|
Odgovor nije mogao da bude kraći, a da opet shvatiš nešto, ovo što slijedi je svedeno na najmanju moguću mjeru i pruzela sam gotovo sve direktno iz knjige, e sad moguće je da sam nečemu posvetila nedovoljno pažnje, evoluciju nisam htjela detaljno da objašnjvam kao involuciju, jer mislim da nema potrebe, ako ipak budeš imao nedoumica, javi
evolucija svijesti :
1.kamen-od prve u nizu prvih formi kamena do zadnje u nizu zadnjih formi kamena,
2. metal-od prve u nizu prvih formi metala do zadnje u nizu zadnjih formi metala,
3 .biljke-od prve u nizu prvih formi biljaka do zadnje u nizu zadnjih formi biljaka
4. insekti.---------------------------------- insekata------------------------------------------insekata
5.riba-----------------------------------------riba-------------------------------------------------riba
6.ptica----------------------------------------ptica----------------------------------------------ptica
7životinja------------------------------------životinja-------------------------------------------životinja
8.čovjek-------------------------------------čovjeka--------------------------------------------čovjeka...
Svaka od formi ima svoju svijest na svom nivou, a oblik koji slijedinje zgusnuti kalup impresija prošlog oblika.
Istovremeno sa razvojem svijesti, kroz evoluciju formi tijela, počinju se nagomilavati sanskare
****sanskare su uobičajeni obrasci i nesvjesne pobude preostale iz prethodnih akcija u sadašnjem i prošlim životima. One su pokretne sile koje u velikoj mjeri određuju čovjekove akcije i ostavljaju mu malo mogućnosti za pozitivno djelovanje u cilju progresivnog razumijevanja i razvoja svoje vlastite prirode****.Evolucija forme i svijesti( a sa tim i individualizacija čovjekovog ego-uma) završena je onda kada duša po prvi put postigne ljudski oblik. Ali zbog nagomilavanja sanskara, potpuno razvijena svijest duše postaje uhvaćena u stupici iluzije i stoga nije usmjerena ka samoostvarenju duše.
Radi samoostvarenja ove sanskare moraju biti u potpunosti uništene kako bi se duši, kao individualnom egu omogućilo da se pretvori u individualnu dušu u stanju svjesnom Boga. Dalje, sanskare koje se nagomilavaju u inkarniranom životu moraju biti odstranjene iz njega. Da bi se sanskare u potpunosti odstranile one moraju biti anulirane ili obezvrijeđene kroz proces ispravnog izjednačavanja, odnosno savršenog kvalitativnog i kvantitativnog uravnoteženje svih suprotnih sanskara i loših i dobrih. Ovo je izuzetno teško, jer je sanskarama jedne vrste urođena tendencija da budu brojnije od sanskara druge vrste.
Dok neuravnoteženiost sanskara suprotne vrste dostiže svoj maximum u inkarniranom životu, približna uravnoteženost se postiže nakon smrti, tokom perioda neinkarniranog života, kroz žestoko subjektivno zadovoljstvo ili patnju-u stanjima poznatim kao STANJE RAJA i STANJE PAKLA (***znači pakao i raj su samo stanja koja duša proživljava u cilju da kao na tasu izjednači sanskare stečene u inkarniranom životu).Svaki inkarnirani život prilika je da čovjek ostvari svoje istinsko jastvo. Svaka smrt ili neinkarnirani život prilika je za postizanje jednog vida ravnoteže da bi započelo novo rađanje sa novom prilikom za samoostvarenje.
Evolucija svijesti počinje u formi kamena i završava se formom čovjeka, involucija svijesti je moguća samo u formi čovjeka i ona je u stvari postepeno odmotavanje klupka sanskara koje se stvorilo tokom evolucije u ostalim formama.
Postoje tri vrste tijela i tri vrste impresija: grube, suptilne i mentalne. tokom evolucije dok se duša svjesno poistovjećivala sa grubim formam, ona se NEsvjesno poistovjećivala sa suptilnom i mentalnom formom.Iako se duša odvaja od grubih formi nikada se nije mogla odvojiti od svojih suptilnih i mentalnih formi.
raSuptilno i mentalno tijelo su potpuno zvijeni u formi čovjeka, al čovjek ih nije svjestan i ne doživljava suptilni niti mentalni svijet. Ali, ipak može da djeluje preko suptilnog i mentalnog, ali na GRUBOM nivou: Energiju suptilnog kroz nuklearnu energiju, um mentalnog kroz želje, misli, osjećanja.
u nastojanju da rastereti svijest od impresija, gruba svijest navodi dušu da proživi i iscrpi te impresije kroz bezbrojno oprečna iskustva u čitavom nizu reinkarnacija. Dok u procesu reinkarnacije svijest duše pokušava da se oslobodi bremena impresija, ona se sve više zapliće u svakoj fazi reinkarnacije. Baš u trenutku pred samo uspostavljanje ravnoteže iskustava oprečnih impresija( u stanjima poznatimkao pakao i raj) ravnoteža biva poremećena spajanjem sa sledećom ljudskom formom.
KADA svjest duše sazri za izbavljenje iz grubog svijeta, ona stupa na spiritulnu stazu i okreće se prem unutra--to je početak INVOLUCIJE. Njene grube impresije nisu više tako duboke. One postaju slabije, odnosno suptilnije, a kao posljedica toga duša postaje svjesna suptilnog
Brojni ciklusi rođenja i smrti u ljudskoj formi moraju da doprinesu tom sazrevanju grubog iskustva, koje konačno nagoni svijest duše na stazu oslobađajuće INVOLUCIJE na kojoj impresije postaju sve slabije i bleđe i na kraju nestaju.Grube impresije postaju suptilne, suptilne postaju mentalne, a mentalne impresije konačno bivaju izbrisane ostavljajući svijesti slobodu da odažava ISTINU.
Proces involucije je najčešće postepen. Čovjek nasleđuje formu i impresije od životinja, pa su grube impresije veoma snažne. Grube impresije mogu odjednom da nestanu samo u izuzetno rijetkim slučajevima. U većini slučajeva grube impresije prvo postaju sve slabije i bleđe (pretvarajući se pri tome u suptilne i mentalne impresije), a zatim potpuno nestaju. Po pravilu, duša koja je započela svoj povratak kući više se ne vraća u grubi svijet. To ne znači da duša koja posjeduje svijest o suptilnom ne boravi u grubom tijelu. To znači da svijest duše više nije uhvaćena u zamku grube forme i grubog svijeta.Uobičajeno je pravilo da duša prvo raskida vrzu sa grubim svijetom, zatim suptilnim svijetom, pa mentalnim i na kraju spoznaje da je izvan svih njih. Putujući svojom stazom, duša prolazi kroz šest nivoa, od kojih su prva tri u suptilnom domenu, četvrti na granici suptilnog i mentalnog, dok su peti i šesti u domenu mentalnog. Duša koja vječno boravi u najvišem jastvu je iznad ovih nivoa(sedmi)
Duša s erazvija u grubom tijelu, odbacujući prvo njega, pa suptilno, pa mentalno. U tački kada se ne poistovjećuje ni sa jednim tijelomtj. kada shvati da je iznad svih kažemo da je duša direktno spoznala Boga.
KARAKTERISTIKE NIVOA INVOLUCIJE
I nivo - Na granici grubog i suptilnog. Doživljava suptilne impresije grubim čulima, postepeno, daljom involucijom duša stiče potpunu svijest o suptilnom, odbcujući grubo, i tada je na
II nivou - oživljava suptilni svijet suptilnim čulima, sposobna je da stvara opsene i čuda nižeg ranga. Nesvjesna je grubog svijeta, mada funkcioniše kao ljudsko biće
.
III nivo - Na ovom nivou suptilna svijest stiče veću svijest o beskonačnoj energiji suptilnog svijeta i doživljava veću moć. Ona je spremna da čini veća čuda, da vraća vid slijepima i sl.
IV nivo - prag mentalne sfere- Na ovom nivou duša je potpuno svjesna beskonačne energije. Ovdje duša posjeduje svu moć . Međutim supčena je i sa moćnim naviranjem snažnih želja i emocija koje su aspekti Uma mentalnog svijeta. Na ovom stupnju duša doživljava takozvano stanje najcrnje noći (u Hrišćanstvu poznatom kao ‚‚tamna noć duše"). Ukoliko ove želje, dok su na svom vrhuncu, nadvladaju dušu na IV nivou, tj. sko dođe do zloupotrebe moći, tada iskustvo oslobađanja ove beskonačne enrgije u datom trenutku neminovno postaje fatalno za dušu na IV nivou. Posljedica toga je brutalan raspad cjelokupne svijesti koju je duša do tada stekla, pri čemu duša zadržav samo najkonačnijusvijet i ponovo se poistovjećuje sa formom kamena. Ta duša mora da prođe cjeli proces evolucije od kamena pa na dalje, pa zatim proces involucije da bi povratila punu svijest.
V i VI nivo - ovaj uma koji pripada mentalnom posjeduje dva odjeljka, u prvom je um u stanju ispitivanja i razmišljanja i djeluje u vidu misli- to je sfera V nivoa ili Sfera misli -ova ljudska duša koja posjeduje svijest i mentalnom, tvorac je i vladar misli i sposobna je da upravlja samo mislima svih duša koje posjeduju svijest o grubom i suptilnom. To se često pogrešno tumači kao upravljanje umovima svih duša.( ona ne vlada čitavim Umom nego samo onimm dijelom koji funkcioniše u vidu misli)
U drugom odeljku um je u stanju impresivnosti i saosjećajnosti, ispoljava se u vidu emocija- to je sfera VI nivoa ili Sfera Osjećanja- ljudska duša na VI nivou koja posjeduje svijest o mentalnom doživljava mentalni svijet sa potpuno osvešćenim osjećanjima i zato nema nikakvih misli, već stvarno osjeća da je svjesna osjećanja viđenja Boga licem u lice, stalno, u svemu i svude. Ona sve vreme vidi Boga, ali ne može da prepozna sebe u Bogu kao Boga***( ovo viđenje se ne smije poistovjećivati sa našim uobičajenim načinom viđenja nekog objekata fizičkim očima). Zbog toga na ne može da izmiri svoj osjećajviđenja Boga sa sopstvenom istovjetnošću sa Bogom, i zato ona čezne, intuitivno osjeća i žudi sa sjedinjenjem sa Bogom koga vidi licem u lice. Ovakvo poistovjećivanje sa drugim stanjem uma-osjećanjem-je preovlađujući aspekt božanske ljubavi koja konačno vodi sjedinjenju sa Bogom.
VII nivo - Gotovo je nemoguće da ljudska duša koja posjeduje svijest o mentalnom sama svojim naporima pređe šesti i dođe do sedmog nivoa (***oni koji su našestom nivou spoznaju Boga u trenutku odbacivanja svojih tijela). Na ovom stupnju apsolutno je neophodna milost Savršenog Učitelja koja pomaže ljudskoj duši koja posjeduje svijest o mentalnom da se odvoji od svijesti Uma i koja joj omogućava da ostvari jedinstvo sa beskonačnim stanjem, svjesno doživi beskonačno blaženstvo i spozna da je ona(atma) bila vječno u blaženstvu.
Na svom mukotrpnom putu da stekne svijest o Jastvu svaka pojedinačna duša (vječna atme) nesvjesna svog beskonačnog stanja u Paramatmi, nagomilavala je i proživljavala brojne i različite impresije i sve vrijeme se spajala sa konačnim i prolaznim postojanjima, razvijajući grubi, suptilni i mentalni svijet dok je evoluirala grubu svijest grubog svijeta i dok je involuirala svijest suptilnih i mentalnih nivoa suptilnih i mentalnih svjetova.
Bog je beskonačan i Njegova sjenka je takođe beskonačna. Sjenka Boga je beskonačni grubi prostor u kome se nalazi beskonačna gruba sfera u kojoj postoje milioni univerzuma, znanih i neznanih ljudskom rodu, i koja predstavlja kreaciju koja je potekla iz tačke konačnosti u beskonačnom Postojanju koje je Bog.
U tim milionim univerzuma postoji mnoštvo sistema sa planetama. Neke su u gasovitim stanjima, neke su us tanjima očvršćavanja, u stanima metala ili kamena, a neke imaju i vegetaciju.Na nekima su se razvile žive forme kao što su crvi, ptice, na nekima i životinje, a na malom broju planeta ima i ljudskih bića. Stoga, u milijardama univerzuma postoje planetena kojima se manifestovalo sedam carstava evolucije.
Pretpostvalja se da postoji oko 18 000 svijetova na kojima ima života, a samo tri (uključujući našu Zemlju) na kojima su se razvila ljudska bića.
Meher Baba dalje objašnjava da na Zemlji čovjek u svojoj ličnosti posjeduje u pojednakoj mjeri i razum i srce (50% razuma i 50% srca), dok čovjek u druga dva svijeta ima 100% razuma i intelektualno je napredniji. Čovjek se tokom ogromnog broja svojih reinkarnacijarađa u bilo kome od ova tri svijeta, ali na kraju mora da uzme grubu formu i da se inkarnira na Zemlji, da bi ostvario svoju božansku sudbinu, jer je Zemlja zbog prethodno procentualno izraženog odnosa svijet u kome je čovjek najduhovniji. Zemlja je Tačka do koje sve duše moraju da dospiju da bi započele put involucije. Ovaj involutivni put ima sedam stanica i dolaskom u sedmu stanicu okončava se prvo putovanje ka Bogu.Mada je kraj tog puta cilj svih ljudskih duša vrlo mali broj njjih stupa na taj put u bilo kom datom momentu. Dolazak na kraj ovog puta zapravo pretstavlja utapanje individualnosti u Okean beskonačne svijesti, a svršetak putovanja predstavlja uranjanje duše u dtanje ~ ja sam Bog". Ona, kao Bog doživljava beskonačnu Moć, Znanje i Blaženstvo-
Od svih duša koje okončaju prvo putovanje v veoma mali broj polazi na dugo putovanje. Ovo putovanje nema stanica.To je trenutno putovanje-putovanje u kome beskonačna svijest biva uzdrmana iz svoje uronjenosti u stanje ‚Ja sam Bog" i prenijeta u prebivanje u Bogu kao Bog. Uovom stanju se ponovo stiče individualnost, ali je ona sada beskonačna, a ta beskonačnost obuhvata grubu svijest i tako, kao čovjek i kao Bog, duša doživljava beskonačnu Moć, Znanje i Blaženstvo. U sred najveće konačnosti, neograničena Duša zna Svoju neograničenost usred ograničenosti.
Na treće putovanje polazi samo onaj koji završi drugo putovanje i čija je sudbina da nosi breme ispoljavanja beskonačne moći, Znanja i Blaženstva i tako živi životom Boga kao čovjek i kao Bog istovremeno.
POstoji samo pet takvih učitelja koji žive na zemlji u svakom datom trenutku i koji upravljaju kretanjem univerzuma i ustrojstvom svjetova nastanjeih ljudima. SAmo kada jedan od ovih pet učitelja odbaci svoje tijelo, tek tada, jedan od onih koji obitava u Bogu kao Bog može da se pomjeri naprijed, da bi popunio upražnjeno mjesto i dovršio treće putovanje.
Dužnost ovih pet savršrnih učitelja je da pospiješe dolazak Svevišnjeg (avatara) i da mu predaju odgovornost za njegovu Kreaciju.
Svi oni koji žive Božiji život na zemlji i svi oni koji obitavaju u Bogu kao Bog na zemlji, kada odbace svoja tijela, zaubijek odbacuju i svoja suptilna i mentalna vozila i potpuno iščezavaju kao Bog, zadržavajući beskonačnu individualnost i doživljavajući beskonačnu Moć, Znanje i Blaženstvo. To je četvrto putovanje..
U stvarnosti se ne putuje na ova četiri putovanja, jer Bog nema kuda da putuje. On je bez početka i bez kraja. I sve što liči na postojanje, pojavilo se iz Onoga što nema početak i vraća se u Ono što nema kraj.
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
