Vicke_bg je napisao/la:
Ali onda sam naišao na Maharašija i pogrešno ga protumačio. Znao sam nekako instinktivno da sudbina postoji, a da ako ona postoji dosta toga nije u ''našoj'' moći. Tako da mi je njegovo učenje leglo... Maharašijevo učenje govori da ništa nije pod našom kontrolom, a to kaže i Ouspenski.
I Ramana i Uspenski govore da je čovek uslovljen, ali da ima intelektualnu sposobnost da se obavesti o svojoj sistuaciji i da sakupi pravo znanje i radi na sebi, da pojača to malo svesti koje već ima i da se probudi. Konkretno Ramana kaže da jedina sloboda koju imamo jeste da se oslobodimo, da prestanemo da se poistovećujemo sa sadržajima uma. Kad malo bolje pogledaš, ništa drugo i ne treba da uradiš, jer šta bi radio u svetu u kome vlada uzročnost tj. determinacija.
Vicke_bg je napisao/la:
Ouspenski kaže, da kada krene da se radi na sebi, da ćemo polako dolaziti u to stanje, kada ćemo zaista raditi stvari koje hoćemo, što se nekako prkosi Maharašijevom učenju. To me buni malo...
Raditi sve što hoćeš i što ti padne napamet, i raditi ono što treba da radiš kao probuđen, veeeelika je razlika. Zbog neuviđanja te razlike izgleda ti da to prkosi Ramani.
Vicke_bg je napisao/la:
Iskreno, osećam da moj cilj ovde nije prosvetljenje, već da pomažem ljudima.
Dobro osećaš, jer onaj ko se prosvetli ne vidi nikakve ljude kojima bi pomagao (u svemu vidi samo Sopstvo), kao što ni onaj ko se probudi ne brine više o tome šta je bilo sa onim likovima koje je sanjao. To je Ramanino objašnjenje koje ubija u pojam svakog dušebrižnika.
Vicke_bg je napisao/la:
Pravi problem je taj, da ako ''radim'' na tome, mislim da to ego radi. A opet ako se prepustim da me voda, život, nosi, imam utisak da ću propustiti tu šansu za taj cilj. Bojim se da ne napravim životnu grešku, i da ne ispunim ono zbog čega sam ovde.
Da, to ego sanja da radi.
Zaista propustiti šansu za buđenje je jedina životna greška.
Ovde si zbog buđenja, a ne uživljavanja u neke snove o tome kako masažom pomažeš ljudima da se osećaju bolje. Ako baš želiš, masiraj im i umove, a ne samo lenje guzice, teraj ih da uče i da se bude.
U svakom slučaju, učestvuj u tom procesu na bilo koji način, pa će ti se već kasti samo kako i šta treba da radiš.
Uvek kada ne znaš šta da radiš, samo se drži svoje vizije krajnjeg cilja i guraj napred i talasaj što više. Nešto će da ispadne u skladu sa tvojom osnovnom namerom.
Drugim rečima, nemoj da ideš linearno, prvo uzrok, uslovi, pa posledica, tj. cilj. Samo se drži cilja kao da je već tu, a on će sam da se pobrine za sve korake i uzroke koji će da te dovedu do njega. Ako brineš o koracima koji će da te dovedu do cilja, nikad nećeš stići do njega. Sve je u naglasku. Ako naglašavaš brigu o uzrocima i koracima do cilja, onda ćeš na njima i da ostaneš.
Ako se držiš samo cilja i njemu prepustiš da sam obezbedi uzroke i potrebne korake, onda ćeš samo da se zakucaš u njega i čudićeš se kako.
Kao kad ideš mrtav pijan i odjednom vidiš da se zemlja podigla i tresnula te u čelo.
Nisi ni primetio kako si pao.