ovo je neka vrsta poluvidjenja,ili polusna,trenutak kad jos nije nastupio san ,ali svakako nisam ni sasvim u budnom stanju....
recimo-vizija:

ljudi koriste nova prevozna sredstva - toliko brza da mozete ziveti u nekoj zabiti sa svojom porodicom ,a deca ici u skolu stotinama kilometara daleko,posao biti na hiljadu km od dece ,znaci razdaljine su nebitne ,jer prevozna sredstva prelaze ogromne razdaljine za par min...zivot i funkcionisanje vise zbog toga nije vezan za odredjenu lokaciju...isto tako prevoz robe je potpuno olaksan i pojednostavljen....pri tom ta prevozna sredstva su veoma jednostavna ,lagana i energijja koju koriste zanemarljivo kosta

kuce,zgrade,predmeti sve se moze napraviti za kratko vreme pomocu neobicne energije cija je osnova zvuk...takodje veoma jednostavno i lako za upotrebu..tako da svako moze npr razgraditi sopstvenu kucu i ponovo preurediti, sagraditi je po svom izboru za dan-dva

posao je definitivno stvar izbora ,dakle prosiren je na mnogo vise aktivnosti koji se ticu zajednice i doprinosa toj zajednici
npr nas osnovni posao moze trajati samo max 4 sata
sledecih par sati trosimo na izbor aktivnosti koje zamenjujemo za potrepstine koje nam trebaju za zivot...znaci ,novac ne postoji....
mozemo otici u prodavnicu uzeti hranu koja nam treba a onda izabrati iz mase ponudjenih aktivnosti ono sto nam je interesantno tog trenutka,koje mozemo 'odraditi' kad zelimo u nekom odredjenom vremenskom roku....
npr jedna od aktivnosti je branje jabuka na nekom drugm kraju sveta,pomaganje starim osobama u komsiluku,uredjivanje povrtnjaka deset ulica dalje itd,itd..kombinacije su bezbrojne

ono sto se vise ceni i sto najvise ' vredi' je ucenje i ko se opredeljuje za to je postovan...sto vise znanja iz vise razlicitih oblasti to vise ugleda i postovanja a samim tim i razmena 'dobara' je jos jednostavnija
isto tako doprinos zajednici na bilo koji nacin je visoko cenjeno ,pa mi ne moramo da imamo osnovni posao,vec iskljucivo da se bavimo izabranim aktivnostima koje menjamo po zelji kad hocemo i tako svojoj porodici priustimo sve sto treba za zdrav ,dobar i udoban zivot

to je sve sto sam ja 'videla'

pozdrav:)

ovo podsjeća na edwarda leedskalnina koji je tvrdio da je uz pomoć zvuka napravio svoj koralni dvorac

Prije dva mjeseca, vozim se auto
I parkiram blizu centra, na uzbrdici i bas mi zvoni mob, izlazim iz auta I hodam dalje,
kako sam zavrsio razgovor
skuzim da nisam zakljucao i vracam se nazad, a vec mi lik provaljuje u auto,
uhvatjm ga za kosu i izvucem iz auta a kralj izvuce pistolj I upuca me u glavu.
Dizem se spoda par metara dalje, gledam sebe i dosece se decko mojih godina, visok,crn i kaze mi da sam mrtav.
Poceo sam plakat, ali mi je rekao da je sve uredu i pitao sam ga, daj sta sad?cistilite?raj?
Jel to ide tako, sta me ceka?
I rekao je da, ali imas ti jos za odraditi dosta toga, vodio me jos kroz tri sna .svaki
put sam poginuo, san nije imao kraja.

Setila sam se jednog mog zanimljivog sna.
U BG zooloskom vrtu sam, ali ne kao uobicajen posetilac- ne setam stazom pored kaveza. Hodam zidinama Kalemegdana ( gde se i nalazi zoo vrt), i to na vrh zidova koji dele zivotinje jedne od drugih... setam izmedju zivotinja i posmatram ih od gore, sa zidova...pa razmisljam u snu -otkud ja tu, na vrh zoo vrta?

Neku vece, odnosno par nociju sanjam kako su mi vrata otvorena od sobe i ustajem i provjeravam ima li koga i zatvarama vrata. Drugu noc isto sanjam kako mi neko meni poznat ulazi u sobu i nesto raspravlja sa mnom oko necega i kada smo se dogovorili on je krenuo van i u tom trenutku sam osjetio da nesto nije u redu, to jest da je neka prisutnost necega posrijedi. U tom trenutku me je opucala takva energija u obliku nekakvih vibracija isto kada uzmete zicu pod naponom pa vas stane tresti struja, samo malo u blazem smislu. Ja sam tu bio nemocan osim sto sam pokusao da se derem ali taj krik je dolazio u prekidima u skladu sa vibracijama koje su me tresle, ako me razumjete sto zelim reci. Da ce stvar biti jos interesantnija ja sam se u medjuvremenu probudio ali to nije prestajalo ali je ipak u budnom stanju malo smanjilo. Inace kada spavam na ledjima onda moram ruke prekriziti preko prsiju jer inace sam najebo od ovih nepozeljnih gostiju. Poslije toga kada je prestalo osjetio sam tako kovitlanje energije u dlanovima da su me naprosto zarili. Ovo je bilo fascinantno dozivjeti u budnom stanju. Sto se tice snova imam toliko toga da pisem o svojim iskustvima samo ne znam jesam li potrefio pravo mjesto. Pozdrav...

Ranije sam bas cesto imao lucidne snove to jest potpunu kontrolu nad snom, medjutim u posljednje vrijeme sam izgubio tu sposobnost, a to je pocelo otkad radim na sebi i na duhovnom budjenju. Ima li ko objasnjenje ?

prosla je 1 godina, i po nekoliko puta nedeljno imam jako cudne snove...
samo da napomenem da ne gledam filmove naucne fantastike jer za to i nemam bas vremena...
snovi prikazuju dolazak svemirskih brodova, cesto se brodovi prvo vide kao skup zvijezda a zatim se prikazuju kao pravi brodovi. kada se pojave na nebu ljudi pocinju da panice i bjeze, i brodovi pocinju da ispaljuju nekakve zrake ali ne u ljude vec na povrsini zemlje, i svi se smiruju i osjecaju se srecno, malo cudno jer takvi snovi su konstantni
nikad ne sanjam isti san ali su uvijek jako slicni, sta mislite o tome?

prije neku noć sam sanjao komad slanine i ima 5 slovima pet hrskavica. toliko sam ispizdio da mi je zena rekla da sam vikao u snu to me bas nervira, to me bas nervira.

glupa hrskavica

interesantno kako u snovima nemam nikakvih pitanja o tome tko sam ,kuda idem ,koja mi je svrha i opcenito svijeta u cijelini sve je nekako kristalno jasno ali bez inercije da si uopce postavim ta pitanja a kamoli da o njima razmisljam.tek kad se probudim nastaje zbunjenost opce neznanje -konfuzija i potreba da ta pitanja razrijesim za sebe u bilo kojem postotku

Neki dan u snu gledam kroz prozor stana u kojem sam prije 10 godina obitavao kako se cijelo nebo uobličilo u neki oblik zastrasujuce ljudske glave koja je usmjereno prema odredenim podrucjima isijavala neku vrstu nevolja prema ljudima ,promatram taj dogadaj u drustvu jos nekih osoba koje ne mogu jasno identificirati ali pritom ne osjecam nista za one koji su pogodeni tom nesrecom , osjecajuci s druge strane 100% sigurnosti za sebe i osobe oko mene znajuci da nisam dio onih koji iskusavaju gnjev te glave i potom "Dobro jutro dojde"

Moja intuicija je postala izrazenija, iako mi je ucitelj prije 3 dana rekao da mi je 6 cakra zatvorena....stvarno ne kontam sta se desava. Snovi su postali svjetli i izgledaju pravo prorocki....sanjala sam buducnost svijeta.Vojska svjetlosti e napasti vojsku naroda ako narod bude koristio ruzne,neprijatne, grube rijeci. Te rijeci ce smetati vojski svjetla te ce oni morat da napadnu vojsku naroda. Vojska svjetla je stvarno od svjetla,i kroz svjetlo se probija njihov izgled-izgledaju kao rimljani sa kompljem. Imaju i kraljicu svjetlosti. Ja znam da ce doci do sukoba.Posmatarm sve to sa drugog kraja brda a svi oni se nalaze u parku.Zapravo i ja sam u tom parku ali na drugom brdu. Nedaleko od njih i mene nalazi se nedovrsen spomenik koji ce bit podignut u znak sjecanja na tu bitku koja se bude desila. Na tom spomeniku fali ploca sa natpisom gdje ce to pisati (sjecanje na bitku vojske svjetlosti i vojske naroda),ali na njoj ce pisati jos nesto.... "na ovom mjestu se sakrio/la jedan/a i prezivio/la"..ja ulazim u taj nedovrsen spomenik i kroz glavu mi prolazi sta pise na ploci te pomisljam mozda sam to ja koja sam prezivjela taj dan...tu se skrivam iz razloga sto vidim da ce rat stvarno krenuti....i pomisljam da cu tu nai spas.

Sanjala sam zgradu izgledom kao futuristicka. Zapravo to je velika bolnica u kojoj je smjesten cijeli svijet. Ja trcim po toj zgradi i sakrivam se od ljudi koji nose bjele mantile. Uskoro shvatam da su to ljekari koji svijetu ugradjuju cip zaboravljanja. Shvatam da je meni malo cas ugradjen isti i ja imam neko vrijeme jos da se sjecam svega i trcim tako/skrivam se i sjecam se.Borim se sa zaboravom, ne dam mu da me nadvlada i sjecam se...sjecam se....trcim...sjecam se...trcim...sjecam se...ponavljam sjecanja. Odjednom nailazim u hodniku na kutiju prepunom cipova koji reprogramiraju taj cip koji vam urade da zaboravite na sve. Ja uzimam jedan, a potom se vracam da uzmem jos jer...mozda ce mi trebati jos...San je bio bas lud.Sve je izgledalo realno, realnije od prave realnosti....

Ukoliko bi se pojam „bolnica“ zamijenio pojmom „ludnica“, taj san bi bio prilično blizu opisa dešavanja u ovoj našoj ludnici, htjedoh reći - realnosti. Naravno, sa stanovišta onih koji borave u ludnici, oni neće svoje prebivalište nazivati tim pojmom a svoje stanje svijesti će smatrati – normalnim. Jedino, nisam siguran da li bi nas novi ili drugačiji čipovi pretvorili u normalna ljudska bića ili se možda može doći sebi ukljanjanjem postojećih čipova i doktora, na neki način?! Međutim, problem je u tome što su oni izvan praga percepcije normalnih ludaka. Dodatni problem predstavlja to što oni koji uspiju nekako da se oporave, ne smiju to pokazati, niti reći drugima kako im je to pošlo za rukom, nego se moraju i dalje praviti ludi da se ne bi našli na udaru ostalih ludaka a naravno i „doktora“.

..

sinoc sam bila pravo uznemirena.sanjala sam kako imam zadatak da popalim sva svjetla u stanu u isto vrijeme.ko mi je zadao zadatak?-pojma nemam.preplasena sam se probudila i u mraku trazila salter....nekako sam nasla salter u wc i upalila svjetlo. tad sam shvatila da sam sanjala. ...

Ovo može biti i sjećanje na događaj koji nije bio san, iako ti je ostao eto "zabilježen" kao san - dok je u biti riječ o djelomice razbijenoj paravan memoriji. Što bi značilo da si bila oteta od strane vanzemaljaca i podvrgnuta nekom radu za koji su smatrali da je potreban, a sukladno tvom stanju svijesti u kojem se trenutno nalaziš. Sjećanje je samo znak da si bolje no što misliš, jer je očito da si uložila snagu da ne zaboraviš.

Alf

pa, ptico, jesi li se sjetila?

Tehnikom ulaenja u tijelo može se doprijeti do sjećanja i usput se riješiti raznih bolova i problema..

Inače, prema priči, iznad gornje usne, ono udubljenje, to je od dodira anđela koji kad taknu bebu, beba zaboravi sve iz prošlih života.
da ne zaboravi, praktički, bilo bi to isto kao da se rodio starac..

Ovakva “objašnjenja” mogu nekome da zvuče sasvim racionalno, međutim, trebali bi imati na umu i to da ona mogu biti i posljedica Štokholmskog sindroma, odnosno, jednog friziranog stanja svijesti uz pomoć raznih procedura koje upražnjavaju na nama ti “anđeli”. Činjenica jeste da su ljudi, obično u kontekstu regresivne hipnoze, primjećivali slučajeve dočeka od strane “anđela”, koji manje više izgledaju ovako



…i koji su obavljali kojekakve intervencije na njima neposredno nakon rođenja (čak i za vrijeme dok su bili u majčinoj utrobi), međutim, predstavljanje te vrste manipulacije u pozitivnom svjetlu može biti i rezultat iste te “anđeoske intervencije”, odnosno, manipulacije.

Pitam se da li bi ovakvi "biseri" bili uopšte mogući bez “anđeoske pomoći”?!

..

ima puno bajki i mitova u narodu koji se prepričavaju maloj djeci, slično ovom kojeg sam ja spomenula s "dodirom anđela" nad gornju usnu. Slično tome priča se npr. da će djeci narasti rep ako piju kavu. Ili da će se destiti nesreća ako hodaju natraške. I ako stanu na crtu na podnim pločicama i svašta nešta.

Mislim da ne treba baš sve stvari pripisivati sofisticiranom utjecaju vanzemaljaca.
Ljudska glupost je sasvim dovoljno snažna sila, i mislim da vanzemaljci ne moraju tu niš posebno raditi da je potaknu. Ljudi to sami po sebi imaju

Ja imam jako čudne snove još od malena, mada sada se ludilo u potpunosti izrazilo.Pored paralize, doživeo sam još par stanja koja bi se mogla opisati nekom vrstom transa, no da se bacimo na snove...

Sanjao sam više puta kako se negde nalazim i cula i um prihvate da sam stvarno tamo, na primer u pekari.. i odjednom krene da mi kuca srce (jako), osecam se dezorijentisano kao da padam u nesvest i ljudi moji, svaki put kad mi se desi tako nesto i kada se probudim, ja blenem u plafon jer nmg da doznam gde se nalazim, vibracije i zujanje jace nego kad se prvi put odvaliska od skanka.. ludilo, mada mislim da je to sve povezano sa sleep p.
A evo šta mi se desilo pre neki dan, mislim da ima veze sa astralnom projekšn..

Spavam u domu i odjednom opet onaj "trip" da sam na drugom mestu i otvaram oči i gledam u tv svoje sobe u kući, i odjednom krenu da me piče vibracije i da me uznose ka gore a slika mi je bila kristalno jasna, slika je bila plavičasta.. kad sam se probudio opet dezorijentisanost i cudan osecaj.. najvise me zaludjuje to sto mi je delovalo kao ap ali nisam bio uopste uzbudjen vec sam to doziveo kao san.. sta vi kazete??

Dezorijeniranost poslije buđenja se dešava i kod mene. Srce mi također kuca jako. Meni je najteže kada me san počne hvatati dok sjedim. Patnja! Postoji ona sekunda, ona stotinka i tačno onaj momenat kada prestajem biti svjestan sebe i uplovljavam u san i upravo tada (TAČNO TADA) (ne prije i ne poslije)- TUP...nagli šok - izgubim dah. Počinjem grabiti rukama da se uhvatim za bilo šta.
Međutim, to ne pripusjem ničem nadnaravnom.

A što se tiče snova i oni su užas i ne dijelim ih ni sa kim iz ličnih uvjerenja.

To tvoje nije astralna projekcija jer je san tu očigledan. I sam si rekao "kada sam se probudio" .

Gestapo six six six koliko imaš godina?