Medicina nije neka sila. Medicinu čine ljudi. a ljudi ko ljudi, ima ih svakakvih.
Žao mi je što imaš negativna iskustva. Meni je medicina, službena, pomogla. Zbog medicine ja nisam odrasla bez majke, ni sa slijepim ocem, a i bake su poživjele dulje nego bi bile bez medicine.
Prvi put sam čula za bioenergiju od liječnika opće prakse, na reiki me uputi specijalist, treći liječnik mi je rekao da je bolest moje majke bila psihosomatska, ginekolog mi nije dozvolio da uzimam nikakve lijekove niti me pregledavao svaki čas ni na kakav način jr je tvrdio da je to uznemiravanje ploda, a kamo li da je koristio ultrazvuk bez razloga, nije dozvoljavao da uzimam nikakve umjetne dodatke hrani u trudnoći, preporučivao mi da slušam klasiku, da dojim koliko god mogu, da se ponašam prirodno. Kad se dijete rodilo, nisu mu davali bezveze antibiotike ni onda kad bih ga ja bila dala. Moj zubar je protiv fluornatrila i nije ga htio dati mojoj djeci kad sam ga pitala za mišljenje, itd, da sad ne nabrajam. Očito, nemamo svi jednaka iskustva. Ljudi su ti koji su važni a ne nauka na papiru. Ja očito imam sreću. KAd malo promislim, ja sam cijeli život okružena ljudima koji meditiraju, vježbaju jogu, lome daske karate udarcima i jedu nekakve čudne alge. Moji liječnici se bave osim alopatske medicine i alternativom, odlazili su u Kinu na tečajeve akupunkture i ne sjećam se više čega još, bili su vegetarijanci i propagirali makrobiotiku. Mojoj staroj su nakon operacije raka davali vitamin B15 i B12 prije više od 30 godina i preporučivali prirodne lijekove, post, meditaciju ili yogu, (govorim o liječnicima s kojima sam imala posla prije dvadeset-trideset godina, pa je ta alternativa u to doba izgledala još nevjerojatnije). Iz moje perspektive, sklona sam ne vidjeti da postoje drugačiji liječnici, nego da su svi tako otvoreni i dobronamjerni kao ovi s kojima sam ja imala posla. Poznajem liječnike reikiste, a jedan se upravo uključio na tečaj kod mene.
Ponavljam, nisu svi isti, nemamo svi jednaka iskustva, ali ipak generaliziramo na osnovu svojih, pa sam tako i ja tome sklona.
Što se tiče reikija, naravno, dolaze mnogi ljudi po rješenje, po "tableticu", kako kažeš. Ali ima i ovih drugih, kojima je jasno u kojem grmu leži zec, samo im treba malo počistiti naočale da ga sami ugledaju, da se slikovito izrazim. To je stvar osnovne orijentacije ličnosti, osnove karaktera. Ima ljudi koji krivicu za svoje probleme, pa tako i rješenje za svoje probleme, uporno traže van sebe, a ima i onih koji znaju da je i problem i rješenje u njima. Ovim prvima je teško dokazati da su sami odgovorni za sve, da trebaju pomaknuti guzicu i napraviti nešto, skinuti paučinu i iskreno se zagledati u svoju sliku savršenstva. Ovim drugima treba samo malo pomoći dok su u krizi, dalje rade sami.
Što se tiče tvog iskustva kojeg navodiš da su proizvod igrica medicine..ne znam što da mislim o tome. Imam i ja takvih u svojoj okolini, ali nisam sigurna da su proizvod medicinskih grešaka. Vjerojatno će to zvučati grubo, ali, po teoriji reinkarnacije, svaka duša svjesno odabire svoja životna iskustva. duša bira okolnosti u kojima će provesti život da bi naučila svoju životnu lekciju. Bira roditelje, obiteljske okolnosti, društvenu srredinu. Prema tome, nema krivice ni pravice....Kad si žrtva, kad je netko tebi drag hendikepiran, kad nesreću, nasilje, posljedice tragedije, doživljavaš na svojoj koži, sigurno to drugačije izgleda nego onom koji je samo promatrač, i ne možeš ne biit emotivan u svemu tome. A, kad smo emotivni, onda tražimo neki razlog, opravdanje, pitamo se Zašto, i okrivljujemo krivce. A od toga nema puno koristi ni za koga. Možda ipak ta teorija o reinkarnaciji ima neke logike, možda objašnjava neke stvari malo drugačije, tako da ih uspijemo prihvatiti, bez okrivljavanja sebe što smo dozvolili da se dogodi nešto jer nismo znali za moguće posljedice, ili smo vjerovali pogrešnim ljudima, ili okrivljavanja tih pogrešnih ljudi. Prihvatiti, oprostiti i živjeti dalje s tim?
I..i ja imam svoj put. Kako kažeš, svatko ima svoj... Nemam takva iskustva, ali imam i ja svoja, nije ni mene mimoišlo...Možda si ti sretnica baš na polju na kojem ja nisam? Svatko dboije ono s čime se može nositi, u čemu je jak...
