Malo siri izvod iz 8. poglavlja "Celestinskog prorocanstva" koji na slican naci kako i ja to vidim govori o zaljubljivanju, ushicenju, romanticnoj ljubavi, energiji, ovisnosti o dobivanju energije na taj nacin, te potrebi integracije sa svojom suprotnom stranom u sebi i postajanju kao prvo svog cjelovitog integriranog Sebe. A onda dalje.
Ako ima jos netko da nije procitao, voila:
"Smijem li vam se na trenutak pridružiti?" odjednom me upita Karla. Nisam ni primijetio daje stajala pored trosjeda.
"Svakako", rekoh. Sjela je i obzirno me pogledala.
"Nisam mogla, a da ne cujem što se dogada", rece ona.
"I pomislila sam da bi prije nego što donesete odluku možda željeli cuti što kaže Osmi uvid o ovisnosti o ljudima."
"Da, molim vas, želim znati što to znaci."
"Kad netko nauci kako da bude cist i kako se može ukljuciti u svoj razvoj, u trenutku može biti zaustavljen zbog ovisnosti o drugoj osobi."
"Govorite o Marjorie i meni, zar ne?"
"Dopustite da vam objasnim proces", rece ona. "Onda sami procijenite."
"Dobro."
"Prvo, reci cu vam da sam se jako namucila s tim dijelom uvida. Mislim da ga nikad ne bih razumjela da nisam upoznala profesora Reneaua."
"Reneau?!" uskliknuo sam. "Poznajem ga. Sreli smo se kad sam ucio Cetvrti uvid."
"No", rece ona, "mi smo se upoznali kad smo oboje došli do Osmog uvida. Ostao je u mojoj kuci nekoliko dana."
Zapanjeno sam kimnuo.
"Rekao je da ideja ovisnosti, kako se spominje u Rukopisu, objašnjava zašto se u ljubavnim vezama javlja borba za moci. Oduvijek se pitamo što je uzrok završetku sjaja i euforije ljubavi, zašto se odjednom pretvara u sukob, a sad to znamo. To je rezultat nacina na koji tece energija izmedu odredenih osoba. Kad se pojavi ljubav, dvije osobe daju jedna drugoj energiju nesvjesno i obje se osjecaju dobro i uzvišeno. To je to nevjerojatno ushicenje koje nazivamo "zaljubljenošcu". Nažalost, kad jednom pocnu ocekivati da taj osjecaj stiže od druge osobe, ljudi se odvoje od energije svemira i pocinju se sve više oslanjati na energiju od drugog - samo, sad se cini daje više nema dovoljno i zato prestaju davati jedno drugom energiju, te se vracaju svojim dramama, pokušavajuci kontrolirati jedno drugo i prigrabiti energiju za sebe. U tom trenutku odnos se pretvara u uobicajenu borbu za moc."
Na trenutak je ušutjela, kao da provjerava razumijem li, a onda je dodala: "Reneau mi je rekao da se naša prijemcivost za tu vrstu ovisnosti može psihološki opisati, možda ce vam to pomoci da razumijete?"
Kimnuo sam joj da nastavi.
"Reneau je rekao da problem pocinje u pocecima naše obitelji. Zbog natjecanja oko energije u njoj, nitko od nas nije bio u stanju dovršiti jedan važan spolni proces. Nismo bili u stanju usvojiti svoju suprotnu spolnu stranu."
"Svoju što?"
"U mom slucaju", nastavila je, "nisam uspjela usvojiti svoju mušku stranu. U vašem slucaju, vi niste uspjeli usvojiti svoju žensku stranu. Uzrok mogucoj ovisnosti o nekoj osobi suprotnog spola leži u tome što nam još nije pristupacna energija suprotnog spola u nama. Znate, misticna energija koju možemo koristiti kao unutrašnji izvor jest i muška i ženska. Vremenom joj se možemo otvoriti, no kad pocnemo evoluirati, moramo biti oprezni. Proces spajanja može potrajati. Ako se prerano spojimo s ljudskim izvorom svoje ženske ili muške energije, blokiramo svemirski izvor."
Rekao sam joj da je ne razumijem.
"Zamislite kako bi se to spajanje trebalo odvijati u idealnoj obitelji", objasni ona, "i onda cete možda razumjeti na što mislim. U svakoj obitelji, dijete mora isprva primati energiju od odraslih. Obicno se poistovjecivanje i integriranje energije od roditelja istog spola postiže lako, no primanje energije od drugog roditelja može biti puno teže zbog razlike u spolu. Uzmimo za primjer žensko dijete. Sve što djevojcica zna kad po prvi put pokušava usvojiti svoju mušku stranu jest da je jako privlaci njen otac. Želi da je stalno uz nju, blizu nje. Rukopis objašnjava da ona zapravo želi mušku energiju - jer muška energija dopunjava njenu žensku stranu. Iz te muške energije ona dobiva osjecaj dovršenosti i ushita. Ali, pogrešno misli da je jedini nacin da dobije tu energiju posjedovanje svog oca i fizicko zadržavanje u svojoj blizini. Zanimljivo je to što ona naslucuje da bi ta energija zapravo trebala biti njena i da bi trebala njome upravljati po svojoj volji, te želi upravljati ocem kao daje on dio nje. Misli da je caroban i savršen, sposoban ispuniti svaki njezin hir. U obitelji koja nije idealna, to rada sukobom izmedu djevojcice i njenog tate. Stvaraju se drame kontrole dok ona uci kako se postaviti, kako manipulirati njime ne bi li dobila energiju koju želi. No, u idealnoj obitelji, otac se nece natjecati. On ce i dalje biti iskren u odnosu i imati dovoljno energije koju ce davati bez uvjeta, iako ne može uciniti sve što ona traži. U našem idealnom primjeru važno je znati da otac treba ostati otvoren i komunikativan. Ona misli da je on idealan i caroban, no ako joj on iskreno objasni tko je on, što radi, zašto to radi, onda djevojcica može usvojiti osobitosti njegova ponašanja i sposobnosti i prevladati nestvaran pogled na svog oca. Na kraju ce ga sagledati kao odredeno ljudsko bice, ljudsko bice sa svojim sposobnostima i manama. Kad se dogodi ta istinska pretvorba, dijete lakše može uciniti prijelaz od primanja energije suprotnog spola od oca do primanja te energije kao dijela sveukupne energije koja opcenito postoji u prostoru oko nas. Problem je u tome - nastavi ona - što se sve do sada vecina roditelja borila sa svojom djecom oko energije, i to je utjecalo na sve nas. Zbog tog natjecanja, nitko od nas nije uistinu razriješio to pitanje suprotnog spola. Svi smo zapeli na stupnju na kojem još uvijek tražimo svoju energiju suprotnog spola izvan nas, u osobi, muškoj ili ženskoj za koju mislimo da je idealna i carobna i da je možemo seksualno posjedovati. Shvacate problem?"
"Da", rekoh. "Mislim da shvacam."
"U kontekstu naše sposobnosti da se svjesno razvijamo", nastavi ona, "suoceni smo s kriticnom situacijom. Kao što sam vec rekla, prema Osmom uvidu, kad se pocnemo razvijati, automatski pocinjemo primati svoju energiju suprotnog spola. Ona dolazi prirodno iz sveukupne energije našeg svemira. No, moramo biti oprezni, jer ako naide neka osoba koja nam tu energiju nudi izravno, možemo se odvojiti od pravog izvora... i nazadovati."
Ona se nasmije samoj sebi.
"Cemu se smijete?" upitao sam.
"Reneau je jednom iznio ovu analogiju", rece ona.
"Rekao je da dok ne naucimo kako izbjeci tu situaciju, hodamo uokolo u napola dovršenom krugu. Znate, izgledamo poput slova C. Vrlo smo skloni osobi suprotnog spola, neki drugi napol dovršeni krug, koji nam stiže i spaja se s nama - na taj nacin krug se zatvara - što nam daje poticaj ushita i energije, osjecaj potpunosti kakav daje i puna povezanost sa svemirom. A u biti smo se samo spojili s drugom osobom koja takoder traži svoju drugu polovicu izvan sebe."
"Reneau je rekao daje to klasican odnos medusobne ovisnosti i da se u njemu kriju urodeni problemi koji se odmah javljaju."
Malo je zastala, kao da je ocekivala da nešto kažem.
No, ja sam samo kimnuo.
"Shvacate, taj problem dovršene osobe, tog O, za koju oboje ljudi misli da su dostigli, jest da treba dvoje ljudi da bi sacinili jednu cjelovitu osobu, gdje jedna pruža žensku, a jedna mušku energiju. Prema tome, ta jedna cjelovita osoba ima dvije glave ili ega. Oboje ljudi želi upravljati tom cjelovitom osobom koju su stvorili i tako, baš kao i u djetinjstvu, obje osobe žele zapovijedati jedna drugoj, kao da je ta druga osoba dio njih. Ta vrsta iluzije dovršenosti uvijek se pretvori u borbu za moc. Na kraju, svaka osoba mora drugu osobu prihvatiti kao zadanu cinjenicu, pa cak i pridati joj manju vrijednost, kako bi mogla voditi tu cjelovitu osobnost željenim smjerom. Naravno, to ne uspijeva, barem ne više. Možda je u prošlosti jedan od partnera bio voljan podvrgnuti se drugome - obicno žena, ponekad muškarac. No, sad se budimo. Nitko više ne želi biti podložan drugom."
Mislio sam o tome što je pisalo u Prvom uvidu o borbama za moc unutar intimnih veza i o ženinu ispadu u restoranu, kad sam bio sa Charlene.
"Toliko o mogucnosti iskrene ljubavi", rekoh.
"Oh, još uvijek možemo imati ljubav", odgovori Karla.
"No prvo moramo sami dovršiti taj krug. Moramo ustaliti naš kanal prema svemiru. To traje, no poslije toga više nikad nismo skloni tom problemu i možemo imati ono što Rukopis naziva višim odnosom. Kad se romanticno povežemo s nekom drugom cjelovitom osobom, stvaramo nadosobu... ali nas to nikad ne odvlaci s puta našeg osobnog razvoja."
"Mislite da Marjorie i ja upravo to radimo sebi, zar ne? Odvlacimo se s naših putova?"
"Da"
"I kako onda izbjegavamo takve susrete?" upitao sam.
"Opiruci se osjecaju ljubavi na prvi pogled na neko vrijeme, ucenjem platonske ljubavi prema pripadnicima suprotnog spola. Ali, zapamtite proces. Takav odnos možete imati samo s osobama koje ce se potpuno otvoriti, koje ce vam reci kako i zašto nešto cine - kako bi se to dogadalo i s roditeljem suprotnog spola u idealnom djetinjstvu. Shvativši kakvi su stvarno iznutra ti prijatelji suprotnog spola, covjek ruši svoje vlastite fantazijske projekcije o tom spolu i to nas oslobada i ponovno nas spaja sa svemirom. Zapamtite takoder - nastavi ona - da to nije lako, pogotovo ako covjek mora prekinuti svoju trenutacnu medusobno ovisnu vezu. To je pravi raskid energije. Boli. Ali mora se uciniti. Medusobna ovisnost nije nekakva nova bolest od koje neki od nas boluju. Svi smo mi medusobno ovisni i sada svi izlazimo iz toga. Stvar je u tome da se pocne eksperimentirati kako bez pomoci postici osjecaj lagodnosti i ushicenja što smo ga iskusili u prvim trenucima medusobno ovisne veze. Njega ili nju treba imati iznutra. Poslije toga, razvijate se i možete pronaci tu posebnu romanticnu vezu koja ce vam stvarno odgovarati."
Zastala je.
"I tko zna, ako se vi i Marjorie razvijete dalje, možda cete otkriti da uistinu pripadate jedno drugom. Ali shvatite: nema nacina da vaša veza s njom funkcionira sada."
Naš je razgovor bio prekinut, jer nam je prišao Hinton i objasnio da odlazi na spavanje i da su i naše sobe spremljene. Oboje smo mu zahvalili na gostoljubivosti i kad je odlazio Karla rece: "Mislim da cu i ja na spavanje. Razgovarat cemo poslije."
Kimnuo sam i promatrao je dok je odlazila. Onda sam osjetio ruku na ramenu. Bila je to Julia. "Idem u svoju sobu", rece ona.
"Znate li gdje je vaša? Mogu vam pokazati."
"Molim vas", rekoh, a onda je upitah: "Gdje je Marjorina soba?"
Ona se nasmiješi dok smo išli hodnikom, a onda je stala pred jednim vratima.
"Nigdje blizu vaše", rece ona. "Gospodin Hinton je vrlo konzervativan covjek."
***
Citat:
Na osnovu svih ovih tvrdnji postaje očigledno da fiziologija podržava psihologiju i potvrđuje koliko je sve u mikro i makrokosmosu međusobno povezano, jer nauka potvrđuje život, kao što život potvrđuje nauku.
Eh, da. U vezi s time: bas danas pogledah "What the bleep do we know",
http://www.imdb.com/title/tt0399877/
http://www.whatthebleep.com/
sa puno interesantnih pitanja i interesantnih odgovora.
Preporucujem.
