Mislim da je zaostalost moje prokletstvo.

Ne mogu da se složim da je "tišina" i "zaustavljanje sveta" jedno te isto, kad vidim da nije.
Uspostaviti tišinu ili mir uma, na sebi svojstven način, je plan htenja, da se na "uobičajen" način sedne u položaj za meditaciju, čime se vrši kontinuitet ključnih ideja brige o važnosti.
Smatram takvu tišinu ritualnom tišinom.
Koncept "zaustavljanja sveta" sastoji se od uvođenja neskladnog elementa u tkivo svakodnevnog ponašanja u svrhu kolebanja glatkog toka svakodnevnih događaja - događaja koje je u umu popisao naš razum.

Ritualna tišina je popisana.
Element nesklada koji treba uvesti je "ne-rad".

Bajs,
Vidim, naučio si da konstatuješ. To jeste lepo. Svaka čast.
Možda si ipak propustio da vidiš nešto...sopstveno odobravanje...
Odobravaš virtualnu inicijaciju, jer nigde ne kažeš da je štetna ili beskorisna.
Ako čovek odluči da se radije podsmeva na ljigav način, smatram da je on "ljigav tip". Ljigavost i gnjilost bliski su rođaci.
Vidiš, umem da se zahebavam kada mi duh ukaže priliku kao što je ova.

Koje ne-rade primjenjujete u svojoj praksi da bi narusili rad?

Ono sto je neuobicajeno u odnosu na ranije je pazljivo kretanje kroz prostor.
A to je sve spontano doslo ne znam ni kako
Npr. kad nesto mislim i setam se imam osecaj da mogu da kordinisem nameru tako sto cu na odredjeni nacin da hodam, kao da postoje neki nevidljivi prolazi, brane, mostovi, prepreke u nasem prostoru koji se stalno menjaju..
nije ono: aha, pored ove prodavnice je most ili sl. pa da to zapamtim nego se to stalno menja a ja imam osecaj da tacno znam sta treba raditi i kako se kretati iako ne vidim jasno koji ce biti ishod tog kretanja
Imam osecaj da preko naseg odabira tih putanja ustvari namera bira svoju putanju.
KAo da postoji input a to su nase misli i output a to je gomilu kanala i mi ustvari biramo put nameri a svaka ima svoj ishod

Jel se seca neko iz knjiga da je nesto slicno pominjano?
meni se cini da jeste ali nisam siguran na sta se odnosilo, valjda bas na prostor

Bez zahebavanja,
.................Onaj koji nije zaustavio svet, nezna kakvo je to stanje svesti. Ako zna neko šta je zaustavljanje sveta, taj onda može da pokrene skupnu tačku na to mesto u svakoj prilici.

Meni se to stanje pojavilo poput amnezije. U jednoj prilici nisam znao ni kuda sam pošao, ni kamo idem...tišina jeste prisutna ali važnosti isčezavaju. Morao sam da se prisetim kuda sam pošao, da bi ta namera izvršila prisećanje. Nisam mogao da nastavim ići bez cilja jer je sve stalo.
Danas mogu da nameravam to stanje i uđem u tišinu momentalno i bilo gde, ...bez meditacije.

Sve i svašta dok se ne vidi šta najviše daje energije.
- neobian način ručavanja, obavezno
- hod na prstima, hod unazad, povremeno
- izbegavanje pisanja "ja" u okviru posta, 80% pa dozvola od 20% legne u neposrednom kontaktu
- dati priliku nogama da su ruke, 10 minuta dnevno, hvataš nešto stopalima
- pokrasti tensigriti pokrete po svaku cenu, nije obavezno
- tuširati se, tako što staviš metlu ispod nogu, obavezno umreš od smeha
- najbolji ne-rad je totalno usporeno kretanje od 15min. (micanje stopala) jednom nedeljno, pokretanje skupne tačke neminovan i dubok, nastaje "viđenje"....
- važan ne-rad je i kada treniraš "gubitak", npr. Napišeš post ali odustaneš od objave, 15% odust. 85% postan. Nebitnost je jako važna za balans prema bitnosti.
- Hoću-neću vežba sa tegom,...kreneš podići teg pa odustaneš, 20puta...jednom mesečno

Problem je da kad se zaustavi svijet, to podrazumjeva da se doslovno zaustavilo i vrijeme, a to zaključa razum na mjestu. I to plaši, razum se uplaši da možda nikad neće opet krenuti, to je nešto ko kad se netko uplaši paralize sna, ali ovo je paraliza razuma i opet kažem, to zna biti zbilja jezivo.
Treba to tucet puta doživjeti da bi čovjek bio u stanju ne bojati se i pogledati drugim čulima koje su opcije, jer i dalje radi neki tjelesni um, ali onaj koji nije razum, valjda i dalje radi nijemo znanje kojem nije potrebno vrijeme da bi radilo.
Tako da dorokusai...

Ne-rad me veseli, zabavan je. Dopuštam si raditi ne-rad najčešće kad me nitko ne gleda jer ne trebam samovažnost bivanja posebnom puknutom, ludom ili slično. No, neke vrste ne-rada provodim na očigled svih i to ih izluđuje.
Pokušavam naći ne-rad koji nije suprotnost radu (180°suprotnost), nego tražim ne-rad koji je na 90°onoga što se radi. Haiku ne-rad.
Neki oblici ne-rada:
hodanje u gumenim čizmama po morskom plićaku po zimi i kiši
hodanje po kiši bez kišobrana
iskreni smijeh i osmjeh ljudima koji se pjene od bijesa i ljutnje jer ne razumiju
Rušenje vlastitog biznisa
Pokazivanje vlastitog neznanja i ograničenja drugima
Razgovor i prenošenje informacija sebi
Hodanje u svijet "prazne glave"

Promatrač,
di je tu smelost...
Upravu si, da treba više puta zaustaviti svet...no ubeđen sam da to duh radi jer čovek nemože sebe naterati na amneziju.
Smatram da je razum plašljiv samo zbog važnosti. Smrt treba prihvatiti ,..kako da kažem svakodnevno, pa strah jenjava od prilike do prilike...

U knjigama stoji jedan opis o zaustavljanju sveta, vrtenjem lišća...dakle, ne-rad je vrtenje lišća, koji poput hipnoze pomeri ST u nedefinisan položaj doživljavanja sveta.
Može da bude čak i opasno zaustavljanje sveta, zbog sklonosti usidrenih u drugoj pažnji.

Da, tako je, nitko normalan si ne bi to poželio namjerno ako zna što to jest.
Ali kako kažeš da duh to radi... ima puno slučajeva da na tebe naleti biće iz drugih dimenzija/denziteta koje ne podrazumjevaju vrijeme i samom svojom pojavom probude tvoj bezvremenski dio, a razum ostane zaključan, to su priče strave. Isto se može desiti i pri otmicama ako je čovjek slučajno dovoljno senzibilan da se probudi ko energija, opet strava.
Ali u smislu "Duha" takve stvari se mogu smatrati "Dobročiniteljem" jer pokažu opcije percepcije koje se inače ne bi vidjele prije "prirodne" smrti.

Kad nešto radi DUH tu nema sumnje...ali, mi se nismo očistili od sumnji i automatski izgubimo vezu sa duhom.

Ako ponovo pročitaš (i ako se ja dobro sjećam) Carlos je već u toj situaciji sa lišćem bio otet u "odvojenu stvarnost", znači već su ga don Huan i don Henaro povukli preko anomalije zaustavljanja vremena i nacentrirali u svoju privatnu "odvojenu stvarnost" a da on to nije ni posumnjao, Henaro je bio u sanjajućem tijelu, a Huan... ko zna gdje je taj đavo bio i kako . To je skoro isto ko i otmica od ovih ili onih...
Tako da je obično gledanje lišća kako pada i vrti se precjenjeno.

Carlos je imao sumnje pa su koliko sjećam ova dva đavla pokušavala da ga privole da shvati da nije tamo gdje misli da je... tipa sakrili su mu auto... tražili ga ovdje i onda, da nije možda ispod kamena... malo humora da se njegov tonal ne samoubije zbog situacije.

Zurenje u lišće i zaustavljanje sveta objašnjava La Gorda u knjizi Drugi krug moći, 256 str/pdf.

Ja sam mislio na odlomak 18 ČAROBNJAKOV PRSTEN MOĆI iz knjige Put u Ixtlan.

A ovo što kažeš za zurenje u lišće... bitan je nerad i to nerad svijeta - kao ne radim više svijet - i svijet nema druge nego da se zaustavi, a nakon toga može i pobjeći.

Kaže tu gdje si pokazao:

Pri zurenju je teško to da naučiš kako ćeš smiriti
svoje misli. Nagual je rekao da on voli tome da nas
uči pomoću gomile lišća zato što do lišća možemo doći
uvek kad budemo hteli da zurimo. Ali za to može da
posluži i bilo šta drugo.
Kad stigneš dotle da možeš da zaustaviš svet, onda
si naučio da zuriš.

A la Gorda je logično bila sklona tom ritualu sa zurenjem u lišće jer je to bila omiljena praksa tog društva.

I još k tome, ako je La Gorda spoznala nerad upravo tom tehnikom uz asistenciju svojih učitelja, samo prisjećanje na lišće će je odvesti tamo gdje joj je skupne točka bila u vrijeme učenja, dakle skupna točka joj se pomakla bez da prvo ide tražiti tišinu, tišina je već tu samim pomakom skupne točke na mjesto koje je naučila centrirati/sakupiti u prisustvu svojih učitelja.

Dogadja mi se u zadnje vrjeme da nesto u sekundi zaboravim. Recimo sad se sjetim da mora otici na stranicu npr. http://www.net.hr i krenem na browser kliknem da upisem i u tom trenu vise neznam sta sam htio. Nekako izbrise mi se taj tren sam od sebe. Ta pojava se dogadja sve cesce i poceo sam ju pratiti biti je svjestan. To se dogadja nevezano za internet preko desetak puta dnevno za koje sam svjestan. Jednom kad sam vozio autom nestalo mi tako na oko 3 sekunde bas kad sam izlazio iz parkinga i u tom trenu sam skoro imao sudar od auta iz glavne ceste. Zna bit i zastrasujuce, uglavnom.

Meni je to takodjer najdrazi i rekao bih jedini pravi nerad, hodanje u natrag i slicne stvari su vise manje rituali za zbunjivanje razuma da bi se doslo do nerada, gubljenja svjeta, zaustavljanja.

Opazanje svjeta je rad, gubljenje svjeta je nerad.