Malo ga pretjera.... Al ok, tvoja stvar.
Nije li malo preveliko kategorčko kategoriziranje: o tome ne priča ni jedno duhovno učenje? Stereotipiziranje? Generalizacije sa svrhom? Definicije i redefinicije?
A papir, čak i ovaj virtualni, papir svašta trpi.


Ili je puno toga zaista jedino u iskrenosti pristupa svakog ponaosob.
Ponaosob.
Svatko ponaosob.
Je, istina, iskrenost nečijeg pristupa može biti zloupotrijebljena.
Ali nije to ta iskrenost. Iskrenost pristupa je ona unutarnja. I nema veze s lakovjernoću, da ne rečem praznovjericama.



Hajde malko da se osvrnem na par stvari ovdje...

Kažeš da se:

To što ti pričaš, može se u gnozi gledati kao na neprekidnu korekciju stava.
Bilo u tvojoj formulaciji, bilo u ovoj (mojoj) a'la Moravjev - to je METANOIA. To se u novozavjetnom učenju zove metanoia.
To je početak puta. I to je, praktički, neprekidan način.
Kao koncept, kao ideja, kao praksa, kao istina - to stoji!
Ima svoja mjesta u primjeni, i jedno od njih je, svakako: početak.
Jednako tako i vraćanje kad se zabludi negdje malko...
Ali može se i krivo primijeniti, i onda se dobije zvrk.

Da na kraju ne ispadnemo svi skupa licemjeri i hipokriti: i BTBTMS se začas može pretvoriti u BGTMS.
(Znate, ima jedan "test inteligencije" koji sam imala negdje u arhivi koji se sastoji u odgonetanju cijele fraze imajući zadana samo početna slova iste. Istina, to je malkoc teže nego prastaro pisanje bez samoglasnika, pa ću pomoći:
bcsthbbltllsms se začas, neprimjetno gotovo, može transmogrificirati u: bcsthgnsstllsms ili pak bcsgrdfftllsms.
Naravno - na engleskom je sve.)

Al, bestraga, čini se da smo svi skupa i licemjeri i hipokriti i lažovi, što je samo "suvremenom dobu i kulturi" prihvatljiviji način od:
Svi smo zgriješili i promašili slavu Božju.

I šta sad?



Meni se čini, ono što ja vidim iz tvojih napisa već dulje vrijeme je da ih ponavljaš. Ti verbalno neprekidno ponavljaš i ukazuješ na jedno te isto: daješ dijagnozu i ukazuješ na potrebu za metanoiom. Što je ok. Zaista. Čak, dapače:
KRISIS of God leads to METANOIA.

Prvi novoduhovni čin koji ličnost čini je upravo metanoia. Ta zar se radi jedino o tome da se nekog uvjeri da je sav iluzoran i da treba, da mu je jedini spas u nekakvoj ideji ujedinjenja s istinskim.
Okej, čuo je, primio k znanju. I šta sad?

Nije gnoza isto što i "jnana"(yoga)!
Gnoza nije put "đnane". Gnoza je put REALIZACIJE.
Ona je svjedočenje svemu tome u svom životu i životima tuđim, oko tebe.


Ali, ti si tu umetnuo taj neki zid: s obzirom da je ličnosti tako šta, išta nemoguće jer bi to bilo tek upakiravanje u ili pravljenje šarene sjajne ambalaže na iluzornog lika (ličnost), kako se da izvući iz tvojih napisa.
Ona nema nikakvog drugog izbora osim "shvatiti" da se treba okrenuti (i okretati i vraćati tome svaki put kad otperja negdje u bespuća nezbiljnosti) (natrag) prema Istini(tom) kako bi ostvarila "jedini spas u ujedinjenju s istinskim dijelom bića"?
Okej, shvatila je - i šta sad, može na pivu i sve po starom? Pa onda opet, kad dođe kući, navečer pročitati: moraš shvatiti... Okej, laku noć.

Što to praktički znači?
KAKO se to POSTIŽE.


Jer dakako, ljudi žive. Svoje svakodnevne živote. Svaki dan. Cijeli dan. Nose se sa svim i svačim. Svaki dan. Svaku noć. Komuniciraju jedni s drugima, interaktiraju... žive, životare... nazovite to kako hoćete. Kako da čovjek u svom dnevnom danu izrazi ili kako da pusti da se kroz njega izrazi Istinsko, a ne lažno?
Metanoia, ipak, nije transparent koji se nosi i o kojemu se tek priča. Ej, shvatio sam, ili su mi rekli i ja im vjerujem: ajte sad i vi shvatiti. Okej, shvatili smo. Ta koliko nam treba da shvatimo!? I šta sad? Treba to primijeniti u životu na svaku datu situaciju, u svim okolnostima u kojima smo. To se onda zove duhovni rad prema duhovnom učenju. Inače, trla baba lan... jedna "istina" dobra ko i bilo koja druga. Koga briga. Sve je jedno, svejedno je ionako.
Džaba priče. To ti je kao da slaviš Boga ustima, a srce ti je daleko od njega. To je: nema - walkinga the talka. Prvo si čuo ili shvatiš, i kad shvatiš: AKCIJA!
To je metanoia!
Meta+nous - sa znanjem. Akcija sa (pred)znanjem. Prvo saznaš, onda slijedi djelovanje sukladno saznatom.

Ali stvarno - koliko godina života čovjeku treba proći, pa da nešto shvati?
Realiziraj. I živi, zaživi to.




Isus je svoj posao započeo metanoiom, i svi apostoli su nastavili takvim početkom.
Ima i prethodnica, naime, Ivan Krstitelj - zadnji od proroka, zadnji među starozavjetnicima - završio je svoj posao isto s metanoiom kao navješćenjem dolaska novoga. Staro njome svršava, novo počinje. Kraj i početak. Ista stvar.

Podsjeća me sve to na tu zgodu zabilježenu iz Ivanovog života. On je bio svjestan da je on vjesnik i da navješćuje početak Novoga, dolazak Istinskoga - i nije se miješao u misiju tog novoga. Njegova je zadaća bila "utabati put dolasku Isusa" = i to je činio metanoiom. Farizejima je čak i poručio: zmijski okote, tko je vas upozorio da bježite od nadolazećeg gnjeva? Urodite plodovima dostojnim metanoie!
Inače, džaba metanoia. Da džaba - šteti.

Ali, neke stvari su se u vremenu već zbile! I mi nismo Ivani. Čak se i on maknuo s puta, nakon što ga je priredio. Maknuo i ustupio prvenstvo Isusu. Činimo li mi slično? Ili priječimo, priječimo, ne damo, ne mičemo se. Stoj i drži stražu: ne daj istini nit da se digne nit da glavu promoli?
Novo rođenje nije u Ivanu krstitelju - u njemu svi mrijemo. Novo je u Isusu kristu... not only btbtms.
Uronjeni u vode metanoie, kao pripremu za Isusovo uranjanje nas u metanoiu vatre (svjetlosti) i duha.
Stara učenja, učenja jednog starog doba sva odreda završavaju u metanoi kao "ultimatu", krajnjem učenju tog učenja. Za njih "nema iza" - nema ništa više. To je to. Kraj jednog, starog - ali ima i početak novog. Staro završava u metanoi - novo počinje. S lažnim, iluzornim, u metanoi biva svršeno, istinsko biva za(po)četo.
Ista ta, metanoia, je početak novoga. I tu stoji ogromno upozorenje: nalik onome iz Postanka 2.
Plodovi metanoie su "plodovi duha". Inače je metanoia samo "fraza na ustima", omča oko vrata.


Zapanjujuće sve to... Mi imamo samo jednog učitelja, pomagača, podršku... ostali nas samo mogu usmjeriti, okrenuti nas prema Njemu ili od Njega. Ali kao što sam prenijela ranije,
Krisis of God leads to metanoia.
sad ću i prevesti:
Judgment of God leads to repentance.
Sud Božji vodi u pokajanje.
Zaista nema drugog načina, jer i:
All have sinned and fell short of the glory of God.
Svi su promašili, neki podbacuju, neki bogme dobrano prebacuju. I podbačaj i prebačaj su kao i ustranu-čaj - jednako: promašaj.

I šta sad?



Kada zora zarudi u nečijem srcu, upoznat će tko je njegovo (ili njeno) istinsko biće.
Do tad, čovjek mu može prići samo vjerujući da je Istinsko zaista tamo, iako ga sam ne vidi. Vjerujući, čitajući ili slušajući (svjedočenja) drugih o njemu, onima koji su ga upoznali.

Al čini se da ni taj crni vrag ni tu ne spava. Jer on onda hoće okrenuti i produljiti metanoiu natrag u njen začetak i vratiti čovjeka na staro - kao u neku vrtnju. I mnogi su već toliko zbunjeni da imaju vrtoglavice?

Naime, zašto se svaki izraz nade, očekivanja dobroga, izlaza iz mračne situacije mora tretirati kao nečija opaka obmana?
Samo zato što će netko to pokušati izokrenuti na zlo opet?
Ta neka ga! To je na njemu i do njega.
Zavuće nam opet iza ćoška. Ama baš me briga!
To je njegova priroda.
Koja je moja?! Zar ću neprekidno podozrivo zirkati i naprosto tražiti naokolo znakove njegovog slijedećeg opakog plana? Baš me briga!
Ja idem svojim putem, a ne njegovim.
To je kao ona zen priča o Prirodi kad je lik stalno vadio škorpiona iz vode, a ovaj ga ugrizao svaki put. Na kraju, nakon par takvih kadrova, upita ga drugi lik: pa dobro, šta stalno spašavaš tog škorpiona iz vode kad znaš da je njegova priroda grize? Onaj prvi je samo uzvratio: moja je priroda da spasim.
Ta na koju smo mi stranu okrenuti?!


Čak je i James Mahu, kojega toliko spominješ uvijek u najboljem svjetlu, sasvim jasno ukazao na aktivnosti koje ličnost može poduzeti, na šta da se usmjerava ako se hoće približiti i u sebi ostvariti izričaj Istinskoga. Ili ako će dopustiti da Istinsko zavlada njome, to su stvari kojima bi se trebala početi više zaokupiravati.
Stvari poput:
Appreciation : Compassion : Forgiveness : Humility : Understanding : Valor
i to je nazvao "Six heart virtues".

"Over time, you will be guided by your inmost self (True Self, Istinska Svijest) to shift this "Six heart virtues" from internal contemplation and energetic assimilation, to expression... This Six heart virtues - technique is particularly helpful in breaking out of the "quicksand" of the vicious cycle."

Međutim, da li je i to LICEMJERJE I "duhovni razvoj ličnosti u iluziji" tek? Ili možda nije?

Na kraju krajeva:
Be ye holy as your father in heaven is holy.
Možda zaista imamo previše prašine po sebi i vrijeme je da se prihvatimo onog praška za njeno čišćenje. Jer, prašinu čistimo i bacamo u smeće i ne čeprkamo po njoj analizirajući i introspektirajući svaki njen trun.
Ima tu i kvaka:
Bog vas čisti sam!
Što Bog očisti, to JEST čisto.
Ali čini li se... da su za mnoge... objave iz Biblije... preopskurne? Ma ne, samo za neke. Mnogi ih uopće nit čitaju nit ih zanimaju.
Kako god, tko kako hoće.

...
I jedna stvar ima koja je vrlo suptilna u naznakama gornjih izjava, i potencijalni je izvor opasnosti, i krije se u onoj: "čak se i satan sam zamaskirava u anđela svjetla"... i obmanjuje brojne.
I s tim u vezi, dodat ću još samo ovo za kraj ovog posta:
By GRACE are ye saved, and it is NOT OF YOURSELVES (...).
Milošću ste spašeni, i ne spašavate sami sebe
I rečena opasnost je dvostruka.
Razmislite o tome, ako ćete.
Drugi krak, ili druga strana tog mača je ovdje:
Bez mene NE MOŽETE ništa.

Naravno, satan se može zamaskirati u anđela svjetla i tako glumatati i svojatati "svjetlo". Ali isto tako, može pokazati i - vrlo često to i čini - svoje pravo lice nekome ravno u facu.
Međutim - da li je njegova maska svjetla IDENTIČNA Pravoj Svjetlosti?
I mnogi se odvraćaju od dobra jer se uplaše da je lažnost i obmana u pitanju.
Drvo se po plodu poznaje.



_____________________________

@svesnaglista

Oprosti, nisam pročitala Anastaziju, samo prvu knjigu, i to dosta davno, pa bih se suzdržala od komentara.


LP

...

Ja sad živa nisam da saznam šta se dešava kad se ne suzdržavaš.

Ako, samo ti piši...

He, he, ti se dograbiš nekog intelektualnog pojma, pa ga pokušavaš zaljepiti kao etiketu, gdje god može. Šta je ono bilo prošli put? „Makijavelijanski agnosticizam“!?

Kod nekog osnovnog razumijevanja koncepta Istočne gnostike, uzimajući u obzir postavku da postoje DVIJE svijesti, Istinska i lažna kao što je to u dosta navrata predstavljeno ovako:

Istinska Svijest/Svijest Apsoluta/Svijest Prvog Izvora/“hrist“/“sin čovječji“/“jagnje“

Svijest Istinskog Ja (istinsko ljudsko biće koje raspolaže Istinskom Sviješću, čija je karakteristika humanost, savjesnost i svjesnost kao i dejstvovanje na bazi ispravne percepcije i razumijevanja (a ne vjerovanja, imaginacije i dobrih namijera)

-------------------------

Budna ili čista svijest (lažna svijest/svijest Demijurga/AI (vještačka inteligencija)/antihrist/sin božji

Podsvijest

Kolektivno nesvjesno

**

...onda bi trebalo biti vidljivo iz aviona da se cijeli „razvoj“ i „napredak“ koje promovišu većina duhovnih učenja, odvija na području ISPOD crte (na području Lažnog) dok Istočna gnostika promoviše mogućnost povezivanja s onim što se nalazi IZNAD crte.

Nadalje, očigledno je i to da se ponavljanjem tog koncepta ne može obezbijediti i njegovo razumijevanje od strane mnogih, međutim, ukoliko imamo na umu onaj nivo kolektivnog nesvjesnog koji je predstavljen iznad, onda i oni koji nisu u stanju razumjeti stvar „rade za narod“ i tako čine dobro dijelo samom percepcijom istinite informacije jer ju tako prebacuju na taj nivo. Tako se, teoretski, jednog dana može stvoriti tamo kritična masa istine koja će dovesti do određenih promjena. Naravno, ukoliko je ono što ponavljam laž, onda će ona samo učvrstiti ovu realnost koja je bazirana na lažima i koja kao takva odgovara lažnim entitetima koji ju nastanjuju tj. našim ličnostima.

Dakle, kod istočne gnostike imamo koncept povezivanja Lažnog s Istinskim, dok nam većina duhovnih učenja obećava napredak u lažnom, uz pomoć lažne svijesti. Dok se čovjek kroz istočno-gnostički pristup individualizira i postaje nezavisan, kroz većinu duhovnih paketa, on se šalje u suprotnom pravcu. (Odatle, nikakvo čudo što se nakon pojave Megreovog uratka, odmah formirala grupa sljedbenika, odnosno, Pokret Anastazija).

Metanoia kao temeljna promjena u razmišljanju i ponašanju (često ide i uz pokajanje), takođe se odražava na nivou budne/lažne svijesti. Ona se promijeni ali se ne promijeni u - Istinsku svijest. Recimo, kod mnogih od onih koji pročitaju Anastaziju ili se prihvate nekog drugog duhovnog učenja, dođe do metanoje. Na primjeru Anastazije se moglo vidjeti kako se formirao cijeli jedan pokret ("kontejner"). Ljudi su samo promijenili način razmišljanja i ponašanja dok i dalje barataju Lažnom sviješću. Ukratko rečeno, ukoliko imamo na umu ono što reče Gurđijev da – „ovo što zovemo budna ili čista svijest drži čovjeka u jednom snu koji je opasniji od onog sna, noću u krevetu“, onda ovdje imamo slučaj da oni koji spavaju, samo počinju drugačije sanjati, nakon što im budu predočena određena duhovna učenja i oni ih usvoje. Prije su sanjali – ’vako a sad sanjaju – ’nako. (To neki nazivaju i re-programiranje.)

..

Po meni ovakvo tumačenje gnostike točnije i ona sama, svejedno, i te kako ima veze s današnjom i uopćeno "duhovnošću". Čak štoviše, rekla bih da je i te kako moguće da je upravo istočna gnostika temelj toga. Iz nje izvire sve ostalo, i religije i new age.
I ništa nije slučajno. Navoditi čovjeka da i dalje njeguje svoju lažnu ličnost i još je spaja s svojim "istinskim djelom" je malo je reći u izvršenju autogol i vrhunac samonapada.

Ne mogu ne odati još jednom poštovanje spram vrhunca kreacije onih koji vladaju ovim svijetom. Koja li je ovo Igra.

Misliti kako nam je išta ovdje dano s namjerom da se probudimo je za početak: naivno. A za kraj podcjenjivanje onih koji sve ovo vode.

I tako je i ta gnostika, ovakva, samo jedno: naušrtb čovjeka.

Ipak, a da bi bila dovoljno "živa" za "žive mrtvace" jer cijeli ovaj svijet ni ne može bez "života" postojati čak i ovako lažan, temeljno i ta gnostika ima životnost iskazanu u tome da ona IPAK i USPRKOS postavlja granice. Ali nije to stoga što nam je ljubazno dato da to prepoznamo, jer tu je to samo jedan oblik nuspojave, a radi te stvaralačke životnosti da se lakše održavaju kreirane lažne ličnosti ili "živi mrtvaci", a čak i da je, nije važno, važno je to uočiti - da ipak čak i ova Igra ima slabe točke. I često nuspojave. Koje ako ih se slijedi dovedu čovjeka do interesantnih mjesta.

Jedina činjenica gnostike i ovoga svijeta je da ne možeš ništa i ne trebaš ništa: osim shvatiti da si i lažna ličnost. Ništa više. Nema ni dobra ni zla. Ni lijevo ni desno. A najmanje integracije i bilo kakvih spajanja.

I tu bi, na tom mjestu, na toj granici trebalo stati i udahnuti.

I moglo bi se da lažna ličnost ne gura naprijed i grabi, pa ne vidi koliko je ta granica jedina mudra smjernica i viče: Stop!

Ali ne, ljudi ne znaju stati i šutjeti u sebi, pa kopaju dalje. Verglaju. I eto kotača u blatu. Čitaju i gutaju sve po redu. I integriraju sve to. I tako uče lažne ličnosti, stalno.

Naime, uopće nije upitno da čovjek treba savjesno i svijesno uočiti da je njegova ličnost lažna. Dapače to je osnov rada sa sobom i početak.
Ako je to početak, onda je mudro postaviti nekoliko vrlo jednostavnih pitanje oko razvoja ličnosti i još k tome oko združivanja te lažne ličnosti s istinskim bićem jer to je vrlo jednostavno: zamka. Ekvivalent tom događanju bilo bi uzeti još otrova.

Pa evo jednostvnih pitanja:

- koji je smisao ravoja ličnosti koja je lažna?
- tko je uopće taj koji uočava lažnu ličnost?

I najveći apsurd koji se dogodi kada se ne postave gornja pitanja je činjenica koja je istovremeno i početak verglanja u blatu, a oslikava je sljedeće događanje: takva lažna ličnost koja se još i razvija navodno želi biti spašena pa se ujedinjuje s istinskim dijelom bića. Što ona čini time?

Pa obzirom da se želi razvijati jedino što mora učintii da bi se razvijala je ušutkati onoga koji ju je primjetio!

Ovo je dakle crni humor.

Ništa se tu, ovakvim radim sljedeći istočnu gnostiku ovako objašnjenu nije promijenilo, osim jedne sitnice: da je lažna ličnost ojačala jer se voli razvijati. I postala pametnija u napadu ili samonapadu na čovjeka. I bolje laže i vara i obmanjuje.

I o ovome i te kako pričaju i Megre i Anastazija na svoj način, ali i sva druga duhovna učenja, religije i cijeli New age i ostali bakraći.

Dakle, kroz istočnu gnostiku ovako prezentiranu, čovjek se ne oslobađa, a pogotovo se ne individualizira. Čak nije ni zaživio onim početkom u kojem mu je jasno da se rabota s lažnom ličnosti svodi na svakodnevno i "svakotrenutno" uočavanje nje i prestanak korištenja njezinih usluga koliko je to moguće i kada je moguće.
A sasvim sigurno ako se može, izbjeći će se udruživanje.
Pa zar je jako čudno pitati se koja je svrha udruživanja lažnog i istinskog?

Osim da je to opis nas u ovome svijetu. Mi to već jesmo. Čemu to produbljivati, osim da takvi i ostanemo.

Jedino dakle što se događa ovakvim pristupom je da je razvijena nova vrsta dogme koja se ne primjećuje, jer ipak je riječ o sofisticiranijim duhovnim programima koji se aktiviraju kada "živi mrtvaci" i dalje strahom žele pobjeći iz Matrixa.
Dok se na dubljem nivou događa da je lažna ličnost u strahu jer je otkrivena i u ofanzivi je. I onda takva ojačana lažna ličnost ostaje ono što i je, lažna, ali razvijenija i takva specifičnije i suptilinije - živi punim plućima samo ono što ona po svojoj svrsi i je: okupator Čovjeka kojeg ušutkava stalno i iznova.

I tako eto, na ovoj temi oko svih gluposti koje nudi Anstazija kao prava Gospodarica Matrixa, imamo i protvnički izričaj i u kratko lijepo objašnjenu istočnu gnostiku kao disciplinu za što?

Za spas lažnih ličnosti koje su popušile Anstaziju.

Može li biti gore?

Pa čitamo osnov istočne gnostike koja je "Spašavanje vojnika Ryana" u kvazi duhovnoj verziji niječući da je i te kako "duhovna".

S time da kada ja kažem "duhovna" zato riiječ stavljam u navodnike, govorim u kontekstu duhovnosti lažne ličnosti, koja grize kao lav onemoćao u svom kukavičluku.

Kada bi prirodni duhovni dio čovjeka zaista izrazio u manifestaciji mogućnosti voljnost, što ne čini ni kroz Anastaziju ni kroz gnostiku jer je to sve pod upravom lažne ličnosti, dogodilo bi se uočavanje svega ovoga s hrabrosti za to, i onda bi i čovjek sasvim duhovno znao stati na onome "Stop granice", i prepoznati da je to gibanje.

I što reći?
Osim da je zabavno biti u ovom svijetu Čarobnjaka iz Oza.

Alf

@alf

Daj mi reci sto je tu zabavno?
Isto tako kad kazu "zanimljiva su ovo vremena"......

Pa meni je sve ovo teska katastrofa. Znas da nemozes napravit nista, djelovat nista, znas da si rob, da te jebu di god stignu. I sto je tu zabavno? Jel bi to bio mazohizam onda, kad je to zabavno, jer onda ti uzivas u tome...

...

...

Kako što?
Ovaj je svijet sam po sebi, ovakav kakav je upravo to: zabavište. Vrtić emocija. Netko je oduševljen njime, netko tko nije kani ga mijenjati, a netko treći smatra ga katastrofom.
A on je samo mjesto za Igranje.
I za, za baviti se.
Samo je pitanje s kime.
I kako.
I naravno zašto.

Alf

Ljudi uglavnom smatraju da je metanoja pokajanje. Ali nije. Metanoja potiče od grčkih reči meta - iza i nous - um.
Dakle metanoja je spoznaja onoga što je iza uma. To nije nikakvo religiozno pokajanje kao što uče u crkvama već nešto kao zen satori. Spoznaja stvarnosti iza umom projektovane slike o sebi i stvarnosti. Mogli bi reči izlaz iz matriksa. Po meni je to najbolje objasnio Ekart Tol u knjizi Moć Sadašnjeg Trenutka.

Naravno lako je to reči. Uraditi je nešto zajebanije.

Veliko pitanje?!


Da bi se razumjelo ovo veliko pitanje, prvo ću navesti par citata iz Kastanedine knjige Aktivna strana beskraja, gdje je predočen sličan koncept kao i u Istočnoj gnostici, samo uz pomoć drugačije terminologije:


U istoj knjizi autor koristi i pojam „strana instalacija“ a tu takođe nalazimo i dovoljno detalja koji ukazuju na to da se tu radi o našim ličnostima („kad strana instalacija bude istjerana, nema više ničega što će čovjeku nalagati šta da misli i šta da radi“).

Naravno, pitanje koje se ovdje javlja je sljedeće:

ZAŠTO JE KASTANEDA UOPŠTE PREDOČIO OVU INFORMACIJU JER JE MORAO BITI SVJESTAN TOGA DA SU ČITAOCI NJEGOVIH KNJIGA – STRANE INSTALACIJE?!

(To što su se neke od njih poistovijetile s „ratnicima“ ili s ljudskim bićima, ne mijenja stvar. Tu bi se radilo samo o jednom slučaju gdje se nešto što nije istinski ljudsko, poistovjećuje ili predstavlja – ljudskim).

Koliko znam, ne postoji slučaj gdje se se neka strana instalacija koja je istjerana, javila na neki internet forum i objasnila – kako se to desilo?! Uostalom, to jeste razumljivo jer bi njoj bilo potrebno fizičko tijelo (kao što je bilo ono iz kojeg je istjerana) da bi se služila kompjuterom. Isto tako, nisam primjetio ni na jednom forumu koji se bavi Kastanedinim djelom, neku ozbiljniju diskusiju stranih instalacija na temu čovjekovog oslobađanja od njih, dok ćemo istovremeno, tamo čuti od njih „sve i svašta“, što je takođe razumljivo.

Naravno, ovo pitanje, na prvi pogled, nema ništa zajedničkog s Anastazijom jer nam ona nije ništa pričala o tome ali bi odgovor na njega bio bitan, da bi se ona i njen autor-i razumjeli a isto tako i razlika između gnostike i duhovnosti. S druge strane, s obzirom na to da će skoro SVE strane instalacije u čije polje percepcije uđe ovo pitanje, imati kakav-takav odgovor na njega a neće ga ZNATI, onda se postavlja pitanje –

Zašto uopšte postavljati jedno takvo pitanje?

..

edit

Rajko,

tu bi se samo radilo o jednom od slučajeva „nakačenja“ ili „priljepaka“, gdje se bestjelesne strane instalacije kače drugima koje se nalaze u fizičkim tijelima. Dakle, u pomenutom slučaju bi se radilo samo o oslobađanju jedne strane instalacije od druge - strane instalacije, tako da to nije ono o čemu pričam. Što se E. Tolle-a tiče, on jeste jedan od rijetkih koji pričaju o ovome (knjige: Moć sadašnjeg trenutka, Tišina govori, Nova zemlja), samo što je on prišao istoj tematici iz drugog ugla i uz pomoć nešto drugačije terminologije.

..

Pojam "strana instalacija" podrazumijeva da tamo gdje je ona instalirana, nalazi se i nešto ne-strano. Da li je "to nešto" sasvim uspavano? Rekao bih da nije, barem ne kod dijela ljudi koji uopće čitaju ovo. Nekakav impuls ih je doveo do ovih tema.

Ako je svijest kojom percipiramo (bez prosuđivanja), samo svijest strane instalacije, onda uzalud sve. Nije li strana instalacija samo dosadnjaković koji nam usmjerava pažnju na sve, samo ne na ono objektivno bitno?

Ako uklonimo sve što je Castaneda naveo, sistem vjerovanja, naše predstave o dobru i zlu, naše nade i iščekivanja, snove o uspjehu ili promašaju, što ostaje? Ostaje čista svijest. Ostaje nijemi svjedok.

Ono što mi nije jasno, kad mi se u glavi pojavljuju razne misli i ideje što bi kao trebao raditi (valjda od strane instalacije) i onda odlučim što napraviti, tko je taj tko donosi odluku? To ne bi trebala biti strana instalacija, jer ona je tu da nas usmjeri s ciljem da budemo izgubljeni i vrtimo se u krug. Znači možda je Castaneda upravo ciljao na taj dio nas koji nije strana instalacija...

Dakle, mogući odgovor na gornje pitanje bi bio da je Kastaneda znao da se pored nekih stranih instalacija koje će naići na informaciju koju je on predočio, nalazi i ono… NEŠTO-što-NIJE-strana instalacija!?

To “nešto” je Moravjev predstavio u knjizi Gnosis I, ovako:



Znači, ovaj veći krug bi bila strana instalacija (naša lijepa i pamentna ličnost s njenim imenom i prezimenom) a pored nje vidimo i jednu “tačku” Istinske svijesti koja obično nije povezana s njom ali je tu.

Bez tog “nečega”, bez te “perceptivne tačke”, bez tog zrna Istinske svijesti, NEMA razumijevanja, bez obzira na to kolikim IQ strana instalacija raspolagala i čime se ona bavila. Ona može biti ekspert u bilo čemu, ona može biti pametna, ona može biti glupa, ona može biti dobroćudna, ona može biti zloćudna, ona može biti vijernik, ona može biti nevijernik, ona može biti duhovno razvijena, ona može biti i duhovno nerazvijena; ona može sebe smatrati „pravom“ ličnošću a može i „lažnom“, može ljudskom a može i vanzemaljskom; ona se može baviti umjetnošću, može i sportom, jogom ili meditacijom, ezoterikom, okultizmom, gnostikom, medicinom, egzorcizmom; može se baviti i naukom a može pisati i knjige a čime god da se bavila… ona ostaje… - strana instalacija.

Međutim, u nekim slučajevima, može doći do stvaranja određene veze između strane instalacije i – “onoga-što-ona-nije”…



Stvaranje ove veze bi podrazumijevalo i jedan “proboj” kroz onu “crtu” koja razdvaja Istinsku Svijest od Lažne svijesti (što je “šematski” predstavljeno u jednoj od prošlih poruka) i to bi podrazumijevalo početak pretvaranja “Pinokija” u – Istinsko ljudsko biće. Dakle, prelaz iz Lažnog u - Istinsko.

A dok se to ne desi, ostaćemo samo - strane-instalacije-koje-misle-da-su-ljudska bića a na ovakvim forumima ćemo i dalje voditi polemike o svemu i svačemo, osim o onome što bi nam moglo narušiti integritet ili iluziju u kojoj živimo...

..

yo no tengo la culpa de verte caer...


Aj aj avaj... baš mi je danas dan počeo, još od ranog jutra.

Metanoia nije nikakav "intelektualni pojam" , a još manje mentalna gimnastika.
Ono, glavom o zid
Pisala sam drugdje, pa se neću ponavljati iovo nanovo.
Metanoia je način života.




Ne sektore57, to je već prešlo u sadizam, al nema nigdje psihologa da postavi dijagnozu usijanim glavama. Automazohizam i heterosadizam. A i šta bi sa dijagnozom, osim u ladicu.


Dajmo malo te klikerčiće u one rupice...:
Nikakvi grabljivci nisu NAM dali sistem vjerovanja u koji vjerujemo. U koji svak od nas vjeruje, ponaosob - nitko ti to nije ubetonirao u tebe. Mijenjaj. Pa, uf, i gaće mijenjate svaki dan. Bitno je da su čiste. Tako je i sa "sistemima" vjerovanja.
Osim toga, nitko od nas nema nekakav sistem vjerovanja. Pokoje uvjerenje, pokoje pa ono vjerujem onako odokativno malko pa malko ne, imamo krhotine vjerovanja, a ne neki sistem vjerovanja. Nešto odovud, nešto odonud... Kaos.
Drugim riječima: grabljivci nam mogu jedino poturati kaos*** pod nos, ups, isprika: pod red. K'o u državi i demokraciji. Naočigled svima.

(***red zna šta će s kaosom, ali kaos ne zna ni šta bi sam sa sobom, pa čeprka po tuđim dvorištima... tko zna, možda ga netko zalije, pa se primi....)

I upravo iz tog razloga:




...sve i svašta samo da čovjeka održe u neprekidnoj situaciji "hiperaktivnog (mentalnog, unutarnjeg, spoznajnog) imunosistema". Naravno, rezultat ove hiperakcije imunosistema jesu alergije.
Mentalnim alergenima postaje svaka trunka, čak i ona najbanalnija. A fitilji sve kraći...
Uglavnom, iz tog rečenog razloga postaje, kako Rajko reče, "zajebano". Čaaak - može i opako zajebano. Ono što je još zajebanije ovdje je ono što je skriveno: jest da svjetlost rastjera tmušu, ali ova tmuša je kao imperija koja uzvraća udarac. I jedino ga može i uspije uzvratiti kad naleti na tmušu u tebi samome. Pa, to su momenti kad metanoia stupa na snagu, ali u toj tami samoga sebe - sjeti se luda glavo, sjeti se. Je, al' čega?



Uđi načas u tišinu misli, kad i gdje nema procesa kojeg nazivamo tijek misli, razmišljanje, sjećanja, promišljanje, asociranje, čak niti ne ono udubljivanje u nešto, neko mjesto u tebi, kad pišeš o nekoj temi. Makni se iz svega toga, i uđi u ...

... mir...



@ Rajko:

meta iz grčkog jezika znači nakon ili sa.
Latinizacija izraza je CON+SCIRE, odakle imamo englesku riječ: conscience.
SAVJEST.

Kad nešto radiš ili napraviš ili kažeš ili ne kažeš ili ne napraviš ili ne uradiš zadaću --- slijedi glas savjesti. To je metanoia.
Urodite plodovima koji prate glas vaše upravo probuđene savjesti.

(Dakako, i consciousness ima isti korijen, što bi bilo po naški: svijest. Međutim, dio "sciousness" iza prefixa "con", da ne duljim, ima veze s našom riječju: spoznaja, spoznavanje, saznavanje... = svijest.
Inače, konspiracijski orijentiranima, ovo bi se moglo svidjeti - svi rječnici su redefinirani poprilično i u nekim konceptima korjenito okrenute definicije pojmova, maltene pa naopačke. Redefinicije su počele još u 19.st. I nastavile se u prvoj polovici 20., tako da ono s čim smo odrasli - pobrkani su nam jezici. Skupa s konceptima, skupa sa poimanjima, skupa sa sposobnošću spoznavanja istih, jer tko bi se danas još zamarao u onoj tišini "bez uma" ili miru iza uma vidjeti šta su koji autori imali na umu dok su pisali neke stvari... Umjesto što ih ljudi gledaju kroz naočale svojih vlastitih razdefiniravljanja.

Okej, moglo je i bez ove upadice iznad.
I tek tu se dolazi do onoga nečega za šta si povukao analogiju sa zen satorijem.
Zajebanost urađivanja toga - povući ću analogiju - uvelike ovisi o tvojoj prvoj reakciji kad se nađeš u mrklome mraku u ozloglašenom haustoru i nešto zašušti iza tebe, ili iza bureta nekog. Probaj.
Ako ti i uspije - to će tek biti psiho-fiziološka analogija.)

...

@galaksija
Čitam te već duže vrijeme, i blog čak kada pretražujem neku temu pa mi iskoči... i ne mogu se oteti dojmu da konstantno pokušavaš dokazati i pokazati kako je jedino tvoj stav ispravan stav. Iako cijenim trud i detaljnu obradu raznih tema, cijelo vrijeme mi se nameće taj osjećaj. I onda se sjetim kako je propao jedan forum upravo iz tih razloga...Ljudi su prestali pisati jer su ih pojedinci konstantno hvatali iz zasjede i pisali propovjedi o ispravnosti svojeg stava o svemu i svačemu.
Ljepota i zanimljivost u ezoteriji, metafizici je upravo u različitim pogledima, mišljenima iako ih zna biti urnebesno smiješnih i zašto bi nametali nekome nešto, ako smo navodno na razini razumjevanja ili znanja višoj od ostalih smrtnika.
Samo primjećujem...