Nesto mi je palo na pamet, pa da pokusam da uoblicim neku ideju u vezi sa ovim problemima sa pamcenjem. Izgleda da se zaista javljaju kod nekih tragalaca kao simptom odredjene unutrasnje promene ili preispitivanja dosadasnje slike o svetu i sebi.
Stajner je pamcenje odredio kao najvaznije svojstvo koje covek zadobija sticanjem individualnog Ja. Pamcenje pri tome nikako ne treba razumeti u smisli memorisanja cinjenica

, vec u smislu svojstva koje obezbedjuje kontinuitet svesti, umesto da budemo gurani mehanickim udarima tamo amo. Slicno Gurdjejevljevom pamcenju sebe.
Pre ’sticanja’ individualizovane svesti entitet poseduje svesnost, u smislu registrovanja drazi iz okoline, ali ne moze da zadrzi primljene utiske – nedostaje kontinuitet koji bi obezbedio svest o sebi.
To individualno Ja nije gotov proizvod, ono evoluira i ta se evolucija sigurno ne moze okoncati tokom jedne inkarnacije. Mi smo verovatno na nekom medjustepenu, sa nekom predstavom o sebi, ali bez tog stabilnog kontinuiteta svesti: ono sto je Jung nazvao „skupnoscu u tolikoj meri da se jedva moze nazvati covekom“, a Gurdjejev mnostvom nasih malih Ja, koja potpuno proizvoljno smenjuju jedno drugo, od kojih jedno donosi odluke, a drugo ih zaboravlja ili odbija da ih sprovede.
Medjutim, tokom vaspitanja, odrastanja, socijalizacije se kristalizuju neki delovi ove skupnosti, drugim recima stvara se nekoliko dominantnih Ja koja sama za sebe poseduju kakav-takav kontinuitet svesti. Ta dominatna Ja obuhvataju tek delic naseg bica, stvorena su spoljnim, mehanickim udarima, umesto uskladjivanja sa sredistem i nisu u stanju da uspostave vezu sa njim.
Neka od tih dominatnih Ja nam omogucavaju da funkcionisemo u stvarnosti koja nas okruzuje, neka opet predstavljaju grozdove uverenja, poglede na svet ili usvojene vrednosti. Mnoga od tih dominatnih Ja su jedna sa drugim u potpunoj suprotnosti – jedno veruje u jedno, drugo u nesto sasvim suprotno - ali mi to jednostavno ne registrujemo, jer kontinuitet svesti postoji samo na nivou svakog od njih pojedinacno, ne na nivou celine.
U okviru tih kristalizovanih celina mi smo u stanju da odrzimo kakav-takav kontinuitet (zadovoljavajuce pamcenje sebe), koja ce nam omoguciti da funkcionisemo u svom okruzenju (seticemo se da odemo na posao na primer), nasa verovanja kao i zivotni skripti ce odrediti nasu percepciju sveta i pruziti nam osecaj kontinuiteta, medjutim, van onoga sto je obuhvaceno tim dominatnim kristalizovanim delovima bica postoji samo ona skupnost, mnostvo, gde utisci i senzacije isplivavaju i ponovo tonu u mrak nase podsvesti. Mi to jednostavno
ne pamtimo.
Prosto, zamislite neko 2-denzitetsko bice koje se polako, iz inkarnacije u inkarnaciju uzdize ka vecoj svetlosti svesti.
Medjutim, istovremeno nam ove kristalizovane celine
onemogucavaju da nastavimo proces integracije: mi smo stvrdnuti, zaledjeni smo u njima i da bi se proces evolucije nastavio, one se moraju uciniti propusnim: to je ono sto Jung naziva prodorom elemenata iz nesvesnog, Gurdjejev razbijanjem bufera, da bi postala moguca integracija i fuzija neosvescenih aspekata. (Dodatni problem predstavlja to sto je kristalizacija tih dominantnih Ja izvrsena na u najmanju ruku sumnjivim temeljima, ali o tome je vec bilo reci na razlicitim mestima.).
Ako izuzmemo deo koji se odnosi na nasu koncenzus realnost, proces oblikovanja dominatnih Ja je krajnje individualan. Takodje, kod nekih ljudi su ova Ja meksa, kod nekih crvrsca, kod nekih je dovoljan alhemijski postupak rastakanja, kod nekih je neophodna istinska vatra.
I mislim da upravo ovo omeksavanje nekih od dominatnih kristalizovanih Ja kao posledicu moze da ima i ove privremene smetnje u pamcenju – rasejanost - jer je individualizovana celina koja je omogucavala kontinuitet svesti i pamcenje sada uzdrmana. Mozda i pokoji reset sistema.
Istovremeno, upravo u ovom trenutku postaje moguc i veci download informacija iz Polja kao i iz sredista naseg bica (na najrazlicitije nacine). Ali se paralelno sa tim ukljucuje i delovanje Generalnog zakona hehe.
Dakle, na klizavom smo terenu.
Veoma cesto se obavi nova lazna kristalizacija novih dominatnih Ja (odnosno izgrade novi buferi) na nekim novim temeljima i oko novih ideja, sto ’licnost’ cesto percipira kao evoluciju svesti, sve dok u jednom trenutku ne ustanovi da ne napreduje vise. Ako je u stanju da primeti.
U stvari mislim da je neku vrstu nove mehanicke „kristalizacije“ prilicno tesko izbeci, hteli mi to ili ne.
I mozda bismo mogli da je premostimo jednostavno ’delegiranjem’ jednog od tih Ja – uz punu svest o njegovoj subjektivnosti i privremenosti - koje bi bilo u stanju da obezbedi da tako kazem sve one neophodne uslove da bi se kontinuitet svesti postigao na jednom visem nivou – u jednom tecnom stanju bez mentalno-emocionalnog ’kacenja’ koje proizvodi ove grozdove kompleksa.