sen-sei je napisao/la:
To ti je ono, ljudi su u stanju godinama sjediti i slušati nekoga tko im priča tko je on, šta su oni, šta da rade, kako da rade...
I tako prolaze godine, decenije katkad, a ljudi i dalje slušaju šta su to kao oni, a zapravo to nisu, tek su: slušatelji.
To je kao kad je Jakov (Novi Zavjet) rekao - ne budite slušatelji riječi, budite, činite, budite činitelji, zaživite to, živite tako. Vjera bez djela je mrtva - potvrdite time njenu efikasnost, djelotvornost, životnost.
Ili ona zen priča gdje su se okupili učenici oko učitelja. On im je pričao, oni su slušali. Na kraju tog dana, jedan se pokupio, digao i otišao to činiti, to biti, živjeti. Nakon deset godina se vratio i zatekao iste one kako još uvijek sjede oko učitelja i slušaju to isto: pa zar vi još uvijek tu sjedite i slušate? Naravno da se opet pokupio i otišao i nije se više vratio. Šta se može... Valjda i njima to tako nekako i paše.
Međutim, kad taj učitelj već vidi da se oni ne dižu, da i dalje sjede i hoće samo slušati, šta se ON ne digne i ne pošalje ih ća: ajte sad lijepo sve to što sam vam rekao i činite to, budite takvi, budite to - živite. Ili ajmo sad svi skupa - domaćice manje zbori da ti ručak ne zagori... Ajme, odoh ja u bespuća (neo)zbiljnosti.
Osobno, ispada da su mi bili najdraži gotovo isključivo učitelji iz svijeta borilačkih vještina. Kao kad Morihei sensei kaže (parafrazirano): to gdje si sad, gdje živiš - to je nebo. Idi i prakticiraj, živi Umijeće Mira. Svijet je tvoja pozornica, da ne rečem dojo.
A filozofe tj. sofistre koji satima pričaju - preferiram čitati a ne uživo gledati i slušati, ako išta. Jer sam stava da bi bilo još neozbiljnije zamisliti si cijelu situaciju kao komendiju. Mada, nisam uvijek bila takva. Nekad su me naprosto fascinirali, o kako su pametni, o kako su puni znanja, vidye, a sve što ja znah bješe puka avidya...
Jednom prilikom sam sanjala jednog lika, crne kose, u bijeloj halji. Poslije, ne znam koliko je vremena prošlo, par godina, sam vidjela fotku - ajme, pa to je taj čovjek iz mog sna! Njega sam poslušala (unekoliko) i dotirala kroz kupovinu par njegovih knjiga. Ali nadasve najbolje što je ikad rekao bilo je: I know you want to know more, but, how about practicing? Šri Swami Rama ako koga zanima. Hah, bio mi je dobar detalj iz njegovog života, kad je svom učitelju došao i izjavio kako je sve to lijepo što on njemu priča, sve je to super, ali bi on ipak išao u svijet i živio, eto, ima te neke ambicije. Učitelj mu rekao, dakako, idi samo, dapače .... Čini mi se... da je... to bio moment kad su prestali biti "učitelj i učenik" i postali... prijatelji.
Kad sam već razvezala, ima taj koncept "Gurua". Sad ću ja malo da vam pametujem: Guru je DUH. To je jedna od bazičnih stvari koje bi guru (učitelj) trebao objasniti, i idealno bi bilo kad bi znao učenika uputiti u taj kontakt s Guruom, ili na neki način bi trebao poslužiti (kroz tu neku vrstu šaktipata) kao netko tko će "povezati" učenika s Guruom (Duhom) koji će mu Sam onda biti podrška, osnaženje, podučavati ga (odiznutra), voditi kroz život i u životu, jednako kao i kroz razlučivanje raznoraznih informacija, filozfija, doktrina koje pogotovo danas dolaze, naprosto udaraju, sa svih strana.
Svojevremeno sam čitala jednu knjigu jednog nekog Indijca (ne sjećam se ime) koji je pisao prije nekih stotinjak godina, možda i više, kad su te stvari još bile tamo daleko na Istoku i čovjek je jasno i nedvosmisleno naveo upravo ovo iznad o Guruu.
Ne znam ništa o Moojiu, ne znam tko je Patrijarh Srbski. Ana Bučević je, pak, motivacijski govornik. Nisam znala za nju, dok nisam popratila snoopyev komentar prije nekog broja dana (bješe ovo neki drugi topik tada). Koliko vidim, žena živi svoj život, radi što radi, uči šta uči i dijeli s drugima to što zna. I u maločemu prelazi (sferne) granice koje si je postavila, što je vrlo korektno (i za tako šta treba discipliniranosti) i nadasve mudro.
Eto, malo se i ja... pridružih. Odoh sad.
Pozdrav!
Pozdrav sen-sei!
Jako si lepo sve ovo napisala, jako mi se svidelo.
Nisam znao to za "guru"
Ali skontao sam poentu.
To je kao kada je Don Huan ucio Kastanedu...zapravo ga je ucio da sam prepozna svoje potencijale i duh.
Kako on kaze: nema sta da se nauci u carobnjastvu.
Sve sto covek uci je da osvesti svoje potenciale ( otprilike tako )
A Mooji...pogledaj ga na YT...Vrlo veliki i gadan prevrtljivac.
U zadnje vreme me jako inspirise da gledam to sve kao jednu predstavu, one ljude koji mu sramezljivo prilaze i ljube noge, i on koji sve to odobrava sa "mm" i "very good".
Ne znam dal je komedija ili tragedija. Rekao bih pre tragedija..
U sustini gledati to sve kao fenomen duhovnosti - onda bude bas duboko.
Ne slusam sta on prica nego kako, i koje su reakcije.
Mogu reci da je jako cudno, lici na parodiju.
I po youtube kanalu se vidi da on zeli da ostane neraskrinkran i da se u sustini plasi ako neko iskoci iz okvira jer mu onda ne bi ostalo nista.
Zato su komentari zabranjeni na YT kanalu, sto je vec znak da se crvena lampica pali..(bar meni)
PS.patrijarh srpski (IRINEJ) je trenutni vodja Srpske pravoslavne crkve.
Pogledaj ovaj video snimljen kod hrama svetog Save:
https://www.youtube.com/watch?v=saOXt4v6orISta mislis o ovome? Kako ti izgleda on i njegov stav?