Pozdrav, eto i mene da napisem poneku. Trazim po netu dosta vezano uz ovu temu pa sam tako nasla vas i pomislila sam da napisem svoja iskustva za one koji mozda zele krenuti i probati. Nisam nova u gladovanju, prakticirala sam ga vec prije godinu dana, po principu, prvo jedan dan, pa dva, pa sam cak jednom dogurala do skoro pet, uglavnom, radila sam ga 2x mjesecno u 2. I 4. Dijelu mjesecevog ciklusa (po Malahovu), uglavnom na vodi. U medjuvremenu sam normalno jela uglavnom sve kao i ranije, ali zbog redovitog gladovanja apetit i kolicine su bile pod kontrolom (inace sam sklona previse pojesti, sklona sam debljanju), pa sam tako u nekoliko mjeseci takve prakse skinula 10 kila bez velike muke. Osim toga koza mi se jako popravila, usto i drzanje, dobila sam neki sjaj u ocima, i opcenito izgledala bolje svima oko sebe, citavu zimu ni dana nisam bila bolesna, raspolozenje mi je uglavnom bilo sjajno, i mogu reci da mi je to bio jedan bolji period zivota.
Imala sam plan ici na 7 ili 14 dana, cak mozda i 30, no ispalo je suprotno, naime, zbog nekoliko preskocenih ciklusa povukao me stari ritam i prestala sam s rutinom posta, pa mi se preko godinu dana bilo tesko vratiti nazad, u medjuvremenu sam otkrila suho gladovanje i 1-2 puta probala odraditi po dan, no nisam osjecala tako dobar efekt kao kod gladovanja od vise dana, no istina je da za novo ladovanje jednostavno tada nisam bila spremna. Povukle su me stare navike i dosao je period da sam se ponovo pocela osjecati lose – metabolizam mi se strasno usporio, pocela sam se debljati unatoc svakodnevnim setnjama i kretanju, pokusala sam s dijetama i uskracivanjem kalorija, ali kile su odlazile jako sporo ili nikako sto me jako mucilo i psihicki, koza mi se pokvarila, dobila sam pristice, sumoran izraz lica i tijelo mi se pocelo izoblicavati, pocela sam se zatvarati u sebe, izbjegavati ljude, socijalne interakcije postale su mi napor i muka, a raspolozenje negativno i sumorno, pesimisticno. Shvatila sam da je gladovanje jedini nacin da konacno ponovno zivnem jer ovo nije bila stvar samo mrsavljenja, razvio se disbalans u citavoj strukturi, psihickoj i fizickoj. Konacno sam, dotaknuvsi dno, skupila snage i volje i s prvim ekadasijem u januaru krenula opet gladovati. Kako sam imala iskustva odmah sam isla na tri dana, sve sam napravila vrlo oprezno, i pripremu, i izlazak i prvi je ciklus prosao u redu, osim sto sam bila izrazito gladna, no nikakvih drugih tegoba nije bilo.
Ohrabrena lakocom prvog puta, u drugu turu sam krenula nepromisljeno, bez prelaska na biljnu hranu prije gladovanja i bez klistira, prvi dan sam gladovala na suho i nije mi bilo lose, potom sam drugog pocela piti vodu, obavila praznjenje (samo od sebe), s time da sam osjecala da sam rijesila samo dio i da je dosta ostalo. Nisam se htjela klistirati dok ne prodje jos jedan dan, no uvidjela sam da je to bila pogreska jer me treci dan ujutro uhvatio osjecaj uzasa i straha, grozna mucnina, i strasna potreba da izadjem van, hodala sam na temperaturi nula bez sala i rukavica i strasno mi je to pasalo, nakon toga sam odradila istezanje i istusirala se u mlakoj vodi, nikako toploj, a prije toga ipak obavila klistir, bez nekog velikog uspjeha, ali nesto je izaslo. Dan je prosao ok, no 4. Jutro (plan je bio 3,5 dana) sam se probudila opet s istim osjecajem mucnine i uzasa. Otisla sam u dugu setnju tijekom koje me jako mucila glad i slabost, najjace ikada. No blizio se ionako kraj gladovanja, pa sam krenula izlaziti, uglavnom s kiselim mlijekom i kupusom kao inace, no cim sam pocela jesti uhvatila me dijareja najgore vrste, tako da sam na toaletu provela nekoliko sati. Sto je najgore, pri pogledu u ogledalo shvaTILA sam da mi se ten pokvario, sva sam se osula nekim sitnim pristicima sto mi se nikada nije dogodilo, koza necista, a trbuh mi se naduo kao da nisam ni dana bila gladna, a jedva da sam pojela malo salate. Dan nakon sam se osjecala depresivno i lose, a ne euforicno kako je obicno bio slucaj. Odlucila sam barem 12 sati biti samo na caju, potom sam pojela tijekom dana dva normalna obroka, znaci normalne kolicine, manje vlakna i tekuceg, vise nemasnih proteina, manje masne hrane i obavila jos jedan klistir, i eto tek sada mogu reci da se osjecam normalno i da se raspolozenje popravilo.
Zasto pisem ovo iskustvo, pa eto, zato da savjetujem da nikako ne krecete gladovati bez da ste se prije ocistili, bilo da je klistir, laksativ, ili nekoliko dana biljne prehrane bez soli, masti, i aditiva, Malahov je u pravu kada kaze da intoksikacija od necistih crijeva dosta otezava stvari i zapravo moze i pokvariti moguci dobar efekt. Ja sam bila previse drska i bahata, mislila 'ma mogu ja to i bez toga', znaci cuvajte se i takvih mentalnih konstrukcija, koliko god bili iskusni i svasta prosli, svako gladovanje je nova avantura, i postoje jednostavna pravila koja jednostavno treba rutinski odraditi bez puno filozofije. Ako se vec niste uspjeli pripremiti bolje je preskociti gladovanje taj tjedan nego ga forsirati. Ja sam svoju lekciju naucila, iduci ciklus idem na 5 dana dobro ociscena i spremna, ocekujem se nakon toga i 7, pa 10, pa 14. Znaci, sto se tice srca i volje dosla sam do stadija kad se ne plasim vise preci tu granicu od 5 dana (to nisam bila u stanju prije godinu dana).
Ne smatram ovo iskustvo losim, jer i sam Malahov kaze da se najbolje na svojim iskutvima uci, jer je i sam napravio dosta gresaka kroz svoje gladovanje. Bitno je samo ne ponoviti ih. Hvala i pozdrav, do citanja.
|