svodi na laganje u cilju održavanja prividne harmonije s ciljem štednje životne energije svih učesnika u komunikaciji. Iz civilizacijske perspektive, gledajuči kroz moralne norme, to je takođe neka vrsta učestvovanja u opštoj manipulaciji. Međutim, to je programirana stvarnost u kojoj se ne može drugačije komunicirati. Svaki pokušaj drugačije komunikacije koja bi u pozadini imala civilizacijske pozitivne namjere, bi tog inicijatora doveo u ludnicu, zatvor ili na groblje. Zato se toj namjeri pozitivnog djelovanja prilazi postepeno i oprezno kroz sredstva koja su dostupna onoj kategoriji ljudi koja mogu tu vrstu pozitivne komunikacije razumjeti i prihvatiti.
Citat:
Pitam se da li je moguce uopste na civilizacijsku svest ne uticati,jer kao da je napravljena samo sa ciljem da bi se uticalo na nju.
Civilizacijska svijest nije programirana da se na nju utiče, već je programirana da te uticaje prihvata. U prvom načinu zaključivanja se posljedica manipulacije posmatra izvana, a u drugom, iznutra. Manipulacija je iskustvo vezano za svijest ličnosti, a ne za programere ili čuvare programa. Drugačije rečeno, civilizacijska svijest nije žrtva uticaja izvana, već je žrtva svoje nesposobnosti da se stranim uticajima odupre. To je ujedno i opšta ezoterička uputa na rad na samom sebi.
Citat:
Pa ta evoluirana necivilizacijska svest mi lici na tu nematerijalnu inteligenciju iz prethodnog teksta,sto bi znacilo da nema potrebe da to bude sa nekakvih astrala,petih i sestih denziteta,jer sve moze i >kod nas< jako fino da se izvede.
Ta razvijena svijest i nematerijalna inteligencija egzistiraju izvan civilizacijskih šema i obrazaca razmišljanja osjećanja i ponašanja, što u intelektualnoj svijesti stvara zaključak o njihovoj identičnosti. Biti izvan nečega, ne znači i biti isti ili sličan, i egzistirati u istim sredinama, a pogotovo imati iste ciljeve.
Sve najbolje.
Citat:
o kojim duhovnim entitetima govoris? da li su to zrele Svesti (zrela svetleca tela)? na koji nacin zapravo komuniciras sa njima? pojasni pliz
joloko, to što pitaš pokušavam prezentirati kroz sadržaj ove teme. Razočaraću te komentarom da zrela svjetleća tijela osjećam kao dio programirane manipulacije.
Jedan dio odgovora se nalazi na glavnoj stranici ovog veba, u sekciji Metafizika, u temi Praktična gnostika.
Drugi dio se na indirektan način nalazi u neposrednom nastavku ove teme.
To citirano je uvodni dio koji tada nije mogao prezentirati specifičnosti autora drugim pojmovima, sem uobičajenih. Sada, poslije već izloženog jednog dijela ove teme može se reći da je pojam ,,entiteti,, civilizacijski pojam koji pri upotrebi odmah zavlači njegovog vlasnika u sopstveni realitet u kojem ga on doživljava i razumije na svojstven način.
Rudolf Štajner čiji sam ja na indirektan način (kroz literaturu) učenik, je po meni na fantastičan način obradio opšti prilaz baznom ezoteričkom učenju. Posebno su značajna njegova upozorenja na mogućnost pogrešnog prihvatanja i tumačenja određenih iskustava, koja je on na indirektan način vezao za civilizacijski način razmišljanja. Njegovo upućivanje na neutralno doživljavanje iskustava je proizvelo novo iskustvo koje je sadržavalo osjećaj kontrole i vođenja ličnosti od strane Nekoga ili Nečega. Kastaneda je tog ,,Nekoga,, nazivao Duh. Ja se ne trudim da ga imenujem jer bi mogao iskomplikovati svoju formiranu jednostavnost. Tom prilikom su se pojavljivali, a i sad se to dešava, životni sadržaji čije iskustvo ima određeno značenje. Nemoguće je predvidjeti takva iskustva jer njihovo ispoljavanje nije izraženo u formi pravilnosti kroz određene šeme i obrasce. Iskustva koja su navodila na neki teoretski zaključak nikad nisu bile prihvaćene kao zaključak, a pogotovu kao univerzalni princip, već samo kao jedan od mnogih mogućih zaključaka. To je teško za razumjeti jer itelektualna svijest ta životna iskustva vezuje za civilizacijske norme, dok je znanje koje se dobija tim načinom po svojoj formi identično znanju dobijenom drugim sredstvima komunikacije.
Jednom prilikom sam bio u nedoumici određenih načina djelovanja u procesu svoga rada na sebi, i stvorio sam namjeru za primanje informacije. Prve naredne subote ujutro u sedam sati me lupom na vratima panično digao iz kreveta moj rahmetli (pokojni) prijatelj sa značajnim komentarom da je sanjao određena naređenja i pri tome izgovorio rečenicu koja je u potponisti predstavljala odgovor na moje pitanje kroz namjeru.
Interesantno je posmatrati kako takve asocijativne poruke neprimjetno prolaze pored članova foruma kojima su namjenjene, a koje kasnije postaju bazni materijal za ovu temu.
Dasilo mi se da sam dobio pitanje od ljudi koje sam upoznao sa ovom vrstom primanja informacija: jesi li siguran da te informacije nisu ,,gra guštera,,? Iz iskustva ,,znam,, da se ,,igra guštera,, uvijek vodi kroz intelektualnu logičku komponentu razmišljanja. Drugo, ,,igra guštera,, komplikuje životne situacije, što je suprotno od životnog opredjeljenja u razvoju svijesti. Treće, oni ne ulaze u igru gdje ,,pogaće,, nema.
Mislim da je to ono što te interesovalo.
Sve najbolje i tebi.
Nastavak teme:
Individualna manipulacija
U posebnim slučajevima se komunikacija s nematerijalnom inteligencijom odvija ,,korektno,, naprimjer ,,pomažući,, ličnosti u njenom samorazvoju svijesti. Evo primjera:
Često se spominje komunikacija sa sopstvenim višim JA kroz meditaciju ili nekim drugim sredstvima. Intelektualna svijest koja nema izgrađenu bar djelomičnu sposobnost neutralnog samoposmatranja i kontrole svojih misli, osjećanja i postupaka, nije sposobna osjetiti, ili bolje rečeno razlikovati aktivne elemente sopstvene svijesti od onih koji se naturaju izvana. Ličnost koja istinski razara svoju lažnu ličnost, svoje više JA ne doživljava u trećem licu, a pogotovu ne kroz komunikaciju, bez obzira kako joj se ova predstavljala. Stvoreni realiteti i civilizacijski nametnuti načini razmišljanja, osjećanja i ponašanja unutar tih realiteta onemogućavaju više JA da se pojavi kao svjesnost u aktivnoj formi razmišljanja, osjećanja i ponašanja. To više JA vrši komunikaciju između nemetarijalne stvarnosti i intelektualne svijesti, ne kroz uobičajenu ,,verbalnu,, komunikaciju, već davanjem energetskih impulsa koji imaju neko svoje značenje u toj nematerijalnoj stvarnosti. Ti impulsi su za tu intelektualnu svijest u pravoj formi nerazumljivi, pa ih ona doživljava kroz razne civilizacijski razumljive ili nerazumljive sadržaje. Ta civilizacijska razumljivost je proizašla iz logičko-linijske percepcije i kao takva ne može biti vjerodostojna. Za individualce je sanjanje pogodan ,,teren,, za ovladavanje svjesnosti tog načina komunikacije, dok je meditacija pogodnija za rad s pravim učiteljem koji poznaje čitanje Tajnog pisma. Iz tog razloga su promjene u sanjanju propratna pojava u razvoju svijesti. Ako je razvoj svijesti ispravan u smislu stvaranja Gnostičke suštine, snovi če imati određena pozitivna usmjerenja. U suprotnom nastaje degradacija svijesti, koja je naročita izražena kod sljedbenika Kastenedinog učenja koji nisu uništili samovažnost. Preuzimanjem svjesnosti višeg JA, biće sve više doživljava nematerijalnu stvarnost kroz dušu s kojom je to više JA uvijek bilo spojeno. Međutim iz opisa komunikacije s nematerijalnom inteligencijom, može se zaklučiti da se ta nematerijalna stvarnost doživljava intelektualno kroz tumačenja i opise dobijene od te nematerijalne inteligencije.Tom prilikom se ličnost usmjerava u kontaminirane alternativne sadržaje koji odgovaraju njenoj intelektualnoj strukturi. Uvođenjem u nebitne sadržaje, ta ličnost usporava svoj razvoj stvarajući mnogo čvšći realitet u odnosu na onaj kojeg je imala prije započete komunikacije što bi po gnostičkoj logici trebalo biti obrnuto. Uostalom, to je zajednička osobina svih ličnosti koje direktno ili indirektno civilizacijskim sredstvima komuniciraju s nematerijalnom inteligencijom.
Značajno je napomenuti da određene prezentirane sadržaje od strane nematerijalne inteligencije kojim se objašnjava smisao ili svrha vančulnog doživljaja, ličnost može intimno doživjeti veoma pozitivno što daje kredibilitet serviranim sadržajima, ne uzimajući u obzir da ta iskustva mogu biti pozitivno doživljena i kroz neke druge ponuđene obrasce, kroz recimo određene rituale. Obzirom da ti doživljaji nisu dostupni svakome, tumačenje tog iskustva predstavlja zatvaranje ličnosti u njen svojstven realitet. Iz tog razloga ta tumačenja ne mogu biti univerzalni stav, a pogotovu univerzalan recept za određena ponašanja i djelovanja.
Međutim, svaki ,,miš,, ili više njih kao grupa imaju svoju kutiju u kojoj imaju određen broj fišeka i svaki se od njih trudi da drugima objavi kako je njegov fišek najfunkcionalniji u rješavanju ovozemaljskih problema. Ponekom ,,mišu,, se ,,dogodi,, da se novčano obogati i on to svoje iskustvo iz svog fišeka javno objavi kao univerzalan recept za bogaćenje s uvjerenjem da to može svako ostvariti. Rezultat toga su desetine različitih objavljenih knjiga s naslovom: Kako sam postao milioner. Nekom drugom ,,mišu,, se ,,dogodi,, rješavanje krupnih životnih problema poslije posjete svetim mjestima, i on se s tim iskustvima zatvara u vlastiti fišek stvarajući sveopću teoriju o spasenju čovječanstva na osnovu tih svojih iskustava. Pri tome troši ogromnu energiju da objavi univerzalnu formulu za spas čovječanstva. Nije problem što on rasipa svoju energiju, već je problem što iscrpljuje energiju onih koji iz svojih realiteta vide u njegovom realitetu protivrječnosti te se suprotstavljanjem stavova nesvjesno zavlaće u svoje fišeke. (Metafizika- Moj pogled na svijet). I u tom živom i dinamičnom trčanju iz jednog fišeka u drugi, tj rješavanju problema civilizacijskim normama šemama i obrascima koje nameće Generalni zakon i odgovarajuće institucije, intelektualna svijest nije svjesna svoje osnovne funkcije, tj proizvodnje negativne energije. Treba opet napomenuti da u tu kategoriju spada i ova tema uz svu svjesnost prezentirane situacije i nemogućnosti drugačijeg načina iznošenja stavova. Intelektualna svijest taj proces komunikacije prihvata kao normalan jer u okviru kontajnirane svijesti nema drugih uporednih elemenata koji bi doveli tu vrstu komunikacije do protivrječnosti. Sve dok ljudska vrsta bude zatvorena u realitete (kontajnere), ona nema mogućnost zajedničkog i efikasnog djelovanja pa makar to bila i revolucija.
Značajan način stvaranja osjećaja istinitosti prezentiranih sadržaja iz nematerijalne stvarnosti, tj ,,intuitivno priljeganje srcu,, je podsticanje individualne i kolektivne samovažnosti. To su objave po kojima je ljudska rasa vrlo značajna u univerzumu jer posjeduje izvanuniverzumske osobine koje su joj nepravedno oduzete. Po objavama, ljudska rasa je određena za specijalne zadatke u univerzumu kao što je naprimjer, uskladištenje, čuvanje i upotreba cjelokupnog univerzumskog znanja. Time se otvaraju mogućnosti prihvatanja i sadržaja koji su u suprotnosti čak i sa civilizacijskim normama.To je već poznato u religiji, gdje vjere ili nacije propagiraju sebe kao najuniverzalniju materijalno-filozofsko-duhovnu tvorevinu koja je zbog svoje genijalnosti ugrožena kroz nasilje od kontrolnog sistema jer mu prijeti svojom univerzalnošću u smislu uništavanja njegovog negativnog sistema djelovanja. Posljedice tako formiranih realiteta u kojima fišeci predstavljaju osjećaj veličine i važnosti vjerskog ili nacionalnog identiteta i stvaranje uvjerenja da se samo nasilnim putem može spriječiti ta ugroženost, stvara uslove nesvjesnog zavlačenja u te fišeke, što praktično znači pružanje otpora u formi svetog rata i proizvodnju sveopšte patnje. Isti princip je bio u događajima na našim prostorima 91.-95., a nastavljla se i dalje. Svako učestvovanje u ratu je manifestacija manipulacije kroz propagandu već programirane intelektualne svijesti kroz društvene norme, obrasce i šeme, i predstavlja nesvjesno zavlačenje svog života u vlastiti fišek vlastitog realiteta. Vrlo mudra i efikasna igra!
Posebno treba naglasiti nemogućnost bilo kave provjere datih informacija dobijenih od nematerijalne inteligencije na osnovu kojih intelektualna svijest vrši analizu i zaključivanje u tom procesu komunikacije. Zbog toga svaki zaključak, ili prihvaćeni obrazac ponašanja na osnovu tih informacija je vjerovanje potpuno identično religioznim uvjerenjima kroz svete knjige ili neke druge izvore.
Sistem zatvaranja ljudi u čvrste realitete koji imaju latentne sposobnosti ka napuštanju individualne i kolektivne prograniranosti je razrađen do detalja. Jedna od stepenica na kojoj se takvi ljudi zaustavljaju je stvaranje nametnute, ili još bolje rečeno, prihvaćene predstave o nematerijalnoj stvarnosti koju je istinski iz ovako programirane svijesti nemoguće utvrditi. Iz ovog izlaganja se da zaključiti, da svaki realitet pa i onaj kojim se tumače nematerijalni uticaji ili doživljaji, prebacuju ličnost na ,,slijepi kolosjek,, svog pozitivnog samorazvoja.
U tom smislu značajnu ulogu ima način formiranja grupnih realiteta na osnovu čuda. Pojavi se čudotvorac koji svoje sposobnosti prevodi u znanje dajući tim razumski neobjašnjivim fenomenima racionalna objašnjenja uvođenjem jednog ili više novih izvedenih pomova koji su uvijek upakovani u već postojeće civilizacijske norme, šeme i obrasce, a koje očevidci prihvataju kao istinu. I sam čudotvorac te sposobnosti doživljava kroz njemu svojstven realitet kojem on daje opšti kredibilitet u smislu opštih univerzalnih zakona. Primjeri za to su Mojsije, Isus, Ramalingu Swamigalo, Ser Žermen, Saibaba i dr. Već je rečeno da za svaku kategoriju svijesti, prema njenim sposobnostima, mogućnostima i iteresaovanju postoje odgovarajući programski sadržaji koji tu svijest kroz njenu zaiteresovanost i prijemčivost zatvaraju u određeni realitet. Ličnost u tako nesvjesno izabranoj poziciji najčešće doživljava određena vačulna ili neka druga pozitivna iskustva i time formira određene pojmove kroz predstave koje prezentiraju ta iskustva. Pravilo je da uz takva iskustva idu i njihova racionalna objašnjenja koja ličnost prihvata kao istinu. Sve izgleda normalno. Međutim, u tome se krije lukav proces doprogramiranja. Doživljaj je istinit, ali teorijsko objašnjejne tog doživljaja nema nikakve veze sa tim doživljajem jer ono može biti samo jedno od mnogih mogućih racionalnih objašnjenja. Prihvatanje tog obrazloženja kao istine je posljedica potrebe da se ti novoformirani pojmovi kroz iskustvo uzročno-posljedično povežu u logičke nizove koji grade vrlo uredan, i objektivan realitet. Takvi sadržaji posmatrani iz nekog drugog realiteta predstavljaju najveću glupost, a istovremeno ličnost unutar tog realiteta te sadržaje doživljava kao univerzalno egzistencijalno stanje.
Uzmimo za primjer prijevod knjige ,,Proces svjetlosnog tijela,, od Tashira Tachi-ren u sekciji Metafizika koji predstavlja kaniliziran materijal od Arhanđela Arijela. Već u uvodu te knjige mogu se uočiti gore navedene karakteristike.
UVOD CHANNELS-A (Tashira Tachi-ren)
Informacije u ovoj knjizi trebale bi se razumjeti kao jedan model ili samo drugačije razmišljanje. Nemoguće je izraziti istinu u zemaljski govor. Mogu se samo opisati realiteti (činjenice). Kako ne postoji apsolutna činjenica za mene je « realitet» prije glagol nego imenica. On je stalno pomicanje i promjenljivost ko-kreacija iz međusobno križajućih, individualnih i najviših činjeničnih jedinstvenosti. Zato sam odlučila živjeti u realitetu u kojem će planet Zemlja uzaći u svjetlosne dimenzije s radošću i smijehom.
Ni jedan Channel nije stopostotno točan, jer kanalizirani materijal mora proći filter ljudske sposobnosti shvaćanja. Ako osjećaš da su neke izjave u ovoj knjizi za tebe istinite onda je tvoja istina pogođena. Ako ne, onda se radi samo o nekom drugom mišljenju koje možeš, s puno ljubavi, poslati natrag u svemir.
Moja radna grupa i ja te molimo da mene, Ariela; ili bilo koje drugo kanalizirano biće ne smatraš autoritetom izvan svog sebstva. Ti si jedini autoritet koji odlučuje što je u tvom životu « istina » i « realno ».
U uvodu autor knige upozorava na subjektivnost razumjevanja i na osnovu toga stvaranje sopstvenog realiteta, što bi trebalo biti korektan odnos prema čitaocu predstavljajući prezentirani sadržaj kao jednu od istina. To je upravo osnovni razlog u sumnjanje dobrih namjera tog prezentiranog sadržaja, jer se time stvara jedan od mnogih grupnih realiteta koji nemaji nikakvu praktičnu vrijednost u razvoju čovječanstva kao elementa organskog života na Zemlji. Suprotno tome praktična vrijednost takvih prezentiranih realiteta kao pojedinačnih istina se vidi u razvoju civilizacije koja je pred samouništenjem kroz sveopštu patnju što upućuje na besmislenu namjeru, tj, ,,zalaganje da Zemlja uzađe u svjetlosne dimenzije s radošću i smijehom,, uništena izvana i iznutra.
U nastavku tog uvoda se kaže:
Postoje 383 uzašle planete u pet lokalnih univerzuma. Jedna od tih planeta je Zemlja. Kao svjetlosni radnik vjerojatno si također na svim tim drugim planetama reinkaniran. Naše inkarnacije stvaraju vezivno tkivo između univerzuma, zvijezda i planeta. Mi pomažemo koordinirati razne programe uzašašća planeta i pomažemo stapanje različitih univerzuma u jedan jedinstveni.
Ja sam Channel za viša svjetlosna bića i svjesno sam se s njima stopila. Proširujem moju svijest multidimenzionalno i jersam jedno s veličinom mog vlastitog DUHA. Odavde se stapam s mojom radnom grupom koja se sastoji iz dvadeset i četiri svjetlosnih bića i kanaliziramo informacije kroz moje fizičko tijelo. To je, ako si možeš zamisliti, jedno zaista izvanredno iskustvo.
Moj odnos prema « posadi », kako rado zovem moju grupu, je istovjetan u odnosu prema meni samoj. Mi smo ko-kreativni Majstori i svjetlosna bića, a također i tebe vidimo kao svjetlosno biće.
U tom timu je arhanđeo Ariel « teoretičar svjetlosnog tijela «.. On formulira proces svjetlosnog tijela i stvara modele, tehnologije i meditacije kako bi podržao uzašašća na svim razinama. Kao jedan utjelovljeni aspekt grupe ja sam Channel za grupnu energiju i prakticirajuća tehničarka svjetlosnog tijela.
U ovom dijelu autor knjige opisuje svoj realitet. Ništa novo u skupu svih civilizacijskih realiteta, ako se posmatraju izvan njihovog sadržaja. Uloga i svrha postojanja čovječanstva je takođe prisutna. Iako se radi o nematerijalnoj inteligenciji, uloga i svrha postojanja čovječanstva, u logičkoj civilizacijskoj materijalnoj prezentaciji ima svoj logički smisao vezan za ovu našu materijalnu stvarnost po već uhodanoj civilizacijskoj naučenoj šemi rasuđivanja.
Jedna alegorijska uporedba bi mogla malo bolje pojasniti smisao održavanja materijalnog civilizacijskog realiteta kroz komunikaciju s nematerijalnom inteligencijom.Treba zamisliti grupu tehnološki visoko razvijenih ljudi koji stignu u necivilizovanu sredinu. Članovi te grupe vide život tih ljudi pun predrasuda. Normalno bi bilo da ta grupa započne postepeno kultivizaciju te sredine. To je proces koji traži planski, organizovani i sveobuhvatni rad. Svaki član te grupe bi prihvatio dio tog programa. To bi izgledala sasvim normalna akcija pomaganja toj nesavršenoj inteligenciji. Međutim, dogodi se da svaki član te grupe istu pojavu i njenu predrasudu tumaći na drugačiji način uz javno izražavanje namjere da želi svima sveopšti pozitivan preobražaj. Sva ta tumačenja se najčešće obavljaju pomoću već postojećih pojmova, tj predrasuda. Tumačenja se ostvaruju kroz demonstracije tehničkih uređaja koji nadmašuju mogućnosti stvarnog razumjevanja te sredine stvaranjem eventualno novih pojmova koji se povezuju i nadograđuju već postojećim predrasudama, a koje ovi ljudi kroz doživljaj čuda prihvataju kao istinu. Osnovna karakteristika takvog djelovanja je da se toj nesavršenoj inteligenciji ne daje pravo tehnološko znanje, već ih se ,,vrti,, u njihovim predrasudama. I ono što su nekad imali kao ukupno znanje kroz iskustvo, sada je razbijeno na mnogo pojedinačnih teorija u kojima sadržaji jedni s drugima imaju samo jednu malu logičku ili sadržajnu povezanost.
Ova priča upućuje na pitanje, da ako su ta bića stvarno superiorna sa znanjem i moćima u odnosu na nas kao nedovoljno razvijenih materijalnih bića, i ,,Zemlji pomažu da uzađe,,, kako to da se u toj komunikaciji, te namjere opisuju isklučivo civilizacijskim pojmovima kroz civilizacijske šeme i obrasce u smislu molitvi i izražavanje strahopoštovanja? Kako to da je spašavanje Zemlje jedna od mnogih istih namjera i drugih ,,entiteta,, samo sa drugačijim sadržajem i metodama takođe kroz slične obrasce i šeme?
Znači, nematerijalna inteligencija se u punom civilizacijskom smislu bavi ovozemaljskim problemima u smislu duhovnog razvoja čovječanstva kroz postojeće pojmove, norme šeme i obrasce pravdajući to kosmičkim procesima. Tu se daje poseban značaj toj ulozi i svrsi, i na indirektan način podstiće kolektivna i individualna samovažnost
(Mi smo ko-kretivni Majstori i svjetlosna bića, a također i tebe vidimo kao svjetlosno biće). Ova predhodno citirana rečenica takođe daje kultni značaj svjetlosnom biću i bojeći ga u crveno stvara (iznuđuje) osjećaj veličine. To kroz samovažnost i potrebu za identifikacijom nesvjesno stvara, kako neki članovi foruma nazivaju ,,priljeganje srcu,, ili ,,intuitivni,, osjećaj istinitosti. Na taj način se stvara nesvjesno strahopoštovanje prema pojmu svjetlosno biće i mistificira se cjelokupan izloženi sadržaj uz predhodnu napomenu da čitalac ne smatra pisca knjige ili Arijela autoritetom. U svemu ovome nije sporan ni autor knjige ni Arijel, već prihvatanje prezentiranog sadržaja.
Prihvati sadržaj ne znači ,,osjećati,, ga istinitim, već i neistinitim. U oba ova slučaja se učvrćuje svoj sopstveni realitet obogaćivanjem već postojećeg, ili njegovom odbranom kroz neprihvatanje stavova iz drogog realiteta, tj napadom na taj tuđi realitet. Tim odnosom, oba ova stava imaju funkciju odvajanja svijesti od suštinskih sadržaja koji omogućavaju eksponiranje istinskog JA. Svako bavljenje sadržajem unutar tih realiteta je egzistencija svijesti u nekom fišeku. Zbog toga sveobuhvatna percepcija, tj percepcija neutralnog posmatrača u tom smislu ima potpuni značaj.
Samoposmatranjem i posmatranjem ponašanja drugih ljudi, praktična gnostika ima predstavu o kontajniranoj svijesti ipak kao otvorenoj svijesti. Može se pretpostaviti na osnovu manifestacija unutar društvenih procesa da se taj otvor djelimično ostvaruje nastojanjem programera da zaobiđu etiketu porobljivača, zatim kroz stvaranje sile reakcije i vjerovatno djelovanjem nekih drugih nematerijalnih inteligencija. Tu najminimalniju šansu za slobodom je u asocijacijama prikazao Kastaneda u knizi Orlov dar. Inače, metafizičari taj otvor prikazuju kao skoro ugašeni plamićak svijesti svog istinskog JA. U poređenju s mišem u kutiji, treba napomenuti da miš ima cijeli gornji dio kutije otvoren i da ne samo što toga nije svjestan, već nema fizičkih i tehničkih mogućnosti da tu činjenicu praktično iskoristi. Ako se ostavi miša desetak sati nasamo, on će pobjeći načinivši rupu u urinom omekšanom dijelu kartonskog dna. Miš nema mogućnosti načiniti otvor za bijeg, ako je neprekidno uznemiravan. Slična stvar se događa i sa kontajniranom svijesti. Sistem programiranja i manipulacije ima za cilj da drži intelektualnu svijest što dalje od bilo kakvog razmišljanja kojim bi se ljudsko biće moglo odvojiti od čvrsto programiranh realiteta u kojma egzistira ta intelektualna svijest.
Za sada toliko.
Pozdrav.