Plan vs namjera...
Dokaz o tome da je ciklus u kome vrijeme počinje da se skuplja (ja bih rekla da se uvija u samoga sebe jer je "spiralno" po prirodi, da tako grubo opišem) jest u tome što smo počeli da zaboravljamo masu stvari iz prošlosti i što naš mozak već odavno ne funkcioniše onako kako je činio do prije 20.-tak godina. Jer, ovaj početak ciklusa je krenuo ne sa 21. 12. 2012, već par desetaka godina ranije. Jeste li primjetili da postoje čitavi fragmenti vaše prošlosti na koju ste potpuno zaboravili? Ili, kad pogledate šta ste radili prije 10 godina, jednostavno ne možete uopće da se sjetite kako ste to uradili, napisali, kreirali, ili šta god da ste već radili? Potom, mozak sve više funkcionira u tom Sada fragmentu vremena, ali da se ne zavaravamo, još smo daleko od toga da smo savladali linearno vrijeme (prošlost, sadašnjost, budućnost) i sretno uletjeli u Jednotu. To su samo iskustveni odbljesci onog kako ćemo percipirati svijet oko nas kad budemo u vremenu-bez-vremena. I što je još važnije, ovdje je manje bitna priča o percepciji odnosno kako će posmatrač posmatrati pojavu vremena i svega ostalog oko sebe, već je bitnije ŠTA će i TKO taj posmatrač biti. Mislim da je cijela priča o vremenu i njegovom sažimanju ustvari priča o mijenjanju nas kao kompletnih bića, i nadrastanju ovog nivoa Svijesti koji trenutačno imamo. Kad se mi iznutra počnemo radikalno mijenjati (a već smo kao čovječanstvo krenuli odavno u tom smijeru) tj., kad se sama suština i priroda našeg bića pomjeri više u pravcu energetskog bića, a manje fizičkog, tada će nestajanje linearnog vremena biti sve češća pojava, a naš boravak u Vječnom Sada također sve češći.
Pošto je Posmatrač upitao Sportistu odakle dobija svoje uvide, za sebe mogu reći da o ovom nisam počela razmišljati,odnosno nisam to uopće počela primjećivati (kako je to dobro elaborirala Alf) dok mi se nisu počele događati konkretne stvari koje su me natjerale da dublje pogledam u ono što mi se dešava i u sebe naravno,i steknem uvid i time objašnjenje kakvo- takvo o ovim pojavama. Ovo konstantno "zaboravljanje" čak i bliske prošlosti, kompletno nestajanje pojedinih fajlova u mom mozgu (a ne radi se ni o kakvom fiziološkom niti nervnom poremećaju

) ima veze sa prirodom odnosno suštinom tih fajlova, jer njihova frekvencija i vibracija više nisu u skladu sa ovom novom vibracijom kojom smo zapljuskivani posljednjih godina iz gornjih područja. I kako sve više postajemo bića energije, svijesti a sve manje fizička, to nam se sve uvrnutije stvari dešavaju.
Nadalje, primjetila sam upravo ovu pojavu o kojoj ste diskutirali kad je u pitanju namjera i planiranje. Kao prvo, mala digresija: Namjera se jedino i realizira iz trenutka vječnog sada. Jedino kad postignemo da smo u sada cijelim svojim bićem i postavimo namjeru, te je iskustveno proživljavamo u tom trenutku u njenom punom opsegu, onda se ona trenutačno ostvaruje.
Međutim, željela sam nešto drugo reći: kad god sam zadnjih godina pokušavala napraviti plan za ovo i ono, pa kratkoročni, pa dugoročni, pa plan za samo jedan dan - sve je otišlo u vraga. Primjetila sam da naš život pogotovu svakodnevni sve više izmiče ranijem sistemu "planiranja". Ova nova vibracija koja utječe na sve nas izuzetno snažno, više jednostavno - ne dozvoljava planiranje. Koliko to ima veze sa ovom našom pričom o vremenu i njegovom sažimanju, to ne bih komentirala, ali planiranje je da tako kažem dio starog 3-dimenzionalnog sistema. A kako svi napredujemo ka 4D i 5D, to se i kompletan naš život mijenja, i to naročito u onom dijelu koji se tiče energije i kvantne fizike. Naime, namjera i njeno ostvarenje je više "područje" 5D postojanja, a plan - 3D postojanja, ako mogu tako grubo i rogobatno da to podijelim. I stoga, namjera je sve više "in" a planiranje postaje zastarjelo.
Prepuštanje životnom ritmu i toku Univerzalnog postojanja i neplaniranje, već POSTAJANJE onog što postavljamo namjerom jest čini mi se jedini ispravan način našeg obitavanja u ovom svijetu. I ovdje bih završila, jer ovaj post postaje predugačak, iako nisam sve baš detaljno elaborirala.