Rajko je napisao/la:
Nije baš tako. Šta ćemo sa na primer čovekom kome je sve lepo i dobro, ima lep život, dobru familiju i odličan posao? Ukratko, sve savršeno. On vidi svet kao dobro mesto puno ljubavi. Da li smemo da kažemo da je to stvarno tako? Da je tako iako milijarde ljudi pati i umire svakodnevno?
Slažem se sa tim da percepcija oblikuje svet i nas, ali ne treba zaboraviti uticaj iluzije.
Svijet nije ni dobro ni loše mjesto, ni iluzorno ni neiluzorno, nego nedvojno tj. advaitsko.
I ti i moja malenkost postojimo da bi neko bio multimilijarder, samo je pitanje odluke univerzalne svijesti i njene svjesnosti kada i kako će ko izgubiti Mjesec ili mjesec:
Loosing the Moon (Byron Katie).
Potpuno je realno da neko otuđi milione i živi
berićetno do kraja života, kao i da milioni Afrikanaca umiru gladni, jer glad može zahvatiti, kroz desetljeće-dva, i Mediteran i mnoge druge dijelove svijeta zbog klimatskih promjena.
Sreća i nesreća ne postoje jer postoji — način života, mentalni sklop pojedinca i njegov doživljaj realnosti, hrabrost, nekažnjeno kršenje društvnih pravila i zakonske regulative, korištenje postojeće situacije, instinkt, intuicija, volja za preživljavanjem i samoodržanjem, vitalnost, okruženje, ugrožavanje slobode drugih ili davanje slobode drugima, određeni historijski momenat itd.
Moje mišljenje da je masovno umiranje zbog gladi sramota čovječanstva ne mora biti tačno.
Možda je posrijedi nešto sasvim treće, što se ne tiče ni siromaštva ni bogatstva.
Osim toga, to je mišljenje jedne osobe, dok druga može misliti i činiti nešto drugo a treća nešto sasvim treće.
Zajedničko svima nama je ono što je najmanji zajednički činitelj samoodržanja i razvoja svih nas, i samo to može dati našu zajedničku rezultantu.
Stoga je: govor jedno, mišljenje drugo, zajedničko djelovanje nešto sasvim treće, žrtvovanje zbog vlastite i dobrobiti lokalnog ili globalnoga kolektiva nešto četvrto.
U tom smislu je sintagma
crni labud ''fluffy'' metafizičko-nenaučni prikaz nečega što je u prirodi savršeno evolutivno i svrsishodno, samo mu ljudi ne znaju, još uvijek, dati pravi naziv.
Ništa se ne dešava slučajno, čak i ako izgleda haotično, pošto svaka posljedica mora imati i svoj uzrok.
Interesantno kako
crnim labudom nisu nazvani 100-godišnjaci: na Balkanu i Kavkazu, u Turskoj, koji su bili intenzivni konzumenti duhana i mliječnih proizvoda, ali nisu dobili ni rak pluća ni prostate.
Znači da su na njihov život utjecali mnogi drugi prirodni i društveni faktori: stres tj. miran tempo življenja, svjež zrak, kvalitetni duhan i mliječni proizvodi

itd.
Kroz stoljeće-dva će možda planetarno biti zabranjeno pušenje, pa će taj kolektivni dogovor dati određeni broj dvjestogodišnjakâ.
Zaključak je da evolucija, u datom trenutku i pod određenim okolnostima, proizvodi svoje najbolje primjerke na različite načine.
Surovo jeste, ali da nije onih koji umiru mladi ne bi bilo ni onih koji su dugovječni.
Svaki laboratorijski stvoren virus uzrokuje brzoumiruće, no daje mnogo veći broj posljedično rezistentnih koji opet predstavljaju podlogu onima koji će još biti genetski jači od njih.
Osim toga je globalno zatopljene divna stvar, kojoj i CO2 pomaže, utječući na bujanje vegetacije.
Usto, možda smo ogromnom industrijom ili zagađenjem i emisijom CO2 ili CO i C odgodili ledeno doba.
Tako da je apsolutno moguće da neki lažni guru uspješno preživi, uz svoje obmanute učenike, 3. svj. rat i sretno živi 200 god.
