mwmarkow4
Citat:
@dodo
Ima sigurno !
Samo mi nije jasno kako u tom trenutku uspiješ da se skoncentriraš i "razmisliš"?
Jer tada si pod nekom vrstom hipnoze jer ja i kada sam se probudio, me je pokušavalo to vratiti u to hipnotičko stanje iako sam bio u sjedečem položaju ?
mwmarkow4, sorry što se tek sada javljam, zaboravim ponekad na kojim sam sve temama pisala, pa ih "ne provjeravam".
2 puta sam imala u životu to iskustvo. 1. put sam se panično uplašila, nemajući nikakva pojma što je to što mi se dešava. Pokušala sam viknuti, nema šanse! Pokušala sam pomaknuti barem malo se, barem prst na ruci i čim sam uspjela i najmanji pokret ostvariti...cijelo tijelo bi se onda "otkočilo". Sebi sam to tada tumačila umorom, fiz. uzrocima...
Nekoliko godina nakon toga, desilo mi se ponovo, tada sam se već načitala i ove duhovne verzije cijele te priče, pa sam imala i drukčije poimanje i osjećanje vezano za tu temu.
U trenutku kada me je snašlo, prvo sam se malo splašila, ali vrlo brzo sebi došla i počela sama sebi govoriti "u glavi", opusti se, ti si gospodar svoje sudbine (i svega svojega), ne može ti nitko ništa. Jednostavno sam naslutila, ukoliko se opustim s jednim osjećajem potpune uvjerenosti u svoju (nad)moć da će biti sve u redu i tako je i bilo. Nekako sam osjetila/naslutila da me u suštini moj strah drži paraliziranom (znate onu: ukočio se od straha), odnosno da me on na neki način održava u tom stanju i otežava mi da ga se oslobodim. Kratko nakon toga opustila sam se, prestala brinuti, tipa: samo se opusti, kada tijelo bude spremno, ono će se samo pokrenuti i tako je i bilo. Prestala sam se od tada toga bojati i interesantno to mi se od tada više nije desilo, ima već par godina.
To bi to!
Pozz