Pa i ja sam psihopata, mnogo se patim od psihe i u čudu se gledam.
Citat:
OGROMNA VRATA
Postoji neko tko mi prilazi, nepoznat, i čeka nas da joj se pridružimo. Ona se zove Carol Tiggs- i ona je moja druga polovina. Bila je s nama a onda je nestala. Njeno iščeznuće je trajalo deset godina. Neshvatljivo je gdje je otišla. To se ne može racionalno objasniti. Stoga, molim vas, suzdržite se od rasuđivanja! Imat ćemo naljepnicu: "ZDRAV RAZUM UBIJA".
Carol Tiggs je otišla. Nije živjela u planinama Novog Meksika, uvjeravam vas. Jednog dana sam držao predavanje u knjižari "Feniks" i ona se materijalizirala. Moje srce je skakalo - fomp, fomp, fomp. Nastavio sam govoriti. Govorio sam dva sata, a da nisam znao što pričam. Izveo sam je van i upitao gdje je bila deset godina. Postala je šutljiva i počela se znojiti. Imala je samo neodređena sjećanja. Pravila je šale.
Ponovno pojavljivanje Carol Tiggs je otvorilo ogromna vrata energije kroz koja mi izlazimo i ulazimo. Tu je ogroman ulaz pomoću kojega vas mogu zakvačiti za namjeru čarobnjaštva. Njen povratak nam je dao novi prsten moći; donijela nam je sa sobom ogromnu količinu energije koja nam omogućava da izađemo u javnost. Zbog toga smo trenutno pristupačni.
Netko je bio predstavljen Carol Tiggs na predavanju. Rekao je: "Ali vi izgledate tako normalno." Carol Tiggs je rekla: "Što ste očekivali? Munje iz mojih sisa?"
KURVE PERCEPCIJE
Tko je Carlos Castaneda i kako on živi?
Već je 1994: Zašto on jednostavno već s time ne završi? Kažite nam koliko ima godina i neka ga Avedon fotografira. Zar mu nitko nije rekao da je privatnost mrtva? Da otkrivanje detalja više ne umanjuje nečiji značaj? U zamjenu za našu totalnu pažnju, on će nas usmjeriti. Postoje stvari koje bi ljudi voljeli znati, uobičajene, osobne stvari. Na primjer, gdje on živi? Što misli o Sinatrinim duetima? Što je uradio s ogromnim profitima od svojih knjiga? Da li vozi turbo Bentli kao svi veliki gurui? Da li je to zaista bio on s Michael Jordanom i Edmund White kod Barney-ja?
Već godinama ga pokušavaju 'razotkriti'.
Čak su rekonstruirali njegovo lice po sjećanju starih prijatelja i sumnjivih poznanika; apsurdni rezultat liči na policijsku grafiku dobroćudnog Olmeka iz časopisa " Reader's Digest ". U 70-tim se pojavila slika u Time magazinu (bile su vidljive samo oči) - kada je časopis saznao da je model falsifikat, nikad mu nisu oprostili.
Otprilike u vrijeme kada je Paul McCartney proglašen mrtvim, pojavila se glasina. Carlos Castaneda je Margaret Mead.
Njegov agent i odvjetnici su non-stop ograda od navale dopisnika i luđaka, spiritualnih letača na zmajevima, "New Age" pristalica i tragatelja, umjetnika koji žele obraditi njegov rad-poznatih i nepoznatih, sa ili bez dozvole - i mnoštva lažnih seminara Castanedinih imitatora. Poslije trideset godina, još ne postoji potjernica za njegovom glavom. Njega ne interesiraju gurui ni guruizam; neće biti turbo Bentley-a, rančeva i sljedbenika s turbanima na glavama, gostovanja u "Pariz Vogue". Neće biti Castaneda Instituta, ni Centra za napredne čarobnjačke studije, ni Akademije sanjanja, komercijalnih reklama, ni gljiva, ni tantričkog seksa. Neće biti biografija ni skandala. Kada ga pozovu na predavanje, Castaneda ne uzima honorar i sam plaća put. Ulaznica je obično nekoliko dolara, da pokrije zakupninu dvorane. Jedino što se traži od prisutnih je njihova totalna pažnja.
"Sloboda je besplatna ", kaže on. "Ne može se kupiti ili razumjeti. U mojim knjigama sam pokušao predstaviti jednu mogućnost - da svijest može biti medij za putovanje ili pokret. Nisam bio pretjerano uvjerljiv; oni misle da ja pišem romane. Da sam visok i lijep, stvari bi mogle biti drugačije - slušali bi Velikog Tatu. Ljudi kažu: 'Ti lažeš'. Zašto bih ja lagao? Lažete da biste dobili nešto, manipulirali. Ja ni od koga ne želim ništa - samo suglasnost. Željeli bismo doći do suglasnosti o postojanju svjetova pored ovog našeg. Ako postoji suglasnost da porastu krila, onda će biti i leta. Sa suglasnošću dolazi masa, s masom pokret."
Castaneda i njegovi suradnici su energetski radikali u nečemu što može biti jedina značajna revolucija našeg doba - ništa manje nego transformacija biološkog imperativa u evolucijski imperativ. Ako vladajući socijalni poredak nalaže produžetak vrste, neustrašivi poredak čarobnjaka (energetskih pirata) teži prema nečemu manje, hm, zemaljskom. Njihova zapanjujuća, epska namjera je napustiti zemlju na način na koji je to učinio don Juan dvadeset godina ranije: kao čista energija, netaknuta svijest. Čarobnjaci zovu taj skok "apstraktni let".
KRITIČNA MASA
Družio sam se s Castanedom i "vješticama" u razdoblju od jednog tjedna po restoranima, hotelskim sobama i shoping centrima. Oni su privlačni i vibrirajuće mladoliki. Žene se oblače nenametljivo, s nijansom ležernog. Ne biste ih zapazili u gomili, a to je poanta.
Prelistavao sam "Njujorker" ispred kafića " Regent Beverly Wilshire ". Oglas za "Drambuie" (vrsta škotskog viskija) bio je naročito odvratan: "neizbježno, ma koliko se borili, na jedan ili drugi način, jednog dana postajemo kao svoji roditelji. Umjesto da se odupirete toj spoznaji, pozivamo vas da proslavite taj ritual prolaznosti s ovim izuzetnim alkoholnim pićem..." Don Juan bi se smijao u grobu - ili izvan njega, što dovodi do poplave pitanja: gdje je on u stvari? Na onom istom mjestu odakle se vratila Carol Tiggs? Ako je tako, da li to znači da je i stari nagual sposoban za takav povratak. U "Unutarnjem ognju" Castaneda je pisao da su don Juan i njegova grupa nestali otprilike 1973. Tada je četrnaest navigatora otišlo u "drugu pozornost". Što je to zapravo "druga pozornost"? Sve to je izgledalo jasno kada sam čitao knjige. Pregledao sam svoje bilješke. Bilo je nažvrljano, "druga pozornost = povišena svijest" na margini stranice, ali to nije pomoglo. Nestrpljivo sam prelistavao "Moć tišine", "Orlov dar", "Putovanje u Ixtlan". Iako je tu bilo mnogo toga nejasnog, osnove su bile temeljno, koherentno opisane. Zašto ja ne mogu ništa od toga držati u glavi? Pao sam na osnovama čarobnjaštva.
Naručio sam kapućino i čekao. Misli su mi lutale. Razmišljao sam o Donner-Grau i japanskim majmunima. Kada sam pričao s njom preko telefona da bih dogovorio intervju, spomenula je majmuna Ima. Svaki student antropologije zna Ima, čuvenog brazilskog majmuna. Jednog dana Imo je spontano oprao slatki krumpir prije nego što ga je pojeo. Ubrzo posle toga su majmuni po cijelom otoku slijedili njegov primjer. Antropolozi to mogu zvati "kulturnim" ponašanjem, ali Donner-Grau kaže da je to savršen primjer kritične mase - majmunska suglasnost ili interobjektivnost.
Pojavio se Castaneda. Široko se osmjehnuo, stisnuo mi ruku i sjeo. Taman sam htio potegnuti temu o majmunima, kad on počne plakati. Čelo mu se naboralo, cijelo tijelo se treslo u tužbalici. Uskoro je dahtao kao riba na suhom. Gornja usna mu se trzala, vlažna i naelektrizirana. Njegova ruka se pružila prema meni, šaka ukočena i drhtava - otvorena prema meni kao ponoćni cvijet iz 'Male prodavaonice užasa', kao da traži milostinju. "Molim vas!" izlanuo se klimavo, koliko su mu to dozvolili zgrčeni mišići na licu. Nastavio je gnjaviti molećivo. "Molim vas, volite me!" Castaneda je ponovno jecao, kao slomljeni, gušeći hidrant, u totalnom antiklimaksu, pretvoren u bestidnu ridajuću masu. "To smo mi: majmuni s limenim posudama za milostinju. Tako rutinirani, tako slabi. Masturbatori. Mi smo uzvišeni, ali suludi majmun nema energiju da vidi - pa tako mozak zvijeri prevlada. Ne možemo zgrabiti naš prozor mogućnosti, naš 'kubični centimetar šanse'. Kako bismo mogli? Previše smo zauzeti držeći se za maminu ruku. Razmišljajući kako smo veličanstveni, osjećajni, jedinstveni. Nismo jedinstveni! Drugi su davno napisali scenarija naših života"; reče on, smješkajući se zloslutno. "Mi to znamo… al' ne marimo. Jebi ga, kažemo. Mi smo vrhunski cinici. Cono! Carajo! Tako mi živimo! U kanalizaciji s toplim govnima. Što su nam to učinili? To je Don Juan imao običaj reći. Često me je pitao 'Kako je mrkva?' 'Što hoćeš time reći?' 'Mrkva koju su ti nabili u stražnjicu.' Bio sam strašno uvrijeđen, kako je to mogao reći! Onda je dodao: "Budi sretan što još nisu na nju stavili i dršku."
"Ali ako imamo izbor, zašto onda ostajemo u kanalu?" "Previše je topao; Mi ne želimo otići - ne volimo kazati zbogom.
I mi brineemoo-oo, kako samo brinemo - 26 sati dnevno! A što mislite o čemu mi to brinemo?" Ponovo se nasmješio, elastična češirska mačka. "O sebi! Gdje sam tu ja? Što ja dobivam time? Što će biti sa mnom? Kakva egomanija! Odvratno. Ali fascinantno!"
Rekao sam mu da njegovi pogledi mogu izgledati malo grubi, i on se nasmijao. "Da", rekao je, komično zatvorenim, osuđujućim tonom akademca. "Castaneda je ogorčeni, matori luđak." Njegove karikature bile su smiješne, brutalno usmjerene pravo u metu. "Gramzivi majmun poseže kroz rešetke da uzme sjemenke i ne može prekinuti stisak. Postoje studije koje su to istražile; ništa ga neće naterati da pusti sjemenke. Šaka će ih držati čak i ako odsiječemo ruku - mi umiremo držeći se za mierda (sranja). Ali zašto? Zar je to cijela priča - kao što bi rekla mis Peggy Lee. To ne može biti. Previše je strašno. Moramo naučiti da pustimo. Skupljamo sjećanja i lijepimo ih u knjige, karte za šou na Broadway-u od prije deset godina. Umiremo držeći se suvenira. Biti čarobnjak znači imati energiju, radoznalost i smionost da se pusti, da se skoči u nepoznato - sve što je potrebno je nešto novog alata, predefiniranja. Moramo vidjeti sebe kao biće koje će umrijeti. Kada jednom to prihvatite, svijet se otvara za vas. Ali da biste prigrlili tu definiciju, morate imati 'jaja od čelika'.
Prijava
FAQ
Pretraživač
![Tema je zaključana [ne možeš postati/uređivati postove/odgovarati].](./styles/solaris3/imageset/bs/button_topic_locked.gif "Tema je zaključana [ne možeš postati/uređivati postove/odgovarati].")
