Članovi obitelji i prijatelji znaju da se bavim meditacijom i nekim drugim tehnikama samorazvoja. Ponekad upitaju za savjet, ali ga obično ne razumiju, pa time ni ne prihvate ili naprave naopako. Htjeli bi promjenu, ali da se oni sami ne mijenjaju.
Nekad davno su mi bacali klipove pod noge, kad god je bilo moguće, npr. dok meditiram bi me zadirkivali, smetali na različite načine. S vremenom su se umorili jer su vidjeli moju posvećenost radu na sebi.
I svaki put kad shvatim neki novi koncept ili dođem do uvida, vizije poželim to s njima podijeliti. Naravno, samo odmahnu rukom i smatraju da moja bolest - ekscentrizam prilično napreduje. Tek tu i tamo negdje nešto čuju od drugih i tada počinju povezivati što ja radim, što drugi kažu i slično.
Dakle, od obitelji ništa ne očekujem, svi smo isprogramirani, kad ja poletim u svjetlo, isprogramirani napadnu ne bi li mi srušili frekvenciju. Ne hvatam se na te mamce jer razumijem da oni ne shvaćaju da je netko pritisno dugme i da se program uključio. Kad bi znali, držali bi ga pod kontrolom.
Prijatelji koji se više ne mogu hraniti mojom energijom odu sami, ne moram ih tjerati, jer im to što nudim nije zanimljivo. Ne nudim sažaljenje, niti se emocionalno angažiram na njihove probleme. No povremeno naiđem na čudake koji su totalno blokirani i programirani da mi nije jasno kako uopće mogu živjeti u tako skučenoj svijesti. Sretnem i organske portale, ako im pokažeš zube, a ne daš energiju, nisi im zanimljiv, odu sami.
Činjenica jest da znanje štiti, radi svoj posao neovisno od mene. Štiti na način da mi ne dopušta emocionalnu reakciju na neku provokaciju. Imam osjećaj distanciranosti, kao da se ne radi o meni već o nekom drugom uključenom u neku situaciju, razgovor ili slično. Budući da nema emocionalne ili osobne uključenosti, moja reakcija je prilično objektivna, ili možda neutralna, pa na taj način druga strana nema elemenata na što bi se uhvatila. Jedne prilike sam dobila čak i dobronamjeran savjet od prilično opasnog OPS-a, mislim da mu je to malo neutraliziralo negativnost. Otišao je sam.
Moja preporuka je da ne obraćate previše pažnju na to kako vas članovi vaše obitelji doživljavaju (ako to nije na uštrb drugih - tipa: dat ću otkaz na poslu i hlapiti u meditaciji, a neko drugi nek plaća račune i sl.). Kaže izreka: "Cijepam drva, nosim vodu". Prije duhovnog razvoja, za vrijeme i nakon ostvarenih postignuća koje namjeravm postići, svejedno radim svoj posao. Obitelj će vas pustiti na miru kad vide predanost onome što radite. I ne treba se puno raspravljati o vizijama i uvidima jer vas ne mogu pratiti. Da li imamo članove obitelji koju su članovi svjetla, tame ili nečeg između uopće nije bitno. Ako ih ne hranite, sami će otići ili se probuditi.
Mi samo radimo svoj posao (untarnji i vanjski), a sve će se ostalo prema tome namjestiti.
Uz malo strpljenja.
