Razmišljanja o dinamičkom TCT-uPrijevod: Java
Čak i za dinamički test trijade (svijesti) uz pomoć boja (dTCT), kao što smo učinili i kad smo radili sa Fleš mentalnom simulacijom (FMS), odlučili smo da pratimo temeljno testiranje prije kreiranja zvaničnog dokumenta o tehnici koju smo koristili, bilješke o naučnom mišljenju iza metoda i potencijalne vrijednosti za ovaj model.
Kad je ovaj dokument izdat bilo je preko 100 ljudi koji su koristili ovu proceduru i dobili smo interesantne rezultate.
I tako, ne samo da imamo vrlo ohrabrujuće rezultate koji obrađuju različite vrste paranoje i šizoidnog ponašanja kod ljudi koji nisu otimani, nego smo takođe testirali ovu proceduru i na ljudima koji su žrtve samo parazita i napokon na ljudima koji su žrtve otmica.
Proučavanja koja smo do sada izveli dopuštaju nam da opišemo sljedeća bazična zapažanja. Ona će biti korisna za oboje, i za otete i za one ljude koji će imati koristi u budućnosti od ovih tehnika koje su povezana sa simbolikom mentalnih simulacija.
Stopa uspješnosti TCT-aIako je još uvijek prerano govoriti o pouzdanim rezultatima, moramo naglasiti to da imamo određen broj rezultata koji je dovoljan za razgovor o bazičnim trendovima: čini se da je TCT ekstremno brz i moćan.
Mi smo, na žalost, primjetili da postoje određeni slučajevi kod kojih se problemi vrate nazad. Ovo je činjenica u oba slučaja: kod otimanih i kod psiholoških problema. Problem se može vratiti nazad u periodu od 2 sedmice do 4 mjeseca nakon što smo prvi put koristili ovaj metod. Tokom ovog perioda osoba koja koristi dinamički TCT se vraća pokazujući nam jasno svježe početke izbijanja problema.
Naravno, pitali smo se zašto je ovo tako i izgleda da sada imamo vrlo dobar odgovor.
Moramo da naglasimo da je ista vrsta problema bila prisutna i kad smo radili sa otimanima koristeći druge tehnike: klasičnu hipnozu ili rapidnu hipnozu; FMS ili TCT.
Ove tehnike su zasnovane na prilično drugačijim principima i one su uslovljene primjenom jedne procedure koja postaje sve brža i brža. Kad koristimo klasičnu hipnozu u većini slučajeva osoba je unutar tretmana dvije godine dok ne riješi svoje probleme. Kad koristimo rapidnu hipnozu ostvarujemo kompletnije rezultate za samo jednu dvočasovnu sesiju. Zahvaljujući Fleš simulaciji, bez potrebe da ulazimo u duboko hipnotičko stanje, sposobni smo da ostvarimo superiorne rezultate a koristeći TCT, sada smo u mogućnosti da dobijemo rezultate koji su čak bolji nego svi prethodni, a ona zahtijeva samo 15 do 20 minuta vremena bez potrebe za hipnotičkim stanjem. Kad koristimo klasične hipnotičke tehnike, nismo nikada bili u mogućnosti da oslobodimo osobu od smetnji koje dolaze od Primordijalnog Čovjeka ili ih otkačiti od dva Kreatora, dok smo u stvari sada u mogućnosti da dobijemo takve rezultate kad koristimo dinamički TCT i činimo to za kratko vrijeme. Uprkos činjenici da TCT zahtijeva manje vremena i da postoje razlike u tehnici ipak je tačno da se kod nekoliko osoba problem vratio i da je bilo povratka bolesti. Kad smo koristili samo jednu primjenu ovih tehnika ili dinamički TCT, nismo bili u mogućnosti da riješimo problem.
Imamo potrebu da istaknemo, pošto su tehnike potpuno različite jedna od druge, da nismo zabilježili nikakve nedostatke u tehnologiji koju smo koristili iako je bilo različitih članova tima koji su primjenjivali tehniku na različitim osobama. U svari saznali smo da osobe kojima se problem vratio dijele zajedniče osnovne crte. Oni se nesvesno nisu htjeli otarasiti problema.
Drugim riječima, naše metode uvijek rade bez razlike, naročito FMS i TCT, bez obzira na osobu na kojoj su korištene. Osobe uvijek riješe njihove probleme nakon korišćenja naše metode! Pravi problem dolazi kasnije kad osoba nije u mogućnosti da ostane u dobrom zdravlju.
Na primjer, žrtva otmica koja je nesvjesna svoje situacije nalazi sebe, nakon korišćenja TCT-a, bez vanzemaljskih smetnji, bez mikročipova u svom tijelu, bez smetnji bilo koje vrste, te počinje da živi život na novi način, pošto je njena “mapa teritorije” kompletno promijenjena.
Sa druge strane vanzemaljac, koji god da je, nema namjeru da izgubi na ovaj način i bez pružanja otpora, te tako vanzemaljac pokušava da vrati kontrolu nad trijadom (Duša, Um i Duh) i nad tijelom/kontejnerom osobe.
Tokom takve borbe za slobodu, žrtva omica može biti pod velikim psihološkim pritiskom. Vanzemaljac pokušava da ubijedi osobu da ona neće uspjeti u životu bez njegove (vanzemaljčeve) pomoći. Ili možda osoba osjeća iznutra da nije sposobna da živi bez vanzemaljčeve prisutnosti zato što, čak ako je on sa jedne strane tamničar, sa druge on preuzima odgovornost za sve neuspjehe otimanog.
I, pošto je lakše živjeti loše i kriviti vanzemaljca, nego živjeti loše i kriviti sebe, mnogi ljudi među našim otetima podsvjesno odlučuju da budu opet otimani i na taj način su potpuno i vječno opet izloženi vanzemaljcu.
Nadalje, kad je vanzemaljac odbačen, on treba dozvolu oslobođene žrtve otmica da bi bio u mogućnosti da uđe opet i postane gazda u tijelu/kontejneru otimanog. I tako vanzemaljac dolazi kod otetog sa novim ponudama i pokušava da ga ubijedi da bi njegov život bio osrednji bez doprinosa vanzemaljca. Otimani treba da povrati identitet kojeg nikada ranije nije ni imao zbog svog niskog samopouzdanja. Stoga se on slaže da bude opet parazitiran koristeći proces “spoznajnog razdora”, a ovo čini da bi mogao da vjeruje da je on u mogućnosti da se oslobodi parazita kad god on hoće pošto je već bio u mogućnosti da to uradi. Ali on, u stvari, nije u mogućnosti da to uradi jer je u pseudo apstinentskoj krizi.
Osobe koje naginju da padnu opet u vanzemaljsku zamku dijele zajedničku odliku u njihovom karakteru. Da li želiš da budeš priznat od strane društva? Vanzemaljac koji je unutar tebe će ti obećati da ćeš biti uspješan i da ćeš biti na glavnoj TV stanici. Da li želiš dobre odnose sa partnerom? Vanzemaljac pronalazi partnera za tebe, drugog otimanog i ti ćeš imati društvo sa njim/njom. To će biti pakao naročito zbog toga što vanzemaljac hrani tvoj strah da ćeš biti napušten.
I tako se otimani plaši da će biti napušten. On/a je napušten/a iz različitih razloga od strane njenog/njegovog partnera koji ne može da smisli njega/nju; preko njene/njegove djece, iz istih razloga i preko njenog/njegovog partnera koji se plaši njega/nje. Njegovi prijatelji ga ostavljaju, tako je bolje imati vanzemaljca unutar sebe, to te čini drugačijim što je bolje nego biti sam i osjećati se živim.
Drugim riječima, ponavljajući sada osnovni koncept već objašnjen u različitim radovima, otimani nema jak identitet, i kad on više nije otiman, on gubi identitet koji dolazi iz njegove situacije. Kad oslobođena žrtva otmica ne koristi prateću terapiju koja je namijenjena da ojača njen identitet, onda postoji stvarna opasnost da će vanzemaljac opet početi da ju parazitira, pošto u umu žrtve, počinje da se rađa slika izliječenog sebe koji više nije interesantan za društvo. Biće koje je izliječeno ali usamljeno. Stoga, zar nije bolje da su oni i dalje tu jer onda nisi više sam?
Vanzemaljac, naročito Lux, stvarno radi na psihi i na najslabijim tačkama žrtve otmica kroz koje je vladao njom od rođenja. Drugi paraziti, koji su iz različitih dijelova Univerzuma, kao oni koje zovemo Growl, Ra i Plavo biće, i koji nemaju kao i Lux čvrsto fizičko tijelo/kontejner, u mogućnosti su da transformišu otete u prilično agresivne osobe i totalno promijene njihovo ponašanje. Takva agresivnost je često puta skrivena ponašanjem koje oponaša zapovjednika ali takođe ima potrebu da izgleda kao krotka osoba da bi kreirao pravila za neki novi pokret koji će biti sličan religijskom.
Želimo naglasiti to da iako je vrlo rijetko da se problem otimanja vrati nazad, ovo se dešavalo uglavnom kad smo koristili TCT, prije nego kad smo koristili klasičnu hipnozu. U stvari, mi moramo stvarno naglasiti da kad smo koristili klasičnu hipnozu, osoba je napredovala korak po korak, to je jedno sporo ali stabilno putovanje ka povećanoj svjesnosti; ovo se ne dešava kad koristimo TCT model za samo 20 minuta. Drugim riječima, postoji rizik od korištenja TCT-a i dobijanja rezultata u smislu osobe koja je brzo, potpuno i apsolutno oslobođena od problema; ali pošto ona nije razumjela ništa od toga, ona takođe nema svjesnost o tome i ovo je razlog zašto će ove tehnike jadno propasti ukoliko se ne uzme ovaj faktor u razmatranje.
Putujuće DušeU mogućnosti smo da primjetimo to da nakon korišćenja TCT-a, prvi put sa određenom osobom, kad komponenta Duše želi da izađe iz njenog kontejnera i tako da ga ostavi djelimično nezaštićenog, odbrambeni mehanizmi koje smo kreirali kroz FMS i kroz TCT su beskorisni.
Čak i ukoliko pokušamo da programiramo komponentu Duše da ona ostane u kontejneru i štiti ga, u nekim slučajevima ona teži da se oslobodi od toga zato što joj nedostaje znanja i svjesnosti. U ovim slučajevima je osoba momentalno parazitirana ponovo i proces oslobađanja mora biti ponovljen od početka. Držanje komponente Duše unutar fizičkog tijela/kontejnera (tijela) je objektivno teško. Ovo izgleda još uvijek zavisi od stepena svjesnosti Duše.
Drugim riječima, da bi držali vanzemaljce na distanci, neophodno je, opet, da otimani postane svjestan njegove situacije.
Liječenje psihoze sa TCT-jemJedan manji broj zabilježenih slučajeva pokazuje da neki ljudi mogu imati mentalne probleme i vjerovati da su otimani (kad ovo apsolutno nije slučaj) a nakon njihovog tretmana TCT-jem činilo se da su momentalno dobili pozitivne rezultate. Samo nakon nekoliko dana poslije tretmana, izgledalo je da su te osobe potpuno riješile svoje probleme. Ukoliko je neko uzimao psihotropne lijekove, sada prestaje da ih uzima i ne pokazuje sindrom apstinencije; ukoliko je neko bio šizofrenik on je bio izlječen; a ako je bio paranoik, onda je izgledalo da je njegova paranoja bila obuzdana.
Izgleda da sva korist traje nekoliko mjeseci i onda osoba teži da zapadne opet u iste probleme.
TCT metod ima dva osnovna dijela: prvi je u mentalnom viđenju tri obojene kugle/lampe. U tom trenutku momentalno razumjemo da li je osoba koja radi test otimana ili je umjesto toga samo parazitirana ili je ona jednostavno psihotična osoba.
Analizirajući boje, ukoliko osoba ima psihotične probleme oni uzrokuju promjenu standardnih boja koje se zamijenjuju komplementarnim bojama (cijan, magenta, žuta). U ovim slučajevima, kad koristimo drugi dio testa (dinamički dio) mi pitamo osobu, dok koristimo odgovarajući protokol, da mijenja boje za tri lampe, tako da one imaju ispravnu poziciju i ispravne boje u mentalnoj sobi.
U tom momentu tri komponente opet postaju automatski balansirane te je osoba psihosomatski izliječena.
U ovom kontekstu, mentalna bolest koja je postala somatska, prouzrokovana je neispravnošću trijadnih komponenti koje pokazuju neodgovarajuću otvorenost svojih kanala prema virtualnim dijelovima Univerzuma. Kanali postaju nesvjesno i automatski otvoreni zbog akta snage volje koja mijenja te boje. Mijenjanje boja ne znači samo mijenjanje vibracija trijade ili njenih komponenti, nego takođe podrazumijeva i otvaranje tih kanala koji su korišteni kao vektori boja. Ukoliko je Duh žut umjesto da je crven, on izražava tu boju ne samo zato što on ne apsorbuje sa ose prostora (koja je normalna za prirodu Duha) nego takođe i zbog toga što on ne apsorbuje ni sa ose energije (zelene).
Osoba koja ima žuti Duh je osoba sa niskim nivoom energije jer njen Duh, muški dio sebstva, njen racionalni dio, njena lijeva hemisfera koja očitava lijevi hologram, nema dovoljno snage da radi ispravno.
Ovo je samo jedan jednostavan primjer onoga što želimo ovdje da naglasimo.
Kad koristimo TCT kod jedne osobe, njene čakre se otvaraju (takoreći, kad koristimo new-age jezik, kojeg mi samo tolerišemo); ali ona ne razumije to zašto su one zapravo bile zatvorene. I tako, opet otvorene, one će vremenom težti tome da se opet zatvore jer osobi još uvijek nedostaje neophodna svjesnost: ona je nije stekla kroz jednostavnu mehaniku ovog testa, osim, ukoliko ona ne prođe takođe i kroz jedan proces razumjevanja, kojeg je moguće da obezbijedi samo neko ko odlično poznaje ovu metodu.
Preduvjeti za vođenje TCT-a i kako ga uraditi. Etički kod.Iako je TCT izuzetno jednostavan, naš radni tim toplo preporučuje da se ne pokušavate pretvoriti u TCT operatora.
Šta trebate da uradite, bazirano na našem istraživanju, to je da se povežete sa ispravnom procedurom a ovo može biti učinjeno samo od strane nekog od naših saradnika, barem zbog iskustva koje on ima u vođenju mnoštva sesija.
Samo poslije podvrgavanja dinamičkom TCT-u možete da ga koristite samostalno jer će te ovladati tehnikom unutar svoje mentalne sobe koju ste stvorili tokom simulacije.
Ovo će natjerati osobu da se podvrgne TCT-u prvi put koristeći vanjskog operatora i tako će kasnije ona biti u mogućnosti da koristi tehniku samostalno, bez operatora. Procedura će biti laka i biće potrebno samo provjeriti boje tri lampe, te ako se one ponovo promijene u pogrešne boje, onda možete pokušati da ih navedete na to da one ispravno vibriraju i tako proizvedete neprekidnu stabilizaciju kanala prostora, vremena i energije za tu osobu: onda njoj neće biti potrebna nikakva vanjska intervencija i ona će biti u mogućnosti da sama prolazi kroz proces neprekidnog održavanja.
Vanjskog operatora je potrebno koristiti samo kao terapiju podrške namijenjenu za ojačavane superega osobe dok je držimo podalje od mogućeg povratka bolesti.
Bitno je razumjeti da osoba koja je oslobođena zahvaljujući dinamičkom TCT-u treba biti nadzirana jedan period koji varira od 1 do 3 mjeseca dok ne dosegne novu mentalnu stabilnost i novo razumjevaje povezano sa njenom novom svjesnošću.
Čak iako je ova tehnika stvorena od strane autora ovog djela a onda ustupljena istraživačkim grupama za dublje proučavanje, onabi trebala biti uzeta u obzir i od strane psihoterapeuta: psihologa ili psihoanalitičara (ali ne i psihijatara) ukoliko oni imaju osnovnu i neophodnu kulturu kako bi pratili i provjeravali osobu koja prvi put koristi TCT.
Zaista je vrlo važno to da imate osnovnu kulturu i operativnu osjetljivost koju očito ufolozi obično nemaju.
Željeli bi smo ovdje da objasnimo, u člancima o ovoj novoj tehnici, samo GENERALNA pravila kako da se interpretira test ali je moguće stvarno interpretirati ovu vrstu testa samo poslije rada na mnoštvu TCT-a.
Tako, ako neko želi da postane majstor u ovoj tehnici nije dovoljno da samo pročita ovaj članak.
Deontologija za korišćenje FMS-a ili TCT-aPod deontologijom ili deontološkom etikom, mi podrazumijevamo jednu klasu etičkih teorija koje su suprotne konsekvencijalizmu. Dok konsekvancijalizam prosuđuje postupke na osnovu njihovih posljedica, deontologija tvrdi da ciljevi i sredstva striktno zavise jedan od drugog, podrazumijevajući to da je ispravan cilj rezultat korištenja ispravnog sredstva. Najpoznatiji deontolog je Imanuel Kant (1724 – 1804). Njegov Kategorički Imperativ utvrđuje skup univerzalnih principa koji mogu biti korišteni za prosuđivanje ispravnosti nekog postupka. “Deontologija” dolazi od grčkog “deon” koji znači “obaveza”. Kant je želio kroz izraz deontologije, da uspostavi etički sistem koji nije zavisan od subjektivnog iskustva, nego na neoborivoj logici. Tako, ponašanje po etičkoj ispravnosti, bila bi jedna apsolutna i neoboriva obaveza, kao što je dva puta dva jednako četiri.
http://en.wikipedia.org/wiki/Deontological_ethics Artur Šopenhauer je takođe bio deontolog i žestok kritičar Imanuela Kanta. Šopenhauer optužuje Kanta za ponovno predlaganje teološke etike. Prema Šopenhaueru, Kantov Kategorički Imperativ je ništa drugo nego „contradictio in adiecto” (kontradikcija u terminima) pošto je ideja o “obavezi” (moranju) značajna jedino kad je povezana sa obećavanjem nagrade ili prijetnjom kazne. Sudeći po ovome, Imperativ može biti, prema Kantovim riječima, samo teoretski (stoga uslovljen nagradom ili pretnjom) i nikada kategoričan (bezuslovan). Profesionalni kod deontologije za sve kategorije je opisan ovdje:
http://www.lions-pomigliano.it/Bioetich ... ficato.htm Član. 15 - Svaki profesionalac mora respektovati, kad radi svoj posao, principe Bioetičkog imperativa: zaštitu prava na život, dobro zdravlje, prava djece, prava žena tokom trudnoće i kad je ona dio porodice.
Čaln. 16 – Svaki profesionalac koji dolazi u dodir sa problemima koji su povezani sa nedostatkom ravnoteže, bilo u unutrašnjem ili vanjskom okruženju, sa rizicima i povredama koje to može da stvori….za živi sistem (i životinjski i biljni) a takođe i za čovječanstvo, dužan je da poštuje životno okruženje i živa bića; tako da svaki profesionalac treba da respektuje deontološke direktive vezane za ekosisteme.
Da li je etično starati se o žrtvama otmica? Da li je etično to što se moja radna grupa brine o njima i što je ona uključena u sve ovo? Da li je etično činiti sve ovo na način na koji mi to činimo?
Mi nismo zainteresovani za Kantovu deontologiju ne zato što nikad nismo dobili nikakvo priznanje, nego zato sto smo dobijali mnogo prijetnji koje su dolazile sa mnogo različitih strana: Tajna Služba, Masoni, neki građani koji su katolički fundamentalisti, neki jevrejski fundamentalisti, neke grupe ufologa, itd… Bilo koji etički kod koji je povezan sa priznatim kategorijama našeg savremenog društva. Postoji takav kod za fizičare, za skupljače smeća a takođe postoji i za prostitutke. Za bilo koju priznatu uloga unutar društva. Kad neka uloga nije još priznata onda ljudi pišu svoj kod ili bar to pokušavaju.
http://forum.cosenascoste.com/ufo-alien ... legio.html Za Centro Ufologico Nazionale (CUN, italijanski nacionalni centar za U.F.O. istraživanja) najveća nesreća je bila kad su, prije nekoliko godina, pokušali da prihvate etički kod za ufologe u Italiji koji je potvrdio de fakto da je jedina grupa koja može da izvodi istraživanja u U.F.O. oblasti, dovoljno čudno, samo CUN sam. Oni su loše prošli u njihovom pokušaju. U stvari, ne postoji kategorija “ufologa” i ne postoji čak ni kategorija “otimanih”. Tako da nema tog pravila koje tvrdi da su ufolozi jedini koji se staraju o ljudima koji tvrde da su bili otimani od strane vanzemaljaca. CUN je tvrdio često puta da ne postoji takva stvar kao “fenomen vanzemaljskih otmica”. Oni se i dalje odriču takvih tvrdnji sa novim tvrdnjama a onda ih se kasnije opet odriču sa još novijim tvrdnjama.
I tako, pošto nije istina da samo ufolozi mogu da se brinu o otetima jer ne postoji kategorija “ufologa” te zbog tvrdnji ufologa da ne postoji takva stvar kao otmice, ko je taj koji treba da vodi računa o otetima?
Niko, ali kad se oni smatraju mentalno bolesnima, onda ljekari žele da intevenišu. Stoga, tvrdnja da samo ljekari i psihijatri mogu da vode računa o otetima, kao što tvrdi CUN u Italiji, podvlači još jednom da nema takve stvari kao što su oteti, nego samo ljudi koji su mentalno bolesni.
Još jedan lijep primjer deontološke etike koja dolazi od CISU (Centro italiano studi ufologici, italijanski centar za U.F.O. proučavanja) kroz njihov priručnik
http://www.ufo.it/aderire/
Čak iako se mi smijemo činjenici da postoji neko kao “elita ufologa”, ukoliko pomislimo da ovi ljudi kreiraju kategoriju kao da je to novi tip hrišćanstva koji može biti zaštićen i priznat od ostatka čovječanstva uz pomoć jednog zida od ograničenih pravila, od same ove ideje dobijamo "žmarce".
Grupa koja se zove Santinel (Stražar) je u svakom slučaju isto onoliko dobra koliko i one gore spomenute jer su oni takođe izdali etički kod koji je podijeljen u tri grupe:
http://www.automiribelli.org/?page_id=334 Odgovornost ka svjedoku;
Odgovornost ka publici;
Odgovornost ka ufologiji;
Ipak, deontologija nije samo odgovornost, ona je mnogo više od toga, barem sudeći po nama; to je jedan skup obaveza sudeći po Kantu a nije čak ni to, sudeći po Šopenhaueru.
I tako, ova vrsta ljudi, koji se hrane na terminom “etičkog koda”, nemaju čak ni znanje kako da definišu značenje tog termina i oni ne znaju ništa o problemima abdukcija. Ipak, ovo su ljudi koji bi htjeli da prave pravila!
Neko može pričati o samoinformisanosti i samosvjesnosti čak prije razgovora o dentologiji.
Odmah se jasno vidi to da su svi ovi kodovi i pravila, koja su namijenjena za jednu nepostojeću kategoriju, samo demagoški pokušaj da ufolozi budu prihvaćeni od strane pravila društva. To je isto kao da su rekli: “Imamo neka pravila koja su slična zvaničnim naučnim pravilima, stoga ako vi naučnici postojite, onda takođe i mi postojimo kao posljedica toga”.
Bacimo svjetlo na ovoI tako, deontologija je skup etičkih teorija, po kojima sudeći, cilj ne opravdava sredstvo (tj. ne-konsekvencijalizam). Mi želimo da se zapitamo, da li su naša sredstva, na primjer, TCT ili FMS ili hipnoza ili NLP, etička sredstva. Sudeći po CUN-u nisu, pošto su ona bazirana na nenaučnim principima i tako su ljudi koji ih koriste na lošem glasu (izvikani). Ono što CUN a takođe i CISU oduvijek tvrde je u biti pogrešno. Hipnoza, naše mentalne simulacije i NLP tehnike, potvrđene su sa hiljadama stranica naučne literature i istorije slučajeva i naš rad često izvještava o tome. Stoga, bilo bi još moguće držati da su ljudi, oni koji koriste ove tehnike, upravo ti koji su neetični ali mi to ne možemo reći pošto ne postoje pravila u vezi ove materije. S druge strane, moramo reći da se niko drugi ranije nije suočio sa ovim problemom i da je naučna zajednica uvijek odbijala da analizira to kroz jedan metodološki i naučni pristup. S vremena na vrijeme, oni se pretvaraju da to ispituju ali nisu poštovali niti jedno deontološko pravilo. Zaboravljaju podatke, krivo interpretiraju činjenice i ohrabruju svjedoke da daju lažna svjedočenja.
PraviloI tako, u ovom kontekstu, nema potrebe za propisima i prikrivanjima ali postoji potreba za samo jednim pravilom kojeg bi bilo bolje da zovemo princip, nego pravilo. Stoga, to nije dokazano nego samo neporecivo.
Mi ukazujemo na etnički princip po kojem svaka aktivnost koju učinite i koja čini štetu bilo kojem ekosistemu, mora se smatrati kao jedna ne etička aktivnost.
Stoga, sada imamo potrebu da se zapitamo da li način na koji se ove italijanske ufološke grupe ponašaju odražava nedostatak etike, pošto oni skrivaju svjedočanstva o vanzemaljskim otmicama; oni su prijetili ljudima koji su svjedočili o UFO događajima; oni su ih tjerali da potpišu deklaraciju koja kaže da oni ne mogu otkriti ništa bilo kojoj trećoj strani o onome što oni tvrde; i oni prepuštaju otete njima samima nakon beskorisnog pseudo istraživanja o njihovim iskustvima i bez davanja bilo kojeg vjerodostojnog objašnjenja o fenomenu kojeg su ovi prijavili.
Stoga, šta očevidci misle o ovim centrima za U.F.O. deontologiju, kad su oni bili njihove žrtve i kad su oni prijavili nama ovaj tip ponašanja?
Kakva je to etika iza širenja lažnih vijesti kao što su tvrdnje da naše metode vode do samoubistva? Kakva je to etika iza sarađivanja sa Tajnom Službom bez toga da to uopšte kriju? Kakva je to etika iza prijavljivanja Tajnoj Službi imena otetih Italijana koja bi trebala biti držana u tajnosti u posebnom zapisniku? Možda su zbog ovakve vrste etike neke osobe koje su na vrhu CUN-a pokušavale da dobiju od nas, koristeći ilegalna sredstva, našu listu koja sadrži imena otimanih sa kojima smo radili?
S naše strane, mi smo objavili naše metode samo zbog nauke. Ukoliko ona želi, može ih provjeriti. Ovo je ono što mi mislimo da deontologija jeste i to jeste deontologija čak kad, kao i uvijek, mi preuzimamo odgovornost za naše postupke koji se ne odlikuju onim podmuklim aktivnostima koje su tipične za državne centre za UFO.
Naše ponašanje, naše postupanje sa otimanima u Italiji je unikatno, nenadmašno je u svijetu i ono je bez presedana. Mi smo vjerovatno činili greške sa našim metodologijama ali niti jedan ufolog nije bio u mogućnosti da to do sada naučno potvrdi; naš stav je još uvijek mnogo bolji nego njihov sterilni stav koji takođe pokazuje koliko su oni totalno nekulturni u vezi s predmetom o kojem smo govorili. Italija ne treba ufologe ali treba ozbiljne osobe.
***
BibliografijaKraj
Prijava
FAQ
Pretraživač
+ 
= 0 
+ 
= 
+ 
= 
≠ 
+ 
= 0
+ 
= 
+ 
= 
+ 
= 0
+ 
+ 
= 
+ 
= 
+ 
= 
+ 
= 
+ 
= 
