Obzirom na istovjetno polje istraživanja, nakon temeljitog čitanja materijala vježbe Flaš mentalna simulacija dr. Malange, a posebice zato što je prikaz onih koji sudjeluju u onome što nazivamo abdukcijama ljudi – gotovo identičan onome što i sama viđam u radu – zapisala sam viđenje iste iz svog ugla percepcije. Kako je riječ o mom viđenju, sve rečeno nije zaključak, već samo jedna od mogućnosti. Isto tako – ne otvaram njime upitnost rada vježbe, jer u konačnici na nama je da izaberemo tehniku kojom ćemo raditi. Naravno, riječ je o tome da smo svi ovdje u poziciji upitnosti na koju odgovaramo onime što možemo razumijeti. Pa tako i ja.
1 modul
- započinje gradnjom scene – na način da u biti gradi čovjeka po principima zemlje, vode, zraka i vatre. Način gradnje scene je indukcija koja vodi u izmjenjeno stanje svijesti – ma koliko to Malanga želio prikriti.
I nakon indukcije kad mu je čovjek već “došao” do izmjenjenog stanja u kojem ima i somnambulizam kvalitetan za daljnji rad, usidrio ga je pitanjem o tome kako je obučen! I odveo u ogledalo koje je pripremljeno na isti način – podržavajući arhetip čovjeka - hm, ako pretpostavimo da znamo što je čovjek. To je polazište. Bar ono od kojeg je krenuo Malanga. Mene interesira zašto misli da zna šta je čovjek?
2 modul
- nadalje opisuje mogućnost da klijent ne vidi – bez obzira što je dobio instrukcije za točno određenu vrstu ogledala u koju je trebao ući. Naime, ovdje po meni, upitno je koliko smije reći kako ogledalo treba izgledati, jer je to sugestija – a pogotovo koristiti je u slučaju kad klijent ne vidi dušu – sugestiju!!!! da bi je vidio. I to vizualno-kinestetičko-auditornu. Ovo možda može proći kao bezazlena sugestija jer kako se stalno navodi - nije riječ o hipnozi – ali ako imamo na umu da je riječ o stanju u kojem je klijent, a koje je isto kao stanje dobiveno hipnozom – stvara se gorak okus u ustima. Barem meni. Jer klijent je bez sumnje na mjestu drugačije svjesnosti.
I da nije – ne bi se kasnije u postupku navodila mogućnost da klijent protiv svoje volje uđe ponekad u hipnotičko stanje! Te na to treba paziti! Usudila bih se reći da to malo ima veze s voljom klijenta, već s klizanjem u hipnotičku komu. U koju može ući samo klijent koji već je u hipnozi. Tu valjda smatra da riječi “protiv svoje volje” znače da je klijent u biti prevaren misleći kako nije riječ o stanju u kojem bi bio i da ga se tamo dovelo hipnozom kao tehnikom – jer riječ je o istom mjestu, bez obzira kako čovjeka doveli do njega!
Dakle važno je reći – ovo nije hipnotička tehnika – već NLP tehnika – cilj je isti! Dovesti čovjeka u izmjenjeno stanje svijesti!
S tim da je NLP – Neuro lingvističko PROGRAMIRANJE i njegova sidra su sidra – ma kako ih Malanga pokušao drugačije predstaviti – u biti čak ni ne skriva da je riječ o njima. Da nije riječ o izmjenjenom stanju svijesti – ništa od ove vježbe ne bi bilo izvedivo. Ovdje moram napomenuti da hipnoza koristi isto sidra kod programiranja, ali to je samo dokaz o tom stanju – točnije što se sve u njemu može raditi. Pa ima onih koji hipnozu koriste za programiranje, ali i onih koji znaju da je upravo to mjesto reprogramiranja. No, važno je da reprogramiranje čovjek radi sam – bez sugestija. Ma koliko ono trajalo – kao i da usklađuje reprogramiranje s poimanjem svijesti u svakodnevnom životu. Inače – jalov trud.
Tu sad u ovom modulu - slijedi jedno simpatično manipuliranje:
- počinje razgovor s dušom, koja je vrlo čudna za one koji vjeruju kako je duša čista i nitko je ne može taknuti – točnije ona je baš takva – izmanipulirana i napadnuta. I to je vrlo, vrlo istinito!
Očito to Malanga jako dobro zna. Pa je sad sasvim normalno razgovarati s njom – obzirom na njezinu zarobljenost na način koji slijedi – kao da je glupava plavuša.
Međutim, tu sad slijedi nešto što je pomalo upitno jer je riječ o stanju u kojem je klijent – a to je da vodiči ove vježbe obavještavaju glupavu dušu da je netko tlači.
Nije sporno da ona toga nije svijesna – ali je sporno da je ovo vrlo, vrlo sugestivno. Ako se duša ne zabrine previše oko toga što joj je rečeno da se događa, malo je plaše budućnošću – što je još smiješnije – jer duša je u stanju u kojem vrijeme ne postoji na taj način – a vidi se to i po tome što se odmah pristupa modelu rada u Sada!!!!! Naravno radi sidrenja! Nakon što su je obavijestili da je ugrožena (ovo je zaista neprimjereno) i da preuzima nju i njen kontejner netko treći, pitaju je da li to zna. Duša odgovara ili s da, ne ili ne znam. Po meni ovo je jako važno!
Osobno radila bih dalje s ljudima koji su rekli Da. Na tom mjestu oni su spremni za rad, svi ostali nisu. Njih tek treba pripremiti. Kad kažem pripremiti mislim na skidanje programa, a ne dodatno programiranje.
No, Malangu to ne brine – jer koristeći sidra NLP-a on u biti sve što dalje radi, radi na način novog programiranja bez svijesti (kad kažem svijest govorim o čovjeku – jer čovjek postoji sada i ovdje u našem svijesnom stanju u kojem nije nužno potrebno vidjeti dušu i znati sve o njoj na ovaj način, ako ni zbog čega drugoga zato što postoji ta mogućnost da je duša manipulirana) – čineći to tako da duša i dalje pojma nema ni o čemu – a on je obavještava. I to koristeći riječi poput toga da je: zatvorena, blokirana, natjerana, pa nakon njih malo cementira sadašnjim trenutkom i onda pita da li ona zna kako da se izvuče iz tog sranja? Pardon, stanja!
Naravno da ne zna – ali nema veze “on” zna – a ona će ga bespogovorno slušati jer je sve ono što joj je rečeno da je – bez obzira što to i vjerojatno je (izblokirana jer je uvjerena da je odvojena! – pa tome i služe implanatati) – sad još i više - poanta je u tome – da je duša sada u sada - u ovom sada ovog rada – a on – voditelj postupka postao je gazda!
I ovo je zaista nešto što meni osobno nije probavljivo iz više razloga.
1. duša je u šah mat poziciji
2. rečeno joj je da je u govnima
3. nudi joj se pomoć
4. voditelj postupka postaje spasitelj
A tko je to voditelj postupka i odakle mu to pravo? Tko je taj koji zaista vodi ovaj postupak? Tko je njegovu dušu obavijestio o stanju na terenu? Pa čak i ako je ovo istinito događanje – ostaje upitno koliko ovdje ima nečega što nazivamo slobodnom voljom? Jer – duša je sada u stanju – u kojem je natjerana da sluša i prihvaća!!!!! Ah koje li situacije – pa ništa se za nju promijenilo nije! Samo je u igru uletio četvrti.
Dakle, situacija je sljedeća: duša je stavljena dodatno radom voditelja u poziciju da sluša i “prima pomoć” sa strane (od voditelja), a to je nešto što indirektno voditelja stavlja u poziciju Spasitelja i po meni to ne može nikako rezultirati kvalitetnim radom u smjeru čovjekova ostvarivanja slobode i sticanja Znanja.
Jer pitanjem koje upućuje duši voditelj kad je pita, da li želi da joj on kaže što da čini, a nakon što joj je USAĐENA informacija da je u ZATVORU i NEMOĆNA od voditelja čini MANIPULATORA i PROGRAMERA bez obzira što se to čini pod krinkom dobrote i dobrih namjera. U ovom slučaju ta dobra namjera je naličje lica, koje kao nusprodukt ima novo programiranje čovjeka, koji je samim pristankom na radu s eventualnim otmicama, ipak učinio prvi korak k težnji za oslobađanjem. Pa ovakav postupak nije “držanje za ruku” u teškom trenutku kao podrška, već stavljanje na ruke lisica i odvođenja u nepoznatom pravcu.
Kako osobno držim da svaki čovjek SAM treba osvijestiti svoje stanje – nije mi prihvatljiva ovakva vrsta “pomoći”.
Naravno – ovdje je jako važno znati da je duša zaista glupava plavuša, ali kod onih ljudi koji bi na pitanje da li znaju da im netko nešto radi odgovorili s DA – nastavljanje ovog postupka novi je atak na dušu koja je odlučila prestati biti glupa – te možda biti samo plavuša. Dok ne vidi gdje je i šta je.
3 modul
- ovdje se traži od duše da istražuje lubanju
Ne znam zašto se to tako navodi, kao - samo je duša to sposobna učiniti – svaki je čovjek u izmjenjenom stanju svijesti u situaciji da to može vidjeti. Njihovo bolje ili lošije viđenje ovisi samo o eventualnim napravama koje se pak miču, no rezultati su takvi da nakon micanja određenih naprava – duša sve više shvaća da je glupa! Dakle riječ je o postupku koji traje.
Ovdje Malanga navodi uobičajena mjesta implantata i složila bih se da to točno tako i jest. Nalaze se točno tamo gdje ih spominje, tamo ih i ja nalazim.
S razlikom da postoji jedan koji je smješten na potiljku i vezan je za nešto što Malanga ne spominje, a vrlo je važno.
Nadalje, koliko god upozoravao u vježbi da ne smije ovo istraživanje biti sugestivno – ono to je. I nije istina da nema drugog načina! Kao što nije istina da duša ne zna kako da to učini sama – odgovorno tvrdim da svi oni koji odgovore s Da na ono početno pitanje mogu sami micati naprave u izmjenjenom stanju svijesti. Dakle – duša ne treba pomagača – ako odluči tako. Ali Malangini klijenti do tog su trena već dovedeni u stanje podređenosti.
Ovdje se ne mogu oteti dojmu da je Malnaga u jednom trenu, iz ne znam kojih razloga, odlučio učiniti sve ono što nam i oni koji nas otimaju rade.
Da li je činio to svijesno ili ne, nije važno za ovo razmatranje vježbe – ali rezultat ovako vođene vježbe je upitan. I to iz više razloga. Isto tako – ovakav stav o sveznanju rada duše i toga što ona jest – sastavni je dio kontejnera vjerovanja – u ovom slučaju Malangina ili onog koji će ovom vježbom raditi.
Postoji i to igranje riječima tokom vježbe – riječju budućnost – koje je isto tako nevjerojatno – obzirom da je ovaj rad – koliko to god pokušao sakriti, na razne načine – rad u Sada. Mogu samo kao jednu mogućnost, navesti da je pitanje i to veliko pitanje, što su to prošli životi – ali ako je to pitanje – onda igra s budućnošću može imati težinu, koja opet može biti vrlo nezgodna u mjerenju krajnjih rezultata. Ili onoga što se postiglo postavljanjem riječi budućnost na mjesto rada u Sada.
Cijela ova vježba u konačnici isključuje sjećanje!
Kako na abdukcije tako i na sve to zajedno u nekoj važnijoj formi. Barem onoj koja je nužna da čovjek bude svijestan događanja u nama i oko nas.
Ova vježba to briše.
Abducirani čovjek je živio abdukciju i ima pravo znati što se događalo, ne samo da ima pravo – njegova duša ima pravo znati – taj njegov dio koji zovemo dušom MORA to znati – jer je inače glupava plavuša koja i dalje sebe tretira na način izdvojenog pogona.
To se zove osvješćivanje/prisjećanje, ma kako ono bolno bilo ili ružno izgledalo za samog abduciranog ili terapeuta koji to radi. To je način da čovjek prestane biti žrtva. Jer on to nije – žrtva je dio programa. I to je jako važno. Sve to, a i još mogo toga vezano uza sve navedeno, cijeli taj postupak ove vježbe preskače važnosti događanja i oduzima upravo esenciju - sjećanje. Moje je pitanje zašto?
Dakle, cilj rada ne bi trebao biti sama blokada abdukcija već svijest o tome.
Ako pođemo od pretpostavke da mi ne znamo koji je cilj abdukcija i naprava – a držimo kao moguće da je cilj taj da se ljudi ne sjete tko su, kako su dospijeli u ovu situaciju i zašto su uopće ovdje na ovakav način – onda bi rad s osviješćivanjem i prisjećanjem toga tko smo mogao i trebao rezultirati samo svijesnošću kako Znanje štiti.
Znanje o razlozima abdukcija, postupku i učinjenom - na taj bi način uz pravilno i postepeno osvješćivanje mogla biti jedina prava zaštita. Zaštita koja ne bi bila zaštita, jer ne bi više niti trebala postojati na taj način – mi bi bili svijesno takvi, cjeloviti u postojanju, a samim time – moglo bi se očekivati, možda s razlogom - da oni to više ne bi mogli činiti.
4 modul
- ponovno slijedi pregledavaje lubanje s naznakom da se sada traže “živi”.
Ovo je meni interesantno iz više razoga – u većini slučajeva s napravama i živi izgleda da su naprave. Pa sve ovo dobiva još tisuću pitanja. Kako za Lux-a, tako i za Režala i ostatak društva.
I tu je malo upitno ako duša ne uspije uhvatiti Luxa, šta dobiva time jer se navodi, da sad ipak zna kako ga prepoznati. To pak može značiti da kada ga postane svijesna on nema više utjecaj!!! Nije li to tako slatko programski!
I po meni, ovo je vrlo vrijedna informacija. No, nužno provjerljiva – kako bi znali da li funkcionira.
U napomenama ovog modula spominju se i crna obličja, ali moglo bi se reći da bi ovdje mogli biti dobro uklopljeni i svi ostali na koje nailazim, a koji se ispostave u radu kao hologrami – no uz njih je gotovo uvijek riječ o napravi. Dakle – podržavanjem slike ovih “parazita” – moguće rukovodi naprava. Što Malanga ne spominje na taj način – ali za njih (Režala i Šestoprste) lijepo kaže da su “zakačeni”. Ma što god njemu to značilo.
Klijenti s kojima sam radila sve takve nađene naprave/entitete – odradili su ponekad s vrlo bolnim skidanjem. No, baš nakon tih micanja kod klijenata su primjećene veće promijene percepcije u “običnom” životu. Kao i paralelno povećan broj noćnih događanja i otvorenijih “napada” s kvarovima elektro uređaja, noćnih mora, viđenjem čudnih bića u sobi, ali i potpuno novom precepcijom okoline i ljudi oko sebe. Pa nerijetko dolazi do osvješćivanja ovog svijeta i “svađa” s ljudima s kojima su do “jučer” bili u dobrom odnosu. Nekako, klijenti tada imaju mogućnost vidjeti dublje stanje svijeta u kojem žive. To nadalje zahtijeva njihov rad na samome sebi.
Kod ove vježbe svega toga nema u postepenom smislu – kao i psihičkih “problema” – ali koje ipak navodi na kraju vježbe, te upozorava na nužnost svakodnevnog dugog praćenja klijenta (1 – 3 mjeseca). U konačnici – možda ova vježba izazove jači udar – nego rad s tehnikom regresivne hipnoterapije. I na koncu proizvede sve ovo što i ja navodim kao smjernicu, no začuđuje upozorenje da ova vježba može biti opasna. Naime, stalno je suptilno to provučeno kroz cijelu vježbu, ta najava moguće opasnosti, kao i suptilno priznanje da je riječ o istovjetnosti s hipnozom ili čistom hipnozom koja je zanijekana. Npr. na koncu vježbe sam autor kaže: FMS se razlikuje od hipnoze jer nije toliko dubok dok je sama sekvenca potrebnih operacija nehipnotičke prirode (a još je uvijek moguće kontrolirati dubinu hipnotičkog stanja).
Pa sve to zbunjuje, a dodatno hipnozu kao tehniku indirektno proglašava opasnom, tabuizira je, ali dobro znajući da je i NLP tehnika koja nije bezopasna sebe (ovu vježbu) štiti.
Riječ je u biti samo o sljedećem – svaka je tehnika opasna, ako je provodi osoba koja tehniku ne poznaje ili je koristi protiv čovjeka. A ova vježba zasigurno nije vježba koju bi trebao voditi netko tko o svemu ovome pojma nema. Bar je tu bio i više nego jasan. Doduše, onaj tko ima pojma – možda je neće ni raditi.
5 modul
- otvara nekoliko pitanja:
a) što su klonovi
b) na koji su način vezani dušom
Po svemu iznešenom duša je u vezi s svim klonovima. Istovremeno od koga su čuvani klonovi i zašto? Koga klijent uništava kad uništava klona sebe i zašto mu je dato pravo da uništi i ostale klonove? Što ako priča o prošlim životima nije prošla – ako je sve stalno u paralelnom postojanju – koga to uništava klijent? Kakve to moguće posljedice može ovakav način rada imati na Univerzum i postojanje? Tisuće pitanja!
Možemo kao mogućnost reći da su klonovi možda ovdje, a sve ostalo su naša postojanje u vremenu? Jesmo li sebe na taj način – ako ovako nešto uzmemo kao mogućnost događanja – uništavanja -- spriječili za rad i iskustvo?
Dakle bez odgovora kako su klonovi vezani za dušu (koliko duša ima? jedna za sve klonove ili svaki klon ima svoju vezanu uz klijentovu????) te zašto su čuvani – imaju li neku moć da ih se mora čuvati?
Svakako modul za detaljno ispitivanje.
6 modul
- interesantan modul – foto album! Sad ga ima – eto pogledaj ga i onda – puf! izbrisano. Izbrisano u svim onim vremenima prošlo – sadašnje i buduće! Ha, ha i to na mjestu izmjenjenog stanja svijesti u Sada! Vrlo zgodno i neobično. I svakako poprilično zbunjujuće. Osim ako ne podržimo onu mogućnost da mi postojimo u paralelnom postojanju. Tada ovo postaje malo ozbiljnije.
A još ozbiljnije postaje u samom početku ovog modula kad navodi sljedeće:
Na ovoj točci, s obzirom da je duša vidjela sebe unutar fizičkog tijela s kojim nema više interferencije sa strane, bićemo u stanju da je re-programiramo za budućnost.
I slažem se da je potrebno da “duša” vidi sve to – ali ne shvaćam zašto ona treba to na brzinu napraviti ne zamarujući se šta je ko radio. Zašto budućnost? Tko zna što je budućnost? Zar postoji? Zašto ne naučiti dušu da postojanjem u sadašnjosti bude spremna u budućnosti?
Posebna se pažnja pak posvećuje Horusu i Režalu – jer oni nisu samo ono što se misli da jesu.
No, ako se uspije sve napraviti po uputama – pa se izborimo da je duša sada sigurna u svim vremenima – ostaje upitno to što je očito da će svi oko nje (rodbina) i dalje biti u tom događanju. Pitanje je koliko će ona biti svijesna svega toga. Ili je izbrisana.
Nadalje pojavljuje se nešto što je brojanje tijela – zašto je 6 maksimum? Zašto je 0 posljednji život? Što zna Malanga? Odakle mu ti podaci? Navodi se i kako upravo onom tko vodi postupak taj broj daje važne odgovore o kredibilitetu svega do sada odrađenog. Ne bi li to trebao znati onaj tko vodi postupak ako to daje kredibilitet? Ako bi trebao – javno objvaljivanje vježbe trebalo bi sadržavati i te podatke. Moje je pitanje dakle, broj tijela daje odgovor na pitanje o kredibilitetu - čega? Vrste postojanja?
Ako sve “dobro” odgovori, duša konačno dolazi do izgleda pravog mjesta jer daje sljedeći opis o svojoj budućnosti – opis koji je izgleda jako važan – po navedenom upravo on daje dodatni kredibiltet svemu do sad odrađenom. A radi se o sljedećem, pa se navodi:
Duša odmah postaje svijesna i toga šta joj budućnost nosi, te tako često dobijemo i sljedeći opis, “kada se sve završi ovdje onda prelazimo tamo u dimenziju koja je sazdana od svjetlosti”.
Tu se opet podsjećamo, nakon ovog izliva duše – jer se navodi - da nije riječ o hipnozi već da je čovjekova ličnost u stanju povezanosti s duševnom komponentom, ali nesvjesna je.....radi onih polutki mozga itd.....
Sva sreća da je Malanga svijestan svega i sve zna pa može provjeravati kredibilitet! Kao i da zna sve o broju tijela, a i o onoj dimenziji sazdanoj od svijetla.
I tu ne mogu ne otvoriti mogućnost da nije riječ o nikakvom povezivanju – pa sve je već povezano nije razdvojeno – a nesvjesnost koju navodi je u biti odraz nerazumijevanja cjelovitosti koja nikako nije postignuta. Konačno, to je i cilj napada i abdukcija – da budemo i ostanemo “razjedinjeni” i uspavani.
I sad, nakon cijele ove vježbe - sve je lijepo razdvojeno i na mjestu programiranja.
I kao takvo sad je očito pravo vrijeme odvesti dušu na mjesto prvog fizičkog kontejnera. I to naravno sa opcijom Sada – hm – gdje je bilo do sada??? – te se lijepo kaže kako se to može izvesti samo tako jer duša gleda svoje sadašnje prvo fizičko tijelo koje je još uvijek prisutno, točnije ko-prisutno!
Cilj je otkriti da li duša s kojom imamo posla potječe od 1. og ili 2. og kreataora.
Ovo je trenutak u kojem se otkriva cijela priča sazdana na vjerovanju Malange. Na žalost. Rješenje koje nam nudi tako je moguće bazirano na programu. Njegovom.
Tek se tu “sada” prvi puta spominje duh i sjedinjene duha, duše i uma. Naravno samo u slučajevima ako u priči nije Primordijalan Čovjek.
Na stranu sad tko je prvi, a tko drugi kreator – interesantno je da se u toj igri oni s duhom koji se konačno pojavio - dalje navode na postupak ujedinjena u kojem duša igra i dalje glavnu ulogu – pa ima moć odluke. Spominje se tu i um i eto – izdvojeni pogoni, sestre iste tvrtke, ali naša draga duša s nekima ne želi imati ništa. Ne zaboravimo ona duša koju smo na samom početku doveli u stanje poslušnosti.
Uglavnom ispada da je ovo bolja opcija (ova s duhom) dobiva se čak i neka bonus karta.
Doduše malo je nejasno kako se to prebacuju na “0” šizofrenični stavovi i tipično ponašanje žrtvi otmica?????
Jel on priča o dušama koje su već prošle sve module? Što bi to bilo tipično ponašanje žrtava otmice??? Šizofreno? Šta je radio kroz sve te module? Do sad je duša trebala shvatiti da nema mjesta žrtvi! Na žalost u ovoj se rečenici bolno ukazuje njegovo mišljenje o žrtvama otmica!!!! Šta su te žrtve? Šizofrene, gubave, kugave?
Očito svejedno je – što god mislio pod time - jer opet voditelj postupka daje duši poduku! Ništa duša sama ne radi. A i šta bi radila em je glupa plavuša, em je šizofrena, em je žrtva.
Pitam se jel Malanga ikada bio otet? A znam i odgovor, da, vidljivo je to iz svakog dijela ove vježbe. Na žalost – izbrisano mu je. Pa će se vjerojatno reći kako eto on nije otiman – valjda zato i zna sve ovo.
Puno i previše miješanja i pomoći za moj ukus.
One pak duše koje su imale nesreću s PM-om ispada da nije sigurno hoće li ikada imati mira. Hm, ne znam ni sama jel bih ovdje sad rekla da neće imati mira dok ne porade u ovom našem svijesnom stanju na programima, ali svakako bih rekla da nostalgija koju navodi ima u našem svijesnom stanju ime i zove se strah.
Pa čudi da nekako to uopće ne spominje – možda zato što je sve ekpresno i čudotvorno. I što glupava plavuša ionako ne radi ništa – sve radi voditelj postupka. A voditelj postupka nije otiman – garant!
Tu je prigodno i očekivajuće popljuvan i diskreditiran PM – ali nekako ostaje opet gorak okus u ustima da je ulogu PM-a suptilno preuzeo voditelj postupka. Onaj koji sve zna. Pa maknuvši jedan program – ugradio reprogramiranjem drugi.
8 modul
- prigodno podučavamo plavušu da ne da da je više diraju. I nije to problem napraviti, samo uzmeš svoju gumenu traku nazad – no problem će nastati kad se klijenti vrate u svijesno stanje. Jer je vjerovanje koje su imali unutar vrlo jakog programa samo ugašeno – bez svijesti o pravom razlogu njegova postojanja. On ostaje neprepoznat. Pa ako sad i vidi kad joj dolaze, vrlo će lako misliti kako joj ništa ne mogu – jer reprogramirana je.
9 modul
- da nije smiješno bilo bi tužno. Sada se navodi da duša sama načini umjetnu zaštitu. U obliku zvona!
O da, ovdje nema više priče o onima koji su bili s trijadom, točnije nema priče o tome kako su oni s PM-om dobili trijadu – no ostaju ti koji nisu podlegli PM-u – o njima nije bilo puno govora – ali oni među njima koji su na onom dalekom početku rekli Da, možda su do ovog trena već shvatili da to zvono imaju i da je ono njima vidljivo, ako se sjete da su um, duša i zvono jedno te isto u savršenoj ravnoteži. Dio cjeline. Naravno, neki od njih nisu uspjeli ovo vidjeti jer su bili fokusirani na glupu plavušu i njezine sise, pa su samo slušali što im se govori i tako radili.
U cijeloj ovoj priči nema spomena o izvrtanju podataka kad je riječ o onima koji vrše abdukcije. Gotovo je sve vezano uz njih ovdje istina. Tu su i rade. I meni osobno za daljnji rad – sve ovdje rečeno je izvrsna informacija. Doduše, ne ovim redom i ne na ovaj način. Ali informacija je informacija.
Međutim, po onome kako sada izgledaju stvari – ova priča je puno složenija od ove vježbe, a ova vježba bila bi mogući trojanski konj – pa bio on napravljen i s najboljom namjerom.
Igra s hipnozom i ne hipnozom, sidrenja, reprogramiranja – sve to zajedno dušu odražava kao nešto što joj se u biti i događa. Odvojena je, razdvojena, gluha i slijepa. Ali čak ni takva ne zaslužuje ovakav tretman, jer je pogrešan i sigurno nije put kući. Cjelovitosti. Čovjeku. Onom koji je bio Slobodan i može biti ponovno. Ako se sjeti kako Biti.
Alf
Prijava
FAQ
Pretraživač
naročito kad trebam objašnjavati opet i ponovo da od zakucanog drveta pred nosom teško da možeš vidjeti šumu u kojoj raste jako mnogo različitih vrsta stabala i da to uopšte nije nikakava smetnja, da bi se se to ipak zvalo šumom, ili da u glavi daje opet sliku šume, bez obzira na ona različita stabla (joj,od ovog opisa i mene je zabolila glava 
)...Inače mislim da to opet vodi rasnoj podjeli na abducirane i one ne-abducirane,kao i stajanju u mjestu ovdje na ovoj temi, samo iz jednog prostog razloga koji sam već spomenula, a to je ono zakucano drvo pred nosom ali i još jedna mogućnost- Danas mi je dosadno i ne bi mi škodila koja mentalna vježba koja nosi naslov pilanje zamišljenih drva ovdje i sad...
