S E N K A
Gnur,lovac o chijoj se hrabrosti i veshtini prichaju priche po selima na oba brega reke Or,gonio je divljach sa grupom mladica iz svog sela.Lovili su je od samog izvora reke,u planini,ali je divljach uspela pobeci.Umorni od trchanja drugi lovci su odustali i uputili se natrag ka selu.Odvazni Gnur,zeleci josh jednom da dokaze da su priche o njemu istinite,nastavi sa lovom sve dok nije potpuno izgubio osecaj za prostor i vreme.
Vec se blizio sumrak kada je stao i primetio da reka ne teche brzo,udarajuci u obale i lomeci grane najblizeg drveca,nego tiho i polako,stvarajuci krajbrezja od peska na prevojima.U strahu od nepoznatog,Gnur stegnu koplje i nastavi dalje.
Na jednom prevoju ugleda devojku kako trljajuci kamen o kamen oblikuje kamenu kuglu.Ugledavshi devojku,zaslepljen odbljeskom bistre vode,Gnur zatreperi od njene lepote i bljeska,pomislivshi da mora biti njegova.
Devojka ga primeti tek kad je zachula njegovo teshko disanje.Nije se uplashila vec je netremice gledala u stranca koji je stajao nad njom zaklanjajuci poslednje zrake Sunca,koji su udarali u kapi znoja na njegovom telu i odbijali se nazad ka nebu.Zaslepljena ovakvim bljeskom ona pridje strancu i pokaza mu kamenu kuglu koju je napravila.
Gnur nije gledao u kuglu vec u njene ochi,rekavshi joj da je voli,da zeli da je povede sa sobom i da je voli zauvek.Devojka mu kaza da je njeno ime Luana i da ga voli celim srcem.
Gnur se namrshti razocharan chinjenicom da ona ne zna njegov jezik kao ni on njen.Uhvati je za ruku i povede u svoje selo.Luana je cutke ishla za njim upijajuci miris njegovog tela dok mu je chvrsto stezala ruku.
Do Gnurove kolibe su stigli sledeceg dana,predveche.Gnur izvadi pred nju sve svoje trofeje iz rata i lova,ali je Luana bila ushicena josh od prvog trena kad ga je ugledala.
Prvi su im dani prolazili brzo i u sreci.Najveci deo vremena provodili su u postelji,vodeci ljubav.Po selu se prichalo da je to najbolji plen koji je ijedan lovac ikada doneo.Gnur nije morao da ide u lov jer su mu ostali lovci,iz poshtovanja prema najvecem medju njima,donosili deo svoje lovine.
Gnur je pokushavao ljubav koju oseca prema Luani i koju je u svakoj prilici pokazivao da iskaze i rechima,zeleci da ga ona razume i pre svega da mu na te rechi ljubavi odgovori svojim rechima ljubavi.Medjutim,Luana je i dalje primala njegovu ljubav u tishini povremeno ispushtajuci grlene krikove radosti.Svakoga narednog dana eho njegovih rechi je bivao sve jachi i jachi dok se nije pretvorio u nepodnoshljivu buku.Ne mogavshi vishe da to trpi,Gnur ode kod velikog vracha,najmudrijeg choveka u celom kraju.
Veliki vrach ga saslusha pazljivo i odgovori:
- Ako stvarno toliko volish svoju zenu morash da je odvedesh na put,tezak i opasan put..Morash da prodjesh kroz Velike shume,krajeve naseljene divljim plemenima ciji lovci jedu ljudsko meso.Posle Velikih shuma dolazi pustinja. Trinestog dana hoda kroz pustinju doci cesh do rushevina Kule.Tu kulu je napravio Veliki narod koji je ziveo davno pre nas.Govorili su samo jednim jezikom i hteli su da sagrade kulu do neba,prkoseci svemogucem bogu.Bog se naljutio i srushio im Kulu.Od tada ljudi govore razlichitim jezicima,a u rushevinama kule ostao je koren od onog prvog,zajednichkog jezika.Kada stignesh do Kule tvoja ce zena nauchiti tvoj jezik,a ti jezik zene svoje.Vash jezik ce biti Jedan i tada ces moci da joj kazesh koliko je volish i da chujesh od nje koliko te voli.
Gnur se brzo vrati u kolibu,uze bodez,luk i strelu,koplje,mach,jedan but suvog mesa,meshinu sa vodom i pokaza svojoj zeni prema mestu gde izlazi Sunce.Luana pokorno krenu za njim ne znajuci ni gde idu ni zashto.
Danju su hodali bez odmora,a pre mraka Gnur bi napravio postelju od visoke paprati,odsekao dva parcheta mesa,pojeo jedno i legao da spava.Luana je pokushavala neznim milovanjem da natera Gnura da vode ljubav,ali on bi je grubo odgurnuo jer je morao shtedeti snagu.
Kako su napredovali,shuma je bivala sve gushca,drvece sve vece i Gnur shvati da je to kraj u kome zive divlja plemena.Morali su da se krecu samo nocu,dok su se danju krili u pecinama i na kroshnjama dzinovskog drveca.Pri kraju noci,u zoru,kad zveri idu na pojilo,Gnur je odlazio u lov.Zatim bi nashao bivak gde je Luana pekla meso.Posle jela su spavali.Luana se budila prva i, zeljna ljubavi,poljupcima je budila Gnura.Uvidevshi da do kraja dana ima josh vremena,Gnur je prihvatao milovanje i uzimao je Luanu strasno i brzo,ne trosheci mnogo snagu i vreme.
Zaslepljen od cilja koji ga je chekao na kraju puta,kao i svaki lovac,Gnur je zaboravio da je cilj putovanja bila ljubav.Ljubav koju nije mogao da iskaze rechima,a sada je zaboravio da je iskazuje i delom.
Kada su stigli do ivice prashume,Gnur je morao da pripremi velike rezerve vode i hrane za teshki put preko pustinje.Vodu je nashao,ali da bi doshao do tolike kolichine mesa morao je da smisli neko lukavstvo.Odluchi se da rizikuje zivot zene da bi doshao do mesa.Odabra pogodno mesto,veza zenu za drvo,a na par metara od nje iskopa veliku jamu i pokri je granama.Zatim se udalji od drveta i stade da cheka.
Luana je prestravljeno gledala sve te pripreme i kada se Gnur udaljio ona kriknu jednom,a zatim utihnu.Sati su prolazili,a zveri nije bilo.
Tada se Gnur seti:
“ Krv,treba krvi da je primamim.”
Luana ga ugleda kako joj prilazi i lice joj se ozari od radosti.Ali,Gnur ladnokrvno,bez iole osecanja,izvadi bodez i raseche zeninu podlakticu.Luana vrisnu i od iznenadnog trzaja joj pade okrugli kamen iz reke.Ona spusti pogled na kamen i tako je cutke chekala zver.Ubrzo zver, namirisavshi krv,stade pred zenu.Zena je chekala bez straha u ochima.Zver potrcha i pade u jamu.Gnur istrcha iz grmlja i dokrajchi zver kopljem.Zatim odveza zenu.Luana mu je skoro bezshumno pomagala da oderu zver i pripreme meso.Pekli su meso i chekali da padne mrak.Sa prvim zvucima noci krenuli su kroz pustinju.
Prvih dana Gnur je hodao pun snage,brzo i odluchno,ali kako se put nastavljao bio je sve iscrpljeniji.Luana je hodala polako,jednolichno,stezuci u ruci kamenu kuglu.Povremeno bi stala gledajuci u Sunce kao da iz njega crpi snagu.Trinestog dana primetishe kulu.Osecajuci da je pred ciljem,Gnur skupi poslednje snage i ubrza korak.Zena se i dalje polako kretala po pesku.
Kada je stigao do senke kule,Gnur pade na kolena i zapeva od radosti.Zatim poche da kopa po rushevinama.Tek tada zena stize do njega,kolebajuci se da stupi u hladovinu senke,ostajuci na samoj ivici.
Baci kamenu kuglu Gnuru pred noge i reche:
- Zashto si me doveo ovde?
Gnur iznenadjeno podignu pogled,zbunjen njenim pitanjem:
- Ti govorish moj jezik?!
- Da.Tvoj jezik je jezik Vode.Moj jezik je jezik Sunca.Meni nije smetalo shto ne znam tvoj jezik i shto ti ne znash moj.Volela sam te i volela sam nachin na koji ti mene volish.A Ti,izgoreo od zelje da razumem tvoj jezik i ljubav koju mi iskazujesh rechima,zaboravio si da je ta ljubav iskazana rechima samo senka prave ljubavi.I da bez sunca nema ni senke.Evo stigao si do senke,ali vishe nemash shta da mi kazesh.Zato ja ostajem na suncu trazeci Sunce.Zbogom.
Luana ode i ostavi Gnura u senci kule da razmishlja dali da krene iz senke u sunce ili da ostane u senci i da govori jezikom sunca koji mu vishe nije bio potreban.Neodluchan,i dalje je klechao u senci stezuci u ruci kamenu kuglu cija ga je toplina pekla duboko u grudima.
1991
