Kad uzmemo u obzir gornju sliku, pa se vratimo na onu prethodnu i obrnemo ju ovako:

Možemo vidjeti da ona manja tačka (veličina nečega ne igra nikakvu ulogu u svemu ovome) pripada - Istinskoj realnosti i odnosi se na gornje centre ljudskog bića ili na - Istinsko ljudsko biće, čija smo mi, kao strane instalacije, samo jedna blijeda kopija ili reflekcija u iluziji (maji, stereomi, matriksu, virtuelnoj realnosti…) bez obzira na to, koliko ozbiljno mi sebe uzimali.
(Bez te “male” tačke, razumijevanja NEMA, bez obzira na to kolikim IQ strana instalacija baratala).
Kad se RAZUMIJE sadržaj ovih prethodnih slika, razumjeće se i to da skoro SVA religijska ili duhovna učenja, ideologije, naučne discipline, (uključujući lingvistiku, semantiku, etimologiju itd.) odnose na održavanje adamičnih ljudi (“sinova čovječjih”) u – iluziji (maji, stereomi, matriksu...), pa tako i na – zarobljavanje Istinske svijesti, odnosno, sprečavanje njene manifestacije kroz njih. Naravno, veći dio tog zadatka će biti obavljan preko antropoida (sinova božjih) zato što oni mogu biti eksperti u bilo čemu (biće ih dosta čak i na području gnostike), istovremeno su razvedeni od istinske svijesti (nemaju onu “tačku” ili “iskru”), nalaze se u ljudskim fizičkim tijelima, isto kao i adamični ljudi a pored toga, kao takvi su i pogodniji za manipulaciju od strane “gazde”. Adamični čovjek, poistovijećen sa stranom instalacijom koja mu je “dodijeljena”, neće biti u stanju da vidi razliku. Tu i tamo, on može dobiti neki unutrašnji osjećaj da “nešto nije u redu” ali njegova strana instalacija neće biti u stanju da racionalizuje taj osjećaj jer ona, sama po sebi, ne pripada - Istinskoj realnosti.
Ispod crte, u “zoni antihrista”, uveden je i lažni dualizam unutar kojeg se nama, stranim instalacijama obezbjeđuje sasvim dovoljno laži ili sranja u različitim pakovanjima, tako da imamo između čega da biramo, u smislu – u šta od toga ćemo… vjerovati i šta ćemo ili koga ćemo… slijediti.
Nadalje, kad se razumije ovo što je “nacrtano”, razumjeće se i to zašto je Gurđijev u onoj konverzaciji s Uspenskim, rekao da – “ljudi ne žele da znaju Istinu”; razumjeće se i to zašto nas je smatrao “mašinama koje funcionišu na osnovu vanjskih uticaja i ništa svjesno ili nezavisno nisu u stanju učiniti”; razumjeće se i to zašto je govorio da “živimo u snu opasnijem od onog sna, noću u krevetu a da se u njemu možemo baviti i naukom, pa čak pisati i knjige”; razumjeće se i to zašto je govorio “da bi se razbježali s užasom na sve strane kad bi znali koliko ‘živih mrvaca’ upravlja našim životima” a razumjećemo i to zašto ga je V. Megre asocirao s Hitlerom, kad je Anastazija u pitanju; razumjećemo i kako je moguće da “ista sila miče i crne i bijele figure na šahovskoj tabli”, kako je to govorila Barbara Bartholic; razumjećemo i Johna Keel-a koji je govorio da smo priključeni na AI koja nam manipuliše percepciju i da se nalazimo u “naštimanoj igri” a takođe i zašto “čudno” reagujemo kad nas neko o tome obavijesti; razumjećemo i još dosta toga…
I na kraju, ovdje ispod se može vidjeti gornja skica u nešto kulturnijem formatu jer naš intelektualni centar voli kad mu je nešto uredno nacrtano, mada će emocionalni centar da reaguje ako se ovome predočeni sadržaj ne sviđa… pa će onda, obično, da se aktivira onaj motorni centar, koji će uz pomoć intelektualnog… automatski da reaguje… uz onaj poznati… nagon… u skladu s našom… mehanikom… (mada, jedna dublja kontemplacija jeste moguća u nekim slučajevima!?)

...