galaksija je napisao/la:
Na području duhovnosti, kičeraja nema ništa manje, nego na drugim područjima. Kao što imamo estradne zvijezde na jednoj strani, tako imamo i duhovnjačke, na drugoj. Ljubav je „čarobna riječ“, tako da se ona pristavlja gdje god je to moguće. Ko će se to drznuti da negira sranje zapakovano u „ljubavni celofan“, ukoliko "znamo" da ljubav dolazi direktno od Boga kao najkredibilnijeg izvora?! (Od koga će drugog?!).
Srećom, pa imamo i tzv. „matriksnu duhovnu elitu“ koja nam pomaže da lakše podnesemo naše ropstvo i koja obećava zaslužnim zatvorenicima prelaz na jedan
viši nivo zatvora, ukoliko ih ovi budu slušali. I naravno, ništa bez punjenja usta i džepova pojmom „ljubav“ i rasturanja istog unaokolo.
I tako, „ljubavi“ svugdje a svjesnosti nigdje.
**************
P.S. Klasičan pripadnik „matriksne duhove elite“ će obično koristiti sljedeću definiciju organskih portala: „Organski portali su svi oni koji se ne slažu s onim što ja kažem“.
..
Imenicu ljubav treba protjerati od rječnika do
Googlea.
Toliko je zlorabljena, i kvantitativno i kvalitativno, da je potpuno difamirala samu sebe i ono na šta bi se trebala odnositi.
Prije nekih godina: jedan vlasnik
tornjaka (ili nešto slično tome) upoznao me sa slatkom i ogromnom te trapavom bebom koja tek uči hodati — odgovara me od stavljanja cijele ruke u njegovu čeljust, iako se prepuštam trenutnom intuitivnom pozivu i prolazim nekažnjeno.
Vlasnik mi pokazuje svoje ruke — crvene i gotovo krvave.
Emocije su evolutivno uradile ono potrebno i vrijeme je da ih se čovječanstvo, i civilizacijski i kulturološki, što prije riješi.
Nemali je broj slučajeva kada: domaća, pripitomljena, pitoma životinja, ničim izazvano, ubije vlasnika koji je hrani i nesebično brine o njoj, godinama.
Pripadnost je antagonizirana slobodi, dok je ljubav na devijantan način iskazuje, čemu svjedoče i biohemijski procesi flore i faune te čovjeka.
Biljke djeluju kao cjelina, a ako pokažu pretjerani afinitet za dio tla u svojoj okolini, agresivno djeluju prema istom i na kraju i same postanu žrtve takvog napada, osim ako ih, u međuvremenu, zbog disbalansa neka gljiva ili insektoidni parazit ne napadnu i unište.
I ljudi bi mogli sebe, ne zbog mržnje no zbog pogrešno shvaćene ljubavi, na kraju međusobno istrijebiti.
Stoga su svjesnost i sloboda jedino rješenje da kao vrsta preživimo, ili ćemo svi skočiti, jedan po jedan čovjek, sa litice kojoj se opasno približavamo.
