Nisi me razumio, rekao sam da je iskustvo jedini put do spoznaje. Ljubav ništa ne uništava, nego transcedentira, a nemožeš transcedentirati ako ne spoznaš, ne možeš spoznati ako ne iskusiš.

Ima jedna mudra, ide otprilike ovako, tek iz najdublje tame se može vidjeti svjetlo.

Ali svejedno ne vidim apsulutno nikakve veze sa time da bi se do prave ljubavi došlo putem one lažne koja udaljava od one prave.

Zapravo, znam da sam jedanputa bio u stanju duboke meditacije/transa ili koji je to več vrag bio i da sam 'osjetio' ljubav koja je neopisivo jača od 'ljubavno-kemijske droge', u tom stanju nisam imao baš osjećaja za prostor i prolazak vremena. Pa eto, može se i bez toga, iz iskustva govorim. Nazvao bih to duhovnim iskustvom, ali prilično sam siguran da je imalo barem neki vidljivi efekt na mozak..to sigurno, kako bih onda drugačije bilo šta osjetio. Ali dobro.

Ta ljubav je lažna, samo ako si ti lažan, u tome i je trik. Kroz vjernost i posvećenost drugoj osobi se može naučiti opd princip i princip andrgina, nadilaženja spolnosti i seksualnosti. Naučiš nesebično dijeliti, tj. probudiš tokove koji su ionako u tebi, samo im treba poticaj. Ne kažem da je nužno, samo kažem da je jedna od mogućnosti.

Pa šta odmah nisi rekao tu se slažem, ali da, nije to jedini način.

I kako god okreneš, ono što sam poslao i napisao u prošloj stranici stoji - sve što večina ljudi vole je njihovu dozu kemilikalija u mozgu koji ih dovedu do toga da se osjećaju dobro, od toga se može postati ovistan i onda ljudi stalno traže drugu osobu koja te koktele u njima može probuditi i tako stalno u krug. Žalosno ali istinito.

Da bi se riješio te vrste vezanosti i svega što ona nosi najprije je potrebno proći kroz to iskustvo, proraditi ga i napustiti. Izbjegavanjem se ne postiže ništa. Celibat je koristan za duhovni razvoj u nekoj fazi, no celibat isključuje svaki oblik seksualne aktivnosti uključujući i seks sa samim sobom. Stoga, umjesto kočenja i susprezanja, go for it, kad je vrijeme, otpast će kao list sa stabla.
Dosadno detaljno možeš pročitiati u predugačkoj knjizi Inicijacija koju je napisla Elisabeth Haich. Ima korisnih elemenata ako preskočih dosadne dijelove.

Prošao sam ja kroz dovoljno iskustva toga tipa (3) da bi znao da ne valja ni pol posto, bez brige. I trenutno nisam vezan ni za koga.

Svaka je osoba drugačija. Neke su ti kompatibilnije, druge nisu. Možda samo nisi našao onu koja ti je prikladna, a takvu je teško naći. I za to pojedinac treba biti spreman, jer ako on nije razriješio stvari sa sobom, neće moći prepoznati pravu. Sve će mu biti lažne. Mislim da se nebi trebao u startu ograđivati od takvih iskustava, jednostavno živi život i vidi što ti pruža

Da je do kemikalije bilo bi najjednostavnije.
Ljubav i seks se dogode, a i čak kada se radi o jednonoćnom seksu, što može biti čudesno iskustvo, bez obzira hoćete li se ikad više sresti ili ne, od svake žene se može naučiti nešto.
Nisam protiv seksualnoga promiskuiteta, u smislu da svaku noć imaš drugu partnericu, mada mi je to izuzetno dosadno, a obično to dovede do dva stava: a) sve žene su iste (rašire noge i gotovo), što ne mora biti objektivizacija žene i omalovažavanje (jer muškarci uvijek zaborave da i žena može svesti takve muškarce na one s kojima nema ništa razgovarati, pošto oni samo ubodu i odu), nego rezultanta kvantitativnosti i gubljenja kvalitativnosti, pa u potpunosti uništava tezu da su žene i fizički i psihički čudesna bića; b) koristim priliku položaja moći, jer drugačije ne bih mogao imati te žene: ni po svom izgledu, ni po šarmu, ni po fizičkoj privlačnosti, ni po intelektualnosti, ali se uvijek zaboravlja, o čemu se slabije zbog globalizacije govori, da mnogi takvi slučajevi završe ili jačim stimulansima (opijatima, alkoholom, drogom, jer čest seks stimulira određene neurološke centre koji traže onda još jače podražaje), ili time da promiskuitetna osoba poludi ili se jednostavno prilično psihički poremeti.
U svakom slučaju, iako sam žestoki protivnik celibata, ne bih generalizirao: ako je neko, zaista, ne samo fiziološki nego primarno mentalno, sposoban da to opušteno uradi, ne vidim zašto takva osoba ne bi mogla obogatiti svijet: problem je samo što su obično oni koji mnogo govore o umjetnosti i spiritualnosti, najčešće najobičnije hulje: to je tzv. guru-sindrom.
Isto tako ne podržavam tezu, iako sam prilično protiv papira kao formalne stvari, da je brak prevaziđena stvar i da je čisto plod interesa: strast bi mi bila uvijek na prvom mjestu, no znam osobe koje su se internetski upoznale, bez da su se vidjele mjesecima, pa onda tek sreli, te danas žive u višegodišnjim sretnim brakovima, a imaju i djecu: prema njihovim iskazima njima fizička privlačnost ne da nije bila prioritetna, nego uopće ni blizu nije bila na prvom mjestu.
Tako da mislim da je svaki slučaj priča za sebe tj. o sebi, a najvažnije je da li je tebi dobro, bio sa nekim trenutno ili ne.
I pornografija je divna stvar dok ne počnu: da operiraju žene, guraju im kliješta u vaginu, bičuju muškarce, a što mislim da ni sa životinjskim seksom nema nikakve veze.
Niko ne oduzima pravo prijespomenutima da postoje, uz ogradu da i ova druga strana ima pravo na svoje viđenje normalnosti ili nenormalnosti.

To je dobro opisano iskustvo Unvierzalne Ljubavi. A efekti su takvi zato što Neuvjetovana lJubav nije vrsta emocije, već vanjski pokazatelj postignutog nivoa Svjesnosti i u krajnjem ima itekako veze i s mozgom isto kao i srcem, ali istodobno.

Imam ženu i troje dece. Ni jednog od njih ne volim, jer sam video da je ljubav samo stanje uma. Ne postoji bezuvjetna ljubav, postoje samo ideje sklonosti. Ljubav je samo sklonost, tj bekstvo u okove sveta objekata.

Kužim da ti ništa ne bi bilo da se raziđete svak na svoju stranu, ali razmisli što bi bilo da neko od njih dobije neku terminalnu bolest ili bilo što tog tipa da treba stalnu njegu s tvoje strane, ili čak ni da ne treba ništa s tvoje strane, ali ti znaš za to. Da li bi te onda tvoja "sklonost" ipak emocionalno zakucala na zid, da ne kažem razapela?
Bolesti se dešavaju i drugim ljudima pa ipak ne zakucaju tebe, sa porodicom je drugačije.
Da li bi te "zakucalo" da vidiš svog ili tuđeg psa ili mačku kako gmiže po cesti napola slomljena od udara automobila?
Možeš li razumno raščlaniti to što te "zakuca" u takvoj situaciji, a da je baš objašnjeno?

Zar ne bi to bilo samo suosjećanje i ta ljudska potreba koja tjera nekoga da pomogne nekomu tko pati na bilo koji način?

I potpuno se slažem sa lyrom ali i sa onime što sam vidio da je Lampa pisala par stranica unazad, ona prava Ljubav nije emocija. Može se na nju imati svakakve emocionalne reakcije, ali sigurno se na sastoji od osjećaja punima koktela oxytocina, serotonina, dopamina i slično. Ali ono što je zanimljivo je sam trenutak u kojemu se to meni dogodilo, neću sada pisati točno šta je bilo, ali recimo samo da je Otac došao zagrliti svog sina kada mu je to najviše trebalo.. ono što vidi čuda, fizički roditelji nikada ni nisu previše napravili. Toliko o 'ljudskoj ljubavi'. Ma FUUUU. Božanska ljubav for the WIN!

Činjenica je da ima slučajeva gdje su nekim životinjama koji su bili roditelji smanjili level oxytocina u mozgu i da su isti ti jednostavno ostavili svoje mlade. Ako iste emocije rade i kod ljudi, što bi bilo kada bi ljudskoj majki smanjili level oxytocina?

"By varying the amount of oxytocin in experimental animals (rats and voles), neoroscientists have been able to turn on and shut off maternal behavior (aggressively protecting their infant, cuddling and nursing) that is usually associate with maternal love. If similar systems operate in the human brain then perhaps bad maternal skills can be attributed to a mother's own lacking of maternal love -- touch, motion and play -- as an infant.

When asked about the significance of mother-infant bonding for the human infant, Harlow estimated that this process, the ability to bond with another, is irreversibly established in the first six months of life. It is thought that oxytocin receptors and neurons develop (or fail to develop) in this period. A lesser number of these receptors (and lower oxytocin) would mean being less able to quiet brain centers that produce fear, anger, hatred and distrust. This would produce anti-social behavior in adults."

Tako da kužim zašto je dorokusai to napisao.

A ne znam, možda da si nabavi ovo:



"While confirming the major role of oxytocin, professor Stephanie Ortigue from Syracuse University noted that falling in love is not only instantaneous but it can elicit the same euphoric feelings as cocaine because both share the same reward system.

Oxytocin can inhibit intellectual areas of the brain, especially those that would be critical of the beloved, making us "love blind". Addicts have the same tendency to self-deceive and rationalize their continued drug use, despite knowing it is harmful to them. There is a growing belief that Romantic love is even more addictive than opiates. It has the three qualities of addiction: tolerance withdrawl and relapse.

Oxytocin release during Romantic love lowers serotonin which can cause confusion and obsessive thoughts about the beloved. These same brain centers are responsible for obsessive-compulsive disorders (OCD).

Although it has been successful with animals, there have been few published experiments where humans were given oxytocin, then watched to see if they bonded with a mate. Such things, although unethical, have almost certainly been attempted. Artificially raising the brain's oxytocin would be the recipe for a real "love potion" with regards to bond forming.

Oxytocin is degraded when ingested. It can be injected into the blood stream but it will not cross the blood brain barrier. Aside from injecting it into spinal fluid, the only way of introducing oxytocin to the brain is through a nasal spray. And now we have just that... con-artists and gigolos take notice."

Ljubav, kako vidim, je ista frekvencija kao i samosažaljenje. To je to. Fasada. Kočnica. ...
Kakva je onda ljubav koja je inverzna samosažaljenju?


Smatram, da bi takva ljubav bila disciplinovana ljubav...to bi bilo više od ljubavi...
Naravno, takva ljubav nije delo uma koji je ustvari strana instalacija. Sledi, da je ljubav strana instalacija.

Lampa, ne bih se složila s tvojom konstatacijom da je knjiga Inicijacija od Elizabeth Heich previše dosadna i predugačka. Kad sam je pročitala prije nekih 15.tak godina za mene je bila sve samo ne to. Poslije toga čitala sam je još koji put i toplo bih je preporučila svakom ko je na bilo kojem duhovnom putu, i to bez obzira na kojem stupnju razvoja je njegova ili njena Svijest.
No, kako je sve stvar ličnog ukusa, ne mogu zamjeriti na takvoj tvojoj konstataciji, ali se s njom ne mogu ni složiti.

I još jedna napomena u vezi sa samim stanjem Univerzalne- Neuvjetovane ljubavi. Ona je u biti kompozit mnogo više elemenata nego što je bilo šta što smo poznavali do trenutka kad smo osjetili prve stadije Neuvjetovane Ljubavi. Ona zaista nema skoro nikakve veze sa "običnom" zemaljskom ljubavlju, mada se slažem da prvo treba proći i takvu ljubav da bi osoba bila sposobna shvatiti šta od toga treba odbaciti, a šta zadržati kao bogatstvo iskustva. Neuvjetovana ljubav prije svega znači razumijevanje i prihvatanje svega i svih onakvih kakvi jesu, bez trunka osude, stava ili sudovanja, te ogromna samilost i saosjećanje za sve što živi, postoji i diše pod kapom nebeskom. Ljubav koja shvata da je Univerzum satkan i povezan tom istom Neuvjetovanom Ljubavlju kao lijepkom koji veže sav stvoreni, manifestovani Univerzum. Neuvjetovana Ljubav zna da "neprijatelj" ne postoji, da prepreka niti problem - ne postoji, već je sve onako kako jeste, i uvijek - samo JESTE. To je za mene spoznaja koju donosi Univerzalna Ljubav - da su sve stvari onakve kakve jesu i da ih mi bezuslovno prihvatamo kao takve i duboko razumijevamo. Nakon što ih razumijemo i potpuno usvojimo, tada shvatamo da sve postoji baš takvo kakvo je stvoreno i da je sve vrijedno te iskonske Samilosti, praštanja, shvatanja i voljenja i to baš onakvim kakvo je i došlo u ovaj pojavni svijet iz svijeta nevidljivog, nestvorenog.
Nakon takvog poimanja sveg stvorenog, dolazi ono što zovemo vrhovnom mudrošću iliti prosvjetljenjem a potom i oslobođenjem Duše od okova karmičkog lanca, koji je ionako stvoren izgleda samo za ovaj 3D svijet. Na kraju, osjećati - biti u stanju Neuvjetovane Ljubavi donosi bezbrojne nuspojave, a jedna od njih je da se brojne situacije u životu rastakaju same od sebe, nestaju iz našeg života kao rukom odnešene i nakon toga stiže onaj konačni osjećaj - nesputane slobode i oslobođenosti svih okova postojanja u ovakvoj dimenziji i u ovoj vrsti univerzuma.

Totalno se slazem sa ovim lyra. Energiju ne mozes volit jer shit, vec i jesi dio nje. To sto ti kao pojedinac imas mozak koji moze razmisljat sam za sebe to ne znaci da nisi dio te energije. Problem kod svih nas je taj da smo se odvojili od te energije i direktno ili indirektno istu smo poceli nazivat ljubavlju. Zato i svaka osoba ima ljubavi. Zato se i kaze da je osoba kao takva u srcu dobra jer mi u sustini svi i jesmo dobri samo smo jako izgubljeni. Ljubav prema svom djetetu, ljubav prema rodbini, roditeljima, braci i sestrama, curi, zeni, muskarcu, muzu, sve je to jedna velika laz i samo zavaravanje. To je kao da odlucis volit samo neke dijelove energije sto je nemoguce jer energija o kojoj mi ovdje pricamo nije sastavljena iz djelova vec jedne cjeline.

No takodjer, lyra. Gore napisano od tvoje strane je tesko izvedivo no ne i nemoguce. Uz dovoljno volje, zelje da raspustis stare prerasude i hrabrosti isto se moze postic. No da, u konacnici, to je ispravna definicija ljubavi po meni.

a sto me vuces za jezik...LJUBAV=ZNANJE=SVJETLOST, a tvoj subjektivizam i neuvidjanje šire slike je sasvim druga stvar; i nerazumijem toliku ogorčenost nebi da su ti svi u kuci organski portali ili pak ti pa težiš izolaciji. Odnos roditelj-djete ima i dimenziju ucitelj-ucenik u oba smjera kao i odnos muz i zena. plod zdravog odnosa je ucenje = vece znanje = veca ljubav kao i stalno ispreplitanje energija od samog zacetka odnosa do smrti.

i nemoj mješat svoj ego(sažaljenje, samosažaljenje, zaljubljenost, zelje) sa pojmom ljubavi(davanje sebe u samouzdizanju, odnosu; odnosu prema svemu i kamenu i cvjetu i covjeku; djelovanju/nedjelovanju kad je djelovanje/nedjelovanje potrebno i trazeno /majmunu dajes bananu a covjeku sjeme banane da zasadi drvo tj ovisno o spoznaji, tigru banana i netreba; a na nama je da vidimo jeli osoba tigar majmun ili čovjek sto zna biti tesko za uocit)

Da, Waax, uz dovoljno volje i želje da otpustiš ne samo stare predrasude već i SVE drugo za šta god si vezan/a, što god osjećaš kao "svoje", pa na kraju - treba otpustiti i Radost samu. Jer, sve su to još uvijek elementi svijeta dualnosti, a iz njega i želimo izaći. Dakle, postizanje stanja Neuvjetovane Ljubavi jest više stvar "glave" nego "srca" u smislu da što više stvari razumijevaš, da ono što ti ne treba otpuštaš i to svojom svjesnom odlukom i namjerom, te da činiš i sve ostalo što ti tvoja Svijest i razum govore da te dijeli od stanja Neuvjetovane Ljubavi. Zato i kažem da je to više stvar glave nego srca, I kad postignemo prvotni stadij takvog STANJA a ne osjećaja, to je u biti i najbolji pokazatelj dokle smo došli na svom duhovnom putu, koliko smo uspješno dotad "umovali", a i "osjećali", jer sve nas je vodilo dotle - do tog jednog konačnog trenutka. A onda - on se nepovratno izgubi da bi se opet vratio kroz neko vrijeme. I zato si u pravu Waax kad kažeš kako je to izuzetno teško postići, jer nema tog na svijetu ko je u stanju Neuvjetovane Ljubavi 24 sata dnevno,a da nije prosvjetljena ili oslobođena duša. No,nama je se truditi i nastojati postići to. Koliko ćemo uspjeti, ovisi opet o onom što je spomenuto na početku - volje i želje da se do tog stanja dođe.

Lijep pozdrav!