snoopy je napisao/la:
Te knjige imaju moc.
Moc da izvuku prastara znanja mnogo generacija i mnogi koji citaju knjige nisu nikad sreli nista slicno.
Onda udju u svet tih knjiga.
Primer bi bio hari poter.
Vidis kako jedna izmisljotina iz ljudi izvlaci razne nagone da nesto urade na tu temu...?
Ja to tako vidim, ali mi ne moras verovati.
Licno mislim da na svetu trenutno ne postoji ocuvanije i jasnije znanje predaka od Kastandinih knjiga.
I ti baš vjeruješ da je
summa castanediana apsolutno tačna?
Dok je spisateljstvo J. K. Rowling apsolutni
fake?
Najbolje da tvoj upis shvatim, najbanalnije, kao nesviđanje pročitanim.
No postavlja se pitanje zbog čega si onda to čitao, ako si, uopće, i čitao jednu knjigu serijala od početka do kraja?
Tvoja opaska mi djeluje više institucionalno nego individualno.
Čak je i jedan hrv. svećenik ustvrdio, parafrazirat ću, kako se radi o antikršćanskom i vrlo kvalitetnom štivu.
No on ima pravo to ustvrditi, s obzirom da nastupa kao branik institucije i svojih uvjerenja u okviru iste.
Ili si možda čitao zbog dobre svj.
blurbovske kritike i statusa
bestsellera!?
Kao moja malenkost, nekih davnih godina, kada pročita jednu južnoslavensku,
uglednom kritikom nagrađenu, žanrovsku knjigu.
Ništa užasnije i nekvalitetnije ne pročitah.
Od tada, više-manje, nagrađene knjige i ne čitam, kao i najveći broj recentne južnoslavenske literature.
Ili se kvalitet ponavlja, jednolično, pa već znaš šta ćeš i o čemu ćeš nešto čitati, tako da je jedna knjiga ista kao i sve ostale doživotne, ili je svaka knjiga sve lošija

, a ne bi morala i ne bi trebala biti, čemu u prilog najbolje ide suvremena svj. literatura, bilo koje vrste: od dokumentarističke do prozaističke.
Teško je napisati nešto žanrovsko i, usto, nekog i oponašati ili ne oponašati.
Mario Vargas spomenuto najbolje zna.
A žanrovi se mogu i miješati — pomiješaš dokumentaristiku i prozne fragmente i dobiješ Nobelovu nagradu.
Pišeš konzervativno i arhaično i uđeš u slavnu povijest engl. književnosti.
No ne možemo se uvijek pozivati na Tolkiena i podražavati ga: davno je to bilo.
Niti omalovažavati kreativnost nekoga ko bez podrške bilo kakvog kulturalno-reklamnoga kruga, u restoranu, uz najskromnija materijalna sredstva i u odsustvu i jednoga platnog spiska, napiše knjigu koju djeca obožavaju.
Mnogo treba uraditi da od današnjega
teenagera i adolescenta napraviš jednostavno i skromno dijete, nesklono — seksualnom iskorištavanju, opijatima, korupciji.
Joan je to postigla, namah, kroz čitavu galeriju vrhunski interesantnih i tipizirano-žanrovskih likova.
Usto je i poštovala tradiciju svoje zemlje, na koju se tako
srčano i infantilno pozivaju branitelji domicilnih vrijednosti, ugroženi od anglosaksonske najezde.
No to je problem i nepostojeće interdisciplinarnosti, gdje koherentna cjelina ne dozvoljava iskakanje raznih interesnih grupa, koje su prisutne samo kako bi nahranile vlastiti novčanik ili ego.
Čim istinu kažeš odmah postaneš: ljubomoran, nekreativan, atipičan, čudan, lud, neuspješan, pa se to sve spoji u
nezadovoljan.
Iako je najgore postati nekome, ko zna šta su trendovi i tradicionalnost, nezanimljiv.
Jednostavno te pusti
niz vodu i ne gubi vrijeme tvojim nebulozama.
On ti želi mnogo uspjeha kroz članstvo u političkoj stranci ili simpatizerstvo, i onda možeš urlati kako smo malo jezičko područje, zbog čega se naša djela globalno ne prodaju dobro: od naučnih do poetsko-proznih.
Dočim kvalitet i prodaja itekako idu zajedno: Rushdie, Kundera, Castaneda, Hawking i mogao bih, do sutra, ujutro nabrajati.
Castaneda nije imao nikakvu podršku, osim: omalovažavanja univerzitetskih kolega, gubljenja sinekurskog statusa, proglašavanja ludim.
Pogledaj gdje je danas u antropološko-romanesknom smislu.
