alf je napisao/la:
Problem je što je igra postavljena upravo na način da se vjeruje kako su oni mi.
Dok god pušimo priču kako smo mali, neuki, a svijet dijelimo na dobro i zlo, jadna nam majka.
I ne treba unutar nas biti nikoga osim nas! I nismo mi tama - zar nije dovoljno prošlo vremena da ih opravdavamo svojom krivnjom?
Nismo mi baš tako jadni i neuki, niti toliko glupi - pa bi cijela ova priča trebala na početak - zašto se tako bojimo biti sami? Zašto dozvoljavamo misliti da smo tama?
I nije li vrijeme da izaberemo kako se više nećemo igrati?
Zar se nikada ne zapitate kako ovdje dolje nije ništa kao gore? Točnije, ne poželite li prestati sudjelovati u tome? Prestati na način da dozvolite mogućnost kako informacije nema izvan vas - ona je oduvijek samo u vama - i ne treba društvo.
Niti je ovisna o izvoru na način da je nužno da ga znate da bi bili. Mi jesmo već sada - ne zato što smo vezani s nečim drugim ili dio nečega drugoga - svako od vas je cijeli svemir. Ja sam cijeli svemir i taj je svemir moj.
I unutar njega ne gledam blagonaklono na nepozvane goste, ali da bih shvatila da se muvaju - na razne načine - kroz knjige, povijest, politiku, nakačenja, ma kroz sve što poznajem - nužno je da stanem na svoje noge. A to ne podrazumijeva djelovanje bilo čega osim mene same. I u ovoj priči - nema podjele na dobro i zlo, niti se razmišlja o jučer ili sutra.
Pa ja odbijam biti kriva što sam idiot koji se stalno vrti u krug i nikako da skonta ma šta koji k...treba raditi. Isto tako zadržavam pravo ako mi se pojavi seronja koji mi ga hoće uvaliti da smijem reći NE! Smijem li? Ili je i on ja? Smijem li se zapitati kako to odjednom pričam sa tamo nekim spasiteljima i dobivam poruke? Ili se zapitati koliko djece šuti jer su gledali ET filmić - pa srcedrapateljno prihvaćaju igru?
Pravi je problem što da bi mogao reći NE prvo trebaš shvatiti što ti se događa, a ne to shvatiti kao dio nekog tvojeg obećanja koje si naravno eto - zaboravio da si dao ili misliš kako je i to dio lekcija.
Drugi je problem taj da i kad kažeš NE - ništa se ne mijenja. I ne mislim da smo za to sami krivi. Dapače. Mislim upravo suprotno.
Pa će svatko na svoj način tražiti razloge svoje amnezije - amnezije koja je tolika da nema šanse da uopće išta shvatimo, jer toliko smo od samog početka isprogramirani - da smo skloni ne vidjeti, ne čuti, ne prepoznati - čak i kad nas ono pravo unutarnje i naše - koje ne treba pomagače - pokušava probuditi. Pa volimo spavati - na razne načine, kroz ljubav, mržnju, kroz mirenje s neprijateljem izjednačavajući ga sa samima sobom.
Koja predstava.
Alf
Kažeš da je svatko od nas cijeli svemir. Pretpostavljam da ti to misliš na osobnoj razini, no to vrijedi doslovno i za makrokozmičku razinu. Sve što postoji djeli jednu te istu suštinu, od najviših opd svijesti, pa do najgorih demonskih ops sila. Kao beskonačne linije, proteže se kroz aspekte, beskrajne niti koje predstavljaju 7 velikih pojasa stvarnosti. Samo što taj svemir nije ničiji, on ne poznaje pojam posjedovanja.
Stvari su postavljene tako da mi to nikad ne saznamo.
Poanta čovjekove hiperdimenzionalnosti je svijest projecirana kroz različite razine postojanja u različitim formama, forma čovjeka je samo preslika svih tih formi u fizikali. Takoreći, čovjek kao osoba je samo krajnja instanca neke kompletirane, ali fragmentirane svijesti.
Bića koja nad nama vladaju to znaju te tom linijom polažu pravo na nas. Polažu pravo jer mi nosimo u sebi direktnu poveznicu na njih. Vikanje ne ne neće ništa pomoći. Naravno da imaš pravo reći NE, no to će NE biti beskorisno. To što NE ništa ne mjenja nije krivica ni nas ni njih. To je samo pokazatelj da NE ne šljaka, te da treba tražiti drugi način.
Ako netko iskreno želi postati slobodan (što je užas sam po sebi) mora se suočiti sa samim sobom. Mora naći svoj odraz u svemu što ga okružuje. To ne znači indetificirati se i grcati u krivnji, lažnoj privrženosti, strahu od samoće ili bilo kojem drugom sličnom, nametnutom osjećaju. To znači vidjeti patterne dinamike apsoluta, vidjeti aspekte koji grade kreaciju, vidjeti poantu postojanja. Ako to znači ići kroz tamu, neka bude. Još jedna od manipulacija nad čovjekom je interna podjela svjetlog kao dobrog i tamnog kao zlog. Tamno nije zlo, samo je crno. Put samospoznaje nije put za ljude jer ubija sve ono što je "ljudsko", zahtjeva odbacivanje svega onoga što mislimo da volimo i posjedujemo. Zahtjeva odbacivanje našeg vlastitog malog svemira, da bi mogli spoznati ovaj veliki, a to ne može svatko.
Da bi "stala na svoje noge" moraš prvo spoznati što si ti. Ti nisi ova maska, nisi ovo lice s kojim si odrasla i ako se boriš za sebe kao čovjeka, stanovnika planete Zemlje, onda se boriš za laž u kojoj živiš.
Naravno, uvijek postoji mogućnost da griješim i da je moje trenutačno uvjerenje samo zabluda zbog dovoljnog nepoznavanja onoga što me okružuje. No ako je tako to će se već pokazati, za sad je ovako kako je.
Prijava
FAQ
Pretraživač
Dajte nam recept 
