NLO-i kao manifestacije interdimenzionalnih inteligencija
Prema toj teoriji, NLO-i bi bili manifestacije inteligentnih stvorenja iz drugih dimenzija ili razina postojanja, koja su u mnogim različitim vremenima i mjestima razno nazivana, kao npr. silfi, patuljci, demoni, vilenjaci, nimfe, geniji, daemoni, djini, vile, anđeli, vilenjaci, bogovi, zmajevi, itd.
Samo spominjanje nečeg ovakvoga mnogi će uzeti za neoprostivu frivolnost, i prije deset godina i ja bih se s time složio. No, sviđalo se to nama ili ne, ljudska povijest pretovarena je referencama na sve te likove. Svaki od njih ima svoju dugu povijest, nepristranom čitatelju nadohvat ruke. Neki su bolje dokumentirani čak i od "svete povijesti" koju bespogovorno prihvaćamo. Tema je opsežna i mogla bi ispuniti gomile knjiga, što doista i jest, ako uzmemo u obzir enormnu količinu kako drevnih tako i modernih zapisa na tu temu. Sama činjenica da svi jezici sadrže tolika imena koja opisuju ženska božanstva jezera i šuma, na primjer, trebala bi nas navesti da se zapitamo zašto postoji toliko riječi za opisivanje stvari koje ne postoje, kao što su nimfe, najade, ondine, nereide, silfe, drijade, oreade, i mnoge druge.
Ključ ove teorije je da takovi entiteti jesu od ovoga svijeta. Njihove dimenzije pripadaju ovoj planeti. U davnini su se pojavljivali u gore navedenim formama koje su više išle u korak s postavkama umova tih vremena. Sada su se odabrali pojavljivati kao entiteti povezani sa svemirskim putovanjima, ili kao pripadnici vladinih agencija (FBI, CIA, vojni časnici, vladini agenti). Ova kategorija vjerojatno uključuje i ozloglašene Ljude-u-crnom (MIB), jedan od sastavnih dijelova NLO nauka i domaćine uvrnutostima koje se vežu s fenomenom.
Oprema i izgled astronauta moguće je forma koja se koristi za proučavanje našeg svijeta i brzo kretanje po njemu, dok bi MIB manifestacije mogle biti sredstvo lakše interakcije (i interferencije) s nama. No, baš kao što postoji razlika između zmaja, vile i anđela, ne samo u obliku, nego i u akcijama, isto tako uočavamo i razlike od jednog do drugog NLO-a.
Izgleda da ne potječu svi iz istih dimenzija, neki su napredniji od drugih, ili su jednostavno evoluirali prateći drugačiju liniju. Mi smo vjerojatno bliži nekima od njih negoli su oni međusobno.
Premda kontroliraju prirodne zakone bolje nego mi, to ih ne čini razvijenijima od ljudi. U stvari, čini se da su određeni entiteti, u određenim stvarima, na nižem stupnju evolucije od nas u cjelini, slično kao siromašna ali kulturna osoba u usporedbi s bogatim neznalicom.
Vidjeti ili ne vidjeti, i čuti ili ne čuti, termini su koji se odnose samo na naša vlastita osjetila koja funkcioniraju na određenom vibracijskom nivou. Mi vidimo, čujemo ili dodirujemo ono što vibrira na određenoj frekvenciji. Kada frekvencija izlazi van tog opsega, prestajemo čuti i vidjeti bez da je objekt prestao postojati. Lako bi moglo biti da su isto tako i drugi entiteti koji dijele svijet s nama nesvjesni našeg postojanja, kao što su i mnogi od nas nesvjesni činjenice da neljudi tumaraju planetom. Mi se služimo materijom koja vibrira na frekvenciji percepcije naših osjetila. Obrađujemo je i preobražavamo po želji, no i druge energije mogu tu biti, vibrirajući na drugoj valnoj duljini i proizvodeći materiju nama neprimjetnu, a ključnu za ustroj prirodnog staništa druge inteligencije.
Vrijeme i prostor, dodani u miks, služe samo da dalje zakompliciraju stvari. Dokazana činjenica je teškoća koju ovi entiteti imaju u razumijevanju i prilagodbi na vrijeme, što nas navodi na sumnju da je vrijeme vrlo ljudska stvar, četvrtu dimenziju njima potpuno neshvatljivu. To bi moglo objasniti nedostatak točnosti kod ukazanja "Blažene Djevice" kad pusti vjerne da čekaju, ili kad E.T.-i puste kontaktirane da čekaju. To bi isto tako moglo biti razlog zašto točno određeni datum u proročanstvima obično zakaže.
Ova teorija počesto raspravlja "druge dimenzije", i u takvim razgovorima uživaju mnogi. Meni osobno se ne sviđaju obzirom ih jedva mogu razumjeti. No moderni fizičari, a i Einstein osobno, ozbiljno su raspravljali koncept četvrte dimenzije. Ja radije kažem "druge razine postojanja", osjećam da ih lakše mogu zamisliti. Čovječanstvo s kraja 20. stoljeća otkrilo je da ne samo da nije vladar svemira, nego nije ni gospodar svijeta. NLO-i su zaslužni za otkrivanje ove krucijalne istine.
Ovaj svijet smatrali smo jednokatnom kućom, našom osobnom imovinom. No učimo da je ova kuća ustvari stambena zgrada s mnogo katova, i na naše zaprepaštenje učimo da postoje stanari na tim katovima. Za razliku od stambenih zgrada u kojima su stanari manje ili više isti, ovi stanari su zbilja vrlo čudna čeljad. Toliko čudna da, unatoč što smo ih stoljećima bili svjesni, tek ih trebamo shvatiti ili saznati što su točno.
Vjerojatno bi najbolje bilo da usporedimo naš svijet sa gradom. U gradu možemo razlikovati određeni broj razina. Naj gornja razina je za ptice i zrakoplove. Još jedna razina su krovovi koje dijele mačke. Zatim imamo razinu ulice, koja se može dalje podijeliti, a naseljavaju je ljudi, psi, itd. I baš kad povjerujemo da ne postoji više razina, otkrivamo neizmjeran, nevidljivi svijet kanalizacije, šahtova, cjevovoda, instalacija, itd., sa štakorima i drugim štetočinama na čelu.
No ove razine nisu definirane, niti su njihovi stanovnici nepokretni. Razine i stanovnici često su u interferirenciji jedni s drugima. Nije uobičajeno vidjeti čovjeka dolje u rupi od kanalizacije ili štakora koji trči niz visokonaponsku žicu, ali vidimo da se to događa.
Štakor, doveden u situaciju da se izjasni o tome, teško bi mogao objasniti što čovjek radi dolje u kanalizaciji obzirom se ljudi bave vrlo različitim stvarima od štakora. Čovjek, obdaren većom inteligencijom, ponekad ne može shvatiti kako i zašto štakor hoda po visokonaponskoj žici sve dok ne izgubi ravnotežu i ubije ga struja.
Nešto slično događa se i s NLO-ima, te djelomično objašnjava njihovo nelogično/apsurdno ponašanje. Uri Geller dobio je neka čudna objašnjenja od vanzemaljaca s kojima je bio u kontaktu. Neka su grandiozna i na granici ljudskog razumijevanja. Druga samo potvrđuju nelogični aspekt NLO ponašanja.
Također je lako objasniti i amoralnu prirodu njihovog ponašanja, ako se vratimo na prijašnji primjer. Ono što je dobro za čovjeka nije nužno dobro i za mačke, i tako dalje. Svaka razina brine za vlastite udobnosti, pretvarajući ih u autonomni moralni kod koji zanemaruje etike drugih razina. To objašnjava i nešto mnogima zabrinjavajuće: nedostatak interesa kod NLO-a za kontaktiranjem ljudi i njihovih vlada na pravilan način. U našem primjeru ljudi, kada je to potrebno, upadaju na teritorij štakora i uništavaju ih ukoliko su pozvani da to učine. Štakori, iako plašljivo, upadaju u ljudske domene kada smatraju korisnim napasti ostavu. No niti jedna strana nema nesavladivu želju za jednim "službenim i formalnim upoznavanjem". Svako od njih gleda svoje poslove na njima odgovarajućoj razini postojanja.
Ova teorija ima veliku važnost. Ako je istinita, ona razbija druge vrlo uvriježene teorije u koje čovječanstvo vjeruje i na kojima temelji svoje vladanje. Upravo ovaj razlog krucijalan je za ovu knjigu jer povezuje religijski fenomen, s njegovim različitim gledištem, s ovim drugima. Ova teorija je najbliža razumijevanju NLO enigme, ali je ni najmanje ne objašnjava u cijelosti. NLO fenomen ne može objasniti jedna jedina teorija - samo uz primjenu svih ovdje navedenih se to može postići.
Kako bih pojasnio ovo gledište, može ga se sažeti ovako: * Ovi entiteti egzistiraju izvan mog uma. * Nisu ono kakvima se fizički prikazuju da jesu. * Nisu posve duhovni nego će prije biti da pripadaju fizičkoj realnosti čiji su nam zakoni nepoznati. * Vilenjaci, vile, čudovišta, itd. su postojala i u suglasju su s gore iznesenim. * Poganski bogovi (Jove, Hermes, Višnu, Oziris) također su postojali i pripadali tom redu entiteta. * Demoni u judeo-kršćanskoj tradiciji jedna su od formi tih entiteta, samo na niskom stupnju evolucije ili s vibracijskom frekvencijom nekompatibilnom s našom.
NLO-i kao fizički stanovnici ovog svijeta
NLO-i bi mogli biti manifestacije drugih fizičkih žitelja ovoga svijeta, bilo podzemnih, podvodnih, zračnih ili žitelja džungle.
Ti stanovnici imat će nešto zajedničko s opisima iz prethodno obrađenih tekstova, ali će im fizička forma biti slična našoj. Stoga mijenjanje oblika, ili postajanje nevidljivim, ili napredne psihičke sposobnosti, neće spadati u okvir njihovih mogućnosti. Oni će svejedno pokazivati daleko veće znanje i vještinu oko prirodnih sila. Njihova staništa će biti vrlo određena mjesta na ovoj zemlji, iako udaljena od onih koja koriste ljudi, a također i prilično nedostupna. Oni ne interferiraju u naše živote osim ako su isprovocirani, ili ako imaju potrebu za nečim što im ljudi mogu osigurati. Eventualno mogu diskretno interferirati s nama iz znatiželje ili zbog ozbiljnog istraživanja.
Sve ove stvari se temelje na činjenicama koje su ljudi sakupili tijekom vremena i na mnogim mjestima. Trebali bi prestati vjerovati kako naši preci nisu bili dovoljno dobro upućeni da bi razlikovali mjesec od nečega što nije mjesec.
Nema potrebe ni za kakvim starim pričama o podvodnim žiteljima kada i United Press International može poslužiti: Caracas, 2. ožujka 1976. Najnovije dnevne vijesti. Ovo su naslovi: TANJUR GOTOVO PREVRNUO BROD ISKUSNOG POMORCA. Podnaslov: "Dok je ribario, čudna letjelica izronila iz mora stvarajući valove i nestajući u daljini" i "Blizina otoka Tortuga: letjelica neljudske izrade kako je opisuju Federico Soanes i Ernesta Millan" (Uz to se nalazila skica letjelice i fotografija jednog od svjedoka).
Postoje tisuće slučajeva nalik ovome. Ne sakupljenih iz legendi od strane povjesničara ili antropologa, već ispričanih od sudionika, koji bi lako mogli biti naši prijatelji, poznanici ili susjedi, jednako pametni i iskreni kao mi sami. U knjizi 60 NLO slučajeva, koju supotpisujem s Osuna Manuelom, čitatelj može vidjeti nevjerojatan slučaj koji potkrepljuje tvrdnju da ispod zaljeva Cadiz postoji NLO baza.
Slučajevi te vrste opsežniji su od gore spomenutog. Ono što Enrique Castillo tvrdi da je vidio na dnu Marijanske brazde, zapanjujuće je: tri kolosalne prozirne kupole, svaka s po jednim doslovno specijaliziranim gradom - jedan za djecu, jedan za zajedničke aktivnosti i jedan stambeni. Trezvenost, razumnost i sposobnost rasuđivanja g. Castilla, navode me da se nadam kako smo suočeni s bićima vlastitog fizikalnog medija, bez obzira na razlike. I još k tome, g. Castillo, inženjer po struci, prevezen je od strane tih entiteta od Caracasa do Perua i natrag u par minuta. Na povratku, na njegov zahtjev, nisu ga vratili na polaznu točku nego u Bogatu u Kolumbiji da posjeti svoju obitelj. Taj detalj osnažuje kredibilitet njihove fizičke stvarnosti.
Čovjek bi mogao neprekidno pisati o letećim tanjurima iz morskih dubina. Problem je razlikovati koji pripadaju fizičkom svijetu, a koji su para-fizički ili ultradimenzionalni, a koriste oceane da zamaskiraju svoje materijalizacije ili prikriju sumnjive aktivnosti. Isto vrijedi i za žitelje podzemlja, o kojima također ne manjka dokumentacije.
Prije trideset godina Shaver-ov misterij poharao je Sjedinjene Američke Države. Zapisi Richarda Shavera detaljno opisuju egzistenciju malih bića nazvanih "Deros" koja borave u utrobi zemlje i izranjaju kako bi činili djela štetna za čovječanstvo. Deros posjeduju sve kvalitete potrebne da ih ljudski um odbaci, a opet, pisci kao Ray Palmer priznaju kako su mala bića ostavila bolne i trajne dojmove u njegovom životu.
Sva literatura o podzemlju imala je svoje prethodnike. 1920., Marshall B. Gardner objavio je Putovanje u unutrašnjost Zemlje (A Journey to the Earth's Interior). U njemu priča o šupljoj Zemlji u koju se može ući kroz otvore na oba pola, a koji ostaju neprimijećeni zato što imaju 1400 milja u promjeru. Svaki putnik će ući u unutarnju Zemlju bez da primijeti zakrivljenost otvora, obzirom mu je rub, da se tako izrazimo, 800 milja širok što uzrokuje da kopno i more izgledaju ravni. Prema knjizi, klima je toplija od one u vanjskom svijetu, a tu je i malo sunce koje nikad ne zalazi.
Unatoč dobrim argumentima koji postoje u korist ove ideje, ona još uvijek ostavlja dojam maštarije. Kako god bilo, 1959. admiral Richard E. Byrd iznio je neke zbunjujuće napomene o tome kako je na kraju svoje ekspedicije zašao 2300 milja ispod južnog pola. Velik je značaj pripisan ovoj izjavi, ali u konačnici ništa nije razjašnjeno.
Sve napisano o rasama koje su se povukle u podzemni svijet (Maje, Inke, itd.) zvuči nategnuto. Moglo bi biti neke istine u vezi tih unutar ili pod-zemaljaca, no oni vjerojatno pripadaju ekstra-dimenzionalnom svijetu objašnjenom ranije.
Sljedeći slučaj odigrao se 1967., ili 1968., u drugorazrednom hotelu u Miami Beachu. Povezan je s temom jer uključuje dvije osobe koje su tvrdile kako potječu "sjeverno od kontinenta". To ima poveznica s teorijom šuplje Zemlje, te keltskom legendom u kojoj se navodi da "bogovi" ili "Tuatha De Danaan" dolaze iz mjesta sjeverno od kontinenta.
Uključeno je i pismo u kojem je suprug žene, sudionice događaja, objasnio situaciju. (Zanimljivo, njegova supruga je vrlo vidovita i godinu prije vidjela je NLO kako balansira ponad praznog terena u Miamiju. NLO je također vidio i mladić koji je bio u njenom društvu, te policijski auto. Nadlijetao je cijelo područje nekih 45 minuta.)
"Moja supruga bila je sobarica u hotelu. U to vrijeme su se dvojica muškaraca uselila u jednu od soba. Kada bi dolazila čistiti uvijek bi ih tamo zaticala iako postoji zakon koji zabranjuje stanarima boravak u sobi za vrijeme pospremanja. Glavni gospodin bio je izuzetno obrazovan, prijateljski nastrojen, a govorio je i nekoliko jezika, te vrlo dobar španjolski. Kosa mu je bila potpuno svijetla. Najvažnije od svega bilo je da je mogao čitati misli moje supruge. Rekao joj je kako je ona jak „medij“ i zvao je „njegov prijemnik“. Jedan dan moja supruga došla je na vrata i kad ih je htjela otvoriti on ju je prestigao rekavši: „Čekao sam. Znao sam da ćeš doći“. Drugi muškarac je bio tajanstven. Bio je crnomanjast, orijentalnog izgleda i kosook. Nosio je narančastu uniformu i ponašao se kao da je tjelohranitelj drugome. Jednom je plavokosi čovjek uzeo loptu i zakačio ju na zid, tražeći od supruge da razgovara s njom. Počela je govoriti primijetivši svjetlosne valove unutar lopte. Nije bilo ničeg što bi loptu držalo za zid i sa svakim korakom koji je moja žena napravila, ova ju je slijedila. Bilo je nevrijeme tih dana, i plavokosi bi odlazio dolje na plažu s napravama i kamerama, te se okretao prema pučini, rame uz rame sa svojim kompanjonom. Dok je jednom prigodom čistila, moja supruga vidjela je sadržaj otvorenog kovčega (plavokosi je bio u kupaonici). U kovčegu su se nalazile lopte slične biljarskim kuglama ili veće koje su trepnule kao da su pune elektriciteta. Misteriozni je gospodin jednog dana samo nestao bez pozdrava."
Opet susrećemo dva najčešća tipa: plavokosi i orijentalni, i kao i u drugim slučajevima potonji je sluga prvome. U poznatom slučaju iz Puebla u Meksiku, slično kao i ovome iz Miamija, nestanak je bio nasilan. Kuća je bila potpuno demolirana kao da se u njoj odigrala strašna bitka u kojoj su čak i električne instalacije iščupane iz zidova.
Osim teorija šuplje zemlje, postoje i slučajevi u kojima ljudi i čudni entiteti izlaze iz pećina, ili ulaze u njih, ne ostavljajući ni traga. Bio sam u Venezueli i istraživao takve priče, i naravno, trudio se doći do svih pojedinosti, razgovarati sa svjedocima, no strah od ismijavanja skamenjivao bi ljude.
Evo kako o tome izvještava Raul S. Esteves za list 2001 iz Caracas, 8. svibnja 1976.: U sumrak, tijekom vožnje prema neotkrivenoj lokaciji, nešto zastrašujuće se dogodilo. Vozili su se kroz samotan kraj bez ijednog stabla. Odjednom se tlo počelo tresti, pojavila se pukotina iz koje je izronilo srebrno vozilo okruglo poput zvrka, vrteći se kroz zrak i ostavljajući iza sebe trag zasljepljujuće plavih iskri. Putnici, ukočeni od straha, mogli su samo svjedočiti nevjerojatnom prizoru. Srećom je tu ostala spaljena pukotina u tlu, pokazujući tragove polijetanja. Uz zajedničku suglasnost, mislili su da je najbolje da to više nikad ne spominju.
Mnoga mjesta imaju reputaciju da su misteriozna ili sklona čudnim događanjima. Preko nekih takvih mjesta, domova prethodnih populacija, starosjedioci odbijaju prelaziti, pogotovo po noći. Takva mjesta imaju reputaciju da na njima ljudi nestaju, ili da ih ona izlude, ili da se na njima pojavljuju zastrašujuća ukazanja, ili pak da na njima ima ljudi vrlo različitih od običnog naroda. U brazilskim džunglama postoje na tisuće ovakvih priča koje su vjerojatno tek puka fikcija. Međutim, priče izranjaju iz velikih džungli svijeta što nas dovodi do shvaćanja kako u svijetu još uvijek postoje mnoge misterije.
U svibnju 1976., u pećinama peruanske provincije Bolivar, pronađene su kosti ljudi viših od 6 stopa (oko 1,8 metara). Također su pronađene i dvije ogromne lubanje, jedna od njih imala je kosu dužine 5 stopa (oko 1,5 m). Antropolozi su odmah započeli s radom, obzirom su, prema Abelu Vega iz arheološkoga muzeja sveučilišta Trujillo "nalazi od ogromnog značaja i opsega". Što je zanimljivo, a i u blizini tog područja, "pleme divovskih bića", prema španjolskoj novinskoj agenciji EFE, "napalo je lovački tabor ranivši devet osoba i otevši tri žene", ali nikada više nisu viđeni.
Pripovijetke poput ove obično ne izazivaju opće uzbuđenje i vjerojatno su samo šuplje priče. Paradoksalno, znanost više zanimaju kosti nego kad se njihovi vlasnici pojave.
Naravno, ovi divovi nemaju ništa s NLO-ima.
Puno je zanimljivija izjava sudionika vještičarske konvencije održane u Bogata-i u Kolumbiji, 1975. Prema njegovim riječima, u prostranstvima neistraženih džungli između Paname i Kolumbije, postoje indijanska plemena u kontaktu s tajanstvenim plavokosim bijelcima koji izolirano žive na vrhu planine. Kada je prijeka potreba, plemenski poglavica, jedini kojem je dopušteno razgovarati s bijelim ljudima, odlazi na određeno mjesto i čeka da se jedan od tih „gospodara“ pojavi. Kad poglavica ostari, "gospodari" odabiru mladca da ga zamijeni. Po povratku s njegovog osposobljavanja kod tih "gospodara", mladac je obdaren izvanrednim moćima koje ga obilježavaju kao novog poglavicu.
Oni koji ovo dovode u pitanje mogu avionom preći iznad tih neprobojnih džungli. Možete vidjeti duboke klisure gotovo okomitih stijena pokrivene zelenilom. Ako Bazen Amazone ostaje jedva istražen iako je posve ravan, zamislite kakva avantura je odlazak na teren gdje kanjoni udvostručuju prepreke koje postavlja bujna vegetacija. Mogu li ti "gospodari" biti djelomično odgovorni za NLO-e? To je moguće, a sudeći prema naratoru priče, čak i vrlo vjerojatno, obzirom ih Indijanci smatraju bogovima sposobnima učiniti bilo što.
Ta stvorenja mogla bi biti preostaci Atlantide, ili Lemurije, ili neke druge super civilizacije koja je postojale u drugim vremenima na zemlji. Za mnoge su to samo legende, ali pažljivo čitanje će dokazati da su više činjenične od eruditskih dogmi. Sve više i više rukom izrađenih metalnih predmeta pronalazi se u nevjerojatno starim slojevima stijena, milijunima godina starim prema znanstvenim izračunima.
Dr. Francisco Aniceto Lugo, kojeg mogu opisati samo kao venecuelanskog genija kojem sam veliki dužnik, sustavno je razlagao na ovu temu u svojim knjigama, posebice u Izgubljenoj civilizaciji, te Četiri velike kozmičke katastrofe. U tim knjigama, on otkriva ljudsku protohistoriju i baca svjetlo na mnoge opskurne aspekte koje drugi autori ostavljaju netaknutima. Ako takve bića još uvijek postoje, oni vjerojatno vuku podrijetlo, ili su bili utjelovljenja, Quetzalcoatla, Virachoche, Manco Capaca, Bochica, Mama Oello Huace, i drugih "bogova" pred kolonijalne Južne Amerike. Oni bi također bili i u pozadini pozitivnih aspekta NLO-a, iako je njihova intervencija vjerojatno zasjenjena negativnim učincima ostalih nevidljivih entiteta.
Dotičući se nakratko koncepta svemira kao prirodnog prebivališta takvih bića, podsjetio sam se ranije knjige u kojoj sam raspravljao na tu temu i citirao jedan a propos tekst svetog Pavla: "Jer ne borimo se protiv ljudi od krvi i mesa, nego protiv nevidljivih zlih vladara i vlasti… protiv zloduha koji borave u nebeskim prostorima." (Efežanima 6:12)
Ovaj tekst se izgleda odnosi na druge parafizičke entitete nabrojane ovdje koji se puno više upliću. No, u svemiru, kao njihovoj drugoj očevini, obje vrste bića mogu se dobro slagati poštujući se uzajamno jer su si ravnopravniji po znanju i snazi negoli ljudi.
U nebrojenim knjigama napisanima na temu NLO-a pronalaze se priče o amaterskim i profesionalnim astronomima koji su fotografirali kretanja čudnih točkica preko Sunca ili Mjeseca, ili, što je vjerojatnije, kroz gornje slojeve atmosfere. Ponekad ostavljaju utisak da se radi o formacijama golemih međuzvjezdanih brodova koji se disciplinirano kreću prema nepoznatoj lokaciji. Neki su bili fotografirani satima, pa čak i danima.
Klasičan slučaj bilo je promatranje prof. Jose Bonilla iz opservatorija Zacatecas u Meksiku, iz 1883. On je izbrojao 283 prostrana objekta koji su putovali između Zemlje i Sunca. Slijedeći dan je fotografirao 116 objekata kojima je trebala minuta da prelete širinu solarnog diska. Te su fotografije preštampavane mnogo puta, ne samo u NLO magazinima, nego i u specijaliziranim astronomskim časopisima.
Nemoguće je reći koja vrst NLO-a su ti svemirski superbrodovi bili. Moguće su bili miroljubiv plutajući grad naprednih bića koja se ni najmanje ne zanimaju za nas i dolaze na Zemlju samo kada to odgovara njihovim potrebama. Možda su to misteriozni "matični brodovi" koji nose desetke ili stotine malih tanjura bljujući ih u određeno vrijeme određenih dana kako bi zastrašivali zemljane i provodili zločinačke aktivnosti. Možda to nije bilo ništa više nego sporedna predstava postavljena od tih inteligencija kako bi navukli Bonillu da to ispriča svojim kolegama znanstvenicima, stvarajući tako među skupinom ljudi ideju o dolasku vanzemaljaca.
U vrijeme revidiranja ove knjige (lipanj 1980.), svatko tko živi u Španjolskoj, i tko se potrudio pogledati noćno nebo, imao je priliku vidjeti tihi prelazak svjetala na velikim visinama; svjetala koja su izvodila stvari zrakoplovima nemoguće, poput stajanja na mjestu ili kretanja unatrag. Baš jučer sam poduže vrijeme promatrao jedno od tih svjetala. Tko su ta bića koje redovito prelaze naše nebo bez našeg dopuštenja ili čak bez da nas obavijeste o njihovoj prisutnosti?
...
|