Rjetki su oni koji će shvatiti da su duhovne duše i da živimo pod velom materijalne prirode. Skok svijesti se nemože dogoditi bez shvaćanja naše Božanske prirode i da je jedini uvjet da napredujemo taj da služimo u ljubavi. Žao mi je vidjeti većinu ljudi koji funkcioniraju kao mašine. Rađaju se, hrane, razmnožavaju, spavaju, rade i umiru provodeći život samo tako bez ikakvih spoznaja. Doslovno većina svijeta vegetira i živi poput pijavica. Kako god nazvali tu pojavu, organski portali ili sl. činjenica je da je svijest većine na razinama životinja iako je to teško priznati. Da bi se dogodio skok u svijesti potrebna je kritična masa koja može povući za sobom one koji su spremni. Nema svijesti bez svijesti o Bogu, stvoritelju-održavatelju-uništitelju
A zar se nešto takvo već ne događa? Sve više ljudi počinje tragati za nečim, nečim što ne mogu ni sami spoznati što je to. Sreća? Shambala? Nešto im fali...SAT CIT ANANDA

Pozdrav

Divinity, dobrodošao/la.



Da! Ovo je jako bitno! Slažem se! Zato i radim ( zajedno sa svima drugima koji ovo isto čine ) to što radim. Nadam se da ćemo uspjeti.

Ma da li je u pitanju OP, totalni OPS ili adamicna ofcetina koja si ne da nista dokazati, meni je skroz nebitno, jer mi niti jedno od toga ne odgovara

Nisam te ništa pogrešno razumio, na kraju krajeva ovdje ne pričam samo sa tobom nego automatski iskorištavam priliku da se izrazim na sebi svojstven način (a to je katkad ovako karikirano kao što je gore, ne trebam ti valjda objašnjavat osnovna stilska sredstva), kao i svatko drugi uostalom. Priče o pakosti molim te zaboravi, al dobro ajde, internet komunikacija je ograničena u smislu da je limitirana samo na slova i smajlije pa onda i kužim da se takvi nesporazumi događaju. Uglavnom, zaboravi na to, inače ću ja zaboraviti na svaki oblik komunikacije što se toga tiče .

Inače, imam još štošta za napisati, zapravo hrpu toga ali neću to iz dva temeljna razloga sada napraviti:

1. u čitaonici sam gdje nisam doma i postoje ljudi koji čekaju na kompove
To je možda i manje bitan razlog jer i nije takva gužva, a ja sam tek došao, ali drugi je možda i važniji:
2. Kad netko (u ovom slučaju si to igrom slučaja samog bio ti), koji je pročitao nečijih nekoliko postova na internetu (!), svodi komunikaciju na spiku "ne vjerujem da si ti OP" ili "ja mislim da ti nisi OP" ili "nitko te nije optužio ništa", "šta me vrijeđaš" i sl. onda znam da ne pričam o ozbiljnim stvarima nego se još ne udaljavam od vrtić spike "moj tata je jači od tvog".

Inače, ako je tvoja (ili bilo čija druga percepcija) kriterij za određivanje OP-ova, zapitaj se mogu li oni uopće postojati kao objektivna kategorija. Sviđa mi se post Divinity, barem dio koji je zapravo sasvim očigledan kad primjećuje neku ajmo reći društevnu realnost ali ipak se ne zaletava sa riječima nego je rađe malo opreznija pa kaže "kako ih god zvali"... Ako je jedini kriterij tko tebi digne tlak, vjerujem da onda malo neurasteničnije osobe imaju OP-ove sve po svuda... Oni naime, žive u OP državi. Dok recimo yogiji, po tom kriteriju ponavljam, vjerojatno nemaju tih problema. Beauty is in the eye of beholder.

Ovo nek' ti bude više "food for thought", osim ako nemaš stvarno konkretnih stvari za reći, jer se meni vjerovao ili ne, neda prepirati na razini "ja mislim da ti nisi OP" ili "tup si". Jednostavno ne. Ovo na kraju je samo apel s moje strane, svatko ga naravno može (i na kraju krajeva i hoće) doživjeti kako hoće. Pozdrav.

Ipak jesi, kao što sam, vjerovatno, i ja tebe, eto dozvoljam postojanje takve mogućnosti, zašto ne.



Meni se taj tvoj post stvarno učinio "pakosnim" ali ako ti sad tvrdiš da nije, ja ću ti zaista vjerovati, jer najbolje o onome šta je izrečeno ili napisano zna onaj ko je to rekao ili napisao. To što si napisao za internet komunikaciju je 100 % istinito, drukčije je kad nešto kažeš neposredno a drukčije u vidu ovakve pisane riječi, pa su onda svakakva tumačenja moguća.



Nemoj molim te!!! Ne mogu ovo da komentarišem, stvarno sam umoran od toga. U stvari više sam umoran od sveg ovog bespotrebnog natezanja, stvarno ozbiljno mislim da je to bio nesporazum u ovakvom vidu komunikacije (i sam si to naveo) jer da smo, recimo, nas dvojica negdje zajedno sjedili i pričali o ovome o čemu smo pisali, uvjeren sam da ne bi došlo ni do kakog razmimoilaženja u mišljenjima a kamoli do nekih sukoba. A ovako je bilo šta je bilo.
Pozdravljam te i nadam se da me nećeš ponovo nešto pogrešno razumjeti (valjda neću i ja tebe).

Da je bilo tko drugi ovo napisao, najnormalnije bi prihvatila, ali ti koji si jednu cijelu večer (u vidno alkoholiziranom stanju, in vino, pivo ili žesta veritas se veli ) meni konstantno ponavljao da sam ja organski portal drugim riječima da sam bez duše, onda stvarno moram reagirati.

Očito to oružje nije radilo kak spada, pa ga sad crniš.

Preporuka: pamti kad i gdje i komu kaj govoriš, onda ti se ovakve stvari ne budu događale.

Ha ha Pantagruele, izvuci se sad
Mogu to posvjedocit, posto sam bio prisutan

Znači ta taktika ne djeluje
Eto baš sam je mislio isprobat, ali ipak bolje ne..
Svašta čovjek nauči na ovom forumu

Odlično !!!

Bas svasta

Imao sam to itekako dobro na umu dok sam pisao taj post, a sve su to iskustva... To uopće onda nije bilo "oružje", nego nešto sasvim deseto, ali nema smisla da ti objašnjavam. Da sam htio nekoga ozljediti ili "ubiti", koristio bi bolje metode... A ovo kaj ti govoriš je čisto hvatanje za "uvrede"... Meni su smiješni ljudi koji se vrijeđaju (odnosno hvataju za uvrede da pravilnije formuliram), jer u mom je čvrstom uvjerenju da tebe nitko ne može uvjeriti ako ti to sam(a) nećeš. Ja kao prvo nit ne vjerujem u organske portale, bar ne u takav koncept kakav se predstavlja... Da malo uključiš pamet možda bi to i skužila. S druge strane, da ja mislim da netko nema dušu, bi li mu ja to išao govoriti, pa kad bi ja bih bio još veća budala jer bi to značilo da pričam sa kamenom (koji IMO isto ima neki oblik "duše" ali je to sad nešto drugo)... Dobro znaš da to sve nema nikakve veze s temom o kojoj ovdje pričamo, al dobro, valjda je u ženskoj prirodi da svoje emocije i nerješene stvari javno prezentira gdje stigne... Ne osuđujem to, samo primjećujem.

S druge strane, da sam onda skužio da sam malo previše zaglibio u vrijeđanje općenito, jesam, i od onda sam se trudio to promjeniti... Treba znati procijeniti situaciju, ja sam onda išao "glavom kroz zid"... No to je bila s moje strane isto neka projekcija...

Ali to više nije tema, ak ti neke stvari osobne prirode još nisu jasne, imaš za to PM ili ICQ, i dok god sam online me možeš pitati... Možeš me i live, ako si u položaju...

BTW, siguran sam da zbog moje ogromne uvrede nisi mogla dobiti deset godina posao, da su tvoja djela i epohalna otkrića odbačena u akademskim krugovima i da su ti se svi smijali i upirali prstom u tebe.

Pa mislim da nije bilo nekih razmomimoilaženja prevelikih, možda razlike u stavovima što je ok. Pa kud bi došli kad bi isto razmišljali? A da, bili bi pred nekim oltarom ponavljali brojalice... Čemu toliki uskličnici? Pa nemoj biti uzbuđen, duboko diši. Ja nijedan ovaj "sukob" ne doživljavam kao "borbu", nego kao dijalog... Dvije osobe izmjenjuju mišljenja i iskustva, po mogućnosti s argumentima. Ako ih netko nema, sve ostaje na vjerovanju i na subjektivnosti. Moje pitanje je bilo jasno i glasno a ti se odmah uzbuđuješ. Ko vjernik kad želiš s njime govoriti o prirodi dogme. Pitao sam po kojim kriterijima možeš znati da je netko OP? To što ne pitam eksplicitno, možda precjenjujem sugovornika, ne znam. Mislim da je moje pitanje na mjestu, nije čak ni provokacija ni ništa slično... Pozdravljam i ja tebe, ali ne kao oznaku za kraj diskusije nego za kraj posta.

Gledaj, možda nisi pažljivo pročitao šta sam napisao ali sam rekao da sam UMORAN a ne UZBUĐEN.
Jes bio ti ikad umoran od nečeg u životu? E vidiš i ja sam nekad. Eto izvini, neću više puno koristiti te uskličnike, vidiš kako znaju prevariti, a to poveži sa jednom svojom prethodnom izjavom o internet komunikaciji i biće nam sve jasno.
Znaš još nešto (nemoj samo opet pogrešno da me shvatiš) ali kad bi mene UZBUĐIVALE recimo nečije izjave sa nekog foruma ili slično, mislim izazivale kod mene takvu vrstu emocije, ne znam dokle bih uopšte dogurao u životu, obzirom na posao koji obavljam, jer kod mene, htio ti to priznati ili ne život je, vjerovatno, malo složeniji nego kod tebe, jer kažeš da si u čitaoni, znači studiraš, ja sam znači stariji od tebe, davno diplomirao i sada se nosim sa nekim izazovima koje ti još uvijek ne možeš ni naslutiti. Uostalom, shvatićeš poslije o čemu ti pričam, pretpostavljam da si dobar student, ne znam šta studiraš, ali vidjećeš kad diplomiraš i kad se zaposliš, neće te tako lako UZBUĐIVATI svakakve stvari.
Ma nisam te pozdravio za kraj komunikacije nego da ti pokažem da se nisam uzbudio , , ajde sad, neću u ovom postu (predugačak je a i nemam puno vremena) da ti odgovorim za OP, hoću u sledećem.
Pozdrav za kraj posta .

Whatever!
Nisam jedna od onih koja će ti sad na svaku tvoju rečenicu baciti značajan odgovor. Čemu?
Ako si se promijenio, well good for You then!
PM ili ICQ ne dolazi u obzir, jer mi se neda gubiti vrijeme na nepotrebne rasprave.

Hej za sve koji se "bakću" s tuđim izjavama ovakvih vrsta... Mislim da bi prvo svi trebali pročitati tu negdje na forumu, ili na stranicama Galaksije, tekst o bacanju svoje osobnosti ( nešto u smislu- prevazići svoj ego ).

Ako te ego ne "puca", onda te nitko ni ne može uvrijediti, niti "pogoditi" u živac, ili bilo što. Onda ostaju samo konstruktivne rasprave o određenim stvarima, što nam je i tu cilj.

Ako netko zna gdje je taj tekst, molim neka posta ovdje link... za ostale.

Hvala vam.

( Ima šala kad su zvali ljude preko telefona i blago, umiljatim glasom govorili: Maaaajmuuuneeeeeeee... Majmuneeeee... onako, lagano, bez povisivanja glasa... jednolično... hehe! Na drugoj strani ljudi viču, urliču, grcaju u emotivnim izljevima kad ih pogode u ego sa - Majmuuneeeeee... )

Evo vježbice za savladavanje svog ega... Majmuneeeeeee

Pa normalno da je tako.
Meni je najgore dok mi netko kaže "nisi mi se još ispričao" i drži se kićoperasto dva tjedna nakon "razmirice". To što taj netko zaboravi hrpu drugih stvari što je i on govorio, stvar je u tome da mene to nije dirnulo toliko i nisam reagirao pa je zato i "zaboravio". Smiješne i glupe stvari u svakom slučaju, da ne govorim da se s takvom osobom može zaboraviti svaka dublja rasprava.

Ma razumije se hehe, sve pet. Naravno da ne bi daleko dogurao da se uzbuđuješ radi toga. A ono, meni se nikud ne žuri, samo me zanimalo nešto. Ako si umoran, odmori se i napiši drugi dan, ne moraš pisati svako svoje mentalno stanje na forumu, ne bi daleko došli kad bi svatko tako. Zamisli da ja pišem svoje u trenutku najvećeg umora i rastrojenosti hehe, to ne bi bilo dobro. Studiram da, trudim se, namjeravam za dvije godine, možda i sljedeće upisati još jedan faks paralelno. Ako ne faks, bar neke ozbiljnije tečaje. Što se tiče težine života, ne volim takve spike jer su opet preosobne i u krajnjoj liniji bezvezne, da ne kažem koliko malograđanske. Naravno ne govorim ovdje o tebi, nemoj me krivo shvatiti. (dosta s tim krivim shvaćanjem LOL) Samo ću reći da se nama može činiti da djeca nemaju nikakvih većih izazova, kad smo na faksu možemo tvrditi da je "srednja najljepše doba života" i slične otrcane fraze, ali svako doba nosi svoje mogućnosti, svoje probleme i svoje ograničenosti, stvar je na pojedincu kako će se snaći jel. Jer ove fraze su opet na kraju krajeva, egocentrične fraze. Ali da se moraš više baviti birokratskim aparatom nego ja, u to sam siguran hehe, ja te stvari uspješno svodim na minimum kroz cijeli život, i nadam se da će tako biti i u budućnosti.

Whatever, tema su organski portali u svoj svojoj ljepoti i širini .

Eh, ulovljena sam na djelu.
Vjeruj mi odvikavam se te loše navike i išlo mi je fantastično u zadnjih nekoliko dana.
Istina, ponekad ego stvarno pomuti um ili možda nešto drugo.
Najgore je da sam apsolutno bila svijesna film-a u koji sam upala, ali nešto me tjeralo da budem grozna i vratim grubo. U stilu - još samo jedna pikeča izjava i onda prestajem.
Na kraju svega nisam baš ništa dobila, niti postigla.
Druga strana još uvijek nije shvatila poruku (kak je i mogla kad je poruka bila sročena u neugodnom napadu), izgubila sam energiju, a gušteri su se napapali.
Ispala sam im dobrovoljni donator.
Stupid victim of the matrix!

The joke was on me!

Ispričavam se!

to s egom....
ega se ne riješiš tek tako, jer si odlučila da to hoćeš. to je prvi korak ali nije dovoljno. da bi se mogli riješiti ega, prvo treba prepoznati obrane ega. Obrane ega su uloge koje igramo, a igramo ih jer su nam potrebne da bi dobili energiju od drugih ljudi - koja nam treba za preživljavanje, ili da bi spriječili druge ljude da od nas otimaju našu energiju. Takve igre tj. uloge su kao prvo pokazatelj da nismo u stanju energiju dobiti iz izvora, da je ne znamo kanalizirati ili, kako bi to neki rekli, da nemamo razvijen unutrašnji izvor energije, nemamo kontakt sa svojom središnjom zvijezdom, ili naši kanali kojima energija prirodno protiče nisu slobodni.

Dakle, da bi se riješili ega i zamki koje nam ego postavlja potrebno je za početak prepoznati svoju ulogu i igru koju igramo.

daljnji korak bilo bi prevladavanje te igre i djelovanje iz svoje istinske biti. Kad igramo igru ponašamo se i govorimo onako kako nam je najisplativije da bi dobili energiju (zadovoljili svoje osnovne životne potrebe) a ne iz onog što mi stvarno jesmo.
Da bi došli do vlastite biti, spoznali je i smogli snage da djelujemo u skladu sa svojom biti, treba razvijati srčanu čakru, tj. djelovati iz srca.

Često baš taj pojam "djelovanja iz srca" stvara zabunu.
Kad te netko pokušava uvrijediti, normalno bi bilo da se naljutiš, a kad se naljutiš imaš dva izbora: uzvrati udarac i porazi protivnika ili bježi. To je na nižem stupnju normalna reakcija, "iz srca". KAd se adrenalin digne, onda nam se čini da reagiramo iz srca ( dok u stvari, reagiramo iz bubrega).

Kod svjesne osobe, ili kod osobe koja je svoj prevladala ego, nemoguće je da dođe do ljutnje i do bilo koje "normalnih" reakcija. Ako je osoba pronašla svoju istinsku bit, zna tko je i što je njezin zadatak, kako će ga provesti i ima povjerenja u sebe i svoje snage, i duboko je u istini, spoznala je i živi u istini, ne može je iz ravnoteže izbaciti nikakvo "bockanje".
Osim toga, svjesna osoba nema potrebu nikoga bockati, niti ikome "spuštati", nema potrebu za nadmetanjem i sitnim borbama za moć (i slavu).

To se ne postiže tek tako jednostavno, odlukom "ja ću to ovako", nego radom na sebi...a rad na sebi je "krvav" posao, dok nam ne krene...

Slažem se uglavnom sa svim što si napisala.
Prvi korak je uočiti shemu po kojoj djeluješ i priznati sebi da si uhvaćen u igru ega tj. da si ti taj koji imaš problem, što je možda i najteže u cijelom tom procesu.
Nigdje nisam rekla da je to lagano i da se dešava preko noći, ali ako stvarno odlučiš ići tim putem onda tamo i ideš.
Moram malo klišea ubaciti: "Put od 1000 milja poćinje jednim korakom."

Slažem se da je to baš "krvav" posao, jer ponekad uvjeriš sam sebe da si nešto prevazišao, a to ustvari i nije tako.