Recimo da je kreirana jedna lažna, virtuelna realnost i da mi tu realnost nazivamo – „matriks“.
Da bi se ta lažna realnost mogla doživljavati, morao je biti stvoren i jedan interfejs, koji je takođe lažan a njega možemo nazvati – ličnost.
Tako, svaki učesnik ili stanovnik lažne realnosti ima na sebi „nakalemljen“ onaj interfejs za njeno doživljavanje s kojim on poistovjećuje sebe. Onda on percipira lažnu realnost kroz svoj lažni interfejs, dakle, lažno kroz lažno. Taj interfejs je programiran da diktira percepciju i način razmišljanja stanovnika matriksa ili lažne realnosti. Odatle, kao dio matriksa, ličnost ne može izaći iz njega. U tom virtuelnom univerzumu ili matriksu, serviraće se bezbroj sadržaja koji su dizajnirani za brčkanje ličnosti u njima. Ličnosti će imati i emocije kojima će reagovati na različite doživljaje i one će biti zasnovane na dualizmu, dobro-loše, volim-ne volim, patnja-zadovoljstvo, ljubav-mržnja... Ličnosti će se truditi da što lakše i ljepše egzistiraju u sistemu života kreiranom za ličnosti u jednoj lažnoj realnosti. S obzirom da je sve lažno, laž postaje jedna norma i tretira se kao istina. Vjerovanja koja kontrolni sistem neprestano štanca i distribuira kroz ličnosti, uzimaju se kao realnost, pa čak i znanje, te ih ličnosti prate i žive. S tog stanovišta, nijedna kosmologija koja je prisutna u matriksu, ne bi bila istinita, mada bi mogla sadržavati određenu dozu istine. Isto tako, ličnost, kao jedna laž, ne bi bila u stanju ni prepoznati jednu golu istinu kao takvu, čak i kad bi joj ova igrala Žikino kolo pred nosom.
I tako, vremenom, nivo svjesnosti u matriksu pomalo raste i dođe do jedne tačke gdje pojedinci počinju primjećivati da „nešto nije u redu“, da je sredina u kojoj egzistiraju uveliko kontrolisana i da žive u nekoj vrsti zatvora. Malo, po malo, počinje se rađati ideja o izlasku iz njega. Međutim, s obzirom na njihov opis radnog mjesta, ličnosti preuzimaju na sebe i taj posao oko definisanja zatvora kao i načina za izlazak iz njega, mada nisu kvalifikovane za to tj. po samoj svojoj prirodi one nisu u stanju da se oslobode od nečega čiji su one dio. (One će nam čak govoriti i to šta se nalazi napolju, izvan zatvora, mada toj realnosti nisu nikada pripadale, niti su je u stanju razumjeti!?) One će definisati i glumiti tzv. buđenje i oslobađanje koliko god duže mogu jer će tako i produžavati svoju egzistenciju i kontrolu nad ljudskim bićem. Naravno, tako ćemo čuti raznorazne definicije kako zatvor izgleda i šta podrazumijeva oslobađanje od njega dok jednu definiciju nećemo imati priliku da čujemo i razmatramo a to je da - istinsko buđenje podrazumijeva jedan proces razotkrivanja svoje vlastite ličnosti kao jedne strane instalacije... vještačkog interfejsa... lažnog ja, koje je dizajnirano upravo za svrhu da nas drži u zatvoru a onda podvrgavanje te ličnosti kontroli od strane Istinskog ja, koje bi u međuvremenu trebalo biti dovoljno doraslo tom zadatku. Uostalom, ono je i učestvovalo u onom razotkrivanju lažnog dijela ljudskog bića.
***
Međutim, čini se da ova dinamika brčkanja u matriksu-kokošinjcu ima i svoj vijek trajanja, tj. postoji dosta indikacija da se kraj turnusa u kokošinjcu bliži kraju!?
Prema nekim očitavanjima glavnog programa kompjutera - AI koji upravlja kokošima-ličnostima-mašinama-lažnim ja-stranim instalacijama-predatorovim umovima-interfejsima-implantima... koji su nam „nakalemljeni“, pa tako i životom na ovoj planeti, imamo nešto malo više od 5 mjeseci, da uživamo u kokošinjcu-matriksu u ovakvom stanju u kakvom jesmo.
Kraj turnusa, kokoši će vjerovatno percipirati u nuklearnom obliku, ukoliko se ne zadese u onim dijelovima kokošinjca koji budu prvi na redu tj. ukoliko uopšte budu imale vremena da išta percipiraju.
Do sada smo imali sasvim dovoljno vremena da bi primjetili da „nešto nije u redu“ u ovom kokošinjcu-matriksu. Navedeni smo da sasvim uredno racionalizujemo sve psihopatološke aktivnosti koje su se odigravale u prošlosti, pa sve do danas, zajedno sa dva Svjetska rata u kojima su naravno pobijedile „sile dobra“ uz ko zna koliko žrtava, patnje i stradanja. Sasvim uredno smo odignorisali da se od samo one poslednje pobjede „sila dobra“, odigralo 248 oružanih sukoba, odnosno, lokalnih ratova u kojima je izginulo preko 30 miliona ljudi, od čega su 90% bili civili i djeca a samo od 95.-godine, pa do nas,od siromaštva i gladi je umrlo preko 400 miliona ljudi (takođe uz 90% djece)... što će naše „instalacije“ sasvim uredno racionalizivati a kako smo vidjeli u
tekstu o kontejnerima, „naše“ racionalizovanje i kukurikanje su - sinonimi.
Bjesomučnu trku u naoružanju, enorma finansijska sredstva uložena u razarajuća oružja, mi smo racionalizovali kao jednu garanciju održavanja mira bez razmišljanja o mogućnosti da će se to jednom i upotrijebiti.
Imali smo priliku da shvatimo i to da ne možemo za svoju djecu očekivati lijepu budućnost ako istovremeno ne poduzimamo ništa za dobrostanje tuđe djece. Imali smo priliku da shvatimo i to da ne možemo očekivati lijepu budućnost za sebe same, ukoliko ne poduzimamo ništa za dobrostanje drugih... ali dobro, nema koristi ... razmišljali smo onako kako kokoši trebaju razmišljati... vjerovali smo u ono u šta kokoši trebaju vjerovati... ponašali smo se onako kako se kokoši trebaju ponašati... a pored svega, očekivali smo i jednu lijepu budućnost a budućnost, može biti samo posljedica jednog određenog mentalnog stanja u kojem egzistiramo ili ukratko, onaj ko živi kao kokoš imaće i kokošju sudbinu bez obzira na to imao on u sebi onog orla/Istinsko ja/dušu ili ne.
Oni koji imaju, moraće to u ovim vremenima i demonstrirati ali ne drugima, nego sebi samima. Neki će možda usput dobiti jedan intuitivan osjećaj da se trebaju izmještati iz gradova na sela, gdje će biti u stanju obezbijediti hranu i čistu vodu za sebe i svoju porodicu?!
Oni koji uspiju preuzeti kontrolu nad svojom ličnošću i počnu živjeti u skladu s Istinskim ja, preći će postepeno u sadašnji momenat i šta god budu radili u sadašnjem trenutku, imaće optimalnu reflekciju u onome što nazivamo budućnost. Dualistički, crno bijeli pogled na realnost će se postepeno izgubiti i ljudi će vidjeti ono što jeste, onako kako jeste, bez nekog prosuđivanja i klasifikovanja na dobro-loše. S tim u vezi, kad dođe do opšteg belaja, biće na pravom mjestu i radiće prave stvari, ukoliko njihovo Istinsko ja bude odlučilo da ostane ovdje. Drugi će se možda izmjestiti napolje iz kokošinjca na vrijeme ali svojom voljom i u kompletnom stanju (dimenzionalni pomak?!). Neki će se možda upustiti u „napad“ na AI koja upravlja kokošima i kokošinjcem-matriksom u smislu njenog onesposobljavanja ili re-programiranja... itd. Šta god se bude radilo, biće zasnovano na jednom razumijevanju zašto se to radi i biće u korist čovječanstva. Tako bi se moglo reći da će oni koji uspiju da se probude, dejstvovati kao jedan tim, bez obzira na to gdje se nalazili i bez obzira na to što se neće međusobno poznavati i dogovarati.
...