Samo tako je napisao/la:
Ja imam neku automatsku odbojnost kad pomislim na priključivanje takvim grupama.
Nekako imam dojam da tu, prije nego istinski rad, u prvi plan dođe sve standardno za sekte - položaj, ambicija, utjecaj, liječenje seksualnih frustracija, stjecanje luksuza, putovanja i tome slično.
Ima istine u tome. Ali ukoliko se radi o grupi koja je okupljena oko ideja Rada, ne verujem da išta od toga može biti motiv nekome, prosto jer je nivo viši od da ga nazovem tako, običnog života, koji je pun takvih sebičnih interesa i ostalih sranja...
Samo tako je napisao/la:
Čini mi se da, kad si u takvoj jednoj grupi, moraš misliti u okvirima zadane ideologije, inače ćeš se osramotiti (bilo kao učitelj bilo kao sudionik). "Programiranje" tom ideologijom se stalno umjetno osvježava izvana, i nemaš onu uobičajenu slobodu napustiti je kada si utvrdio da ne drži vodu, ili da je neispravna, ili da nije za tebe.
...a naravno da moraš razmišljati u okvirima Gurđijevovih ideja jer ako to nije tako onda se postavlja pitanje šta ćeš uopšte u takvoj grupi? I da li da se koristi baš reč ideologija, u ovom konkretnom slučaju, koja je postala ofucana i ružna ako osećaš i u nekoj meri si čak i siguran da ima nešto validno u svemu tome? Gurđijevove ideje mi deluju kao "deprogramiranje" što me u krajnjoj liniji i privuklo. Možda ti ipak sve što si o njima pročitao ne deluje posebno ili ti neka druga "ideologija" više odgovara?
Bilo kako bilo, ne reklamiram nikoga samo mi je vremenom postalo jasnije da ovo nije individualni "sport" a naravno da bih čim bih osetio da se radi o "grupi" sa takvim primesama gledao kako da get da fuck out of there.
