Meditacija

**Ostrov** · **Pridružen/a:** uto jul 30, 2013 9:39 pm **Postovi:** 135

Kod:

jaBoris:
Zaista generalno govoreci (mozda se i ponavljam) vjeruem da je meditativno stanje osnovni alat za evoluciju duha, i vjerujem da niko, ama bas niko bez nje nece moci prevazici fizicko stanje postojanja u svojoj ekskluzivnosti. 

Ako misliš da napreduješ ka svom cilju potrudi se da nadjes osobu od koje možeš da učiš ili da te podržava, da napreduješ u svakom smislu i u svakom pogledu...da ta osoba bude ruka koja će te prodrmati u trenucima kada si blizu pada...svaki pad boli....

E da ako misliš i osećaš da napreduješ veoma lako, stani pogledaj možda ideš nizbrdo.

**jaBoris** · **Pridružen/a:** ned mar 01, 2015 9:28 pm **Postovi:** 12

Ostrov je napisao/la:

Kod:

jaBoris:
Zaista generalno govoreci (mozda se i ponavljam) vjeruem da je meditativno stanje osnovni alat za evoluciju duha, i vjerujem da niko, ama bas niko bez nje nece moci prevazici fizicko stanje postojanja u svojoj ekskluzivnosti. 

Ako misliš da napreduješ ka svom cilju potrudi se da nadjes osobu od koje možeš da učiš ili da te podržava, da napreduješ u svakom smislu i u svakom pogledu...da ta osoba bude ruka koja će te prodrmati u trenucima kada si blizu pada...svaki pad boli....

E da ako misliš i osećaš da napreduješ veoma lako, stani pogledaj možda ideš nizbrdo.

Jedno je kad napises odgovor u vidu misli, savjeta, kritike, iskustva ili sta god. Ali ovo je propovjed vise sto si ti napisao.

1. Svako ima svoj put, neki od nas nisu ovisni o externim pomagalima. Introventnost je osobina takvih (u velikoj mjeri sam jedan od njih). Sto neznaci da nisam ovisan o informacijama sa "vana". Ali se vise duhom navodim do njih i upijam sve a ne samo tamo nekog ucitelja koji ce me nauciti nesto.
A iskreno suocavanje sam sa sobom (meditacija), je prepreka koja nas sve ceka sta god mi mislili, nema van bez detaljne introspekcije i oprosta prema sebi. I tek onda se dovodimo u situaciju u kojoj smo Iskreno sposobni oprostiti drugima i pruziti ruku Ne da ih vucemo u smjeru u kom Mi Smatramo da oni zele, vec ruku razumjevanja i prepoznavanja vrjednosti njihovog iskustva za sve nas. I tek onda kad pomognemo iz takvog stanja (sto je malo nas inkarnisanih sposobno) da razumiju svoje zelje, ce mo ustvari "pomoci". Jer niko nije nemocan da se sam digne.
A razno razne projekcije svojih ocekivanja na druge je energetski parazitizam.

2.Da li si upoznat sa pojmom "Energetskog Optpora", kao zakonom u postojanju? Svaka energija (zato imamo elektricni otpor npr ili voda ide krivudavo) trazi liniju manjeg otpora, sto vise nailazi na otpor vise je u stresu, ili vise je disharmonicna.
I zaista nama za nase vaznesenje (zajednicko i licno jednako), je potreban najlaksi moguci put, ali zbog ronjenja u mutnim vodama, stres je neizbjezan. I trosimo jako mnogo energije na pokusaje da vidimo taj put.
I nerazumijem (razumijem ali aj da se pravim da ne) otkud tebi to da ja mislim da je meni lako. Ja sam imao (i imam) veoma, veoma negativnih iskustava u zivotu. Uzasa mogu reci. Ali moja je karakteristika da ja od njih nebjezim. Ja razumijem da su oni sastavni dio postojanja i ja ih sebi Oprastam. Sto me dovodi u stanje balansa. A stanje balansa opet omogucava manji stres, Sto implicira na brzi put.
I mogao sam ja kao sto mnogi podsjvesno ili svjesno rade, da cekam na to da me Globalni Napredak USLOVI na to da cinim svoje korake. Pa da glumim ovcu koju pas cuvar spasava. Ali ja sam zbog intezivnijeg iskustva (i zbog zelje da pomognem globalnom oslobodjenju) izabrao da sebe dovedem u stanje vise svjesti iz te mutne vode. Tako da Ne, nije nimalo ni lako ni brzo (koji dio od 5 godina meditacije intezivne nisi razumio

) biti u privim linijama Evolucije Mentalne.

**Ostrov** · **Pridružen/a:** uto jul 30, 2013 9:39 pm **Postovi:** 135

Citat:

jaBoris
Jedno je kad napises odgovor u vidu misli, savjeta, kritike, iskustva ili sta god. Ali ovo je propovjed vise sto si ti napisao.

Šta je tu je, tako si razumeo.

Sigurno si čitao Gurdjijeva, da bi čovek napredovao mora da postoji C uticaj.

**Tragom_ptice_dodo** · **Pridružen/a:** pon sep 28, 2009 5:56 pm **Postovi:** 530

Svako ima svoj put i to je tacno,ali sam misljenja da svako od nas treba da ima ucitelja koji ce nas voditi putem koji nam pripada. Ima ona zen prica kad je kamila vodila misa putem do nekog vrha i mis se usprotivio rekavsi kamili "A zasto ti vodis, ovaj put kojim vodis mogao bih i ja da vodim, sasvim je jednostavan i lak"....nakon njegovih rijeci kamila predlozi misu da je vodi i mis uzme uzde od kamile i povede je. Iduci putem dosli su do jednog potoka i tu stali.Tad se mis okrenuo ka kamili i rekao "Ja preko potoka ne mogu, isuvise sam mali, ipak ti mozes da nas prebacis preko potoka".

**autentika** · **Pridružen/a:** ned dec 09, 2012 2:34 am **Postovi:** 788

Odnos je uvijek uzajaman: učitelj je tu da bi iscijelio a učenik da bi bio iscjeljen.
Ko uči bilo koju duhovnu tehniku da bi iscijelio sebe ili druge, umjesto da iskoristi priliku samorazvoja, na krivom je putu: i prema sebi i prema drugima.
A naravno da će ti neko ko zna voziti bicikl, ako, uopće, zna kako se vozi bez i jednoga pada, pokazati kako se to radi: dočim ćeš to naučiti ukoliko te to interesira i trenutno ti je potrebno, jer postoje mnogi koji ne znaju voziti bicikl i nije im potrebno i sretni su.
Neko zna i može voziti bicikl 100 km: takvi se rijetko sreću i pazi šta ti kažu i kako ti to kažu.
U nekim vremenima neće biti bitno voziti bicikl, niti će postojati spomen o njemu, kao što i danas postoje tehnike potpuno nerelevantne aktualnom trenutku.
I uvijek idi svojim putem, da bi jednoga dana postao svoj, a ne ni učitelj ni učenik.
:ontopic:

**Tragom_ptice_dodo** · **Pridružen/a:** pon sep 28, 2009 5:56 pm **Postovi:** 530

Misljenja se razliku.Meni licno je potreban neko ko ce da me vodi.Trebam vodica.Imam ucitelja.Moj ucitelj ne voli da ga zovemo "uciteljem" vec njegovim imenom.I on kaze da smo svi ucitelji jedni drugima, da svi ucimo jedni od drugih ....

**Sizif** · **Pridružen/a:** čet dec 27, 2012 12:37 am **Postovi:** 2

Pozdrav Borise. Jako zanimljivi postovi i jednostavna objašnjenja, drago mi je da sam ih pročitala i hvala ti. Moje meditacije su tek u početku, ta neka faza da zapravo ispitujem ideju usredotočenosti na samu sebe, disanje, unutrašnje promjene, pokrete i slično.

jaBoris je napisao/la:

Ja sam sa svojom praksom poceo prije kojih 5 godina, i sada sam u stadijumu kada svaki dan provodim sat vremena u ekskluzivno direktnom stanju meditacije i gotovo cjelo svoje budno vrjeme provodim u stanju nalik meditaciji.
Razloga je mnogo zasto sam poceo ali mislim da je osnovni podsvjesna teznja za takvim stanjem, ispocetka nisam ni znao sta drugi misle pod rjecju meditacija jer se nisam ni informisao o istoj.

Ako se vratiš u vrijeme prije 5 godina, kad si počeo s ovim, koje su bile teškoće s kojima si se suočavao i kako je to sve išlo?
Rekla bih da je moja najveća blokada strah. U suštini, ogroman strah od "svega toga", novog što me čeka "tamo negdje". Kad si opisivao susret s entitetima i kako razlikovati stvarne od projekcija, sama ideja da bih jednog dana mogla nešto doživjeti me paralizira. A ono do čega sam došla u analizama svojih strahova je da se bojim gubitka kontrole na neki način, u suštini strah od nemoći, strah da će me to nešto progutati, da neću moći ništa napraviti i da će to trajat vječno, taj grozan strah, to nešto što liči na nepokretnost, bespomoćnost, bezizlaznost (nekoliko puta sam imala taj osjećaj u snovima, kao da me neka crna sjena pritišće i ne mogu disati, kretati se, izvući se, jednostavno sam nemoćna i paralizirana).

jaBoris je napisao/la:

-Svako od cula je dobilo svoje unapredjenje na ovaj ili onaj nacin, Dobio sam Tinitus (ali sam odmah razumio sta je, dok mnogi zivot provedu u nerazumjevanju ponekad i cak frustraciji), za one koji nisu upuceni Tinitus su stubovi frekfencija zvuka (vecinom veoma visokih, posto sam "audiophile" mogu reci visi za desetine oktava od onog koji bi trebao pripadati nasem culnom spektru), i moje je razumjevanje da je to slusna percepcija energetskog spektra naseg tjela, svakom stubu pripada odredjenja "cakra" da tako kazem. i kroz meditaciju tinitus se moze iskoristiti kao muzicki instrument kojim stimamo svoje iskustvo (kroz dosta prakse i iskustva naravno, no nisam ni ja daleko stigao), no njegova svrha ce mi postati samo jasnija (volio bi znati vase iskustvo sa istim).

Zanimljivo je ovo s tinitusom. Ja ga već par godina imam, i već sam se navikla, iako me ponekad živcira. Nekad prije spavanja kad ne mogu prestat obraćat pažnju na zvukove zna biti naporno, ali ništa strašno.
Pokušat ću baš obratit pažnju na to kad budem meditirala ubuduće.

**sen-sei** · **Postano:** sub apr 11, 2015 11:59 am

Citat:

Zen meditacije nije na prazninu uma, to je uobičajno krivo zapadnjačko shvaćanje. Praznina koju budisti pokušavajući dostići nije praznina lišena svake supstance, nego praznina lišena svega što nije suštinsko. I ta praznina je takoreći dupkom puna kreativnim potencijalom, neispoljenom svješću.

onda to nije praznina (ispunjena kreativnim potencijalom), već Punina poput drevne Plerome. to je dio ili faza krajnjeg doživljaja.
i nije to krivo zapadnjačko shvaćanje, već mi se čini da ono na šta se tu meditira (početna točka) i jest praznina uma, u smislu da se mic po mic odričeš i prolaziš pored svake misli, uvjerenja i slike koja ti dođe, napuštaš na neko vrijeme priču svog života...
iako, priznajem budističke tehnike su mi najmanje poznate. ali ne može tu biti nekih velikih razlika, osim u terminologiji i eventualnim (manje ili više uspješnim) pokušajima približavanja (i prevođenja) tih terminologija.

ne postoji ništa što u svojoj suštini nije suštinsko.
sve što postoji postoji kroz suštinu sveg postojanja.

nema svijesti koja nije ispoljena. negdje, u nekoj lokalnosti ili nelokalnosti, mjestu ili ne mjestu (ouk-topos).

Citat:

Ima i vrsta praznine koje doista je lišena svake supstance, u kojoj "nema ničega" i "ne vodi nigdje", no isto tako ta praznina nije "ultimativno postignuće". Oni koji kažu da nakon smrti postoji jedno veliko ništa, zapravo predosjećaju smrt vlastite ličnosti, sve mi se čini.

ima nešto u tome što si rekao...

Citat:

Ja ne pričam o ništavilu, nego o sferi koja je sama po sebi prazna, u kojoj nema ničega osim praznine i koja ne vodi nigdje, kao neka vrsta bezlične sljepe ulice, s tim da se i ona može percipirati. Ta vrsta "praznosti" bi bila slična onome kako opisuju vakum svemira. S time da ja ne teoretiziram tu sferu, niti ju zamišljam, ja sam ju kao takvu "vidio" i doživio, ja sam ju takvom percipirao. Koliko god se mi trudili biti logični, postojanje jednostavno ne sljedi našu logiku.

da ne skočim prethodno rečenim si u usta, ali da, ima ta kao "sfera prostranstva praznine i muka" (muk, tajac, ali bez kreativnosti u sebi).
nema ničega i ne vodi nikamo (naizgled bukvalno naizgled). jednostavno postoji. ali to nije ono "veliko JEST" kojemu tragači teže, to je izgleda tek jedna niša u cijelom postojanju.
ima kao tu neku prozračnost i dozvoljava tip kretanja.
neki to zovu i "void".
jedno vrijeme sam prolazila kroz različite filozofije koje možda spominju nešto slično, ali sve one su se pokazale kao ćorsokaci (sad, pravi ili umjetno pregrađeni druga je priča). teško je povezati bilo koji filozofski koncept s tom "sferom" osim manjim ili žešćim natezanjem i guranjem. u iskustvu i doživljaju, void sanjača izgleda identičan gornjem meditativnom iskustvu, s tom razlikom što je sanjač u drukčijem lucidnom stanju nego meditant kad stigne u to.

...

doživljaji praznine su najčešći u vezi s gornjom (čakričkom) trijadom, ali tek spuštanjem u središte (anahatu) kreće se prema anandičkim iskustvima. čak i mir koji je "iza" praznine je na sjedinjenju gornje trijade i anandičkog. blaženstvo je čisto anandičko mada se širi i na gornju trijadu ali ne kroz doživljaj praznine tamo već Punine Kreativne Ljubavi i Svrhe koja se poima.
donjom trijadom mogu se osjetiti energetski aspekti "sabijene svjetlosti" (da upotrijebim spomenuti izraz u postovima ranije) koja kola fiziologijom tijela, ali u svemu tome ima, istina ekstatičkog, ali i kaosa, zbrke i čak "užasa".

stvari se mogu doživjeti kinestetički, vizalno, auditorno... kao osjetilno (mada ne tjelesnim osjetilima), ali i "pukim" poimanjem (ili nepoimanjem). sad jesu to sve "viši realiteti" ili ima u svemu tome i "nižih", pitanje je za sebe. jer čak i u budističkom učenju, želja za osjetilnim doživljajem je prepreka na putu. neobično, s obzirom da se energetski aspekti doživljavaju "čakričkim" ili energetskim sensibilnim aparatom drugog (ili inih) tijela.
drži se jednostavnosti - tri tijela: fizičko za kretanje i ostale fizikalije, duševno za senzibilitet i umovanja bilo koje vrste, duhovno za poimanje koje može biti i neverbalno i verbalizirano.

a čakri ima ne zna im se broj. jer čakra nije ništa drugo do križanje energetskih struja. istina, ove ili one kvalitete... da, kažu da ima šest glavnih (neki će strpati i sahasraru među čakre pa dobiješ sedam, a onda će ovi kao "entiteti" uvesti još zbrke i reći da ih ima deset, dvanaest, ili bilo koji drugi definitivan broj; nebitno je šta kažu jer u doživljaju postane jasno gdje su dragulji), ali u konačnici sve se one povežu u jedinstvenu struju jedinstva. ista energija prokola (i ti tome svjedočiš) svima jednako.
ali tada na tebe dođe kraj svijeta... kad padneš digni se, otari prašinu sa sebe i nastavi dalje. ima doživljaja koji će te ispuniti uvjerenjem, ima doživljaja koji će te pomesti kao trun prašine i ostaviti te da se godinama pobireš.

neobično mi je to da većina smjernica koje se javljaju danas insistira na sahasrari, kao da ne znaju da je sahasrara u direktnoj vezi s bilo kojom i svakom čakrom, pa koja je poveznica dominantna takvo ćeš iskustvo imati. na neki način. to je opet sve povezano s konceptom asane, koji je također na svoj način banaliziran u većini dostupnih učenja. asana je naravno - stav. prema svemu i bilo čemu. pa, kakav ti je stav i u šta vjeruješ tako ćeš i doživjeti u datom momentu ili periodu života. dok ne promijeniš asanu, a asanu prvo mijenjaš tako što si ovladao/la yamom i nijamom i do mjere do koje si ih inkorporirao/la u svoj život i svakodnevicu unutarnjeg i vanjskog življenja.
tako npr. iskustvo praznog vakuma svemira na jednoj čakričkoj razini jest poput smrti ličnosti (kao što kaže Sjenko), a na jedoj drugoj razini može biti užas kaosa i umrežene strave svadhistaničke kace. kao što priča kaže: svadhi je izvorno boravište Šakti, ali Šakti je "istjerana" iz svoje kuće (sthane) i legije letača su zauzele i dovele kuću pod opsadno stanje. da ne duljim...

glede zvuka, ne bih rekla da je u pitanju tek običan medicinski tinitis, ono zujanje, gotovo neprekidno.
ima visokotonaca koji tako iznebuha zazvižde da te potpuno prenu i istog momenta teleportiraju u Mir.
ima hučanja, ima brujanja, ima grmljanja, ima praska i pucketa, piskova, čak i melodioznih tonova, koječega (ima čak i razlučivog glasa). a ima i tajca. o tajcu priča Sjenko, čini mi se, onako na brzinu koliko proskimah. i iznimno je čudan taj tajac jer je prepun skrivene vibre. vizualni doživljaj može prebaciti pažnju na vizualno prazno prostranstvo (ja sam to sebi "od milja" nazvala "kao svemir bez zvijezda"), ali slušni aspekt otkriva puno više. poput huka zamrznutog u vremenu, zastalog i otuda tajac, muk.

ali, ne, ne bih se fokusirala na zujanje u uhu pri meditaciji ništa više nego na bilo koji zvuk iz okruženja, sve jednako, naizgled kao bacanjem kockice, može odvesti ili u tajac i mir ili u sanjanje, pa čak i auditorno (nevizualno). ili natrag u kruljenje u želucu.

netko je spomenuo strah. ne možeš meditirati uz strah niti sa strahom. to je kontradikcija. meditacija je utočište. podrazumijeva potpuno i s punim povjerenjem prepuštanje. utoneš u sigurnost koja je potpuna i apsolutno bezopasna, kako za tebe tako i za bilo koga drugoga. meditacija ti je tamo gdje ti je ljubav. fokusiraj se na to. fokusiranja na fiziologije jednako kao i energologije (ili dinamike) na dulji rok mogu donijeti neželjene fenomene (a izgleda da po nekoj prirodi stvari isti fenomeni se (kao spontano) kod nekih jave i sami od sebe ranije ili kasnije u životu kao poticaj koji ih okreće prema ovim stvarima jer traže načine kako si pomoći). možeš od toga krenuti ako ćeš malo uvježbavati sposobnost koncentracije, ali čim osjetiš da tvoja vježba dobiva dubinu, prijeđi na koncepte viših realiteta: ljubav, sigurnost, povjerenje..., budi u miru sa Životom (bar tijekom meditativne prakse).

prije par sto godina riječ meditacija je značila PROMIŠLJANJE. danas to znači kontemplacija, a ono što je tada kontempliranje bilo danas se pak naziva meditiranjem. aka molitva mirovanja i utihnuća svojih svojeglavosti uz okretanje pažnje u osjećajno središte tvog bića.... i čekanje da "zora zarudi u tvom srcu".
jer sve izvire iz srca, i misli i um(-otvorine i -ovanja)... osvijestiti poriv je jedno, nakačiti se ili uočiti sebe nakačenim na njega je posve druga stvar.

danas je meditacija prijevod indijske "dhyana", kineskog ideograma "ch'an'" ili popularno: zen...
nije ništa do "udsredsređeno (voljno) fokusiranje ili koncentracija PAŽNJE" u stanju rešpekta i pažljivosti. namjerno kažem pažnje, jer gotovo stoposto engleskih prijevoda tu trpa "um" - mind (i koncepti se pretvore u dogme jednako krute poput crkvenih)...

majmunski um --- (hind.: manas koji neprekidno kopka po polju ćite (ćita mu dođe ili kao hard disk ili kao internet-server, mada konceptom "clouda" uvodi opciju "velikog povezivanja" "moje" i "tvoje" ćite kroz umrežavanje ljudskih duša -- nimalo ugodno iskustvo zasnovano na kolektivnoj suprotnosti anandičkog iskustva, i ako mene netko pita - strava i užas vinske preše) i zato manas treba izvući otuda) --- dok god nije posve uhvaćen u mrežu može prilično bezopasno činiti šta hoće, šta mora i šta mu je priroda - ne obraćaj pažnju na to u meditaciji i to je to... smiri ga i utješi jer u toj gunguli umreženosti (kad mu se približi ili on njoj) on je poput izgubljenog magarca koji se pretvori u razgoropađenog bika koji juri na crvenu maramu, a njegova crvena marama je duboko u središtu tvog bića. zato pazi. tu ulazi u priču koncept neprijanjanja (vairagye) na njegove porive.

kad dođe vrijeme smirit će se (kao) sam od sebe i ostati zatečen širom otvorenih usta blejati u nepojmljivo mu i njegova priroda će se transformirati i neće više biti toliko divalj. i on ima svoju bijelu zastavu... taj majmunski um je zapravo poput prekrasnog divljeg mustanga. treba vještine da ga se pokori i pripitomi i onda nema odanije plemenite životinje do njega. ali u fazi kad izigrava magarca i mahnita poput razjarenog bika jedino što čovjek može je uhvatiti se zubima za zrak i trpjeti jer čak i ako se sjeti vairagye ne zna u toj fazi šta da čini s njom. zato i meditirate, da sve te gluposti koje ste pokupili u sebe iz mreže i koje nazivate znanjem izbacite iz sebe i vratite svog manasa u stanje mustanga kako biste ga mogli privesti u pripitomljavanje i "uljuđenje". vidim da su neki može bit skloni ideji jednostavnog odbacivanja crvene marame na koju bik jurca, ali to je jedina stvar koju morate zadržati: jer bikova crvena marama je mustangova bijela zastava i vaša vrata u Doživljavanje koje meditacija kao praksa i obećava in-d-frst-plejs.

stvari danas, može bit', nisu više jednostavne kakve su bile prije dvije decenije kad sam ja kretala intenzivnije s ovim stvarima. danas je u velikom zamahu tiskanje u umrežavanje koje može-bit nije posve prirodno (bazirano na globalnoj umreženoj tehnologiji danas (koja ideja je prodrla u sve umove na sva velika i mala vrata), a nekad nepovezanim opskurnim okultnim radnjama; ali individualno - efekt je isti) ni ljudskom tijelu ni ljudskoj duši za života (osim u fazi krize*).
sve je išlo svojim tijekom i solidno ok dok nisam uletjela (potpuno neočekivano) u taj vrtlog, i tu je vrag odnio šalu, letači su podivljali i mehanizmi se zavrtjeli mlaznim pogonom. još uvijek gomilu detalja tih sjećanja ne mogu ni početi poimati, a nisam sigurna ni da želim niti da trebam. znam s čime je to povezano i na šta se generalno gledano odnosi (* križanje prečice sa širokim šorom), i to ima veze s onom "čudnovatom namjerom" svega tj. svrhom i razlogom koji se manifestiraju pukom namjerom Besprijekornog. i bi tako.

meditacija je za dušu ono što je disanje za tijelo i molitva za duh. bottom up, mada top down sve je molitva. ;- blagoslov. ili ne.

...

no, toliko,
sretan put PUTnicima!

p.s. nema puta do prečice.
pozdrav.

**jaBoris** · **Pridružen/a:** ned mar 01, 2015 9:28 pm **Postovi:** 12

Sizif je napisao/la:

Pozdrav Borise. Jako zanimljivi postovi i jednostavna objašnjenja, drago mi je da sam ih pročitala i hvala ti. Moje meditacije su tek u početku, ta neka faza da zapravo ispitujem ideju usredotočenosti na samu sebe, disanje, unutrašnje promjene, pokrete i slično.

Ako se vratiš u vrijeme prije 5 godina, kad si počeo s ovim, koje su bile teškoće s kojima si se suočavao i kako je to sve išlo?
Rekla bih da je moja najveća blokada strah. U suštini, ogroman strah od "svega toga", novog što me čeka "tamo negdje". Kad si opisivao susret s entitetima i kako razlikovati stvarne od projekcija, sama ideja da bih jednog dana mogla nešto doživjeti me paralizira. A ono do čega sam došla u analizama svojih strahova je da se bojim gubitka kontrole na neki način, u suštini strah od nemoći, strah da će me to nešto progutati, da neću moći ništa napraviti i da će to trajat vječno, taj grozan strah, to nešto što liči na nepokretnost, bespomoćnost, bezizlaznost (nekoliko puta sam imala taj osjećaj u snovima, kao da me neka crna sjena pritišće i ne mogu disati, kretati se, izvući se, jednostavno sam nemoćna i paralizirana).

Zanimljivo je ovo s tinitusom. Ja ga već par godina imam, i već sam se navikla, iako me ponekad živcira. Nekad prije spavanja kad ne mogu prestat obraćat pažnju na zvukove zna biti naporno, ali ništa strašno.
Pokušat ću baš obratit pažnju na to kad budem meditirala ubuduće.

Topli pozdrav, vama...
ovako, sto se tice mojih pocetnih iskustva. Iskreno sad mi se cini da je mozda i lakse bilo. jer se izazovi gomilaju kako dalje ides. Jer sto vise istezes svoj um u beskraj to je veci otpor. Ako zamislimo gumu koju istezemo sve vise i onda daje sve veci otpor jasnije nam postaje

Ali poenta je rastegnuti svoj um u beskraj. Onda nam postaju dostpne informacije i iskustva za kojim ceznemo imamo potrebu ili sta god da je iza nase agende takvog posmatranja.
Cinjenica je da sto vise trazis da se otrgnes ne od ove realnosti vec od njenog apsolutnog autoriteta nad tvojom paznjom, to ce ona pokusavati vise vuci.

O strahu. Tu sam nemocan da vam prenesem svoje culo o istom i kako ga ja vidim. jer je na vama da stvorite svoj.
Ali sve sto su emocije kako ljubav tako i strah su misli sa vecim momentom kretanja. Sto se nesto brze krece to teze upravljamo sa njim tako reci. Zato emocije i osjecamo cak i fizickim tjelom tolikim intezitetom.
sad u svojim mogucnostima mogu percepcirati dvije osnovne vrste straha. To je strah od nepoznatog, koji je koristan u vidu da nam daje mogucnost da testiramo svoju volju da napravimo korak koji smo izabrali, zar ne ?
A strah od opasnosti je takodjer esencijalan u svojoj korisnosti. Jer je ocigledno alat koji nam sluzi da nas upozori na istu tu opasnost. i sto je zanimljivo sto je nepogresiv. ako osjecamo strah prema necemu to nesto je definitivno pretnja za nas, ali se moramo zapitati pretnja prema cemu. Dio nas koji zelimo zadrzati ili onaj koji cuvamo.

ALI korisnost straha je samo dostupna u zavisnosti od toga da li dozvoljavamo strahu da nas zgrci ili ga udisemo kao dio nas, sto i jeste. Zato ti mogu preporuciti redovno posmatranje i kontrolu licnog daha ali uz prihvatanje svega sto udahnes kao dio tebe. Sveopste prihvatanje i pomirenje, oprost.

Ako zelis mozes daljnja pitanja (da nekasim sa odgovorima kao sa ovim) postaviti preko mail. 11thboris@gmail.com pomoci cu koliko mogu (mogu puno, zavisi od pitanja postavljenih ako su ovako jasno onda da)

**Jericho** · **Pridružen/a:** sri apr 02, 2014 9:01 pm **Postovi:** 145

Jel ima neko resenje za bol u kolenima tokom meditacije? Dal da menjam polozaj il da nastavim da trpim uzasan bol?
Nije mi jasno kako oni jogiji sede po 10 sati i nista ime ne fali....

**Bell Ehh** · **Pridružen/a:** sri jan 28, 2015 6:38 am **Postovi:** 18

Jericho je napisao/la:

Jel ima neko resenje za bol u kolenima tokom meditacije? Dal da menjam polozaj il da nastavim da trpim uzasan bol?
Nije mi jasno kako oni jogiji sede po 10 sati i nista ime ne fali....

Molim te promeni polozaj

pa kako to jogiji rade stvarno ne znam, nisam jogi, moras malo da se opustis, nema samo jedan nacin da se meditira... to mozes uciniti u svakom polozaju, bitno je samo da mozes u tom polozaju da se opustis. Jogiji su deo neke druge price, to je ceo jedan nacin zivota i razmisljanja potpuno drugaciji od naseg. Oni to rade tako, ali ne znaci da je to jedini nacin

pocela sam da meditiram kao dete (7-8 godina) jer mama nije imala kome da me ostavi na cuvanje, pa me vodila sa sobom na casove

da neko ne pomisli da sam bila tako napredna sama od sebe
i valjda zato imam tako opusten stav prema meditaciji, prilagodila sam meditaciju sebi i zaista ako si tako krut i uplasen mozes da pronadjes nekog ucitelja koji ce te osloboditi. Pozdrav!

**Saboter** · **Postano:** ned okt 04, 2015 5:14 pm

Jericho je napisao/la:

Jel ima neko resenje za bol u kolenima tokom meditacije? Dal da menjam polozaj il da nastavim da trpim uzasan bol?
Nije mi jasno kako oni jogiji sede po 10 sati i nista ime ne fali....

http://www.arvindguptatoys.com/arvindgupta/zenmind.pdf

We say, "A good father is not a good father." Do you understand? One who thinks he is a good father is not a good father; one who thinks he is a good husband is not a good husband. One who thinks he is one of the worst hus- bands may be a good one if he is always trying to be a good husband with a single-hearted effort. If you find it impossible to sit because of some pain or some physical difficulty, then you should sit anyway, using a thick cushion or a chair.

When you sit, you should just sit without being disturbed by your painful legs or sleepiness. That is zazen. But at first it is very difficult to accept things as they are. You will be an- noyed by the feeling you have in your practice. When you can do everything, whether it is good or bad, without dis- turbance or without being annoyed by the feeling, that is actually what we mean by "form is form and emptiness is emptiness."

http://www.google.hr/imgres?imgurl=http ... FAodtZIJQQ

**sen-sei** · **Postano:** čet nov 12, 2015 12:30 pm

Citat:

Jel ima neko resenje za bol u kolenima tokom meditacije? Dal da menjam polozaj il da nastavim da trpim uzasan bol?
Nije mi jasno kako oni jogiji sede po 10 sati i nista ime ne fali....

Ni meni nije jasno kako maratonci trče 40 kilometara.
Šalu na stranu.
Lezi prijatelju.
Šavasana. "Položaj mrtvaca" - ležiš na leđima.
Makarasana. Ležiš na trbuhu s rukama prekriženim ispod čela, čelo na gornjoj nadlanici, ili malo iznad ...
Mislim, sjedenje nije jedina asana. Niti je sjedenje meditacija. Asana je asana - tjelovježba i položaji tijela; opuštenost ili razgibavanja... sve to... Misli netko da je fleksibilnost tijela za sjedenje u lotusu pet dana neki bitan znak? Ne može svatko niti u seizi sjediti, pa čak ni u običnom turskom... ili ćeš se razgibavati više, posjetiti liječnika ili mijenjati položaj.
Meditacija je netjelesna stvar, ona je unutarnji stav, mentalni, emocionalni... tvoje unutarnje stanje je ili "meditativno" ili uznemireno. Meditativno znači da je na dovratku bivanja sabranim i pribranim. Ili ćeš trpjeti bol ili ćeš promijeniti stav (položaj). I lekcija prolaska kroz mazohizam je lekcija ;-)

, pa sad, zapitaj se da li ti treba baš u toj stvari ili je korijen tvog mazohizma negdje drugdje (karakterno)?

**autentika** · **Pridružen/a:** ned dec 09, 2012 2:34 am **Postovi:** 788

Pantelija je napisao/la:

Obavezni su samo izvorni Buddhini govori o meditaciji na koje se verno oslanjaju Goenka i Osho.

http://www.satrakshita.com/osho_on_vipassana_and_goenka.htm

**sen-sei** · **Postano:** uto okt 11, 2016 9:51 am

Topla preporuka! :love12:

"Svrha iza svih obmana i dezinformacija

Nešto ključno o meditaciji, njenoj svrsi i o dezinformacijama i lažnim predstavljanjima meditativnih stanja kod ljudi. Potrudih se da bude što jasnije i pravo u centar. Razloga je više ali ponajviše to što ljudi bukvalno shvataju neke izjave, što postoje dezinformacije i zato što ljudi kreću ka meditaciji iz stanja nedovoljnosti, haosa i nemira -- ovo naravno nije ništa loše što se okreću usled tih okolnosti ali „trik" je u tom bežanju.
Meditacijom se ide u susret mislima; ne beži se od njih. Meditacijom se ne uključujete u misli, niti pokušavate da ih potisnete (ugasite) već postojite zasebno od njih. Taj uviđaj da postoji „to nešto" što ih posmatra daje vam nesvakidašnje saznanje da ipak postoji taj neki prostor ili ti, ta neka TIŠINA UMA koja posmatra čitavu situaciju. Iza nje ne postoji ništa i ona je deo svega što postoji.

Uživajte i svako dobro..."

Meditacija - njena svrha i dezinformacije

:love3:

**Jericho** · **Pridružen/a:** sri apr 02, 2014 9:01 pm **Postovi:** 145

Kakvo je vase misljenje o meditaciji treceg oka? Jel neko radio istu?

Ja sam bas probao ovu vrstu meditacije al nazalost nisam uspeo da otvorim pinealku.E sad zbog cega ne znam jer sam se striktno pridrzavao texta iz knjige Awakening the third eye
http://www.eso-garden.com/specials/awak ... rd_eye.pdf

**Surf76** · **Pridružen/a:** pon jan 15, 2024 8:06 am **Postovi:** 300

56:15 ono kada gradski pacov provali vipassana retreat...

Prijava

Meditacija

Online