Pa kolko ja shvaćam alficu, ona vjeruje da je to sve sa uzašćem i "slobodom" obmana. Što ti misliš?

Što kad ljudi prestanu biti uvjereni 100% u realnost svoga svijeta?

Ante Tomić je u Sada napravio Odjeb:

http://www.jutarnji.hr/pise-ante-tomic- ... -/1129128/

Citat:
Zapanjeno sam okretao stranice nadajući se kako ću pročitati nešto dublje, umnije, a kad to nisam našao, došao sam do bogohulnog zaključka kako Gospa, ako se zbilja ukazuje u Međugorju, mora biti malo glupasta. Jedan od onih, što bi rekli, graničnih slučajeva. Da međugorska Gospa ima sedam godina i upisuje se u prvi osnovne, vjerojatno ne bi prošla testiranje za normalnu školu. Zašto bi netko inače trideset godina ponavljao jednu rečenicu? Kad Gospa, već po rasporedu emitiranja, stavi slušalice i primakne se mikrofonu da u hercegovački kamenjar javi: “Draga djeco, molite i postite”, je li se itko na nebu, sveti Petar, na primjer, značajno nakašlje i upozori: “Bogorodice, nemoj se ljutiti, ali to si im već rekla”. <<<Kraj citata.

Ante je odlično opisao ove naše zajebante iz prekodimenzijske kaljuže.

Ljudi neće moći odbacit vjeru u rječ jer nemo odmah znaju da će izgubit um i nastupit haos kakav predpostavljaju. Predpostavke i prognoze održavaju svjet...po tome se vidi da je naš svjet tu jer su milijarde ljudi ugovorili da će bit tu stalno. Globalna saglasnost stvara vidljivost svjeta.
Može se prekinut taj odnos na ličnoj osnovi i nebiti posledica planova održavanja svjeta.
Sloboda je skupa ali nije nedostižna.

Ovaj tekst sam napisao prije nekih 12 godina, na osnovu podataka koji su mi tada bili dostupni, pa mislim da bi se on sada trebao malo korigovati. S obzirom da postoji dosta indikcija da živimo u zoni lažne svijesti, koju sam već predstavljao na forumu i uz pomoć ovog dijagrama u tekstu: Zatvor i sudnji dan



„Talas“ bi onda mogao podrazumijevati jedan Prodor Istinske Svijesti u ovu lažnu realnost, prilikom čega bi došlo do drastičnih promjena, odnosno, razdvajanja - istinskog od lažnog. Taj događaj bi se mogao nazvati i Sudnji dan ili Dan posljednjeg suda, gdje bi Istinska Svijest bila ono što bi se podrazumijevalo pod - „sudijom“!?

S obzirom da naše ličnosti, zajedno s njihovim imenima i prezimenima, ne bi spadale u ono što je - istinsko, to bi moglo dovesti do određenih „komplikacija,“ u slučaju dolaska „talasa“, odnosno, - Istine... u ovu lažnu realnost?!

..

savest je ona koja nam sudi, to je TA Istina i taj "talas".




"?!"
je'l se ti to salis, ili stvarno ne znas?


... nego, bese jednom,ili vise puta, ne bitno... pitanje o tome "kakva je situacija na terenu"

situacija na terenu je sledeca: sve promene koje vidis da se u svetu desavaju, su iste one koje se desavaju u tebi.

svet je ogledalo tvoga postojanja.
kako ga ti vidis i dozivljavas, tako dozivljavas sebe.

EDIT.

Postoji brdo ovakvih krilatica koje antropoidi upumpavaju u ovu realnost, uglavnom kroz new-age izvore, kao bi zamaskirali svoju mehaničku egzistenciju i „promjene“ koje ona uzrokuje u ovoj realnosti. U jednoj oblasti egzistencije gdje dominiraju lažnjaci, tako nešto bi i bilo za očekivati.

Tako, oni koji su bili u stanju percipirati promjene u svijetu u obliku izbijanja ratova uz upražnjavanje svakojakih psihopatoloških aktivnosti, u stvari, samo su vidjeli nešto što se dešavalo u njima, zar ne?! Doduše, ovakvo racionalizovanje stvari ne bi ni bilo daleko od istine u slučaju antropoida, jer ono što im diktira „Generalni zakon“ odnosno AI na koju su priključeni, manifestovalo bi se i unutra i napolju. Nesporazum bi bio jedino u tome, što oni misle da bi to tako trebalo biti kod svakoga.

...

nastavak ovdje

S obzirom da nam je sve ovo što nam se dešava u ovoj realnosti već davno predočeno “uz pomoć laži” (kako Gurđijeve reče, to bi bio jedini način govorenja istine nama, kao ličnostima-lažima), u svemu ovome bi mi došli nešto kao Pinokio, ličnost-lutka, kojoj je podaren život i prilika da postane istinsko ljudsko biće, tako što će slušati “cvrčka” (Istinsko ljudsko biće), međutim, ovaj počinje da živi po svom, uz neprestano laganje sebe i drugih, dok istovremeno ignoriše cvrčka. Kasnije mu dolazi iz dupeta u glavu, te mijenja način ponašanja i uspijeva da postane istinsko ljudsko i priča završava… ovako:



Treći dio teksta Talas, u pdf formatu, može se naći – OVDJE

...

Da li je svijet stvarno dobro mjesto puno ljubavi unatoč tome što milijarde pate i umiru svakodnevno?
Ne, (taj) svijet nije pun ljubavi. Ali pojedinac, u izražaju svojega života, može biti.



Percepcija kao okosnica načina nečijeg tumačenja onoga što opaža, nije li upravo ta oko koje se i isplelo pletivo iluzije? Iluzije... ili možda prije zbrke i zabune...

Svijet nije ni dobro ni loše mjesto, ni iluzorno ni neiluzorno, nego nedvojno tj. advaitsko.
I ti i moja malenkost postojimo da bi neko bio multimilijarder, samo je pitanje odluke univerzalne svijesti i njene svjesnosti kada i kako će ko izgubiti Mjesec ili mjesec: Loosing the Moon (Byron Katie).
Potpuno je realno da neko otuđi milione i živi berićetno do kraja života, kao i da milioni Afrikanaca umiru gladni, jer glad može zahvatiti, kroz desetljeće-dva, i Mediteran i mnoge druge dijelove svijeta zbog klimatskih promjena.
Sreća i nesreća ne postoje jer postoji — način života, mentalni sklop pojedinca i njegov doživljaj realnosti, hrabrost, nekažnjeno kršenje društvnih pravila i zakonske regulative, korištenje postojeće situacije, instinkt, intuicija, volja za preživljavanjem i samoodržanjem, vitalnost, okruženje, ugrožavanje slobode drugih ili davanje slobode drugima, određeni historijski momenat itd.
Moje mišljenje da je masovno umiranje zbog gladi sramota čovječanstva ne mora biti tačno.
Možda je posrijedi nešto sasvim treće, što se ne tiče ni siromaštva ni bogatstva.
Osim toga, to je mišljenje jedne osobe, dok druga može misliti i činiti nešto drugo a treća nešto sasvim treće.
Zajedničko svima nama je ono što je najmanji zajednički činitelj samoodržanja i razvoja svih nas, i samo to može dati našu zajedničku rezultantu.
Stoga je: govor jedno, mišljenje drugo, zajedničko djelovanje nešto sasvim treće, žrtvovanje zbog vlastite i dobrobiti lokalnog ili globalnoga kolektiva nešto četvrto.
U tom smislu je sintagma crni labud ''fluffy'' metafizičko-nenaučni prikaz nečega što je u prirodi savršeno evolutivno i svrsishodno, samo mu ljudi ne znaju, još uvijek, dati pravi naziv.
Ništa se ne dešava slučajno, čak i ako izgleda haotično, pošto svaka posljedica mora imati i svoj uzrok.
Interesantno kako crnim labudom nisu nazvani 100-godišnjaci: na Balkanu i Kavkazu, u Turskoj, koji su bili intenzivni konzumenti duhana i mliječnih proizvoda, ali nisu dobili ni rak pluća ni prostate.
Znači da su na njihov život utjecali mnogi drugi prirodni i društveni faktori: stres tj. miran tempo življenja, svjež zrak, kvalitetni duhan i mliječni proizvodi itd.
Kroz stoljeće-dva će možda planetarno biti zabranjeno pušenje, pa će taj kolektivni dogovor dati određeni broj dvjestogodišnjakâ.
Zaključak je da evolucija, u datom trenutku i pod određenim okolnostima, proizvodi svoje najbolje primjerke na različite načine.
Surovo jeste, ali da nije onih koji umiru mladi ne bi bilo ni onih koji su dugovječni.
Svaki laboratorijski stvoren virus uzrokuje brzoumiruće, no daje mnogo veći broj posljedično rezistentnih koji opet predstavljaju podlogu onima koji će još biti genetski jači od njih.
Osim toga je globalno zatopljene divna stvar, kojoj i CO2 pomaže, utječući na bujanje vegetacije.
Usto, možda smo ogromnom industrijom ili zagađenjem i emisijom CO2 ili CO i C odgodili ledeno doba.
Tako da je apsolutno moguće da neki lažni guru uspješno preživi, uz svoje obmanute učenike, 3. svj. rat i sretno živi 200 god.