Citat:
Mozda je to kolektivni program?
Moguce. Nesto kao beskonacna petlja. Na to sam se i htio osvrnut, no ne znam koliko veliku paznju da tome pridam.
Bas mi se neki dan dogodilo da mi je nesto doslo kao "vizija", a ne kao zelja... Vizija koju mogu opravdat i koja ima smisla, a koja je cak bila pomalo i suprotna rasporedjivackom i uredjivackom mehanizmu mog razuma, a nije nesto sto mene prisiljava da nesto napravim, niti je nesto veliko, ali opet, veliko je s aspekta da smo duse, odnosno da ljudi koji me okruzuju su duse i da sastavljanjem drugacijih pogleda, nastaje nesto vece...
I ovo nije jedino, no... Zasad dovoljno.
Moram li spomenut da je vizija bila lijepa? Nije to kao nekakav flash ekran koji se pojavio pred mojom glavom i odvrtio mi film... Ne, ne... Nekakav osjecaj, a mozda sam u tom trenu imao nesto na umu, pa mi je netko pomogao? Ne znam sto je bilo... Kako znat u sred razgovora? Kada vasa koncentracija ide na 2 stvari istovremeno?