Citat:
Moje subjektivno misljenje do kojeg sam dosao kasnije prisecajuci se detalja je da su bili zbunjeni mojom reakciom koja je za njih bila totalno ne ocekivana te nisu znali ili smeli da reaguju sto se poklapa sa tvrdnjama mnogih istrazitelja ovog fenomena. Name sivi nisu u stanju donositi sopstvene odluke tako da kad se nadju u nepredvidjenoj situaciji oni se zbune.
Potvrđujem ovo...i ja sam to shvatila.
JEdnom sam uhvatila grupu kako radi oko mene. Nisu me oteli nego se sve odvijalo kod mene doma. Sondo su ušli u moj solarni pleksus i iznutra bušili kao kad ja odčepljujem odvodne cijevi u kupatilu..osjetila sam fizički jako pečenje, probadanje. Oni su to radili kao kakvi doktori, nisu obraćali pažnju na mene -kao kad dokroti ne obraćaju pažnju na pacijenta u anesteziji.
(Mislim da se većina "stranih intervencija" događa doma, u vlastitom krevetu a ne u vasioni..)
Kad sam pitala što rade i zašto to rade, tko je to dozvolio, trgli su se, ostali su zbunjeni. Odgovorili su da rade ono što inače rade. Kao podrazumijeva se da oni to rade, kao da ja ne bih trenbala imati ništa s tim. Kad sam pitala zašto to rade, tko je dozvolio, odgovorili su protuupitanjem: da li vi pitate biljke za dozvolu da ih zalijete i okopate? Više nisu dolazili. Bar ne ta ekipa.
Mislim da je to prepoznavanje bitno. Uočavanje. Ima neki štari štos kako odganati demona samo time što mu daš do znanja da ga vidiš. Pretpostavimo da sad malo više znamo o tome tko su demoni, a meni se naziv čini baš prikladnim da bude zajedničko ime svim tim likovima...
Jedna starinska metoda tjeranja demona je da ga direktno i odlučno pitaš: "Tko si ti? Znaš li i tko sam i ja?"
Isto to pitanje može se postaviti običnim ljudima, onima koji nasrću, gnjave, hoće te oštetiti, maltretirati: od tog se pitanja zbune i odustanu, odu...
U kršćanstvu, postoji vjerovanje da će znak križa odagnati demona. Stare žene su u džepu prekrižile prste kad bi sojetile da im netko želi nauditi. Mislim da je to moglo djelovati, po sličnom principu jer to podrazumijeva prepoznavanje.
Izgleda da nešto od tih entiteta djeluje kad je neprepoznato, skriveno ili nesvjesno da mi uopće imamo svoju slobodnu volju.
Slična pojava se događa u odnosima između ljudi i životinja. Od kad su ljudi shvatili da životinje imaju osjećaje i da mogu misliti, ne maltretiraju ih više kao u prošlosti. Tako reći- do nedavno je bilo "normalno" da čovjek sa životinjom može radtiti što ga je volja kao da je to neživa stvar, a sad imamo i zakone koji štite prava životinja i kažnjavaju maltretiranje. Kad su ljudi spoznali da životinje imaju osjećaje, ustuknuli su. Kad budu spoznalli još više o živtinjama, vjerojatno će svi postati vegetarijanci...
Možda je slično i s ovima "gore"?