Nikita je napisao/la:
Ako ste spremni ,mozemo da pocnemo!?
Kako bih dosli do cinjenica koje nas mozda mogu i spasiti u datom momentu ,ja cu da pisem ovo iskljucivo sa svojeg stanovista koje se po meni cini najvalidnijim.
He he he, moram se nasmijat, sorry. Kakva savršena rečenica, čitam je par puta i skoro ne mogu vjerovat. I nararavno - naravno na obje gornje tvrdnje. Pišeš sa svojeg stanovišta (sa čijeg ćeš drugog) i
čini se tebi najvalidniji. Razmotirmo malo označeno: Čini se tako, no to se čini samo tebi. Kakva savršena zamka prve pozornosti koja je toliko dobra da je više uopće ne primjećujemo, mada je očita, i sama sebe u ironiji ističe. Nakon ovakve prve rečenice iza toga si mogao pisat bilo što, bilo bi svejedno. Isto ko da si rekao: ljudi, ja ću sad drobit govna a vi uopće ne obraćajte pažnju. Eto tako meni zvuči ova tvoja rečenica.
Na stranu ono o čemu si pisao, klasična hrpa smeća prve pozornosti koje mi ne pada na pamet ni potvrđivati niti opovrgavati sve i kad bi mogao, dakle tenzija duhovnog rasta koja je obstruirana sa nekih "tajnih instanci" teorija zavjere, isus, buda, šamani, sve upakirano u jedan tonalski ćušpajz i na kraju naš pravovjerni junak koji je sve to prokužio i on će to sad naravno, sve te mračne i sveinteligente sile opisati, otpisati i zajebati. Jer on sve kuži, jer je faca. Nemojte se smijati niti gledati s visoka, ovo je klasični modus operandi prve pozornosti, na iste trikove nas tonal vremena diže već stoljećima, samo malo modificirane.
Na stranu tvoja priča junače, no mora da ti je makar u malom dijelu mozga vrištala činjenica da ti u biti nemaš pojma o onom o čemu pričaš. Niti poznaješ likove iz priče niti možeš imati i najmenjeg pojma o njihovoj motivaciji. Jel shvaćaš da ukoliko je i jedna naprimjer sasvim mala i naoko nebitna činjenica propuštena u tvojem nazovimo povezivanju-shvaćanju to može okrenuti cijelu priču naglavačke? Zločinac ko u filmu u zadnjoj sceni postaje heroj! Deux ex machina, rejoice! Tvoja priča je temeljena na stvarnosti no sa stvarnošću isto tako nema nikakve veze. Ne osjećaj se krivim, to je borba starija od tebe i tvojeg roda: Tonal zatvara stvarnost, priča drugi dio priče, formira ostatak bačenog novčića mada na to nema pravo, to je ono što nas čini ljudima, mišljenja, sustav vjerovanja, način razmišljanja, ustroj, tonal.
Pravi neprijatelj nije vani ni unutra, nije letač ni crni mag nego ustroj našeg tonala, način na koji rasipa energiju. Ako otključamo sebe nitko nam ne može ništa, slobodni smo zauvijek, kako se ono kaže, svijest je jedina stvar koja nas može osloboditi no nažalost je i jedina stvar koja nas može staviti u lance. I onda sami sebi pričamo priče za laku noć, "I ja ću onda za inat uletit u orlov kljun! vidićete vi!" Aha, baš ćeš nam pokazati. Zijev. Sigurno ćeš ispast faca u tom zadnjem momentu, mora biti tako, zar ne? Jebeš film bez glavne uloge.