Nikolam...drago mi je da si mi prepoznao inspiraciju, znam da nisam sama i da nas ima u raznim tockama ove planete koje teze istom ciljom na sebi svojstven nacin a negdje smo valjda i povezani pa se zato i prepoznajemo.
Smiriti ljudski Um da dozvoli da se svijet gleda ocima duse je jedna od najvecih umjetnosti ovog naseg zivota kojoj je vrijedno posvetiti sve svoje vrijeme. Tada se zna jer se zna a ne zato sto nam je netko to rekao ili smo to negdje procitali.. ili ...ili...
Naravno i ta umjetnost ima svoje uspone i padove u vidu lekcija koje se uce poslije svakog pada a onda se covjek uspinje neko vrijeme do novog izazova.
Kazu da je nekada i kriza , sansa za novi pocetak i sve je bolje od stajanja u mjestu.
Vjerojatno da se nekada ovdje ne razumijemo jer govorimo sa razlicitih stepenica i oni koji su dole ne mogu da shvate one gore a i oni koji su gore su zaboravili ono vrijeme kad su bili dole a prostor izmedju se ne moze pretrcati za djelic sekunde nego nekad i cijela vjecnost prodje da se stigne na isto mjesto.
Nekako je jedina vrijedna ona korisna vibracija koju smo ostavili u svojim rjecima i koja ce nekoga pobuditi da se pomakne sa svog utvrdjenog mjesta a da ge ne dodirnes nikakvom neprijatnom silom a sve ostalo su borbe filozofija sa kojim barem ovaj svijet ne oskudjeva
Pozdrav svim bastovanima, vrtlarima ..a i padobranicma, valjda i oni imaju neku svrhu.

MODERNA BASNA

Bio jednom jedan CIRKUS u jednom golemom GRADU poznatom po mnogim cirkuskim PREDSTAVAMA.
Ovaj cirkus je bio drugačiji od ostalih u tom gradu jer je imao predstave koje su bile više surove no zabavne.Cijela predstava se sastojala u tome da bi u ARENU pustili gladne zvijeri koje su lovile živi plijen.Životinje bi mahnito trčale a prašina bi donekle sakrila krvave scene lova.
Ljudima se svidjela upravo ta surovost divljine,krv i jauk ranjenih životinja te su zbog toga u taj cirkus dolazili u velikom broju.
U cijelom tom haosu...tamo negdje sa strane,ležao je lav sa zlatnom grivom i mirno promatrao kako zvijeri vuku svoj poluživi plijen u svoje čelične kaveze.Gledao je kako obitelj lovaca sretno dočekuje hranu što če privremeno odagnati bol gladi.Naime,cilj predstave je bio da se uvjek u arenu pusti manje hrane nego što ima gladnih usta.Tako su borbe bile žešče a PUBLIKA zadovoljnija.
Jedino je lav sa zlatnom grivom kvario realnost prenesene divljine u taj šator a u svojoj je pasivnosti najviše nervirao UPRAVITELJA koji je izdvojio poveću sumu novca da bi ga iz ZOO-Vrta dopremio u svoj cirkus.Kako lav nije imao obitelj,za njegovo je preživljavanje bio dovoljan minimalac tjednog
obroka što ga je osiguravao cirkus.
Jednog jutra...upravitelj u njegovu blizinu spusti kavez sa prekrasnom mladom lavicom..........

Od tog dana strašan se nemir uvuče u život zlatogrivog lava jer više nije mogao mirno drijemati u kutu svog kaveza.Svaki njegov pogled kroz metalne rešetke kaveza završio bi na prekrasnom sjajnom krznu vitke lavice a svaka njegova misao završavala u dubinama njezinih zelenih očiju.
Lav je sada bio mnogo aktivniji u areni jer je želio privuči njezinu pozornost.
Njegove snažne šape sada su došle do izražaja a njegovo mišičavo tijelo bilo je u punom pogonu.Odbacivao je svoje suparnike na sve strane a žrtve
lomio bez milosti odkrivajuči nepoznatu snagu u sebi.
I tako,dan za danom.......
Vidje upravnik da je zlatogrivi mnogo aktivniji i da u njegovom kavezu ima viška hrane pa odluči prekrasnu lavicu prebaciti k njemu.

Nakon nekog vremena imali su tri mlada laviča što je zahtjevalo i više hrane.Zbog toga je lav bio još okrutniji a njegova borbena vještina još uboitija.
Uskoro su svi njegovi suparnici odustali od borbe sa njim,stoga su ga puštali da on prvi ulovi hrane koliko mu je potrebno.
Lavići su rasli,a lavlja griva...nekoć zlatna...sada bijaše KRVAVO CRVENA.

Život iza rešetaka nije bio idealan ali lav nije poznavao drugačiji,stoga je bio
zadovoljan postignutim.Njegova djeca več su samostalno lovila a njegova lavica mu je i dalje bila privlačna.U svom tom idealnom životu ponekad je bacio pogled preko ograde negdje u daljinu...tamo daleko u krošnju drveča
što se njišu na vjetru pored mora.
Čemu postojanje tolikog prostora ako je za život dovoljan samo jedan KAVEZ u jednoj ARENI koja je dio jednog CIRKUSA u jednom GRADU ?!?

Jedne večeri lava probudi škljocanje brave na njegovom kavezu.Naprežuči oči u mraku vidio je samo obrise neke osobe koja mu otvori vrata.Pogledavši oko sebe ustanovio je da mu obitelj SPAVA kao i svi ostali
u svojim kavezima.
Tiho se išuljao da nekoga ne pobudi i krene putem kojim nikada prije nije kročio...
Hodajuči tako između praznih sjedala u gledalištu,izađe iz šatora i krene preko čistine do LUNAPARKA.U blagoj svjetlost primjetio je VRTULJAK sa ukočenim životinjama.Neke je vrste poznavao a neke je prvi put vidio.Približivši se još malo vidio je lava sličnog sebi...ukočenog i staklenog
pogleda.Gledajuči tu IMITACIJU ŽIVOTA njegov je ograničeni um zaključio da se radi o PRIRODNOJ SMRTI,stoga je nastavio dalje.
Došavši do kraja cirkuskog terena naišao je na visoku ogradu.Nije mu trebalo dugo da shvati šta može učiniti sa svojim močnim kanđama,osim
rastrgati živo meso.
Uskoro se kopajuči probio na drugu stranu ograde.

Lav je stajao pored mora ispod krošnji drveča što su mu se još jučer činila tako daleko i nedostižno.
"Da li je ovo SLOBODA?"...pitao se on dok su njegove šape tonule sve dublje u fini morski pjesak.
"Ne vidim ništa od ove tame...ne čujem ništa od ovog dosadnog žuborenja
mora...nema nigdje nikoga...Zar je ovo sloboda?"Pitanja su mu sve više stiskala SRCE.
"Ako je ovo sve što mogu dobiti van one krvoločne arene...bolje je da se odmah vratim."
I tako on sav slomljen,pogrbljen i teška koraka krene nazad putem svojih
stopa ukopanih u vlažni pjesak što se neugodno uvlačio između oštrih panđi.
"Kad se samo sjetim koliko sam vremena proveo maštajuči o slobodi i ljenčarenju ispod ovih krošnji a sada kada sam ovdje...nema ničega...NIKOGA...!!!"
U taj se tren ispred njega stvori silueta čovjeka za kojeg mu se učinilo da ga
oslobodi čeličnog kaveza.Lav zastane a silueta prozbori:
-"ŽELIŠ LI DOISTA OSJETITI SLOBODU?MISLIŠ LI DA SI SPOSOBAN PREŽIVJETI TO ISKUSTVO?"
-"Tko si ti?"upita uzbuđeno lav.
-"JA SAM ONAJ KOJI JESAM...ONAJ KOJI IMA KLJUČ TVOG KAVEZA I TISUČE
DRUGIH...ONAJ KOJI IMA KLJUČEVE SVIH CIRKUSA I CIJELOG GRADA.JA SAM
ONAJ KOJI TE OZNAČIO ZLATNOM GRIVOM...JA SAM ONAJ KOJI TE JE STVORIO."
Stari lav pogleda svoje stope u pjesku za koje dobro zna gdje završavju a ispraznost njegovog života tjerala ga je van granica njegovog shvačanja...
stoga pristane na ponudu.
-"ZNAJ DA TVOJ ŽIVOT VIŠE NIKADA NEČE BITI ISTI"kaže silueta i on osjeti
zvižduću iglu na svom vratu.Istog trenutka on padne na pod i utone u san.
Tama.......

Nakon tko zna koliko vremena,lav polako otvara svoje teške kapke.Njegove
oči jedva su podnijele močnu sunčevu svjetlost koja je skoro pa prvi put obasjala njegovo tijelo.Nepoznati mirisi nadražiše mu nozdrve a vjetar poljulja sljepljenu i krvavo crvenu grivu.
Mamurno se podigne na svoje drhtave noge i pogleda oko sebe.
Prvo što je vidio bila je skoro pa beskonačno velika SAVANA prepuna svakakvog bilja i prekrasno modro nebo s mnogo bijelih plovečih oblaka.
Tamo negdje,u daljini,ugledao je životinje čudnih boja kako mirno brste biljke a iznad njih jato ptica gdje nestaju putem horizonta.
Šapa pred šapu i on ponovo krene u nepoznato.
Nakon nekog vremena naiđe na malu oazu i vidi kako se životinje kupaju.
Primjetio je njihovo sjajno krzno i sjetio se da je nekoć davno i njegovo bilo
takvo te se odluči okupati.
Nakon što je ISPRAO svu skorenu krv i prašinu sa svoje dlake on osjeti umor i zalegne u obližnju hladovinu.Osjetio je mir i spokoj po prvi put u svom životu.
Skoro je utonuo u san ali hladan glas ga prekine:
-"JESI LI PRONAŠAO SLOBODU I MIR KOJI TAKO DUGO TRAŽIŠ?"
U sjeni obližnje palme on ugleda čovjeka u bijelom mantilu kako mu se približava.Umjesto da odgovori lav upita gdje se nalazi?
-"NALAZIŠ SE U MOM REZERVATU I OVDJE NE VRIJEDE PRAVILA KOJA TI JE NAMETNUO UPRAVITELJ.OVDJE SAM JA GOSPODAR I ODAVDE POTJEČU TVOJI
PRECI SA ZLATNOM GRIVOM.OVDJE JE GENETIKOM STVORENA TVOJA LOZA I
JEDINO JE OVO MJESTO SRODNO TVOJOJ PRIRODI"-odgovori znanstvenik.
"Ali"....zbunjeno če lav..."šta ja imam ovdje raditi?"
-"APSOLUTNO NIŠTA.TI SI KRALJ SVIH ŽIVOTINJA I SVE JE OVOM CARSTVU
PODREĐENO TEBI.ZAR JE TO TAKO TEŠKO SHVATITI?"-
U tom trenutku naiđe vozilo i doktor ode u nepoznatom pravcu.

Prolazili su dani i lav osjeti nepodnošljivu glad.
Vrebajuči plijen po prvi put u životu...on ne ulovi apsolutno ništa.
I tako...dan za danom...
Uskoro je bio toliko slab da životinje nisu ni bježale od njega.Tamo gdje su
nekada bili napeti lovački mišići,sada su se nazirale samo kosti.
Nemočan od gladi i sunca,on padne u vrući pjesak.
Ležao je tako čekajuči smrt u nadi da če ga Stvoritelj ipak prije nači...
Umjesto njegovih nadanja priđe mu ANTILOPA.Gledala ga je tako sa visoka
neko vrijeme pa sa blagim podsmjehom prozbori:
"Poštovani Kralju životinja...šta mogu učiniti za vas osim da se najedete moga tijela?"
"Donesi mi vode i nešto jestivo"-suhih usta i bez imalo ponosa kaže veliki lovac.
Antilopa ode ali se ubrzo vrati s vočem u ustima.
"Evo Kralju moj...nešto jestivo a istovremeno i puno vode"
Nemavši izbora lav proguta voče i zatraži još.
Tako ga je antilopa hranila danima...

Ubrzo mu se vrati snaga i on ustane govoreči:
"Moj je život sada tvoj.Šta ja sada mogu učiniti za tebe trkačice?"
Antilopa malo razmisli pa kaže:
"Ne jedi više nikoga od moje vrste dok si živ,i ništa mi više nisi dužan."
"Neka bude tako.Od danas tvoju vrstu više ne smatram svojom hranom.To
je novi zakon u mom životu a tebi u čast."
Pozdravivši se poput prijatelja svatko krene svojim putem.


Nakon nekoliko dana lutanja prerijom stari lav naiđe na čopor KOJOTA.
Pokušao ih je zaobiči ali ga baš u tom trenutku oni primjete.
Opkolivši ga,vođa čopora cinički kaže:
"Daleko si od svog područja lave.Znaš li kamo ideš i koga tražiš?"
"Tražim nekoga od svoje vrste."-promrmlja lav.
"Ovdje na daleko nema lavova,pogotove ne zlatogrivih.Pošto si sam a sam
se ne možež prehraniti,možeš sa nama u lov na antilope ako želiš."
Lav se sjeti svog zavjeta pa odgovori:
"Hvala,ali ja živim od voća već nekoliko tjedana i ono će me održavati na životu dok ne nađem nekoga od svoga roda."
Na te riječi kojoti puknu u smijeh a vođa zareži:
"Ti...nezahvalni gade!Zar ti mi nismo dovoljno dobri da loviš sa nama?Voće
ti je sigurno udarilo u glavu pa sad želiš biti sam.Ti si sramota za svoju vrstu i za sve LOVCE.Treba te ubiti da slučajno ne bi imao potomke.Lav biljožder... sramota!"
Vođa zalaje i svi ga istovremeno napadnu.Grizli su ga,grebali i vukli po prašini.Njegova snaga nije bila ništa u usporedbi sa njihovom brojnošču i
borba je kratko trajala.
Kada se prašina slegla,nekadašnji kralj savane i šampion arene...ležao je
polumrtav i sav u krvi.Čekao je da ga netko dokrajči ali umjesto smrti nad
njim se nadvije sjenka njegovog stvoritelja koji žalosno prozbori:
-"UŽIVAŠ LI U SVOJOJ SLOBODI LAVE?"-
Lav...onako ležeći,suznih očiju i usta punih suhog pijeska odgovori stenjuči:
"Gospodaru moj...ja...ja nisam nikoga pronašao...od...od svoje vrste..."
-"NARAVNO DA NISI..."-prekine ga naučnik-"...JER JE ČISTOKRVNIH ZLATOGRIVIH LAVOVA VEOMA MALO.TO JE STOGA ŠTO SU SE U SAVANI PARILI SA OBIČNIM LAVOVIMA ŠTO SU DOŠLI IZ DIVLJINE U MOJ RAJ.S VREMENA NA VRIJEME U NEKIM LAVLJIM PORODICAMA OKOTI SE MLADUNČAD
SA IZVORNIM GENIMA MOJE TVOREVINE.DILJEM SVIJETA JA PRONALAZIM
POTOMKE KOJI SU NA SVOJ PUT KRENULI UPRAVO ODAVDE."
Rekavši to doktor pozove svoje pomočnike koji su smjestili lava u vozilo i
priključili na infuziju.Gledajuči ga tako bespomočnog on doda:
-"KADA SE SAMO SJETIM KAKO SU TVOJI PRECI BILI PONOSNA VRSTA I LOZA
BEZ MANE ŠTO VLADA PRERIJOM DOKLE POGLED SEŽE.A VIDI SAD...KAKVI SE
SVE IZRODI I MJEŠANCI ŠEPURE OVDJE?"-
Stari lav jedva podigne glavu i jedva fiksirajuči pogled promrmlja:
"Šta...šta će sada...biti...sa mnom...?"
-"VRATIT ČEMO TE TAMO GDJE PRIPADAŠ...U KAVEZ SA OBITELJI.TAMO SI
NAUČIO PREŽIVJETI.SLOBODA JE IPAK...PREVIŠE ZA TEBE."-
To su bile posljednje riječi što ih je čuo prije no što je utonuo u san.
Još su dugo vremena odzvanjale u njegovoj SNENOJ glavi.
____________ ______________ _______________ ___________

Prošlo je več dosta vremena od kada se lav probudio bistre glave i novog
pogleda na svijet oko sebe.
Ponovo je,kao nekada,mirno ležao u kutu svog kaveza nezainteresiran za
borbe i lov u cirkusu.Njegovi potomci smeđe grive bili su dovoljno veliki da
se brinu za sebe i majku.
Vegetirao je tako mjesecima nervirajuči sve oko sebe svojim principom a on
sam najteže je podnosio nemogučnost da odgovori na mnoga postavljena pitanja svoje okoline.
Svi su od njega tražili istinu...svi su željeli odgovore.
Kako da leptir objasni let gusjenici?
Kako objasniti slobodu življenja nekome tko ustaje i ide na počinak sa okovima neznanja na čulima spoznaje?Nekome tko se samo pravi da mu je
stalo do odgovora a čula mu prepoznaju samo miris krvi.
ISTINA nije riječ,nego osječaj i doživljaj kao i...SLOBODA,kao i...BOG.
Treba ljubomorno zadržati taj osječaj i naučiti živjeti sa njim u cirkusu gdje
vladaju pravila protivna našoj prirodi.

Lav je to naučio.

Možemo i mi.





_______________________________________________________________________

Savršenstvo je u jednostavnosti.

Interesantna tema ,


moj doprinos bi bio da u stvari nemam definiran pogled na svijet,

ili preciznije moj pogled na svijet se mjenja iz dana u dan ako vec ne iz sata u sat

ono sto sam mislio jucer danas vec vise ne vazi

jedino sto je konstantno u cijelom tom procesu je sunce koje sija u mojim grudima i koje me povezuje sa izvorom
nekada preko njega prodju oblaci sa munjama i ili ga obavije gusta tama ali ipak ono nikad ne prestaje sijati

Bog je sadista samo što toga nije ni svjestan.

"I WOULD RATHER LIVE IN A WORLD
WHERE MY LIFE WAS SURROUNDED
BY MYSTERY THAN LIVE IN A WORLD
SO SMALL THAT MY MIND
COULD COMPREHEND IT."

Bacaš udicu sa pogrešnim mamcem podivljali Maxe.
Ponekad je riba pametnija od ribića,zato pokušaj u drugoj bari.

Ljudski Um je danas toliko slozen ( to je Om lijepo objasnio u kontajniranoj svijesti) da mu takva svijest stvara otpore za prolaz zdrave energije(i to je fino objasnjeno u temi o energetskoj mrezi Univerzuma) a kad se to dvoje spoji dobije se jedna ogranicena realnost koja je puna raznih fantomskih slika i misterija jer je Um zbunio i sam sebe pa sad ne moze da pojmi i ono sto je u svojoj kompliciranosti stvorio.
Osobina duhovne inteligencije je da uci iz jednostavnih stvari recimo iz frekvencije udara morskih talasa koja je vjekovima manje vise ista na ovoj planeti a moguce i na ostalima.
Kad se svijest oslobodi svih tih kompleksnih modela onda postaje savrsena jer u svojoj jednostavnosti je spremna da dozivi sebe onakvu kakva jeste i tada postaje superprovodnik Bozije energije u njenom originalnom obliku umjesto da u svojoj slozenosti konvertuje tu istu energiju u neke svoje realnosti ispresjecane lavirintama misljenja i teorija.
U tome se sastoji savrsenstvo u jednostavnosti, stopiti se sa onim sto jesi i sa cim si oduvijek bio a zaboraviti sto su te ucili da trebas da budes ili sto si negdje u zemlji cuda usnio.
Ne treba procitati kilometarkse skripte da bi se to shvatilo, netko to moze otkriti u jednostavnom letu leptira a to opet ne znaci da je njegov/njen svijet ogranicen.
Ako je covjek razrjesio sve "misterije" ovog svijeta a nije pojmio samog sebe onda mi se cini da je nekako uzalud zivio.

Ti bas ne volis Lucifera?

A sta ako si ti neko zlo bice a umislila si da si neka dobrica koju voli Bog?

U pravu si, ali ova tema se ipak ne zove "moj pogled u sebe" vec "moj pogled na svet".

pa zar to nije isto?

onako kako vidis sebe vidis i svijet koji te okruzuje
tj kroz sebe vidis svijet

Em, razumijem ja sto ja imam potrebu da "posmatram sebe", to je faza ucenja zvana samopromatranje jer kako cu inace razumijeti i pojmiti zasto vidim nesto ovako ili onako, jedino, pomalo ne razumijem sto ti imas potrebu da "posmatras mene" sem ako nisi dosao do zakljucka da iako te moji postovi pomalo "iritiraju" ipak ti i o tebi samome govore puno.
E sad ako K scripte ne misle tako , taj problem vec ne mogu da rijesim, to ti moras sam sa sobom

Znam da je OT i da nije religijski forum ali moram reći da me ovo "svijet i/ili sebe" nagovori da pomenem šta trenutno čitam - "Razgovor s Bogom - Jedan neobičan dijalog" od Neale Donald Walsch. Knjigá ima ukupno 3, a pred kraj sam treće.

Knjiga/knjige nije religijska: www.nealedonaldwalsch.com

*Ako sam totales fulio nema ljutnje - neka se briše ova poruka.

"Ja" nisam bitan, niti važan. Bitno je ono oko mene. Pogled na to oko mene određuje kakav sam ja.

Probajte shvatiti ovaj koncept.

Eh , Jack ti ga bas sada totalno zastrani , taman sam mislila da sam uhvatila talas a ti mi sad sve pokvari .
Hame , u svijetu virtuelne realnosti je sve moguce i ako mjesto mozda i jeste i nije za tebe, moze svakako da postane, sve zavisi sto si zamislis.
Plavo postaje ruzicasto, ruzicasto zeleno, uskoro svi pocinjemo da uzimamo casove letenja.
Inace ne znam ti nista reci od toj knjigi , nisam citala, razvodnik je zaboravio da ti da smjernice kuda da ides za tom temom

Pogresno si me razumela. Samo sam hteo reci da sam ja poslusao tvoj savet:

Mene su ucili to o cemu ti govoris.

A stopio sam se kada sam procitao K scripte.
E sad to sto ti ne mislis da je i to jedna vrsta duhovne inteligencije, to ti moras sama sa sobom da resis.

Svijet.....
Mislim da su drevne Maye bile u pravu, 2012 godina kraj, nema nista, nece nam trebati novac, niti bilo sto drugo sto smo imali prije 2012-e.
Prosvijetljeni ce u cetvrti denzitet, a ovi ostali mogu .....

Em, greska u koracima, gdje sam ja rekla da K scripta nisu odraz duhovne inteligencije?
Hajde trazi , ali da nadjes tacan iskaz, a ne projektovanje tvoje realnosti po mom pisanju.
U tome je slozenost nase komunikacije jer ti vidis u mojim rijecima ono sto zelis da vidis umjesto da budes jednostavan i vidis ono sto jeste.
Vidis sto Jack preporucuje gore iznad a ko zna sto je u K scriptama ako ne Jack.
Javi mi kad nadjes

Ovde:



K scripte ne misle tako.

Ja?
To sto je rekao Jack nije iz K scripti. Ti vidis ono sto zelis da vidis.

Vidis ja nisam citala K scripte a znala sam da K scripte ne misle tako, pogodi onda tko mi je rekao ?
Imas pravo tri puta da pogadjas a ako si odlucio citavu noc da ne spavas da bi me ubjedio da gledam svijet ocima K scripti za dobro tvog sna cu smisliti i takvu realnost da bih vidjela ono sto ti vidis . Je li ti sada jasno ili cemo ovo ponavljati cijelu noc.

Jasno mi je. Nema problema, zavrsio sam.

Eeeej...

Ono gore mi je samo "palo na pamet"... radi prijašnjih postova gdje se spominje "samovažnost", odnosno gledanje u sebe... nekako mi je to previše OPS ( ja, ja.. pa onda opet ja... gledaj u sebe pa ćeš razumjet cijeli univerzum... ). Pošto okolina utječe na nas, trebamo razumjeti okolinu i univerzum, a samim tim shvaćanjem okoline - i mi se mijenjamo. Opet - izgleda da je to znanje o okolini - najbitnije. Ono podiže svijest.

Što se tiče Kasiopejskih transkripti... nisu "jedino moguće rješenje" za nečiji duhovni razvoj, ali su jako dobre za shvaćanje i razumijevanje. Svatko si sam bira ono iz čega će izvući informacije i učiti. Između ostalih drugih poučnih tekstova, osobno su mi one najviše pomogle u razumijevanju okoline u kojoj živimo i dale mnoge neprocjenjive smjernice i tragove novih saznanja.

Tragaoc koji je mudar će pročitati sve tekstove o takvim stvarima i sam za sebe izvući zaključke.