ACA SAVEST je napisao/la:
Ja sam rešio da umrem onog trena kada sam proračunao da nemogu da se obogatim za života. Momentalno nisam više želeo da živim. Ni sad ne želim. Glupo je da kažem da želim kad meni nije do gledanja u svet. Mene ništa ne fascinira, jer sam trenirao fascinaciju, pa sam postao realizator televizijskog programa.
Moram da priznam da sam se ``rastuzio``kada sam procitao ovo za bogacenje...
To mi deluje kao da je covek sam sebe stavio u kutiju,odustao od svojih snova...
Ne moze se reci da pare mogu biti neciji san, verovatno i nije niciji ali nas san realizovan podrazumeva u mnogim slucajem pare kao sporedni atribut.
Ima beskonacno nacina da covek dodje do para u slucaju da mu one nisu cilj vec da mu je to njegova ``religija``(ne mislim na crkve)...
NIsam siguran da je nedostatak volje za zivotom umiranje onako kako ga u knjizi opisuju...
Ako ne zelis da zivis sada zasto bi zeleo da zivis kasnije??O kakvoj slobodi onda pricamo...
A i setio sam se one od Don Huana i ide u fazonu..
Ratnik ceka, i zna sta ceka. i dok ceka sladi oci svetom.
RAtnikovo vrhunsko dostignuce je da uziva u sreci kosmosa...(or to enjoy the joy of infinity)
Svet je toliko bogat svojom misterijom i lepotom i zato mi nije jasno otkud nedostatak volje za
gledanjem ili
vidjenjem sveta...
Da sam na tvom mestu jos jednom bi proracunao zakljucak o nemoci da se obogatis...