I da dodam...
Možda izgleda kao da plašim nekoga, samo plašim nečiji ljudski oblik

Treba imati na umu da duh treba da je taj koji odobrava - dali sme da se ruši nečija samovažnost. A ne svojevoljno. Sve što mi možemo je traganje.
Drugo mi nismo sami, zato i trebamo da dajemo naša izvinjenja jer trebamo biti na okupu. Vreba nas nevidljiva sila i pamti naše akcije čime nas zaključava kao takve kakvi smo. Čim neko plane i izlajava neko znanje, on predstavlja svoj lični način življenja gde nesvesno kaže: hej ovako treba živeti.
Mi nismo pozvani da ocenjujemo nekoga, niti da ga ucenjujemo zahtevnošću. Ali smo dužni da ne ostavimo trag koji bi dozvolio nekome da nas okrivi za nešto. To je sloboda...ne biti kriv za nešto.
Ovo što sam napisao štiti moju energiju. Uvek moram pisati tako da me reči štite. U suprotnom bio bih samo uobražen.