Bogy, zahvaljujem na priloženim linkovima.
O hrani bi se moglo mnogo diskutirati, a nisam baš voljan da ne bih nametao jedine ispravne stavove.
Tek bih primijetio da se zapaze oni koji su spontano ili prisilno došli do nečega.
Izrazito sam, nekada davno, imao pogrešan jelovnik, ali vremenom sam sasvim slučajno došao do nekih spoznaja - danas je to sasvim druga prehrana - moglo bi se još mnogo toga promijeniti, vjerovatno će vremenom nešto još doći na svoje, ali trenutno mi ovako potpuno odgovara.
Doduše, ne bih sada da pretjerano ekspliciram, ali mislim da prehrambene navike idu neminovno u koherenciji sa tjelesnim čišćenjem tj. energetskim pročišćenjem, a ne zato što je neko tako napisao ili ne.
Također je hrana apsolutno i jedino pitanje samospoznaje, a ne izlječenja od kancera ili zdravstvenoga stanja, čime se mnogi bespotrebno opterete, pa naprave haos u svojoj duši...
Uglavnom, priloženu knjigu ću pogledati...

Bogy, ovo je poučno iskustvo za sve one koji misle da se bez mesa ne može živjeti, osobito djeca. Moja kćer ima 13 godina i bez problema sam prihvatila da ne jede meso, dapače drago mi je zbog toga. Za razliku od mog slučaja, ja kada sam prestala jesti meso moji roditelji, osobito mama, su bili očajni, samo kaj mi nisu grobno mjesto zakupili. Sad kad su se uvjerili da sam daleko zdravija otkad živim na vegeterijanskoj ishrani nekako su bez drame prihvatili još jednu vegeterijanku u obitelji. Jednom prilikom kad smo za praznike bili kod njih kuhala sam kćerki i sebi ručak, dok su oni roštiljali, probali su ipak i ono što sam skuhala i morali su priznati da je i hranjivo i zasitno. Ustvari, kod njih sam shvatila koliko je to pitanje stereotipa, bez ikakve stvarne logike. Kad se iz prve ruke uvjere da se zbog izostanka mesa u ishrani ne razbolijeva, umire, i gladuje tek onda postaju tolerantni prema vegeterijanstvu. Sad često priznaju da i nije to tako loše što ja jedem, te da je očito zdravo. Zapravo uzrok otpora vegeterijanstvu je needuciranost i ispranost mozgova. Ja nikad nikoga nisam napala zato jer jede meso, to je osobna stvar pojedinca i ne solim nikom pamet, jer sve to treba doći iznutra, a ne biti nametnuto. Ali su zato mene često ismijavali, držali mi bukvice i zgražali se. Naše društvo, pa tako i naši bližnji, teško prihvaća sve što prelazi zacrtane okvire.

Prije dva dana sam pročitao Bogyjev priloženi dio prevedene knjige i vrlo je simpatično napisana.
Interesiralo bi me pročitati i nastavak, pa ako stignem svakako ću to učiniti: mnoge istine su tamo navedene, međutim, neupućenima treba ukazati na neke greške, a koje se uostalom često ponavljaju internetski ili životno.
Nije Zinaida Baranova, nego Zinaida Babanova koja živi u jedno malom rus. gradu, a Baranovi žive u metropolama, npr. Moskvi.
Babanova nije bretarijanka, predmnijevam da je autor to učinio iz najboljih namjera, ali Babanova i ne zna šta je to biti bretarijanac, i ona je jedna od rijetkih autentičnih, a ima ih svakako još, ali 3.000 svakako ne.
Babanova oduvijek ne konzumira hranu i tečnost, medicinski je rus. fenomen, ali usprkos zahtjevima mnogih ne želi se podvrgnuti niti eksperimentima niti snimanju dokumentarca, a na početku je već odbila izjavu za novinska izdanja.
Vjeruje u Svevišnjeg, ponaša se kao obična osoba, nije fanatik, životni stil nejedenja joj ne koristi kao supstitucija da bi se predstavljala boljom od drugih jedača s kojima složno živi, pleše sa drugim prijateljima koje ima čitav život, obavlja svakodnevne poljoprivredne poslove i ne misli da ima bilo šta posebno prenijeti svijetu, a daleko od toga da je guru ili iscjelitelj.
Ove stvari, da ako ne jedeš neku vrstu hrane od rođenja onda je to nešto posebno, također ne bih podveo u nešto osobito: neko ne jede juhu, neko meso, neko nešto treće...
Naravno da je to pozitivno, ali ne treba sebe smatrati nekim čudom: naposljetku, ako si ti siguran u nešto okolina neće reagirati neprihvatanjem.
Prije nekih dana, mjesto dešavanja kasa tržnoga centra, plaćam račun i gledam moje kupljenje proizvode i one gospodina pored koji tek treba platiti - hrana koju sam nekada konzumirao, a onda shvatim da za njom nemam potrebe te pogledam moju kupljenu hranu, radikalno drugačiju, i dođem do zaključka da je jedina razlika između mene i gospodina u tome što sam posljednjih godina toliko vremenski prešao kilometara, pješačeći ili trčeći, nego što bi on proveo tih godina u padmasani.
Ako ti je tijelo pročišćeno i pripremljeno hrana je kolateralna šteta, najblaže rečeno.
Slijedeća stvar je Jasmuheen, a spominjem je jer se također ona navodi u knjizi: prijespomenuta nije nejedačica - dapače, kada su je njem. advokati podvrgli optužbama zbog smrti nekoliko njenih sljedbenika, bila je prisiljena da prizna da ipak, zbog sjećanja na ukus, pojede čokoladu i keks i popije čaj, kao i da ponekad pojede sir i još neke namirnice: istina u minimalnim količinama, ali ipak nešto jede u periodu od nekoliko danâ pauze.
Onda su je upitali da zašto to nije dozvoljavala i njenim učenicima, a ona se pozvala, što je ispalo vrlo licemjerno, na pravilnik u svojim knjigama da svako snosi odgovornost za sebe.
Jedan drugi pravi majstor, spreman da preuzme odgovornost, čiji izgled 55-godišnjaka, a zapravo izgleda kao 35-godišnjak, zaista svjedoči o njegovoj pravilnoj prehrani te posljedičnoj regeneraciji tijela, a zove se Vadim Zeland (ne stvaram od njega kult, no ga uzimam kao trenutno dobar egzemplar), na početku karijere je uporno odbijao da ga se svrsta u neku ladicu, bilo prehrambenu, bilo da je guru.
Spomenuti jede čokoladu i kaže da je vrlo zdrava: ono što nije naveo, ili vjerovatno to zna a slučajno nije spomenuo, jeste da kakaovac domoroci odvajkada prerađuju u ono što jedemo kao čokoladu - naravno razlika je beskonačna između tzv. šećerne table i one koja sadrži 70 % kakaoa.
Naime, kada se kvalitetno preradi kakao ili kakaovac u čokoladu stvori se jedna vrsta šećera koja je isključivo potrebna radu mozga.
Izuzetno rijetko čokoladu kupim, ali uvijek kupim onu većega kvaliteta.
Jedan od najstarijih simbola kamenih mramorova je izuzetno uspravni čovjek, ni žena ni muškarac već univerzalno ljudsko biće, uzdignute ruke: nije to samo pozdrav Suncu nego i prirodi i okolini i svakom drugom ljudskom biću, kao ravnopravnima u ljubavi i jedinstvu jer je šaka širom otvorena - pojavljuje se u Perziji tj. današnjem Iranu, a kasnije su ga bogumili i patareni preuzeli.
Noge su izuzetno uspravne, kao i kičma.
Sve se pokvarilo kada smo prešli u prve sjedilačke zajednice i stvorili hijerarhiju među ljudima, privrednu i duhovnu: odatle i dolazi padmasana, položaj koji sputava kičmu i degradira donje, a onda posljedično i gornje, ekstremitete: u Indiji su mnogi, želeći biti mudri i podići kundalini, tako ostajali na kraju potpuno ili djelimično paralizirani.
Uspravan položaj također razvija i mozak, a onaj sjedeći ga paralizira.
O razvoju kičme da ne govorimo.
Kako smo se prestali nomadsko-stočarski kretati tako smo prešli sa kozijega mlijeka i sira na kravlje mlijeko te kajmak.
Šamani su se mnogo kretali u potrazi za plemenskim posebnim ili običnijim biljem i sjemenjem moći.
Bili su podvrgnuti i postu i samodisciplini, a onaj kome su željeli prenijeti znanje bio je jedan od mnogih ili ni jedan, pa se loza zatvarala.
Kakvu su sjajnu fiziologiju imali najbolje govori da im je često jedan od glavnih i pretežnih obroka bila quinoa: svako ko misli da se posebno pročistio neka pokuša objedovati triput ili pet puta dnevno, kao da se normalno hrani, ovu jednu od najstarijih i najzdravijih svj. žitarica, ali neka je ne prerađuje nego jede isključivo sirovu kao sjemenke.
Svako dobro...

Dugo sam vegetarijanac- ne jedem meso ( tu podrazumevam i ribu, jer kada to nekome kazem-obavezno dobijem potpitanje-" a ribu"?- kao da je riba ubrana sa drveta ).
Ne iz zdravstvenih i dijetalnih- vec iz humanih razloga. I nemam problem kada prodjem pored rostilja ili mesare- valjda je to posledica tog mog razloga.

Na temu da li je riba meso bih priložio ovo Ivanovo razmišljanje preuzeto s portala "Transformacija Svijesti" zato što, iako podržava, ipak nadilazi samu temu vegetarijanstva:

Lažno vegetarijanstvo

Ponukan spoznajom da smo u fazi velikog uzdizanja kao čovječanstvo, na pragu jedne velike evolucije a i spoznajom gdje se sve nalaze kočnice koje nas koče da doživimo ovu predivnu evoluciju, odlučio sam napisati ovaj tekst. Tek na kraju teksta ćete moći vidjeti zbog čega sam uopće odlučio napisati ovaj tekst. Koji je njegov pravi smisao i poanta.

Ova priča je počela kada sam ušao u vegetarijanske vode. Kako sam postao vegetarijanac, sve više i više sam i upoznavao takve ljude, barem sam tako mislio. No tokom vremena počeo sam otkrivati zanimljive stvari o takvim ljudima. Bilo je onih koji su bili vegetarijanci samo na neko određeno kratko vrijeme, iz koje kakvih osobnih (npr. dokazivanja sebi nekih stvari) ili društvenih potreba (da budu u trendu ili malko drugačiji u društvu). Znao sam da takvi koji samo pokušavaju biti netko i nešto a zapravo ne misle tako, da se kad tad pojavi njihovo pravo lice što je i bilo tako. No, tokom vremena, počeo sam uviđati i spoznavati još neke zanimljive stvari. Vegetarijanaca u mom društvu je bilo sve više i više pa tako su na vidjelo počele izlaziti neke zanimljive stvari koje su zakopane u ljudskom umu. Bilo je nekih ljudi koji su bez grižnje savjesti tvrdili da su vegetarijanci a recimo jeli su ribu ili su pak jeli, kako oni to vole nazivati „morski plodovi“. Čak sam i ja osobno u ranim fazama bio kao vegetarijanac a jeo sam ribu. No, za razliku od drugih kao vegetarijanaca, sam sebe sam pitao zašto to radim? Zašto sam takav prema sebi, što me to tjera da lažem sam sebi? Znao sam da se trebam odlučiti-ili ću biti vegetarijanac i ne jesti životinje ili ih jesti. Za mene nije bilo nikakve dileme da i životinje koje žive u drugačijem okolišu (vodi) isto zaslužuju pažnju i nisu ništa drugačije od onih koje lete, gmižu ili hodaju. Malo sam se zamislio nad ljudskom psihom i tražio sam pitanja zašto je um takav, zašto voli biti u iluziji. Odgovore sam ubrzo prestao tražiti jer sam iz dana u dan osjećao predivnu životnu radost i potreba da jedem bilo kakve životinje je jednostavno nestala. Pa time su i nestala moja pitanja. Ali tokom vremena ona su se vratila. Pitanja o prirodi i funkcioniranju ljudskog uma su se vratila kako sam sve više upoznavao vegetarijance. Ispostavilo se je da je većina njih zapravo vegetarijanci koji jedu životinje!!! Ali njih je bio popriličan broj kako sam bolje upoznavao te ljude. Pa sam čak jednog dana našao sam sebe kako sam ostao zapanjen i zatečen, što mi se rijetko događa. Počeo sam se pitati, da li ja uopće poznam ijednu osobu koja je vegetarijanac! I to doista onaj koji ne jede životinje. Jednostavno sam zastao, i malo se zapitao. Čak sam posumnjao da li uopće znam definiciju vegetarijanstva ili ju nisam dobro razumio! Morao sam neke stvari ponoviti.

Riječ vegetarijanac navodno potječe od latinske riječi vegetus, što znači zdrav, svjež i pun života. Prema nekima potječe iz sanskrtskog jezika i znači loš lovac. Pošto je sanskrtski jezik ipak puno drevniji, skloniji sam se prikloniti ovoj drugoj verziji. No to je manje bitno od kuda potječe riječ. Čak sam morao pogledati u rječnik stranih riječi da budem siguran u tu definiciju. Da, nisam pogriješio, pod vegetarijancem se je podrazumijevala osoba koja jede isključivo biljnu hranu. Shvatio sam da nisam pogriješio, biti vegetarijanac je označavalo osobu koja ne jede životinje.

Bilo je čak i nekim vrlo zanimljivih situacija kada sam imao prijateljicu koja je bila na pragu da završi prehrambeni fakultet, bila je vegetarijanka koje je jelu ribu i tvrdila je da riba ne spada u životinje. Mislio sam da se šali, a tokom vremena, ispostavilo se je da je bilo poprilično ozbiljna po tom pitanju. Čak su joj i neki prijatelji govorili da je u pravu. Pa i onda kad sam joj spomenuo da je riba životinja, znala se je naljutiti na mene. Pitao sam se zašto. Sve ovo me je nagnalo da bolje razmislim zašto je ljudski um sklon tako otvorenom laganju i samozavaravanju. Tokom vremena došao sam do nekih zaključaka zašto su se u nekim umovima ukorijenila ovakva vjerovanja i zablude i koji su faktori najviše utjecali:

1. Jedan od najvećih faktora je svakako kolektivna hipnoza. Mogli bi smo ju još nazvati i nevidljiva indoktrinacija, manipulacija ili jedan od oblika subliminalnih poruka. Dobar dio nas je skupljao sličice za album životinjsko carstvo i mnogi su preko te igre naučili mnogo o životinjama. Mogli smo naučiti i da ribe spadaju u životinje. No ipak, nekako, odnekud, u našim umovima netko je bio usadio kao sjeme, uvjerenje da riba ipak i nije baš neko meso. Riblje meso je ipak bilo nešto što nije spadalo u tu kategoriju. I velika većina ljudi je bila takvog uvjerenja. Što je tako moćno moglo u naše umove usaditi takvo smiješno uvjerenje. Ispalo je da je to bilo zbog vjere. Od malena su nas odgajali (većinu nas) da u vrijeme posta, da se ne jede meso ali se jede riba!!! I tako od malena. Shvatio sam da ako se indoktrinacija primjenjuje od malena, može imati snažan učinak na kasnije mišljenje i stav u životu!!! Najbolja manipulacija je ona kada smo uvjereni da je neki stav zapravo naš, a nismo svjesni da nam je on utisnut, da smo pod kolektivnom hipnozom kao zombi. Najbolja manipulacija je ona kad smatramo da je nešto naše a zapravo je tuđe-kao što je uvjerenje, misao, način života. Naravno, od malena smo odgajani i indoktrinirani na način kako je to htjela naša bliža (obitelj) ili daljnja (susjedi, prijatelji…) okolina. Ali tek kad spoznate subliminalne poruke, one prestanu djelovati na vas. I pošto takva manipulacija traje od malih nogu, godinama i godinama, jednostavno je prestanemo biti svjesni kao i njezine opasnosti. A podsvijest je kao spužva koja samo upija informacije. A takve subliminalne poruke mogu imati teške posljedice da sebe uvjeravamo u najveću iluziju od svih, a nju možete pročitati na kraju teksta u zadnjoj rečenici. Većina ljudi koju su vegetarijanci a jedu ribu, je odbacila crkvene i vjerske dogme, ali ni sami nisu svjesni koliki su utjecaj imale na njihovo ponašanje. Kao marioneta koja nije svjesna konopca koji ju vuče.

2. Strah od istine. Najveći ljudski strah je definitivno strah od istine. To sam primijetio kod ljudi koji su za sebe tvrdili da su vegetarijanci, jeli su životinje a kad sam im spomenuo da životinje koje žive u drugačijem okolišu (vodi) ipak životinje, bili su ljuti na mene. Shvaćanje zašto su ljuti na mene, zahtijevalo je dublje istraživanje ljudske psihe. Shvatio sam da na taj način (bilo ljutnjom, agresijom ili sličnom reakcijom), reagiraju samo ljudi koji nemaju čistu savjest!!! Dakle, oni su sebe nazivali vegetarijancima, jeli su životinje ali, duboko u sebi, znali su da je to laž. A istinom se ukazuje na njihovu laž. Čovjek koji ima mirnu savjest, nikada neće agresivno reagirati na istinu, na koju mu netko ukaže! Uglavnom, u ovom slučaju ljudski um u podsvijesti zna da laže sam sebi, zna da je riba i (druge životinje koje žive u vodi) meso, ali se boje pogledati istini u oči jer bi morao priznati da je izmanipuliran! Morao bi priznati da je tolike godine vjerovao u nešto, a sad ispada da su to laži. Um je godinama gradio temelje vjerovanja o životu i sad bi se oni mogli urušiti. Um bi morao priznati da to nije njegovao misao nego mu je ona nametnuta, a on to ne voli!

Um se boji rušenja temelja koje je gradio cijeli život. Ti temelji čine njegov identitet. Rušenjem tih temelja i sam um propada!

3. Potreba da čovjek nešto učini ali bez truda. Čovjek ima potrebu da nešto učini, stvori. Samo problem je u tome da često puta zna biti lijen pa stvari napravi samo do pola. Tako i u ovom slučaju. Čovjek se uvjerava da kao nešto čini za dobrobit životinja i svijet a u biti ne čini ništa. I tako je on sretan. Naravno, ta sreća je samo iluzija. To je vidljivo pogotovo ako ga upozorite na istinu, (time ga vratite u stvarnost i maknete iz iluzije) a on burno (više manje) reagira. Tu u pitanje dolazi ta (ne)čista savjest. Pod ovu točku možemo smjestiti i sklonost uma samozavaravanju. A um vara sam sebe iz mnogo razloga, a jedna od tih je upravo lijenost i strah od istine.

4. Sklonost eufemizmu. Psiholozi su odavno utvrdili da je čovjek sklon eufemizmu. Eufemizam je uljepšavanje riječi ili istine. Pa tako samo prozvani vegetarijanci vole zvati životinje koje ne spadaju u ribe a žive u more, jednim predivnim nazivom a to je „morski plodovi“. Nikad nisam mogao razumjeti zašto se te predivne a ujedno i vrlo inteligentne životinje, kao što su hobotnice, sipe i druge životinje, nazivaju „plodovima“. Sve dok nisam shvatio tu potrebu ljudskog uma da si uljepša neke stvari da ga ne peče savjest. Ta riječ „plod“ je ekvivalent riječi u vojničkom izrazu „kolateralne žrtve“. Tako se uljepšava istina. Kad su „vegetarijanci“ uvjereni da na njihovom tanjuru nije neka životinja nego „morski plod“, onda ih ne peče savjest i onda u „miru“ mogu pojesti svoj ručak. Ovo je ujedno i primjer sklonosti uma samozavaravanju i obmanjivanju. Tu možemo smjestiti i bezbrojne skupine vegetarijanaca koji jedu meso ali se ipak nazivaju vegetarijancima.

Ukratko, ovdje su bila navedena samo četiri faktora, iako sam uvjeren da bi ih se mogli naći još.

Morski plod ili životinja?

I tako sam počeo razumijevati zašto se neke životinje koje samo žive u drugačijem okolišu (vodi) ne smatraju pravim životinjama, zašto njihovo meso nije „pravo meso“ i zašto ih „vegetarijanci“ jedu.

U konačnici, stvaranje laži u nama samima, stvaramo i lažni svijet oko nas jer je on samo naš odraz. Da bi smo to razumjeli zašto to radimo, u neku ruku zahtjeva poznavanje ljudske psihe, načine manipulacijom njome, podložnost uma manipulaciji, njegove potrebe, društvene pojave (sociologiju) i slično. No, u biti ništa od toga ne trebate znati. Ali apsolutno ništa. Ono što trebate je jednostavno da budete ono što jeste, bez pretvaranja bez ikakve glume. Prestanite glumite, skinite maske. Ono što još trebate napraviti su dvije stvari:1. Oprostiti samome sebi i 2. Prihvatiti samog sebe kakav god da jeste.

Dakle, konačno da otkrijem zašto sam napisao ovaj tekst. On je napisan samo iz razloga da dam neki primjer kako čovjek laže sam sebi a time i stvara svoje okove! Ovaj tekst je napisan samo da dobijem priliku napisati rečenicu koja je na kraju teksta. Ovaj tekst možete gledati doslovno ili kao metaforu. Tako i ovu fotografiju sipe. Ona može predstavljati predivnu istinu koja je zatrpana vašim lažima. Čovjek se je na velikoj povijesnoj prekretnici, u jednom velikom trenutku i na posebnom mjestu u cijelom kozmosu. A sami birate da li želite doživjeti evoluciju, a samo vi sami sebe možete zakočiti. Ovaj tekst možete uzeti i kao primjer za neki drugi slučaj u životu (kojih ima na pretek). Na pamet mi je pao baš ovaj primjer, iako mi nije bila namjera pisati o vegetarijanstvu. Možete vi lagati cijelom svijetu da ste netko i nešta (kao na primjer ako ste lažni vegetarijanac), ali u biti vi ne lažete drugima, svojoj okolini, prijateljima, vi lažete sami sebi i nikome više!!! Za kidanje svojih okova možete primijeniti broj 1 i 2.

Primijenite mehanizam pod broj 1. Oprostite samome sebi za sve svoje laži i prestanite lagati samome sebi! Lažima si stvarate zidove oko svojeg uma i ono najgore-oko svojeg srca!!!

Prestanite se odricati!!! Odricanje znači odbacivanje onog što volimo. Ako ćete početi raditi nešto sa srcem i radošću, to će biti suprotno od odricanja. Što god da to bilo. Dakle, primijenite alat pod brojem 2. Prihvatite sami sebe onakvim kakvi jeste!

Samo se zapitajte zašto si to radite to što si radite! Probudite u sebi pravu ljudsku prirodu. Najgori sudac koji vas može snaći je onaj u vama. Ne dozvolite da kujete sami sebi okove. Uzdizanje prema novom svijetu je sad i u vama!!! Nemojte se bojati odbaciti lažne maske koje ste navukli, svoje lažno ja. Ono što morate imati u glavi su samo logična pitanja i dobit ćete logične odgovore. Da opet uzmem ovaj primjer. Ako ćete glumiti ljubav prema životinjama, govoriti da ste vegetarijanac a ujedno ih i jesti, što mislite kako će na vas gledati vaši prijatelji? Da li će vas poštivati i cijeniti? Logična pitanja i logični odgovori!!! Nitko vas neće kazniti niti odbaciti za ono što jeste. Upravo suprotno, ljudi i svijet će vas početi voljeti jer ne glumite, jer ste to pravi VI!!! I obratno, naučit ćete voljeti ovaj svijet jer ćete ga sami stvoriti na svoju sliku i priliku. Vi ćete znati uzvratiti tu ljubav jer ljubav se ne može glumiti cijelo vrijeme. Glumac ne može vječno glumiti ljubav.

Jedna od najvažnijih stvari u životu je da budeš ono što jesi!!!

Najveća iluzija od svih je kad lažemo sami sebi

Ivan Žganec

Originalni tekst preuzet s ove lokacije:
http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/lazno-vegetarijanstvo


Već sama ovisnost o hrani nas čini zarobljenima u ovom "stanju sna" ("dreamstate").
Svejedno, podržavam svačiji napor na bilo kojem planu da osvijesti svoje postojanje. Jer kakva može biti budućnost ovoga svijeta kojim teku rijeke krvi iz klaonica? To nas se ne tiče? Pa ne bi klaonice postojale da "mesa gladni zarobljenici" ne zveckaju tanjurima...
Faze na putu oslobađanja, a kao dijela toga i oslobađanja robovanju ovisnosti o hrani, su najčešće (ne nužno baš tim redom): izbacivanje svinjetine, zatim crvenog mesa, pa peradi, ribe (morskih plodova ), mliječnih proizvoda, kuhane hrane, ... pa kad stignemo do prane možemo ustanoviti da nas veže jedan lanac manje.
To nas možda djelomično oslobađa "noćne more" ali ne i "stanja sna".
San prestaje samo buđenjem Sanjača. A taj Sanjač nismo mi, mi smo samo likovi u tom snu kroz koje Sanjač sanja.
I htjeli bi smo da nas se pusti da u tom snu provedemo makar još samo 5 minuta...

Bogy,
fenomenalan post... objasnjenje "plodova mora" je odlican primer kako covek voli da veruje cak i u tako ociglednu laz. Sta jos reci o inteligenciji jednog "ploda mora"- sipe?
Pa ja sam posmatrala koliko je inteligentna i malecka akvarijumska ribica... imala sam jednu bolesnu-takvu rodjenu u mom akvarijumu... ona je znala da se nekako dovuce do jednog kamena kada vidi da ubacujem mrezicu u vodu, i da tu ceka da je mrezicom podignem do povrsine i pustim... a ona bi mahala perajima i polako se spustala na dno- uzivajuci u plivanju.