meni se zna desiti u periodima kada sam discipliniran, znaci kada vjezbam i rekapituliram duze od 45 dana, da hodam po stanu pun energije i pjevam pjesmu zdenke kovacicek "jer ja sam zena za sva vremena"

pokusao sam izrekapitulirati taj incident, ali ponavlja se.
zasto je to

Ma i ja imam te neke simptome, a i vidio sam sebe ko ženu u sanjanju kad sam zabunom izletio iz sanjajućeg krutog tijela.
Bolje mi je kad se osjećam ko žena na javi a nekak je to prešutno i postalo IN (ono, mekše, više strpljenja, više empatije), ili možda idem prema bespolnom pa samo mislim da se osjećam ko žena pošto ne znam što je u stvari žena.

da bi shvatio sto je zena, moras odrekapitulirati mamu i napit se u san francisku

E bojim se da ovaj dio sa mamom ne bi išao, pošto mislim da je u duši dečko.

zbaci napit se u SF-u u gay baru nije problem, a rekapitulacija rodbine je, jel?

Ma davno sam ja rekapituliro rodbinu, zaključio da nemam više ništa s njima.

A ovo "napit se u SF-u u gay baru" nisam skontao.

A sta mislite ,na sta se odnosilo ono sto je don Huan rekao Taishi da ne treba samo da pomera glavu levo desno kad rekapitulira..?

Moje neko vidjenje je da prilikom rekapitulacije izbacujemo i uvlacimo talas energije kroz mesto gde se vrat i lobanja spajaju...Ne znam zasto bas tako mislim a cini mi se i da se poklapa sa onim sto je tolteq pricao da mu kvrci kad rekapitulira...

sad kontam da bi to moglo biti jednostavno obracanje paznje na odredjeno svojstvo koje pratimo kako bi se iznedrila paznja i usmerila ka nameri...

na primer,udisanje energije iz proslosti i uduvavanje u sopstvenu svetlecu loptu.
I : isdisanje tudje energije iz nase svetlosti...

naravno,uz pokretanje glave

Uvjek sam prilikom rekapitulacije osjecao skakljanje oko dva prsta iznad pupka i kako se uvlaci neka masa, vise ko vlaknasto nesto, al nisam siguran kakav je oblik te energije mada nije ni bitno.

Ovo krckanje mi u tom trenutku samo pojacava skakljanje u tom trenu iznad pupka.
U nekim slucajevima postaje neizdrzivo i nemogu nastaviti rekapitulaciju, moram stati.
Nekad ju radim i po sat vremena a da uopce nema tog krckanja.

Dobro tolteche,to je verovatno dobar znak da si na pravom putu ali sta radis sa glavom...
Moja ide levo desno ali me i dalje prati osecaj da je ne uposlena

Zamisao na kojoj počiva obuka u ČAROBNJAŠTVU je da čim se prinudni obrazac starih navika, misli i očekivanja sruši pomoću rekapitulacije, čovek nepobitno dolazi u položaj da nagomila dovoljno energije da živi u skladu sa novim postavkama koje nameće tradicija čarobnjaštva - i da potkrepi te osnove tako što će neposredno percipirati jednu drugačiju stvarnost.

Rekapitulacija je kamen temeljac umeća slobode.

Carlos Castaneda - The Art Of Dreaming

Pg. 81

Don Juan
taught me that the recapitulation is coupled with a natural, rhythmical breathing. Long
exhalations are performed as the head moves gently and slowly from right to left; and long
inhalations are taken as the head moves back from left to right. He called this act of moving the
head from side to side "fanning the event." The mind examines the event from beginning to end
while the body fans, on and on, everything the mind focuses on.

Moguce da pise u knjizi ali isto su pitali Kastanedu na predavanjima(susreti sa nagualom) i on kaze da je svejedno, jer je to rad sa energijom...
sto se mog slucaja tice, u pocetku sam radio kako mi dodje da bi vremenom shvatio da mi najvise odgovara kad radim na odredjeni nacin, a to se ispostavilo da je onaj kako je receno u umetnosti(umecu)sanjanja

Cini mi se da se ovako bolje provjetrava dogadjaj. Ja sam radila prije onako a sad sam pocela ovako. I stvarno sad duboko udahnem i izdahnem.

Moj odnos s Castanedom je prvo bio takav da sam godinama odbijala (iz meni nepoznatih razloga) išta čitati. Do nedavno, zahvaljujući jednom mojem dragom prijatelju , pokrenulo se i to. Tako da sam ja sada mali koji tek nekoliko mjeseci čita i ima svakojake spoznaje koje ne može objasniti, ali ni nema neke potrebe za tim.
No, ova rekapitulacija je kod mene začudo ipak dala neke rezultate (barem si tako volim umišljati ). Baš onako kako u Torres-ovoj knjizi piše sam radila. To disanje.
Pričati o iskustvima nema nikakvog smisla, jer ih ne mogu pretočiti u riječi, a i ne želim.

Bilo mi je muka od sebe samog. Sve sam gledao da sam moćniji od drugih do te mere i spoznaje da sam jedini u državi koji to može. Ukoliko bi mi neko nabacio da sam 'SELJAK' - iznervirao bih se i rasplamsao raspravu da bih se odbranio i dugo potom o tome sudio u sebi unutrašnjim dijalogom vezano za tu osobu. Uzalud sam se pravdao i sebi dizao cenu. Držao sam da znam šta taj hoće, a nije bilo kako sam mislio. Tražio sam zadovoljstvo po svaku cenu. Nije bilo mogućnosti da se otrgnem. U tome mi niko nebi mogao pomoći jer mi je samorefleksija bila iznad prosjeka. Sve sam 'znao' a opet su me pratili lično nezadovoljstvo, istomišljenje sa nekim, ulizivanjem nekom, podgovaranje nekog, jednom rečju bio sam 'pijanac života'. Nebih mogao sebe videti kao gubitnika ili dva metra ispod zemlje. Mislio sam da ču živeti ako ne ono bar prosećan ljudski vek. Nije mi bilo jasno da sam gubitnik i da će me sila koja upravlja sudbinom ljudskih bića proždrati.
Čak sam se bojao da ne završim u paklu, ako se tamo odlazi kao grešan.

Meni je mnogo muka od sebe samog, od pojavnosti sebe i svijeta, zato svaki dan moram rušiti svoj svijet i biti tamo negdje u pozadini gdje to što rušim nije bitno.
Ali đubre od svijeta ponovo izraste ili dođe ko korov zbog tonala vremena i to na malo-malo drugačijem mjestu.
Svaki put kad svijet ponovo izraste moram se ponovo dogovoriti sa sobom što sam i zašto sam, često mi bude mnogo gore nego prije jer kompromisa u prosjeku može biti sve manje.

(ali nekako mi prija sve to...)