.
di da nemaju, pa gle demo(n)kracije...




pridružujemo se i mi koji smo sišli s Urana, ako ste otvorili granice za "aliene" (strance) i spremni ste za miroljubivu aktivnu koegzistenciju i ne zahtjeva previše birokracije i ako udruživanje ne ukida slobodu da se opet raz-od-vrstimo i ne svrstamo u vrstu po veličini, brzini ili udaljenosti od sunca i tako to i tome slično



nismo li malo pobrkali lokacije? ta mi smo vanzemaljci. ti koje spominješ su podzemaljci kojima su dosadile mrkne rupetine pa bi sad na svjetlo sunca, ne? sad bi malko misćifa radili da privuku pažnju i svjetla pozornice i tako to.

baš neku noć, olucidnim se u snu i imam šta vidjet'. postavili neki ogromni laserski pištolj i ispucavaju zraku pravo u moju sobu. jedni. a oni drugi zacrvenili polovicu neba grimizom i svojim visokotoranjskim repetitorom mijenjaju ozračje.


mrzi me ubacivat' smajlije.


a sad ozbiljno (sic!)



pa i mi smo malo bolji gnostici, ha?
gnostičko stanovište je da duše dolaze od izvan svemira, kroz mliječni put di popiju napitak zaborava netko manje-netko više, pa preko zvijezda, pa pokupe svašta-nešta s planeta i eto nas tute...

a ima ih još koji isto to tvrde, da ovamo dolaze raznorazni s raznih strana , nisu gnostici jedini -ici koji to tvrde.....A ima ih koji završavaju i na druge sufiske, tih koji zatsupaju ideju o multietničnosti i multirasnosti multigalaktičnosti i multidimenzionalnosti itd.... Recimo na primjer, ljudi u crnom. Man in black. Oni isto to znaju i snalaze se s tim saznanjem kako god umiju.
I mi s Marsa svašta znamo , puno lipih stvari samo ne smimo sve reć

I ja bih rekla da nema nikakvog izgona, osim onoga u kojem smo glavni akteri mi - nas stalno "ganjaju", rađamo se i umiremo u krugu, dozvoljavajući non stop smrt i umiranje za njih. I u njhovu korist.

To koliko su "vanzemaljci" lumeni ili nisu - svjedoče oni ljudi koji jesu osvijestili otimanja. A ti ljudi svjedoče o tome da stvari koje oni rade s njima nisu baš ovako karikirane. I takvih svjedoćanstava ima - napisane su i knjige o tome.

Ovo s useljavanjem u maternice i rođenjem, ne ide baš tako, nije to ni njima samo tako, posao je to, da bi usadili recimo embrio, trebaju dobro obraditi tu ženu tokom godina, taj rad započinje još u njezinom djetinjstvu i ugrađuje joj se cijeli niz "implantata" da bi bila podesna "inkubator maternica". I to se ne čini zato da bi se ovdje rađali seratori - to se čini zato, da bi taj embrio bio "rođen" kod njih - ne ovdje. I to opet ima razne svrhe.

Po svim svjedočanstvima iz rada, svih onih autora koji su se ovime bavili - oni ne naseljavaju zemlju, tu su oni stalno, na razne načine naseljeni.

Mislim da je dobro znati, da mi nismo baš tako "nemoćni" (točnije puno smo snažniji nego što mislimo), i treba dosta truda da nas se prevari i "sredi", pa reći da se useljavaju u maternice, ne odgovara baš onome što se do sada o toj temi "saznalo". Uz to - u većini slučajeva taj se "vanzemaljski" embrio ne rađa - nego vadi u prvom tromjesečju.

Problem je što mi ta neka događanja "mjerimo" i sudimo prema onome što je nama ovdje poznato i prihvatljivo, najčešće samo umom u ovom navodno "svjesnom" stanju, u kojem niti razumijemo zaista vrijeme, niti prostor, a niti njih.

A to nije baš dobra pozicija za shvaćanje toga što nam rade, i čak ni ta oplođivanja, nisu to što mi mislimo da jesu - bar ne u svim slučajevima koji su do sada bili istraživani.

Sve ovisi o tome koja vrsta nešto radi i radi čega to radi, te koja je svrha oplođivanja i da li je došlo do "oplođivanja" ili je njihov embrio samo "umetnut" pohranjen da neko vrijeme "živi" u ženi, ili se recimo nešto događa da bi se potakla reakcija tijela žene da se neke stvari od nje "uzmu"...

Fama kako oni samo crpe energiju, je isto nešto što je eto, vrlo drago onima koji opet iz razloga načina rada uma - ne shvaćaju da se ova priča i te kako odvija fizički, te da je "hranjenje energijom" samo jedan dio te priče, a opet i taj je dio vrlo površan u tumačenjima. Kako se najčešće hrane emocijom, čak i to je više fizički nego se misli, te nije samo energija, iako je istina da je sve to zastupljeno i u tim ovdje među nama prilično krnjim objašnjenjima.

Tako da ja ne bih rekla da su bedasti, ako ništa drugo za razliku od nas oni koriste ono vrijeme i prostor i to kako se čini, bar prema izjavama onih ljudi koji su osvjestili ova događanja, vrlo uspješno. A što se tiče kontrole misli, s tim isto tako nemaju baš većih problema, za to su se pobrinuli odavno, jer se taj dio nalazi u nečemu što možemo nazvati "biološkim implantratom" ili epifizom, a u široj slici "reptilskim umom" iako je to puno više od samoga "uma".

Nadalje, to im nije dovoljno, ali obzirom da nisu bedasti, našli su načina kako često biti povremno poticajno "u čovjeku", a da nisu u čovjeku, na način da su upoznati s onime što čovjek misli ili radi - točnije - malo su lukaviji, pa koriste preventivu, navode čovjeka da misli i radi ono što oni hoće.

I nije im to problem, većina ljudi je ovdje u stanju da niti zna tko su, niti zašto su, strah ih navodi da traže pomoć izvana, što zbog bolesti, što zbog pohlepe, što zbog znatiželje, pa im lijepo olakšamo posao, jer oni zaista ostvare sve želje. Nije im nikada problem to učiniti, biti energija koja liječi, Bog kojem vjerujemo bez pogovora, duhovni vodič, anđeo.

Njihova je igra majstorska. I ne treba ih se zvati da bi se s njima stupilo u kontakt, mudrije je sjetiti se koliko smo puta u takvom kontaktu bili, te isti zaustavljati.

Jer ti bedasti vanzemaljci, znaju kako se radi dobar posao s čovjekom, a najbolji je onaj da sve što odrade ostane u tajnosti i da se ljudi toga ne sjete. Zato im najdraža stvar koju koriste, a rekla bih i suštinska po ovakvo njihovo postojanje, ona koju su primjetile dr. Karla Turner i Barbara Bartolich, radeći s hipnozom i podsviješću te zaključile da je podsvijest jedno more u kojem vanzemaljci lijepo i veselo plivaju, te da se samo radom i opreznim istraživanjem u dubljim slojevima otkiva laž, lažne slike, manipulacija, cijeli jedan splet i te kako visoko tehnološkog zadiranja i prodiranja u nas kao biće.

Da, rad koji je više od šrafcigera, iako ni njih ne nedostaje.

I to se zove "paravan memorija". I nju se ne otkriva meditacijom, a zasigurno je se ne otkriva iz ovog našeg "svijesnog stanja", osim u nekim izuzetnim slučajevima, gdje je došlo do recimo "proboja" pravih sjećanja od strane samog čovjeka, koji se uspio nekih stvari sjetiti.
Na žalost, za te ljude se najčešće misli da su ludi ili dobivaju neke dijagnoze., a za neke da su eto malo čudni i "briju". U svakom slučaju, ti ljudi se nađu u stiuaciji silovanog, kojeg se siluje ponovno kada kaže čega se sjetio. Ali i tu ima varijacija, koliko to čovjeka "slomi" ili ne.

Za uviđanje ovoga, treba sebe dovesti do toga da sve to naučimo prepoznavati, što je problem, jer traume ne vole da se po njima prčka, a prepoznavanje zahtjeva i brisanje velikog djela programa ovog Matrixa, od religija, do kvazi duhovnih pravaca, pa preko i kroz većinu alternativnih metoda, jer mi živimo u vrlo zagađenoj sredini - u iluziji, pa je češće da ništa od toga ne činimo, dok istovremno živimo nešto što uopće nije naše prirodno stanje i radimo stvari koje nisu naš odabir, već su potaknute od njih.

Pa kad netko baš ima jaku želju stupiti u kontakt s njima, unutar te želje se možda sakriva poticaj iz dubine našeg bića da se s nečime suočimo, te se trebamo samo sjetiti, a kada to učinimo prisjećanje na šrafcigere i njihov rad na nama, moguće i nije nešto čemu ćemo se nasmijati. S druge strane, najčešće će nam ove teme biti odbojne, lude, a i neče nam baš biti dobro dok ih čitamo. Doživljavat ćemo razne smetnje i emocionalne reakcije.

Dakle, u kratko, ne morate se truditi stupati u kontak s njima - oni su s nama i te kako već u kontaktu.

Alf

Sve mi je jasno, osim jedne male "sitnice": Ako je čovjekova epifiza, čak štaviše čitav ljudski um = reptilski, odnosno ako je čovjek ovakav kakav jest = tvorevina onih koji su mu "umetnuli/nametnuli" epifizu i um - TKO JE ČOVJEK i KAKAV JE ON BEZ EPIFIZE I (LJUDSKOG, UMETNUTOG) UMA?
Da li se to što ostane kad uklonimo cijeli ljudski um (jer se radi o neprijateljskoj instalaciji) može više nazvati ČOVJEKOM... ?



Kažeš da "većina ljudi niti zna tko su niti zašto su".... da li ti znaš tko si i zašto si?
I, ako većinu ljudi "strah navodi da traže pomoć izvana", da li to znači da ti pomoć tražiš isključivo iznutra?
A ako je tražiš isključivo iznutra, na koji način je tražiš i jesi li se rodila s tim znanjem ili te je tome ipak naučio netko - izvana... ?

Ništa se ne uklanja, kako ukloniti biološki implantat? On nije isto što i neki drugi implantati.

On se samo prepoznaje, ali za to je nužno prepoznavati što su to emocije i barem ih minimalno "kontrolirati". Na taj način naučimo detektirati i "lažnu ličnost" kada djeluje, jer ona često piše, govori i živi umjesto nas, pa odbijamo to, odbijamo živjeti kroz nju i kao ona.

Dakle nema uklanjanja, nema micanja, nema "umiranja lažne ličnosti", ničega takvoga - samo uočavanje iz kojeg onda proizlazi promijena načina življenja, prvenstveno u rekacijama na određene poticaje, događaje, tuđe riječi itd....

Ako se pak te koji su to napravili, promatra kao "neprijatelje" to znači da se nije baš uočio "biološki implantat" na način da razumijemo što je on, točnije on je i dalje aktivan i radi - jer imenovanje s riječi "neprijatelj" već je i te kako uključenje lažne ličnosti i nužno povlači za sobom borbu, a sve je to i te kako još uvijek emocija. To nije mir u kojem odbijaš biti nešto što nisi, te rad u kojem nema borbe. Ali je prilika da ne reagiraš onako kako si navođen. Što iznutra, što izvana.

I to nije uopće lako, ti trenuci kada se ovo uočava traju vrlo kratko, često prođu neprimjećeni, pa za uočavanje ovoga i rad s tim djelovima nas, treba zaista strpljenje, ali i disciplina, a svakako "otvorene mogućnosti". I bez očekivanja i želja.
I ponekad onda nastane "problem", zato navodim da je riječ o kratkim trenucima, jer čak i najmanja emocija sve to poremeti, ali ako se kao "promatrači" upustimo u ovaj dio rada na sebi - shvaćamo da su ti mali trenuci, bivanja u Sada - vrlo živi i drugačije percpecije, a to znači da smo tada zaobišli "biološki implantat" ili djelovanje čitavog kompleksa onoga što je reptilski um.

Znam da je teško uočavati ovo, jer mi u ovom stanju u kojem jesmo - sa svim ovim što sam navela, jako teško širimo sliku toga što je to um uopće, najčešće zato i koristimo samo taj um lažne ličnosti i emociju, to je naš uobičajeni život - te imamo potrebu sve razdvajati i suludo analizirati - recimo ako mi osim tijela Ličnosti imamo i Dušu, Duh i Um - to znači da smo se u ovom promatranju samo tako pogledali - razdijeljenima - jer to je konačno i naše stanje ovdje, ali ako shvaćamo koliko su i na koje načine - to četvero prožeti i koliko su u svakom trenu recimo za ono bivanje u Sada, jedno, točnije djeluju u istom trenu, a da ipak svatko od njih odrađuje svoj dio, recimo to tako, dio procesa postojanja - onda je ovo lakše vidjeti.

Dakle, ništa se ne vadi niti uklanja.

Pitaš me znam li tko sam ili što sam?

Odgovor je na tvoje tako postavljeno pitanje: ne. Zato i tragam, imam pitanja, dozvoljavam sebi vidjeti sve sa svih strana. Sada u ovom trenu, osjećam sebe čovjekom, dovoljno da prepoznajem emocije, dovoljno i da prepoznam da to nije moje u pravom smislu riječi, te ih koliko god mogu ne koristim da bih njima povređivala ljude oko sebe. To je pitanje odgovornosti, a u široj slici to je deaktivacija "biološkog implantata". Iako da, često moje riječi probude emocije, ali one nisu izrečene s namjerom da povrijede ikoga, pa ako s druge strane, dakle slušača ili čitača, postoji djelatan rad na sebi, dakle onaj s "otvorenom mogućnosti" onda se i taj događaj kada se počinje buditi emocija može iskoristiti za rad.

I to se zove komunikacija i razgovor koji možda ima i razumijevanje, ali to se ne čini s analizirajućim umom, to je već lažna ličnost i aktivan "biološki implantat" koji misli da mu sve odmah mora biti jasno, te da priča mora biti takva da je ugodna. Pa ako nije, onda počinje ludovanje emocijom.

Takvi trenuci za onog tko traga su važni, rekla bih dragocjeni, prava prilika, da se prepozna kada djelujemo iz tog dijela nas koji nije zaista naš prirodni.

Možda je sve ovo teže shvatiti jer danas postoji odbojnost prema riječima implantat i vanzemaljci, ili se to sve gurnulo u čudnim smjerovima da se zamagli situacija, meni je to normalno, danas je toliko mnogo dezinformacija o svemu, pa tako i o tom djelu, što ne smatram slučajnim.

Ali ti koji jesu prčkali po nama, na samom početku, baš zato, što oni znaju koliko mi možemo, ugradili su nam povrh tog "biološkog implantata - ili recimo to i tako: tijela lažne ličnosti", blokade, i zaštitili time sebe - i samo suočavanje s raznim načinima toga što čine da bi sve to održali u radu, kako se mi ne bi sjetili toga tko smo - govori o tome koliko mi jesmo u biti snažni.

Ako se netko toliko potrudio sve to učiniti, to samo znači da mi i te kako imamo snage za to uvidjeti i iz svega toga izaći. Ali to nećemo vidjeti ako ne krenemo s uočavanjem od posljednjih slojeva njihova rada na nama, do onih dubljih "starijih".
Pa kada pišem o svemu ovome, uočavanje "biološkog implantata" odnosi se na dio rada u kojem se do tada i te kako već uočilo, točnije u kojem se osvjestilo da smo često tokom života - raznih života - bili oni prošli ili paralelni, ležali na nekim njihovim stolovima. Kada kažem njihovim, mislim na razne vrste koje su nešto s nama i u nama radile.

Pitaš me o pomoći, ja ne tražim pomoć ni od koga. Živim i prihvaćam sve što vidim oko sebe i u sebi na način da sam eto tu gdje jesam.

I unutar toga, nastojim koliko god to mogu biti svoja. Inače, kod ove pomoći iznutra i te kako valja biti oprezan, ako čovjek nije sam unutra - onda to "zazivanje pomoći" zna biti i te kako produktivno, ali ne za nas, jer se istovremno tim pozivom u pomoć (koje u sebi nosi najčešće strah), počinje odvijati kroz odgovor na poziv u pomoć - samo proces samoodržanja tog nekog entitea, a jako mu često onda i ostali na razne načine priskaču u pomoć. A tu se onda svašta zna događati - ne bi li se čovjeka uvjerilo u svašta nešto, te ni bi li se netko ili nešto predstavilo kao oni duševno-duhovni dijelovi koji jesu prirodni. No, to su rijeđi slučajevi. Nemaju svi ljudi neke žive entitete u sebi. A često imaju samo razne implantate koji se ponašaju kao "živi entiteti" ili imaju razne vrste utjecaja na komponentu Duha. Ili imaju razna živa nakačenja u komponenti Duha.

Čini mi se da me pitaš općenito za traženje pomoći - ali ovako ili onako, to treba razlučivati - odakle dolazi poticaj za pomoći? Jesmo li mi u trenu, onom u Sada (dakle bez emocije) shvatili da nam se događa nešto s čime ne znamo što činiti ili nam je nešto čudno, ili tražimo pomoć na način da dobijemo ono što će samo učvrstiti implantate, ove ili one. Zato da bi se to izbjeglo, tu riječ "pomoć" je dobro unutar sebe razotkrivati, odakle je došla i u koji se način našeg ponašanja i potrebe manifestirala. Iako, postoje i slučajevi da nam ništa od ovoga nije jasno, ali ni ne mora biti često DUD radi - bez da ličnost to zna - to se zove namjera i ona nije nužno umu poznata - točnije baš zato je namjera da je lažna ličnost ne bi očitovala.

U toj, po meni danas vrlo prostituiranoj riječi "pomoć", najvažnije je znati, da mi ne možemo u biti nikome pomagati, ali možemo biti podrška jedni drugima, surađivati - pa ta riječ "pomoć" ima puno šire značenje i puno više varijanti.

A što se učenja izvana tiče, a opet si to pitanje usmjerila direktno meni, evo i odgovora - ja učim od svih i svega, tu možeš sada uključiti i neke varijante one "pomoći". A najviše učim baš od tih koji nama manipuliraju - ono što je njima važno, e to je meni onda još važnije. Trenutno i zato što nas kako stvari stoje, oni poznaju puno bolje nego mi sami sebe.

Možda ću biti jasnija ako kažem da je to situacija poput one u ovom našem svijetu, u nekoj situaciji s kriminalom, kada se kaže "slijedite trag novca"...pa, eto čovjek koji traga i radi na sebi, sve sumnjivo, ili emocijom obojeno - prati, da vidi do čega će ga to dovesti. Naravno ako može. Ako ima otvorene sve mogućnosti! I ako zna da "ništa ne zna".


Alf

o otkrivanju i uklanjanju blokada-implanata imam drugačija saznanja koja teško da mogu ukratko objasniti, ali ću pokušati što kraće.
Prilažem još jedno viđenje kojim možda neću doprinijeti razjašnjavanju i jasnijem razumijevanju pojava ali eto..osjećam se pozvanom.

Ekipa s kojom radim došla je do zamiljivih otrića metodama koje ne možemo nazvati naučnima ali na tom su tragu jer se pokušava dobiti opipljive, mjerljive i ponovljive racionalne dokaze za nešto totalno neopipljivo i iracionalno.
Prije svega, da napomenem, nismo mi ekipa koja se sastaje kao grupa, nego pojedinci koji se sastaju s voditeljem grupe. Grupa nema klasična obilježja grupe jer mi jedni za druge i ne znamo , ne znamo tko što radi i tko je što otkrio, nije preporučljivo razgovarati dok traje proces otkrivanja ..Može se reći da smo mi grupa na astralnoj razini...
Kad netko sam svojim radom okrije nešto što je njemu novo, onda mu se obznanjuje da je to netko već ranije skontao i da mu se još koja kockica više da može složiti vlastitu sliku, uputi ga se da pronađe literaturu ... Dakle, svatko slaže svoju sliku od komadića koje sam uspije skupiti i na kraju se te slike uspoređuju i vidi se da se slike i priče vrlo vrlo slične ili čak identične, te da su to dijelovi jedne veće slike.
Takvim postupkom nastoji se izbjeći kopiranje tj da se "prepisuju" iskustva drugih i time se osigurava autentičnost pojedinačih iskustava.
Takvim postupkom dobijamo cjelovitu priču povijesti koja je vrlo slična pričama vedskih spisa, tekstovima Sal Rachel, S Osmanagića, Castanede, E. Caycea, Leadhbethera, Traskriptima, Sitchinu, priče o putovanju duše, Zukov, Newton, Helinger, , reprogramiranje DNA, itd.. _To su priče o kolonizaciji Zemlje, o događajima na lanetima s kojih je tko došao, o svemirskim ratovima, reptilskoj prevari, Atlantidi, o pravoj prirodi funkcioniranja tijela i duše i "nevidljivog svijeta", ali se baš svi detalji ne podudaraju s onim što se može pročitati u literaturi. Ima varijanti u interpretaciji koje su nastale zbog ometanja da se priča razotkrije.

Dakle...
Cilj koji grupa postavlja sebi je maksimalno iskoristiti svoje ljudske potencijale kao pojedinci i kao skup pojedinaca -kao civilizacija. Dakle, svatko za sebe ostvariti najviše od onoga što mi kao pojedicni možemo te tako posredno djelovati na evoluciju svijeta.
Da bismo to ostvarili, moramo otkriti :
1.: što mi zapravo možemo-to ostvariti najviše što se može;
2.: što nas blokira da ostvarimo to što možemo-to otkloniti , kad otklonimo otvara se nova mogućnost za koju nismo znali, pa otklanjamo ono što je tu novu mogućnost blokiralo, pa se otvara još novija i fantastičnija mogućnost i tako u nedogled....
Većinom se otklanjanjem blokada same po sebi pokreću mogućnosti a ponekad to nije moguće postoći dovoljno brzo da bi se realiziralo u ovom životu pa treba malo pomoći da se aktivira.

U tu svrhu postoje razne podtehnike kojima se otkriva što nas blokira. Otkrili smo (tj. potvrdili što se već znalo) da nas blokiraju razna bića iz astrala , koja dolaze iz različitih krajeva različitih Galaksija, (demoni, vanzemaljci, kako god to zovete) , razni živući ljudi (psihički vampiri), razne pojave u astralu - razna astralna bića i forme (ljudskog ili neljudskog porijekla , te neživuće forme koje mogu ali ne moraju imati obilježja živog entitete) , zatim tu su ometanja koja dolaze iz naše podsvijesti i ometanja u samom fizičkom tijelu. Postoje programirana ometanja u materiji oko nas, zakačena npr. za tlo i svašta..(Vjerojatno nisam sve nabrojala, ali vjerujem dovoljno da se stekne slika...) Dakle, blokada i ometanja ima razih vrsta, ponekad je teško definirati kojoj vrsti pripadaju.

Da bi ometanja funkcionirala, postoji nešto što je u tijelu što ometa, a to nešto može biti na svim razinama fizičkog tijela i aure. To nešto je implant, zove se tako jer je umetnuto, a može biti materijalno ili ne-materijalno tj. energetsko, može bti stvar, emocija, program, osoba koja je en. vampir, može se realzirati korz osobe s kojima smo u vezi, duše iz naše grupe ili druge duše, može to biti cijeli mehanizam toliko zapetljan da ga možeš otpetljati samo ako povučeš pravi početni potez.
To sve blokira zdrav, maksimalni protok energije i time onemogućava realizaciju maksimalnog ljudskog potencijala na svim razinama postojanja.

Jednim imenom nazovimo ta ometanja " blokade " .

Energetske blokade mogu biti u ovom sadašnjem fizičkom tijelu ili bilo kojoj razini aastralnog tijela te na bilo kojem tijelu paralelnih stvarnosti i vremena.

Blokade se otkrivaju i uklanjaju prema njihovoj prirodi na razne načine koji se mogu svesti na dva.
1. neke je dovoljno prepoznati i svijestiti,
2. druge treba iščupati iz korijena, a korijen može voditi do duše, nadduše, do srodne duše, do bilo kojeg od entiteta koji žive u astralu...veze i spone mogu biti svakakve.
3. Blokade se mogu ukloniti, rastvoriti, ali se mogu i transformirati u pozitivnoo te u sebe uklopiti tako oslobođenu eneregiju.
Možemo privremen i zanemariti blokade jer možda trenutno nemamo dovoljno energije da ih idemo rješavati, ali će se one kad tad manifestirati.
Transformiraju se uglavnom one blokade u kojima je blikirana naša vlastita energija. Kad se "implant" otkrije i analizira, oslobađa zarobljena snaga te se tako se dobije (bolje reći da se vrati jer je bio otet) čitav aresnal vještina, moći, oružja..za ilsutraciju možemo te vraćene moći i vještine usporediti s moći superheroja.

Glavni cilj cijelog tog rada je vrlo prizeman i praktičan: iskoristiti svoje ljudske potencijale da bi se dobro živjelo ovdje i sada, u harmoniji prije svega sam sa sobom, sa drugima oko sebe, sa univerzumom.
Usput se otkriva cijeli svemir i slaže se priča koja bi bila fantastičan scenario za veliki povijesni film kojeg bi ostali nazvali naučnom fantazijom.


Dakle, da zaključim, nekad je stvarno dovoljno osvijestiti implante ali u velikom broju slučajeva to nije dovoljno, treba odraditi proces do kraja.

Emocije...
emocije su prirodna pojava, ne treba ih negirati i potiskivati da bi se kontrolirale nego prihvatiti i pustiti njihovu energiju da odradi svoje.
Pojam kontrole emocija ušuljao se u terminologiju zbog sociopata koji su skloni divljanju pod naletom emocija, tj. onoga što oni zovu emocija. Ali, ono što sociopata doživljava njije emocija u smislu kako to doživljava "normalna" osoba.
Zdrava i normalna osoba će iskoristiti svoje emocije kao pokretačku snagu, što one i jesu , a neće ih kontrolom izobličiti i odbaciti, staviti pod tepih, nataložiti ih oko svog ionako zatvorenog srca te tako sam sebi time pojačati blokade. Jer, da je srce otvoreno, ne bi blokiralo emocije. Ako se emocije potiskuju i kontroliraju, znači da ih se plašimo, plašimo se sebe što bismo mogli pod utjecajem emocija lošega učiniti...(Za koga loše? Za one koji se hrane potisnutim i kontroliranim emocijama ..koma treba uskladištena ljutnja i komprimirana mržnja? ...)

Daleko si od istine...

Alf i ArwenDor, puno vam hvala na odgovorima i moram reći da se uglavnom slažem sa svime što ste napisale.

Alf, ako sam te dobro razumila, ti kažeš da ne znamo točno tko smo ali se naslućuje da smo zasigurno nešto mnogo veličanstvenije od ovoga sada, s obzirom da nas se namjerno "osakatilo" tj iskonstruiralo manjkavima umetanjem biološkog implanta-reptilskog uma (i vjerojatno smanjenjem broja DNA zavojnica i čitava ta priča.... )
Ono što nije jasno jest sljedeće:
Da li smo "svedeni" na ovo što jesmo pa se u tom slučaju moramo "osloboditi" i vratiti onome što uistinu jesmo - ili nismo još ništa i tek smo u nastajanju, u kojem slučaju sve što se nad nama "radi" i sva ometanja i blokade su nešto što je još uvijek dio nas a čega se mi s mukom oslobađamo jer nam ne odgovara i jer imamo drugačiju viziju toga tko želimo biti i što želimo postati? (recimo, ne želimo se osjećati loše, ne želimo reagirati automatski, ne želimo se vrtiti ukrug, i mnogo ostalih stvari čiji korijeni su uglavnom, ako malo idemo istraživati, unutar našeg linearnog uma) ?

Meni se ne dopada prva teza, da smo negdje nekad nekako bili veličanstveni sve dok nas nisu dohvatili "zlikovci" (Alf, ne doživljavam ja njih tako ali ih mnogi ovdje doživljavaju i zato upotrebljavam taj izraz, da se bolje razumije kakvima ih mnogi osjećaju) i od nas-lavova napravili nas-miševe. Ne dopada mi se jer je previše nalik na ljudske priče i filmove, one proizišle iz linearnog uma... To su priče o tome kako je prvo sve super, onda se netko/nešto umiješa pa započne drama i na kraju se, nakon teških i bolnih borbi i raznoraznih obrata, sve ponovo vraća na Super. Mada opet, možda su te priče proizišle iz nejasnog sjećanja na istinu... dopuštam

U svakom slučaju, ono oko čega se slažemo jest to da oslobođenje(prva teza) odnosno razvoj(druga teza) idu putem pročiščenja (reptilskog) uma. Meni se čini da je um naše glavno "bojno polje": on razmišlja linearno, uglavnom nas izbacuje iz tijela i projicira ili u prošlost ili u budućnost, navodi nas da živimo u žaljenju i strahu, i stalno vrti iste programe koji se aktiviraju često bezazlenim vanjskim okidačima. On nas okreće protiv sebe samih. Tako da je "rad na sebi" zapravo rad na vlastitom umu, koji je sjedište svega onoga što ne želimo ...

Ako je pročišćenje uma ono na čemu svatko od nas treba raditi, ostaje mi nejasno na koji način u tom procesu pomaže i zbog čega je ključno da čitavo vrijeme budemo "svjesni" nekih tamo koji "manipuliraju" nama i glavni su krivci svih tih fenomena kojih se hoćemo osloboditi... ?
(Na koji način uopće pomaže znanje o tome zbog čega imamo takav um kakav imamo, odnosno znanje o tome tko je "kriv" ili, ajde, "odgovoran"? Zašto se moramo baviti vanzemaljcima ako je već dovoljno teško i zahtjevno baviti se samima sobom, jer sve to što su nam ostavili u amanet nalazi se uglavnom unutar nas - čak i tobožnje vanjske blokade i ometanja možemo riješiti samo tako da u nama samima uklonimo mjesta koja na njih reagiraju???)

Nije samo to u pitanju, konačno ja uopće ne pričam o "pročišćenju uma", dapače, stalno i naglašavam da je moguće laž kako je sve ovo događanje koje se tiče samo uma.
Sve ovo je događanje oko i radi Duše.
Ona je glavna u cijelom ovom događanju.
Važan je način na koji Duša postoji ovdje gdje mi jesmo, to je ono što ta bića interesira.

A zašto je dobro biti svjestan manipulacije, pa po meni, zato jer je riječ o manipulaciji, ona se ne otkriva umom, već i Dušom, evo jednog "površinskog primjera događanja" kako mi funkcioniramo - kada dijete učimo da je vruća peć vruća i da će opeći ruku, ne činimo to samo radi njegova uma, već i Duše, kada dijete nauči da je peć vruća neće staviti ruku na nju. Niti sebe izložiti boli. Neće je se bojati, živjet će normalno pored vruće peći, ali će znati što se može dogoditi ako ruku stavi na nju.

Pitanje je, da li je roditelj odgovoran poučiti to svoje dijete? Širi li takav roditelj strah ili uči dijete oprezu? Što ako roditelj propusti to učiniti? Gdje će dijete osjetiti bol? U umu ili u Duši? Što će ga boljeti, opečena ruka svakako, ali i Duša, jer će se osjećati prevarenim ili zapostavljenim ili nezaštićenim od vlastitog roditelja. To ostavlja traumu, koja se možda nikada neće vidjeti kroz um - ali će imati utjecaja na taj dio nas koji zovemo Duša. A to je najnevidljiviji dio nas, najteže taj dio čujemo.

Ista je stvar s uočavanjem ovog rada na nama - ako se uočava, kada i gdje dolazi do tih interakcija, iste je moguće ne dozvoljavati. To nam daje mogućnost za promijene. Ne iz straha - već opreza.

Nama je sve to teško uočavati baš radi toga što miješaju svoje prste u naš razvoj i način postojanja - pa možemo li onda ne obraćati pažnju na to, kada direktno utiču? Stalno nas guraju da diramo vruću peć, na razne načine. Nije li onda dobro znati da postoji peć na koju se možemo opeći? I kako onda živjeti? Naravno da nećemo izdati zabranu diranja peći, naravno da će biti ljudi koji će stalno dirati peć, ali ako netko zna da peć nije dobro dirati, odgovornost je reći to. A dalje neka svatko odluči što će s peći, u to se nitko ne može miješati niti na to direktno utjecati. Jer shvaćali mi to ili ne - mi imamo slobodnu volju.

Uočavanje ili rad s simptomima bilo čega što nas ometa, ne znači ništa u "konačnici" ako se ne nađe uzrok. I sve što se "miče" a stiglo je od njih - vratit će se - na novi način, prilagođen da ni ne shvatimo da je ponovno stiglo, pa nije riješenje micati nešto, a ne znati kako je do toga došlo, zašto se uopće dogodilo, što je to što nas "otvara" za takvo događanje. Zato je mudro vidjeti kako se što događa, te kada mi, jer smo prevareni, sami dozvoljavamo da se takve stvari uopće događaju.

I sve to postaje teško izvedivo ako nema mogućnosti koju sebi dajemo da učinimo promijene. I njih možemo činiti samo unutar sebe. I to se radi upravo tako kako si navela u svojoj posljednjoj rečenici - da svatko od nas otkrije koja mu je "slaba točka". Da ništa izvana ne bi imalo "ulaz" ili utjecaj.
Ali da bi se uopće krenulo išta čintii - za početak, bar kao radnu hipotezu možda je eto dobro uzeti u obzir da postoje ta neka bića, koja jesu svuda oko nas, te koja imaju neke informacije koje mi nemamo. I koja to koriste i koja čovjeka drže u robovlasničkom položaju.

Čak i nije važno kako je sve ovo počelo, već kako sada izgleda. I što se sada odvija. Ako se hoda ulicom, dobro je znati da hodajući možemo naići i na drek na cesti, mi odrasli znamo što je drek na cesti i koje su posljedice ako u njega ugaziš, pa ako smo sebe osposobili to naučiti - te ćemo isti zaobići - isto to možemo primjeniti i na cijelu ovu priču.
Odrasti da vidimo drek. I onda nećemo razmišljati tko ga je i kada ostavio na cesti, niti kako je on nastao, zašto je uopće na cesti, već samo kako ga izbjeći.
Ili možemo i ugaziti u njega pa se oprati.
To je ziasta svakom na izboru. I u taj dio nitko se ne bi trebao silovito miješati. Ali reći da je drek na cesti, je dio one slobodne volje i odgovornosti.


Alf

Eto! mi ovdje različito poimamo Dušu.
A zatim i sve ostalo...

Jest da se u narodu uvriježilo reći "Boli me duša" ali ja vjerujem da je Duša dio Izvora i da je kao takva nedodirljiva, besmrtna i nepovrediva. Duša je onaj dio nas što ga neki nazivaju Više Ja, u stvari individualna Duša je naš izvor, mi smo njezin "fizički produžetak" u 3D, nešto kao njezino dijete.
U mnogim NDE iskustvima ljudi su se našli van tijela u području u kojem je vladao mir i prihvaćanje, neki izvještavaju i o "bezuvjetnoj ljubavi" kojom su bili okruženi, ukratko, kad izađemo iz tijela - mi smo naša Duša...

Ovaj 3D svijet je sa stajališta Duše iluzoran, kao što je iluzorno sve što "danas jest-sutra nije".
Fizički čovjek, sa svojim tijelom i svojom psihom/umom, postoji zato da bi direktno sa terena izvijestio Dušu, odnosno Svemir, Izvor, što da postane. Teal Swan ovo tumači u svojim klipovima i meni se čini istinitim.

E sad, u tom iluzornom svijetu (ovom našem) ti iznosiš primjer u kojemu se dijete opeče na pećicu i da je odgovornost roditelja upozoriti ga na opasnost diranja pećice, čak štaviše spriječiti ga da je takne, makar silom. To je banalni i bezazeni primjer, ali shvatila sam što si htjela reći. Zanimljiv je ovaj primjer pećice! Jer, kad sam ja bila dijete i jako uporna da taknem peglu kojom je mama peglala, ona mi je najprije probala objasniti da ću se opeći a onda kako sam baš navalila doživjeti iskustvo opekotine ona mi je to velikodušno dopustila. Ja se ne sjećam dobro te scene, a same opekotine se ne sjećam uopće. Znam samo da otada više nisam imala želje dirati peglu ni bilo koji drugi pec-pec aparat. NAUČILA SAM NA VLASTITOM ISKUSTVU. I, moj stav je da je to najbolji i najsigurniji način učenja. Kad jedanput nešto iskusiš, kad sebi ispuniš (znati)želju, tebe ta stvar više nikad neće mučiti. Naprotiv, ako moraš poslušati drugoga i vjerovati mu na riječ da je to tako kako jest i da je za tebe "bolje" ne upuštati se u to, ti ćeš iz straha/opreza možda poslušati, ali ne znači da te znatiželja iznutra neće i dalje golicati, što znači da se toga nečega nisi sasvim riješio.
Sloboda čovjeka sastoji se i u slobodnom sticanju svih onih iskustava koja on želi iskusiti, čak i ako se pokaže da nisu uvijek najugodnija.
Samo što ja tu ne vidim nikakav upliv vanzemaljaca?
Osim ako ne želiš reći da su vanzemaljci "krivi" za sva naša neugodna i bolna iskustva u 3D? (iskustva koja btw ne bole našu Dušu, jer ona ne reagira na prolazne stvari, samo ih promatra, nego bole našu psihu, naš UM)
I, ako si htjela reći da su vanzemaljci (kao biblijski đavolčići) odgovorni za naše pogrešne izbore, odnosno pogrešne motive (kada nešto odaberemo iz pohlepe, ponosa i sl) onda je to samo slikovito gledanje na stvari, jer moje je viđenje da sam za sve svoje pogrešne izbore odgovorna jedino ja (premda u stvari nema "pogrešnog" ni "ispravnog" ako je sve samo škola, iskušavanje, degustacija).

Odgovornost čovjeka je samo za njega samoga, a to hoće li dijeliti svoja iskustva s drugima - jer bi im ona eventualno mogla koristiti, mada je to zbog ljudske psihologije velika rijetkost, da netko uči iz tuđih iskustava - to, mislim, nije nikakva odgovornost nego čista dobra volja odnosno ljubav prema ljudima i želja da se s njima podijeli sve što se može, a to ovisi o otvorenosti srca, i pri tome je štetno za onoga koji dijeli da ima bilo kakva očekivanja što bi drugi trebali s time napraviti (biti oprezni, zahvalni, itd)
My opinion

Svašta mi različito poimamo da, slažem se.

Alf