Ne znam koliko sam bio jasan, ustvari samo sam hteo da kažem, da kada se čovek rodi da njegovo telo od samog početka ima neka svoj ograničenja i mogućnosti, a plus vremenom kako se čovek razvija dobija od egzistencije još ograničenja ili ti mogućnosti, i ta ograničenja čovek može da ih prevaziđe a ograničenja od rođenja ne može ma koliko to čovek želeo i pokušavao.

Ograničenja tela od samog rodjenja možemo da povežemo sa uzročnu posledičnu vezu iz prošlih života.

Ali robotix kako predefinisati um? to bi bilo isto kao kada bi pokušali da instaliramo sistem win 7 na slabom pc koji nema tu mogućnost da podrži win7.

Ne kažem da ne možeš da poboljšaš pc menjajući mu grafičku, dodajući ram i što šta drugo ali to ne vodi ka mogućnosti da podrži novi sistem jer pc ima takvu matičnu ploču (čovekovo telo) koja nema tu mogućnost. A promeniti matičnu ploču to je sasvim novi pc, sasvim novo telo, novi život.

Promatrač, nije potreban nikakav kamen da se stavlja na stolice, jer čovek ne može da suštinski razdvoji egzistenciju od bića u ovom svetu u kojem živi, ali zato može da ide srednjim putem da ustane sa stolice, naravno svaki čovek od rodjenja sedi na jednoj stolici – egzistencija. Na čoveku je da li će ustati sa stolice i krenuti srednjim putem.

E sad mnogo ljudi je u zabludi misleći da sedi na dve stolice tako što na trenutak pomisle na biće, a ustvar na tu drugu stolicu uopšte nije moguće ni sesti – biće, što zbog egzistencije, što zbog sistema.

Naravno postoje ljudi za koje mislimo da sede na drugoj stolici - bića, a ustvari kad bi zaista stvarno malo bolje pogledali te ljude shvatili bi smo da su suptilno egoistični ljudi koji idu u krajnost zanemarujući sasvim drugu stranu.

Alf, ogranučenja postoje ma koliko čovek želeo da ne postoje, ma koliko čovek ne želi da vidi i prizna sebi da je ograničen.

Hebiga, ne možeš postati što već jesi, to je ograničenje.

To što misliš da imaš ograničenja je tvoje ograničenje.

Ostrov, čini mi se da je gledište na pc već pogrešno...ako je upitanju pc 486 i on je um čoveka, tom pc-u ne treba win7 zato što je svestan i hoće se prepraviti u ispravno gledište spram značajnosti komande. Win 7 je takođe bez slobode! On je samo nova generacija !

Pc 486 u ovom slučaju, otkrio je da čovek ima dva uma, jedan njegov pravi i jedan strane instalacije...win7 nezna za to, a i ako sazna iste ga muke čekaju.
...

Potrebni su brojni primeri radi uverenja da um funkcioniše po komandi važnosti i prioriteta...znam ih dosta ali ih nemogu opisati jer iziskuju mnogo vremena a iziskuju i nameru povoda zato što nas Duh posmatra šta radimo.
Uglavnom, mi sami sebi pričamo šta je važno na osnovu čega delujemo - to ja zovem komanda.
Komplikacije bi tek predstojale u objašnjenjima jer je sve zanimljivo od čega se čovek sastoji i gotovo preterano da bi takvo znanje mogao da pohrani u svom nasleđenom umu.
Smatram da je um taj koji reinkarnira !

Prvi korak je poboljšavanje sebe, odluci te da u svoju dnevnu rutinu uvrstiteZnanje koje posjedujete
Mudrost je primjenjivanje znanja
Prvo izbaciti loše navike cigare, alkohol, meso, ne aktivnost
Sljedeći korak je ubaciti zdrave navike
Duboko disanje na stomak i pluća sa konstantnom koncentracijom na noge, ovo je najbolja stvar koju možete učiniti za sebe.
Vegetarijanska ishrana
Rano budjenje
Svakodnevni trening,
Bez jakog i zdravog tijela ne očekujete nista dobro
tezite uvijek da budete u momentu i čistite sve što vas spriječava od bivanja u momentu
Ne vezite Se za misli, ne ignoriraj te samo ih prihvatite bez vezivanja

odluci te da postane te osoba koja primjenjuje samo ono što zna
Pricaj te drugima samo ono što primjenjuje te

Gle, ograničenje je ne imanje mogućnosti, imanje vjerovanja i želja i očekivanja! A još je "o -graniče - nje" jače ako sebe čovjek dodatno uvjeri da je u pravu.

Ponekad takvo, od nas "priznato vjerovanjem" ograničenje ima i električni impuls u ogradi, onaj koji te udari svaki puta kada i kreneš putem mogućnosti i vrati te natrag...

Taj impuls može biti svakakav - takav da nastaviš vjerovati da je tvoje tijelo od početka ograničeno i još povjeruješ da ako je tako ti tu ne možeš ništa, a time samo sebi oduzimaš mogućnost da vidiš kako možda i nije tako.

I naravno, mudro je ovdje u toj mogućnosti, imati otvorenu i opciju koju spominješ - da je naše tijelo uzročno posljedično s nečime što smo "naslijedili", pa i da je tako - to ne mijenja mogućnost da i na tome radiš. Jer nije ograničenje ništa drugo do li poziv na nedjelovanje - i sugestija da ostaneš u mjestu...

Kada sebi kažeš ovo:

"Ne znam koliko sam bio jasan, ustvari samo sam hteo da kažem, da kada se čovek rodi da njegovo telo od samog početka ima neka svoj ograničenja i mogućnosti, a plus vremenom kako se čovek razvija dobija od egzistencije još ograničenja ili ti mogućnosti, i ta ograničenja čovek može da ih prevaziđe a ograničenja od rođenja ne može ma koliko to čovek želeo i pokušavao.

Ograničenja tela od samog rodjenja možemo da povežemo sa uzročnu posledičnu vezu iz prošlih života."

sam si sebe osudio na ograničenje i nedjelovanje. Obrati pažnju, pitaš se jesi li bio jasan - pa sebe pitaj, jesi li sebi jasan?


Alf

Odnosno sa karmom ako se ne varam, osvrnuću se ponovo na tu temu mada je već bilo govora o tome..
Onaj tko je stvorio ovaj matrix stvorio je zakon karme, kako siješ tako žanješ. Karma se pokazala kao jako loša edukativna mjera, sa njom se može manipulirati, odgađati, može se prebaciti na drugu osobu ili osobe što je jasno vidljivo na ovoj planeti jer nitko od loših dečki nije požeo zlo koje je počinio već ga je na jedan manipulativan način prebacio na nesvjesnu svjetinu koja izgara u ratovima i sukobima dok akteri ostaju iza pozornice pošteđeni živeći ko bubrezi u loju i nikome ništa pojeo vuk magare, gdje je tu kosmički arbitar?
Ljudi misle ma njih će kazniti Bog, koji Bog? mislite li da je njega briga za sudbinu sitnih duša u svemiru.
Princip je jasan ili ćeš evoluirati ili te neće biti, loši dečki su očigledno odabrali ovu drugu varijantu.
Da ne ostanem dužan napomenuti da proces evolucije traje koliko traje i univerzum, sve one duše koje iz nekih razloga nisu u mogućnosti evoluirati, (što zbog predugog boravka u tami zatim nagomilanih loših djela koja oni niti mogu niti žele odraditi) slijedi im povratak u izvor, raspad kompletne svijesti iza koje slijedi rekonstrukcija i ponovno izbacivanje u slijedeću kreaciju odnosno univerzum.

Očigledno da je ovakav razvoj situacije izazov za samog kreatora i njegov autoritet, što se može okarakterizirati i kao svojevrstan test.
Jedino što možda može tu igru zaustaviti je naše veliko NE! Najveći kosmički zakon je zakon slobode izbora (ne slobodne volje) na koje ima pravo svako živo biće, on je bezuvjetan i neprikosnoven jer nitko nam ne može dati manja i veća prava od nas samih.

Promatrač: baš tako ,,ne možeš postati što već jesi, to je ograničenje.’’

Ptolomeus:,,To što misliš da imaš ograničenja je tvoje ograničenje.‚‚ to je donekel tačno ali ne i u potpunosti, jer nismo birali gde, ni kako, ni kada da se rodimo...pa tako da su ograničenja već tu i pre bilo kakvih misli.

Robotix: telo, win7 ima veće mogućnosti, već izbor, veći slobodu u odnosu na stariju generaciju. Pa samim tim ima veću mogućnosti da doživi mnogo više iskustava. A zna se šta znači iskustvo.
Ne kažem da pc 486 (um čoveka) ne može da dosegne svesnost, može ali samo u posebnim slučajevima i to se dešava vrlo retko. A win7 (um čoveka) ima veću šansu i mogućnost da dosegne svesnost u odnosu na pc 486.
Telo je hardver pc, um je softver a duša je energija koja pokreće pc.

LiriX: treba samo još dodati imati pred sobom jasan cilj i naravno da bi sve to funkcijonisalo potrebna je ljubav.

Alf: primer:
Čovek želi da bude dobar pevač ali nema glasne žice za pevača,
Čovek želi da bude dobar fudbaler, ali razni treneri mu kažu da je on antitalenat za fudbal.
Čovek želi da bude slikar, ali sam uvidja da ne može da naslika ono što želi.
Čovek želi da bude manekenka, ali nije lepa da bude manekenka.
Čovek želi...moglo bi se još pisati šta čovek želi...ali uvek ima ali što je ograničeno od samog rodjenja...

Čovek će pokušavati i truditi se svom snagom da ostvari svoju želju, ali, ali urodjeno ograničenje mu se uvek nasmeje u lice.

Zna se da ako se vrši veliki pritisak na telo, na svest, na biće da pokuša na neki način da pobedi ograničenje, tada dolazi do zamora materjala i ko zna čega još, a ako se kojim slučajem pobedi ograničenje tada se ta pobede ne proslavlja jer se izgubila ta početnička želja, strast...

Sigurno ste doživeli to iskustvo da kada nešto pokušavate da uradite i to što uradite nikada ne ispadne onako kako ste zamislili, i nastavljate dalje da pokušavate ali svakim pokušajem uvidjate da vam to što radite uopšte ne ide od ruke a posebno još ako neko zavisi od toga kako ćeš da odradiš. I tada dolaze trenuci kada kažete u sebi da više nećete pokušavati i kada počnete polako da mrzite sebe što ste urodjeno ograničeni.

Ne kažem da treba odustati od borbi protiv običnih ograničenja, dok za urodjena ograničenja čovek treba imati dosta razumevanja i snage da prihvati takva osudjena ograničenja.

Jesam li sebi jasan, pa zavisi od trenutka, trudim se da budem što jasniji prema sebi i drugima...

Kartikeya: na žalost i taj zakon slobode izbora je najviše podložan manipulaciji pa tako da je pitanje koliko zaista čovek može da kaže NE.

Ovo ulazi u priču o "željama" i očekivanjima. Stalno se vrtimo oko istoga!

Na sve ovo što si sada naveo, već sam odgovarala u prvom postu!

Sada već spominješ i borbu, borba je sastavni dio ograničenja...Rekla bih sve je to dio istog paketa....pa da ne pišem ponovno, evo kopiram:

"Ako itko može nešto učiniti to smo mi sami, no ako sebe percipiramo kao mašinu, tako ćemo i djelovati.

Ako k tome imamo i želje, stalno ćemo sebe dovoditi u očekivanje, a onda i u razočarenje i to će stalno biti položaj koji će se ticati dvije stolice. Točnije klackanja koje je poput praznog hoda ili lera...

Vizualizacija je pak samo produkt želje.

Za razliku od nje viđenje je dozvola sebi, bez potrebe, želje i očekivanja.

I tada nema granice, postoji samo vjerovanje da one postoje...netko je jednom rekao: "Granice ne postoje za one koji ih ne vide"...a tu dolazimo do mogućnosti...."

A ovo što kažeš:

"Sigurno ste doživeli to iskustvo da kada nešto pokušavate da uradite i to što uradite nikada ne ispadne onako kako ste zamislili, i nastavljate dalje da pokušavate ali svakim pokušajem uvidjate da vam to što radite uopšte ne ide od ruke a posebno još ako neko zavisi od toga kako ćeš da odradiš. I tada dolaze trenuci kada kažete u sebi da više nećete pokušavati i kada počnete polako da mrzite sebe što ste urodjeno ograničeni."

je "opasno" za tebe, da li vidiš što rade želje i očekivanja? Nije ovdje problem u "ograničenju", ovdje je problem u tome što sebe mrziš ako nije onako kako si poželio ili očekivao. I tu nije riječ o ograničenju koje si "naslijedio" već o nečemu što Sada radiš!

Nadalje, na ovo se može vezati i činjenica da smo svi ovdje u ovom ludom svijetu s ludim pravilima, normama i očekivanjima. Pa ljudi žele biti ono što nisu i raditi ono što nije za njih. Ali to je produkt priče kako smo svi jednaki, još jedne nagazne mine za nas ovdje koja postaje u izričaju ograničenje.

Mi nismo svi jednaki, niti možemo biti svi jednaki, svatko od nas je svemir za sebe, zato sam te pitala koliko si sebi jasan, a odgovorio si da se "trudiš" biti jasan sebi i drugima.

E pa eto to je opet ograničenje, nemoj se truditi, samo budi jasan i pogledaj, ne očekuj sliku viđenja, samo gledaj. I naravno, uopće nije važno da pri tome budeš jasan i drugima.

Jer , ako čovjek to ne učini može cijeli život provesti u patnji jer želi biti nogometaš ili mankenka, a u biti, sebi ostaje neprepoznati.

Takav čovjek može sebe i mrziti, ne shvaćajući da je možda izvrstan u nečemu drugome. Možeš biti konobar i istovremeno bolji psiholog nego psiholog s ordinacijom. I pitanje je hoćeš li biti nesretan konobar jer nisi imao novaca za studij psihologije ili ćeš biti sretan čovjek koji shvaća da ograničenje ne postoji i da već komunicira s ljudima, jače, dublje i kvalitetnije nego da ima ordinaciju. Dakle možeš biti konobar koji zna da ograničenja nema i da je vrstan psiholog!

Stvari nisu onakve kakvima se čine nikada! I dobro ih je zato stalno promatrati, ali to promatranje ide dvosmjerno, jedan se dio odnosi na lažnost ovoga svijeta, a drugi na posljedice te lažnosti u utjecaju na nas same.

I da - ovaj je svijet ograničenje, ali lažno ograničenje, ono bazirano na prevari čineći od nas one koji će biti nesretni ako ne mogu biti ono što su pod utjecajima poželjeli biti. Ili ne vide da mogu biti ono što jesu.

Tako nas kontroliraju. I da - to je u površnoj slici ograničenje.

Ograničenje je laž! I ima slojeve koji su duboko u nama i dotiču razne djelove nas. I blokiraju nas da shvatimo kako ograničenja nema.

I ne imanje ograničenja ne znači da ću ja sutra moći napraviti 50 sklekova, 70 trbušnjaka, trčkarati po gredi ili spustiti se s Sljemena stazom kojom skija Janica, jer neću, jer ne mogu, ali i ne želim. Zašto bih sebe mučila?

I dobro je ovdje zastati, evo baš na tim primjerima, pogledati te vrhunske sportaše koji završe s infarktom na terenu, ili rakom štitnjače - zar misliš da su oni bez "ograničenja"? Jesu li? Ili su ljudi koji su silovali sami sebe radi želja i očekivanja ovoga svijeta? Ili su zlostavljani od strane roditelja. Svaka priča može se gledati iz raznih uglova.

Svako natjecanje u ovom svijetu dio je te igre u kojoj nam se nameću lažna ograničenja!

I sada pitanje ove teme je: Koliko zapravo mi možemo učiniti? Pa odgovaram, ako itko može nešto učiniti to smo i dalje mi sami - za to nema ograničenja. No, tek kada uočimo vlastite (nametnute nam) želje i očekivanja.

Alf

@alf, nisu lažna ograničenja u pitanju već nedostatak energije

Točno tako, svi do jednog smo isisani kao ispuhani baloni jedva imamo energije za preživljavanje. Slično kao auto koji non stop vozimo na rezervi u stalnom strahu da će negdje stati.

A da? Nedostatak energije?

Što mislite da li je moguće da smo samo povjerovali u tu "krađu energije"? Što ako je ona stalno ista i tu je - ali je mi budale ne vidimo? Što ako smo samo uspješno prevareni da emocijom čitamo i očitavamo nešto u što nas netko želi uvjeriti i u to povjerujemo?

I da, ako je tako to je ograničenje - ono u kojem si prevaren i svojim vjerovanjem da nemaš energije ograničen da vidiš!

Nego što je energija? Nije li ona namjerno prilično "mistična" (vole Oni da nam bude mistično), te opet o njoj se ipak stalno priča i sve se zna?

Što se to sve zna?

Osnovno, da je imamo ili nemamo, baš zgodno, zar ne?

Pa tako eto "znamo" i da može biti ukradena, a neki je onda navodno uzimaju i od drugih? Neki je onda na razne načine i traže izvan sebe i uvode u sebe, pa svašta nešto ulazi...

Ono si na koncu što misliš da jesi, ako misliš da si ispuhani balon, to ćeš i biti, zato i kažem, bez zaista otvorenih mogućnosti nema gledanja sebe.

Niti svega oko sebe.

I da bi to čovjek činio dobro je da sebe sam ne zakopa ograničenjem. Sve počinje i završava u nama - a priča o krađi energije ili imanju i nemanju je priča koja je vrlo interesantna i da, produženo djelovanje ograničenja.

Tako da robotix, nije u pitanju nedostatak energije, već naše vjerovanje da je tako! I ako je to u događanju, tko čovjeku brani da je krene "tražiti"? I tu dolazimo do "problema" većina neće tražiti ono za što vjeruje da nema!


Alf

Pa mislim da nisi u pravu alf...to što kažeš samo potvrđuješ sopstveni zahvat mišljenja. Iz svog iskustva znam koliko se može sa određenom količinom energije a koliko sa povećanom. Kada se prekine jedna namera rutine energija se poveća. Tada se tek vidi šta znači imati energiju. No ta energija veoma brzo nestaje. Prodrmavanjem svoje učaurenosti tj. ako prekinemo sopstvena ponavljanja - poveća se energija. Ako to uvidimo i uvrstimo u memoriju onda brišemo svoju ličnost i konstantno imamo povećanu energiju. I tada nije dovoljno, potrebno je još energije.

Naša ličnost automatski ograničava energiju. Bezličan tip delovanja je tip jedinke koja ima maksimalnu energiju na raspolaganju. I takva jedinka sve može i ništa joj ne pada teško niti u jednom momentu od 0-24h. Takva jedinka ne žali niti čezne. Takva jedinka deluje besprekorno.

Alf, ne mora da znači ako je u nečemu drugom izvrstan da će to čovek voleti da radi.

I zaista misliš da bi taj konobar bio zadovoljan sa svojim životom, sa poslom?

Ako su ljudi kako si rekla Alf: ,,Mi nismo svi jednaki, niti možemo biti svi jednaki, svatko od nas je svemir za sebe.`` onda samim tim isto važi i za energiju: svaki čovek ima odredjenu količinu energije.

Ha, ha pa naravno da potvđujem sopstveni zahvat mišljenja, samo njega i mogu...

Kažeš da i sam znaš iskustveno koliko možeš s određenom količinom energije, a koliko s poevaćnom. I da - slažem se, to nije sporno.

Ali - postoji taj ali - što ako stalno imaš istu količinu energije samo nemaš s njom "dodir"? I da rekla bih da je moguće da taj kontakt ili dodir i puca, kao internetska veza.

Tada je mudro utišati se i pogledati kako je "izgubljena" veza točnije zašto je došlo do "manjka".

Jer sve to, moguće ne znači da energije nema - to moguće samo znači da je ti ne prepoznaješ iz raznih razloga. O tome pričam! Ali ona moguće, nije zaista nikuda otišla, niti je potrebno novu uvoditi izvana!

Kažeš da naša ličnost automatski ograničava energiju - gle, ako sebe promatraš samo kao ličnost i to onu koja nešto automatski radi - onda je i ovaj način promatranja energije normalan, točnije automatikom takva ličnost energiju i percipira kao ono što imaš pa nemaš.

O ličnosti koja djela automatski neću sada - jer to bi bila neka nova tema. Točnije o ličnosti uopće neću, ako ni zbog čega drugoga zato što ovo nije samo pitanje ličnosti, a i zato što mislim da to spada u temu koju bi trebalo razdrmati. Što je ličnost uopće i treba li je zaista stalno nepravedno "kriviti"...ali da ličnost radi raznih razloga, često i proizvodi taj obrazac po kome se zaključuje da energije ima ili nema...

Evo ovdje kažeš: "Bezličan tip djelovanja je tip jedinke koja ima na raspolaganju maksimalnu energiju.." - da li ti to o čovjeku? Jedinka? Zaista misliš da bi mogao ovdje i sada postojati bez ličnosti?

Lijepo sam bila pitala, a razgovora radi, što je energija, što podrazumijevate pod njome...ali eto očito se to podrazumijeva...da se zna što je energija i onda se zna i sve ostalo...A nije to nevažno pitanje na ovoj temi - jer ako se kani išta činiti čovjek bi za početak trebao za to imati dovoljno energije...

I naravno da je moguće da nisam u pravu, ali zgodno je razbucavati ono što do sada imam kao "promišljanja"...a forum i služi za to, zar ne?

Alf

Ha, ha ne "mislim", znam da bi takav konobar bio zadovoljan takvim životom, poznajem upravo takvog konobara i baš zato mi je drag!

Jer je izašao iz stereotipa i dok poslužuje ljude odradi solidniju psihološku seansu od većine onih s ordinacijom. Ali znaš, njemu ništa ne znači da ima ordinaciju, on voli biti konobar. Voli biti s ljudima i slušati ljude. Da li shvaćaš o čemu je riječ? Nisam pisala napamet !

Gle, svaki bi se čovjek, "trebao" smaoodgajati na način da radi ono što voli! Ovo "trebao" znači da je to opcija činjenja nečega za sebe. I najčešće kada radiš ono što voliš radiš to izvrsno...

Naravno, pitanje je u tvojoj rečenici i tko ocjenjuje izvrsnost! I koliko to ocijenjenome znači. Te da li je to zaista izvrsno...

Recimo da onog konobara tokom njegova radnog dana, sluša dok razgovara s gostima i psiholog koji pije kavu za jednim od stolova, vjerojatno ga ne bi ni zamjetio, niti čuo!
Sada ćeš se pitati zašto, pa zato što taj psiholog nije izvrstan psiholog i ne zna prepoznati što dobar psiholog jeste, niti slušati! A interesantno, recimo i da je moguće bio najbolji student u klasi, ocijenjen kao izvrstan. Dakle, pitanje je što je mjerilo izvrsnosti?

Alf

Nema kolektivnog buđenja, ima samo pojedinačno, svakome od nas je točno navijena budilica da zazvoni u određenom trenutku. To je datost ponaosob svakome i tu nema dileme, možemo mi druge cimati do besvjesti ali ako im nije vrijeme buđenja došlo uzalud vam trud svirači.
U igri života kuća uvijek dobiva.

Da alf, može se biti bez ličnosti. To izgleda neverovatno zbog manjka energije. Ličnost sve što čini je da ona uzima maske i opsesivno ih drži kao svoje pravo lice. U interakcijama se može prepoznati ta dramaturgija.

Kažem jedinka jer ne mogu naći bolju reč koja opisuje čoveka koji je svestan maske koju koristi. Maske crpu energiju da bi onog ko ih koristi zaštitile od žaljenja. To što tvrdim je činjenica. Može da se kaže da je nepojmljiva činjenica ovog trenutka, ali trenutak će se promeniti.

Čovek tokom spavanja obnavlja energiju...i čim se probudi on je raspodeli na “brigu“ o sebi. Vođenje brige o sebi je veliki energetski potrošač. Dalje, voditi brigu kako će nas drugi doživeti, crpi još energije.

Kada bi prekinuli naš kontinuitet svakodnevice automatski bi videli žaljenje. Naš kontinuitet je zasnovan na rutinama. Čak i reći “dobar dan“ je rutina koja troši energiju jer se takvo ponašanje od nas zahteva i “očekuje“.

Obzirom da barataš tvrdnjama i činjenicama, ne mogu ti nikako drugačije odgovoriti nego: tako je robotix....

Alf

covjek se itekako moze duhovno uzdici u ovom drustvu. isus je isto zivio u nekom zatrovanom drustvu, pa se ipak uzdigao iznad svega. to ne znaci da sjedis na dvije stolice.

kompromisi su neophodni, ali isto tako i svijest.

sto se ogranicenja tice. pa mi smo totalno ograniceni. ograniceni smo i izvana i iznutra. ogranicava nas klima, ogranicava nas drzava svojim zakonima, ogranicava nas familija, ogranicava nas posao, unutra nas ogranicava nas intelekt, ograniceni smo emocijama, duhovnoscu´, itd. mi si mozemo umisljati da kako ALF kaze:


"I ne imanje ograničenja ne znači da ću ja sutra moći napraviti 50 sklekova, 70 trbušnjaka, trčkarati po gredi ili spustiti se s Sljemena stazom kojom skija Janica, jer neću, jer ne mogu, ali i ne želim. Zašto bih sebe mučila? "

draga alf, da nisi ogranicena ti bi sve ovo napravila, cisto da nam pokazes da nemas ogranicenja, a ne bi se krila iza samomucenja.

alf, nije mi namjera da te napadam, no to mi se ucinilo nelogicnim.