Jasno kao dan i bistro kao najčistija voda, bez dodatka.
Tek nakon iskustva ove priroda čovjek može zaista da shvati zašto se to ne može prenijeti riječima i koji bi apsurd predstavljao sam pokušaj.
I ne samo to, već bilo šta, bilo koji pokušaj verbalizacije je smiješan, nepotreban, suvišan. Jedino je prisutnost ostala.

nekad sam bio u iluziji da postoje svemogući i sveznajući prosvjetljeni majstori,u stilu on sjedi pod nekim drvetom, ti dodješ,a on kaže "sjedi,dijete,da ti pojasnim neke stvari",a ti šta god da ga pitaš,on na sve ima premudri odgovor...i ti misliš,jao,da mi je pronaći nekog takvog,kakva romantična iluzija...

a onda gledajući svijet oko sebe,dodješ do saznanja,da čime kod da si se bavio,koliko kod da si bio dobar u tome,čim to prestaneš da praktikuješ iliti prestane odredjeni update,ti prije ili kasnije NEUMITNO POČINJEŠ DA HRDJAŠ,i tu stvari postaju zanimljive...

ali ako si kao doživio prosvjetljenje,to je to,nema dalje,dostigao si,utekao si,bla,bla,bla...baš čudno,iako ti u svemu ostalom (izuzev prosvjetljenja?!) počinje lagana silazna putanja,nekom prije,nekom kasnije, pošto nas je izgleda takav "dizajn" zadesio,ali samo u famoznom prosvetljenju dobijaš "svjetla i blaženstva" koja stoje i uopće ne blijede,i još se kao postaje sve "mudriji i mudriji"...yah!
jedina prednost bila bi u tome što će neko nakon procesa neaktivnosti,da se brže povrati "u stanje" u odnosu na nekog ko je tek kročio tom stazom (nešto kao podsvjesno pamćenje uma ili tijela),jer je već hodio tim putevima...jednostavno svoju formu kakva god bila (atletičar ili metafizičar) moraš održavati,inače...a sa protokom vremena i padom energije i zdravlja,stvari će samo još više da dobijaju
na ubrzanju...

šta reći za te duhovne iluzije koje nam se uporno iznova prosipaju opet i opet...i onda se čudimo što su stvari u suštini jedne te iste!?

banke i ratovi su konstantno ovdje,a "prosvjetljeni" dodju i odu...

2004, 2005 ... 2006 ta --- su bile godine kad se internet veza ubrzala i kad su nastajali forumi ovog tipa , i razni blogovi gde su ljudi žedni znanja mogli da se napiju ... i narazgovaraju i razmene mišljenja .. shvate po neku svoju zabludu i teraju dalje.

Život je u međuvremenu nakrcao dvajes godina plus - i kad se okreneš oko sebe - vidiš da je sve još gore nego kad se pričalo o smaku sveta - a kamoli od sedamdesetih i osamdesetih..

Ljdi su definitivno odlepili ... žive svoje fejk živote na mrežama u fazonu - nek crknu dušmani - i niko ih ne može razuveriti da to nije poenta. Novine pune naslova o ubistvima , siledžijama raznih vrsta , mrtvih na bojištima ... itd itd...

Ja sam uvek bila za praktičnu duhovnost - neke principe koji bi ti pomogli da poboljšaš svoj život , zdravlje i život ljudi oko sebe. Nasuprot tome, bila sam prinuđena, ili se to desilo samo od sebe , da smanjim svoje socijalne kontakte , posete i arnažmane - jer sam ukapirala da mi ljudi nepotrebno i nepraktično troše vreme ili mi štete ... velika većina .... pa sam prestala da se družim s mnogima .

Prosvetljenje je možda samo veština da vidiš stvari onakvima kakve zaista jesu, ili najpribližnije tome .

Isto ko za kompjuter .. za većinu kompjutera postoji limit koje programe možeš da im instaliraš a da mogu da rade prosečno. Za naš ljudski kompjuter - rekla bih da je prosvetljenje -program koji bi uništio sam kompjuter - tj nas kao biološka bića , a na stranu to što - baš ovakvi kakvi jesmo doprinosimo održavanju postojećeg pogubnog sitema u kome vladaju bankari ili ko već , kojima nije ni najmanje stalo šta rade mali ljudi i kako se osećaju i kako žive.

najgore je to što ćemo za deset dvajes godina , trijes ... pričati da su ovo bila bolja vremena .. kako stvari teku .........

Mudri deda ispod drveta - više nije interesantan - jer nema instagram ni silikone , i ako sedi ispod duge to znači da podržava woke kulturu i sve njene nakaznosti ...

Neznam di bi stavio ovaj dokumentarac pa ako galaksija zna bolje rijesenje neka ga prebaci

do 22:05 u filmu je sve neka sitna boranija,ali tada se pojavljuje prvi ozbiljniji igrač...

pošto ne vladamo telepatijom (možda nekad i jesmo, dok nas neko nije "podesio",kao u onom mitu o vavilonskoj kuli),potrebno je imati veoma precizan jezik za ovakve stvari,za razliku od "novojezika" kojim nas konstantno bombarduju u svrhu ispiranja uma,pa ću se koristiti terminologijom Gurđijeva,a Brko je svojevremeno uvidio potrebu za tom preciznošću jezika i to sa vrlo jakim razlogom...

dakle,strogo govoreći i onako po osjećaju,od 22:05 se pojavljuje čovjek kojeg bi okarakterisao kao čovjeka br.4 ili čak čovjeka br.5...

sve joj je telegrafski kratko pojasnio...
ako hoćeš to i to,uradi ovo i ovo...
ako hoćeš ono i ono,uradi ovo i ovo...
još joj je napomenuo da bi mogla i pošandrcati,nije joj obećavao nikakvo cvijeće i lovorike,ili beskrajne aleluje,nego joj je jasno rekao da će hodati po žici...

kasnije se pojavljuje ludi pustinjak,koji je možda i dalje odmakao od onog prvog,ali je za moj ukus previše lud,zato i jeste pustinjak...fućka se njemu šta ko misli,pa se tako i ponaša,takav tebi neće doći,nego ćeš ti morati ići k njemu,mada smatram da takav teško da bi opstao u nekoj socijalnoj zajednici,nešto otprilike kao Ničeov Zaratustra...tako ako uporedim onog prvog i ludog pustinjaka,onaj prvi bi bio čova po mome ukusu,zato što je mnogo više uzemljen u "stvarnost" kakva god ona bila...

prilično sam ubijedjen da bi se ljudi različitih tradicija koji su odmakli na putu veoma dobro medjusobno razumjeli,ako naravno ne bi postojala jezička barijera,pošto što se sve dalje ide,sličnosti postaju sve veće,da li se ti penjao stepenicama,konopcem ili merdevinama, nije toliko ni bitno ako si se popeo,ali za taj nivo je potrebno dobro savladati osnove,a ne splačine koje se obično nama poturaju...kao trebao bi se moliti ili meditirati,ali ti niko ne pojasni na kojoj frekvenciji bi trebali biti tvoji moždani talasi,da bi to uistinu šljakalo...

ali zato kako to jezivi Brko jezgrovito reče,kod čovjeka 1,2,3 (sa kojima je izrazito lako manipulisati) "sve se obično završava tako što jedni drugima porazbijaju glave"...

E taj ludi pustinjak je bar po mome misljenju rekao apsolutno sve.

Ovaj dokumentarac me naveo na razmisljanje tipa. Svi ovi ljudi koji dolaze iz Nepala i tko zna od kuda. Oni traze materijalno bogatsvo. Dali ce djeca zapada isto tako dolaziti u te krajeve traziti prosvjetljenje i vlastiti mir, tj. bijeg iz cirkusa.

Ali isto tako ova zena hoda tisuce kilometra da bi joj ovaj reko da nema sto traziti. Sad zamisli da napravis put od ovdje i dode do ovog pustinjaka i kaze ti isto ovo sto je rekao ovoj zeni. Mislim da bi bilo tko pukao u trenutku.

Primjerice gledao i ovaj kratki dokumentarac. Imaju mozda neke slicne probleme kao i mi ovdje. Djeca vise ne zele zivjeti na taj nacin, i nema se kome predavti znanje sa koljeno na koljeno. Isto tako im kinezi rade nekakve ceste i autopute. I vele da ce im to narusit mir i tako. Pa zakljucujem da i oni imaju svoje probleme sa dosta toga. Ocito je sve vise i vise teze odrzavat znanje i kulturu.