Rajko je napisao/la:
Šta da ti kažem? Ista situacija je i kod mene. Par sekundi samosečanja i samoposmatranja i odjednom se pažnja sama ugasi i na njeno nesto se pojave razne misli i osečanja. I posle nekog vremena se setim da sam se zaboravio.
mislim da mnogi griješe pokušavajući da izjednače sjećanje sebe sa samoposmatranjem.
samoposmatranje je aktivni dio koji se praktikuje kako bi radom doveo svoje niže centre u balans i povezao se sa višim centrima.
sjećanje sebe je rijetko stanje više svijesti u kojem je čovjek već potpuno jedinstven i na taj način povezan sa kreacijom.
ono što povezuje to dvoje je činjenica da samo kroz samoposmatranje kao vid psihotransformacijske vježbe možeš da se povežeš sa višim centrima koji treba da kristalizuju naša mnogobrojna "ja" u jedno jedinstveno "ja".
kada stekneš jedno jedinstveno "ja" tada je sjećanje sebe moguće u svakom trenutku.
dakle, samoposmatranje je vježba koja uvodi u stanje sjećanja sebe ili samosvjesti.
da bi došao u to stanje više svijesti, moraš da neutrališeš negativna stanja na emotivnom centru koja nastaju vanjskim utiscima. zbog toga se u samoposmatranju mora izvršiti podjela pažnje na utisak koji ulazi s vana i negativno stanje koji taj utisak proizvodi u nama.
ono što izaziva najčešće probleme kod samoposmatranja je kada naše misli kreiraju negativna emocionalna stanja u našoj psihi.
moramo shvatiti da su misli nastale iz mreže asocijacija na koju je ranije pao neki spoljašnji utisak. dakle dio pažnje koja treba da je okrenuta na spoljni, ulazni utisak, se premjesti na misaoni tok, odnosno na asocijaciju koja je tu misao kreirala, dok je drugi dio usmjeren na centar na koji se ta misao pokušava zalijepiti.
ako je pažnja poremećena, to znači da je utisak pao na mehanički centar i da gubiš sadašnji trenutak i tada misli (koje dolaze iz prošlosti - memorije) nesmetano obavljaju svoju mehaničku radnju na koju smo već navikli. to je znak da samoposmatranje nije realizovano i potrebno je krenuti ponovo.
ja sam u početku dosta vremena proveo posmatrajući samo vanjske događaje, s tim što je to posmatranje bilo holističko i na taj način sam dovodio pažnju u sadašnji trenutak. kasnije, kada sam trebao pažnju da podjelim, nije mi bilo teško da ostanem u sadašnjem trenutku uprkos podjeli pažnje. možda je to rješenje za one koji gube pažnju.