http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=91940
(Iz knjige: Tomazen - Darovi vetra/300 lula - Petar Šumski)

PUT SVJESNOSTI - PUT PROMJENE

Svjesno promijeni način hodanja
i postat ćeš svjestan hodanja.

Svjesno promijeni način gledanja
i postat ćeš svjestan gledanja.

Svjesno promijeni način govora
i postat ćeš svjestan izgovorenog.

Svjesno promijeni način disanja
i postat ćeš svjestan disanja.

Svjesno promijeni putanje dnevnih rutina
i postat ćeš djelatno-svjestan: rutine će nestati.

Svjesno promijeni način života
i postat ćeš svjestan života!

Postajući svjestan života
ući ćeš u carstvo nebesko.

Samo svjesna promjena vodi promjeni Svijesti.

Razmatram činjenicu, kako je bez ideje o skupnoj tačci, svest-svesnost-biti svestan itd,,,obična priča.
Nekako, volim što ST (ST-skupna tačka) definiše percepciju bez reči.
Gde god se spominje percepcija, a ne postoji nešto unutrašnje što je odgovorno za to stanje percepcije, ne može se porediti sa položajem skupne tačke, koja definiše percepciju izborom odgovarajućih zračenja.

PAŽNJA - PAŽNJA !!!

(uvod je neobično ponašanje na topicu)

....Knjiga Unutrašnji oganj, bavi se elementima ratništva. Kaže se, da su kontrola, disciplina, uzdržavanje, proračunavanje vremena i volja, elementi koji se prepliću. Smatram da je to tačno. Šesti element koji je možda najvažniji od svih, tiče se spoljašnjeg sveta i naziva se sitni mučitelj.

Primetio sam i uvideo, da na forumu može da se dobije sitnačak mučitelj, samo ga je potrebno detektovati. On nas uči. Otvara nam put da ne ostanemo slepi.
Da, zaista.
Dali ste primetili kada nastanu zategnuti odnosi među članovima?
Tada se javlja taj odnos, neko mora naučiti lekciju! Svi mi smo potencijalni mučitelji, i ne treba se stideti toga, ali treba detektovati i najispravnije rekapitulirati.

Veselim se s tobom!

Drago mi je da prepoznaješ iskrenost. Smatram, da su lovišta na forumu, pogodna stvar...samo se treba ponašati i voditi red...taj red nije uobičajen red važnosti i moralisanja, ali opet, treba se imati nešto za potstrek...nemogu taj potstrek baš objasniti, zato što je deo cilja...Orao je prepoznao ljude koji su potencijalni čarobnjaci, ali ti ljudi nisu se kvalitetno osvedočili u stanje stvari, da bi dali sve od sebe...

Evo jednog pitanja:
Neznam tačno kako da postavim pitanje, ali je usmereno na odbacivanje popisa. Ono što nas kao ljude začara je popis. Taj popis se nameće kao neodoljiva činjenica, koja se mora videti. Zašto je to tako?
Šta preduzeti, da tu hipnotisanost bavljenjem popisom ublažiti ili totalno odbaciti...Izgleda da zato što sebi izgledamo da smo živi, popis nas napadne...????

Popis je dio tonala koji se ne može maknuti ako se i tonal ne makne, to jest ako si živ.
Može se samo privremeno zaustavljati, ali takva radnja ako je namjerna, mora biti benevolentna (po principima traganja ili u sanjanju) prema svojoj ukupnosti uključujući i tonal i popis tonala, dakle treba biti postignuto kao jedan od plodova znanja, spoznaje - sa više strana sebe, da svaka prepozna svoju pravu prirodu i one druge dijelove i kako, zašto i dokle moraju biti zajedno.
Popisi su baza podataka koju razum preslaguje, uspoređuje, gleda prijašnje verzije, baca ih ako su nove bolje... i to sve preko ogledala samorefleksije.
E sad, tko se to gleda u ogledalu samorefleksije? Pa ako je samorefleksija bit će da dijelovi popisa gledaju sami sebe, stariji krupniji komadi popisa koji se drže zajedno kao identitet imaju dominaciju i mogućnost da odbace nove stvari koje se pojave na popisu.

Gdje su problemi? Razum samo po sebi ko baratanje popisima (recimo simbolično riječima) je super alatka, ali... kad se tom popisu treba dodati nešto novo... iako je potencijalno potrebno i dobro, to teško ide, jer narušava integritet postojećeg identiteta ili mu makar prijeti da će postati njegova neskladna komponenta od koje će se nasekirati dok je uklopi ili poluditi.
....
Još jedan problem je što se samorefleksija teško pokorava momentu kad bi trebala odstupiti sa svojeg prividno glavnog mjesta, većinom svoje zaustavljanje (zaustavljanje vremena) shvati kao svoju smrt i dok ne nauči da samo treba otići u svoj smotuljak, (u biti se i savije ko smotuljak) i da će ponovo proraditi... u opasnosti je da se sama ubije, odustane od nastavka radnje jer to zaustavljanje ne može uklopiti u svoj popis kao stavku. I onda ajmo u ludnicu ili na groblje...
To navedeno je recimo jedan od problema samovažnosti.

Još jedan problem samovažnosti je uspoređivanje svojih i tuđih popisa na svoju štetu, čovjek uvijek želi imati status jačeg ili barem jednakog u svemu što nalazi u drugim ljudima, vršnjacima... a problem je u tome da ako želi nešto naći protiv sebe u drugima - uvijek će to naći, makar preko svoje zavisti ili potrebe za odobravanjem.
Ako je pak nađe da je jači od drugih i ne radi to trezveno, u opasnosti je da razvije tonal koji je opet previše pun samovažnosti i kao takav još više na udaru pri susretima sa nepoznatim..........
ispravit ću tekst ako sam pisao unazad.

Ovo si dobro kazao, ali bojim se da neće biti u potpunosti razumljivo svakom.
Ako si mislio na bukvalno umiranje ne slažem se.
S druge strane ako ciljaš na smrt ega ili nekog Ja tada si u potpunosti pogodio sržžžž.





Naravno da ne može uklopiti zaustavljanje vremena u popis jer u vremenu živi i od njega zavisi. Glavna odlika samovažnosti je upravo u tom ne znanju da je to samo projekcija, nabacan info i u održavanju vjerodostojnosti prema tom popisu.


Svako poređenje = vejst ov tajm (enerdži)

Ciljao sam na smrt ega koja bi po višoj prirodi trebala biti privremena, ali to se lako može pretvoriti u pravu smrt jer se ego tekovinama civilizacije (tonal vremena) postavio na mjesto sveukupnosti (tijelocentrizam?).
Prava smrt može biti odmah ili kasnije zbog nepomirljivosti koja je nastala u sili (životnoj?) koja drži komponente zajedno. Možeš se jednostavno ubiti kasnije jer nešto ne možeš prihvatiti ili neuspjeti u pokušaju samoubojstva pa završiti u krevetu na kemijama da zaboraviš taj nesklad.
Sve zajedno nije baš sretna priča upravo zbog zatečenog stanja (tonala vremena) i na takvom putu, ako "čovjek" ustraje, nema biti što drugo nego "ratnik".
Samo lako je i pobrkati sa čim se to ratuje pa otud i navala psihopatije i kapricioznosti u "ratničkim krugovima", ali u biti sve je oprošteno dokle god čovjek kao sveukupnost može oprostiti sam sebi i u tom grmu leži pravi pojam ljubavi kao "spas".

Boga mi, popis zna da radi za čoveka ako se važnost da "znanju".
Pokušavam zapravo lepo reći, za nešto što je bilo tajanstveni deo prosečnog čoveka - popis.
Video sam, da je uvrštena nasilna tišina samo blanko prazan popis.
Plus, saveznik kao zaprška, svakog dana.
Knjige su me "izjele" šta da popisujem.
Srećan sam zbog toga, jer sam shvatio da su to dešavanja koja treba zavoleti sa ljubavlju a ne držati kao letimičnu stvar, jer nije isto.
Mi ustvari volimo i videli smo sve to što činimo, ali, kada se osvestimo, mi narušimo ljubav zbog određenih značaja kao što je "dvojnik". Mi kao poremećeni, moramo pohvatati te neprimetne važnosti da bi smo se izbalansirali. Tada tek vučemo važnost o celovitosti.

Shvaćam popis kao malu matricu unutar velike. Kao skup znanja, vještina, vjerovanja, namjera i djelovanja koji u kombinaciji čine mrežu - matricu - software.
Velika matrica je zadana ovom univerzumu, a dopušta priključke manjih matrica za svaku vrstu i unutar nje pupoljke malih matrica pojedinca. Svaki pojedinac nesvjesno stvara svoju malu matricu koja sadrži osnovne parametre, zadane njemu nadređemom matricom kao i glavnom matricom.
Prvi zadatak pojedinca bi trebao biti svjesno stvaranje vlastite matrice.
Drugi zadatak bi trebao biti stvaranje unutarnjeg kanala u kojem ne djeluju sile matrica.
Unutarnji kanal dopušta pojedincu boravak izvan matrica.
Treći zadatak bi trebao biti nadilažnje djelovanja svih matrica.
Četvrti zadatak je sastanak s Kreatorom.
Peti je povratak u vlastitu matricu i stvaranje distorzije unutar svoje matrice koja će povući za sobom ili utjecati na distorziju i drugih bića, odnosno, stvaranje distorzije na najmanje jednoj direktno nadređenoj matrici. Tako se mijenja nadređena matrica. Ako se ona promijeni, tada ona zadaje promjenu i drugim bićima koja su joj podređena.

Ovime se dokazuje da je potreban predan rad isključivo na sebi, a ne na drugima, jer posredno se stiže do drugih.

Matrice su postavljene i zadane od početka vremena. Promjena matrica predstavlja zrelost plodova.

Dali da prećutim ili dotaknem temu o bezličnom prisustvu koje me prati, pitanje je sad? S obzirom da se i taj odnos mora rekapitulirati, onda ću reći nešto o tome.
U svojoj svesti, neodbacivo držim, da "saveznik" zna sve o meni, što me upućuje na određeni stav.

....
....
Najpre sam imao totalno jasan koncept u okviru ovog posta, a kada sam počeo da pišem koncept je nestao kao odnet jer ga je saveznik porobio. Na silu ne mogu da povratim izgubljeni koncept, ali mogu prepričati na osnovu trenutnog događaja, da je saveznik odgovoran za izčezavanje određenih jasnoća ideja. Dakle, saveznik manipuliše svešću ljudi.
Pošto nemogu da se setim šta sam hteo da napišem a to nesme da mi bude važnije od bilo čega drugog, za sad ću reći samo toliko, koliko da dodirnem temu koju bi trebalo razmatrati.

Ako je koncept isčezao u momentu pokušaja prepričavanja istog, možda je samo nestalo energije ili fluidnosti koliko je potrebno da se istovremeno bude na mjestu otkud se može pisati i na mjestu čistog razumjevanja gdje boravi koncept u neizrečenom obliku.
Drugim riječima, čim se preseliš na žongliranje riječima ispao ti je koncept iz ruku.

Koncept je izčezao zato što sam obmanut. Saveznik je besprekoran obmanjivač. Saveznik nije obmana.
Kada rekapituliram, vidim da dok sam "video" imao sam protok informacija sa namerom da pišem o savezniku. Saveznik je bio deo tih informacija, prepoznao se, pa je stvorio nameru da je on vlasnik tih misli i otrgao ih jer će te reči govoriti protiv njega.
Lako se gubi znanje o nameri ako je u pitanju neka važnost...saveznik se nije igrao već se borio svojom namerom.

Obmana koju on čini je preusmeravanje čoveka u pogubljenost, i to stalno čini, loveći našu svest koja je veoma podmitljiva. On lovi kvalitet važnosti. Kvalitet je kada usmerenje ima težinu da je nešto naše i ne želimo se toga odreći a neznamo da definišemo svoju nameru jer je gubimo iz vida dok "vidimo".

Gde se nalazi namera?

Poslužiću se citatom iz knjige Prelazak čarobnjaka, Taisha Abelar [120 str/pdf]:
"Namera je tako udaljena od misli da ne možemo ni da razmišljamo o njoj; ne možemo čak ni da je osetimo. Ali svakako možemo da je upotrebimo."

Ovako rečeno kao u citatu, olakšava da se razlikuje namera od misli. Misli su produkt sa svrhom ali namera je lanser. Smatram, da namera lansira svrhu.
Namera očito nema veze sa ničim...samo se može upotrebiti tj rukovati namerom. Na prvom mestu je namera za bilo šta, jer sve ima svoju nameru.
Ako, čovek zaboravi da računa na nameru ili je drugačije tumači, onda on nemože da namerava van sopstvenog znanja i postaje uskogrud,,,ograničen,,,.

Kako pomoc covjeku koji je cjeli dan nervozan, zivci ga peru svakaka sitnica ga zivcira.
Normalno prirodnim putem da nisu neki ljeko za smirenje itd.

Prijatelj mi se danas pozalio na takvo stanje, godinama ga to muci, to stanje mu je prouzrocilo smetnje na srcu i nezna sta da radi.

Meni nista ne pada na pamet, momentalno.

...tvoj prijatelj obožava popis...
Obožavanje nije Orlova komanda, Orlova komanda je da se radi popis...
Prijatelje... ratnici po preporuci moraju otkačiti, jer im neće dati mira.
Otkačiti nekog nije lako. Ali je važno, zbog sebe.
Ljudi ne primaju savete zaista, ..njima je da sprovode samosažaljenje. Ako stavljaš maske pred prijateljem, direktno si u opasnosti jer to nije tvoje pravo ja. Ti ne možeš nikome pomoći osim samom sebi.
Kada si bez prijatelja tada svi izgledaju kao prijatelji ako si ratnik.
Najozbiljnije!
Nemam nijednog prijatelja. Samoća je idealna za sređivanje znanja.

Dali bi mogao da prepričaš disciplinu koju primenjuješ?