A P S U R D I A U T O M A T I Z A C I J E
Gde je granica,pitanje je sad? Nešto sam razmišljao, i primetio neke nelogičnosti na relaciji čovek- mašina. Svi se kunemo u potrebu svakodnevne fizičke aktivnosti.Svi se kunemo kako je potreban svakodnevni razvoj intelekta. Deca u školu nose sve teže i teže torbe. Nažalost ovo nošenje teških torbi nije u svrhu poboljšane fizičke aktivnosti. Torbe u nižim razredima uglavnom nose roditelji ili automobili. Nešto se ne primeti neki pomak u intelektualnom razvoju novih generacija,koji bi trebao biti rezultat nošenja ovih silnih knjižurina.Koja je svrha učenja matematike u prvom i drugom razredu,kakvu smo nekada učili u trećem i četvrtom? Ko će se u svakodnevnom životu koristiti načinom računanja koje se uči u školi? Konačno ako baš i treba izračunati nešto složenije tu je digitron i kompjuter.Konačno ako se primeti da neka deca primetno odskaču intelektualno od većine, rešenje je da se oforme posebna odelenja za takvu decu, koja će MOŽDA biti intelektualna elita u budućnosti. Konačno nema deteta koje nije talentovano za neku granu nauke ili umetnosti. Cilj je otkriti afinitete..To bi trebao biti prvenstveni cilj škole i roditelja, a ne svakodnevno , dosadno bubanje gradiva koje je u suštini kontraproduktivno, i ubija deci voju za školom. Konačno ima zemalja koje su to odlično rešile, i treba samo kopirati njihov sistem. Sada sam se malo udaljio od teme, a možda i nisam. Znači, sa jedne strane propagiramo fizičku aktivnost, a sa druge to negiramo beskonačnim sedenjem za kompjuterskom tastaturom, ili buljenjem u ekran mobilnog telefona. Kako ja shvatam stvari,cilj automatizacije bi trebao biti optimalna interakcija čoveka i mašine (uređaja).Po meni dva apsolutno najbolja i najkorisnija uređaja u novijoj ljudskoj istoriji su bicikl i šivaća mašina ,dok i jedno drugo nisu elektrificirani. Smatram da je tu ostvarena optimalna (fizička i umna)interakcija čoveka i mašine. Sve što je došlo posle ,sa svrhom olakšanja čoveku , činilo je manjak jednoga (umne ili fizičke komponente) na uštrb drugoga. Napravljen je automobil. Interakcija sa njim je kroz volan,pedale kvačila i kočnice i ručice menjača.Dakle vozač aktivno umno i fizički učestvuje u vožnji. E , to nije dovoljno.Treba vozača „rasteretiti“.Dajte mu automatski menjač, da ne može „osetiti“ kako mašina „diše“.Dajte mu senzore,da nemora okretati glavu kada parkira.Dajte mu elektro podizače stakala, da nemora vrtiti ručicu na vratima. Dajte mu kameru da vidi šta se dešava iza automobila.Konačno dajte mu automobil koji neče morati voziti, nego će ga „pametni“ pomoću satelitskog navođenja odvesti do cilja, a on će bezbrižno surfovati po internetu, odsutan duhom i telom.Nije li tu ubijena interakcija čoveka i mašine.Nije li tu čovek zakinut u fizičkoj i umnoj aktivnosti. Ovo je samo jedan primer narušavanja interakcije.Nisam protiv ovoga narušavanja ako je opravdano. Recimo kod slučaja veš-mašine. Tu je apsolutno opravdano, da se ženi olakša, pogotovo ako radi , a čeka je hiljadu drugih poslova A, robot usisavač,“ČISTA GLUPOST“. Em,sigurno neće usisati prašinu kao što to radi žena ili čovek sa usisavačem,em će ubiti i ono malo fizičke aktivnosti ,kod nekih.Šta reći o hoverbordima i električnim romobilima.Opasni i štetni po pitanju nedostaka kretanja. Dakle dalje ,u svakom pogledu napredujemo sve više ka totalnom ukidanju interakcije između čoveka i mašine, gde čovek postepeno postaje sve inferiorniji , bez potrebe da radi i razmišlja.
|