Kad mi je dosadila visegodisnja aktivna konzumacija marihuane tj. kad sam skontao da vise nema svrhe, prestao sam i nisam imao nikakvih drama zbog toga. Posto ti nije posebno naporno palo to prekidanje onda je izgleda ok. Da je drugacije, npr. da se nisi mogao sastaviti sljedecih dana pa potom sedmica od nervoze, depresije ili konstantnog razmisljanja o marihuani sl. e onda bi bio "u drami". Iskusenja su dobra ...da malo ojacas volju

Da nije mi neki problem, stvarno mi se više neda..Više se uopće nismo zabavljali, jednostavno bi se loše osjećao... Zapravo sad mi je super, jer stignem se i odmorit, i funkcioniram bolje i stignem riješit obaveze bez napora, onako svakodnevno poslije 17h nebi funkcionirao...
Marihuana je odlična stvar za opuštanje, ali nekoliko puta godišnje, a ne 7 dana u tjednu. Tko god kaže da marihuana ne stvara ovisnost je jako u krivu. Ja sam bio i još uvijek sam ovisan o njoj. Ali kako sam u procesu i kako mi se popela preko glave, nadam se da je ovo zadnji i stvarni prekid konzumacije...Svima koji proživljavaju isto držim fige da šta prije uspiju

Put do mudrosti ide kap po kap ili korak po korak. I evo sa prvim korakom dolaze ti vidljivi rezultati. Fokusiraj se na taj napredak pa ćeš tako fokusiran na pozitivu rješiti i ovaj problemčić sa pospanošću prlikom čitanja.





Dobrodošao Ally...

Kontam da si u pravu ali nemam adekvatna iskustva da bi ti pomogao oko tvog pitanja. Možda amir bude imao neki konkretniji odgovor.



Hehe...već ti je odgovorio. Izvini pevideo sam taj post.


Upavo tako amire.

Amire, pomagaj
Bok, evo možda sam malo zapeo, naime prošao sam drugu vježbu i upravo prešao u treća, ali mislim da još uvijek nesvijesno reagiram i stalno "ubijem glasnike", a 7-mi dan 2-ge vježbe sam taman polako počeo sve ranije preuzimat kontrolu nad situacijama iako i dalje prekasno.
Dali bi trebalo, barem ja tako mislim i nebi mi bio problem, produžiti 2vježbu dok ne savladam tu vještinu prije prelaska na treću, jer kako ću doći do valjane poruke, ako i dalje nesvijesno reagiram na glasnike, hvala unaprijed

Da li mislis da je moguce nakon sto si cijeli zivot reagirao i ubijao glasnike vec nakon 2 sedmice Procesa prestati sa reagiranjem? Meni je trebalo mnogo duze. I danas jos uvijek reagiram na neke situacije, ali sam svjestan da reagiram ili bar kad odreagiram, pa tako da to sve manje i manje cinim. Ne mozes nista na silu. To sto reagiras i sto si nakon reakcije svjestan da si reagirao i da si ubio glasnika to je odlican pocetak. To ce se polako pomjerati do momenta same situacije kad ces se jednom uloviti da imas priliku da biras da li da reagujes ili ne. Dakle polako, samo ti nastavi gdje si stao, nema potrebe ponaljati, cijeli te proces uci ne ubijati glasnije i to ce doci na svoje. Ali nemoj se sad opustiti pa reci ok , sad mogu slobodno ubijati glasnike, nego pokusaj u toku dana biti sto svjesniji, i spremniji, ako ces nesto uciniti sto je sasvim ok da ne povrijedis nekog ili reci neku istinu a mislis da bi neko mogao burno reagirati budi spreman na to budi spreman na glasnika, docekaj ga.

Ma samo napred, sve sto se desava u procesu desava se jer se treba desavati.

drzi se i ako sta zapne pisi nam.

Pozdrav !

Veliko hvala svima koji ovde dele svoja iskustva i postavljaju pitanja na koja mnogi želimo čuti odgovor, još veće hvala vama koji odgovarate! Drago mi je da vidim da su neki započeli sa Procesom u slično vreme kada i ja, zapravo najmlađa sam od ovih što su se oglasili (sada sam na sredini druge sedmice)- dakle drago mi je, jer oko sebe trenutno nemam nikoga kome bih mogla nešto reći o ovom iskustvu!

Što se mojih prijatelja tiče, to su uglavnom jako stabilne i svesne osobe, kada ih uporedim sa nesvesnom većinom, ali opet nikome ne pada na pamet poći nekim unutrašnjim putem mirovanja, samospoznaje, introspekcije.. Svi su u nekoj "životnoj jurnjavi" u kojoj sam i sama do pre par meseci bila, dok nisam zastala (doduše, prilično naglo), i zapitala se "čemu sve to?"... Tako da sam, u toku te neke potrage za smislom, u Proces krenula instiktivno i potpuno sama, bez ičije preporuke, jednostavno sam počela čitati knjigu i evo me na drugoj sedmici.

Ono što predosećam je da će mi ipak zatrebati neka vrsta pomoći, tj. podrške, mada mi se do sada sve nekako samo razrešava, osim što ni ja nisam znala da tekst treba čitati dva puta dnevno... Takođe, upravo juče sam otkrila da nisam čak ni pravilno disala- zapravo spajala sam udah i izdah, ali sve je to bilo nekako sa mnogo truda i površno (kao da treba nešto da uvučem i izduvam na nos) tako da mi je bilo jako naporno, dok nisam "slučajno" otkrila da to može i mnogo prirodnije, tim i lakše. Tako da više ne gledam nestrpljivo na sat da vidim "koliko još", kao u početku. Čak mi se dešava da me alarm (kada istekne 15 min), kao i bilo šta što se desi blizu mene, jako uplaši, tako da se baš trznem- nadam se da to i nije toliko neuobičajno, bar za početnike.. mada mi je nekako logičnije da te ništa vanjsko ne bi moglo uznemiriti u toku vežbe...

Ali dobro- imam tako na hiljade nekih zapažanja... da ne bih dalje davila, ono što bih za sada htela da pitam, ako iko može da mi odgovori, koliko ima uticaja to što je do bitnih i naglih promena u mom životu došlo malo (mesec-dva) pre Procesa...? I kako da se postavim u svemu tome, jer sam neke promene koje bi Proces trebao izazvati sama preduhitrila, pa sam trenutno malo zbunjena u svemu tome... Najupečatljivija promena je na primer totalna promena ishrane...

Unapred hvala na bilo kakvom odgovoru!

Neopisivo mi je drago što sam "slučajno" naišla na ovaj forum gdje mogu razmijeniti iskustvo i podijeliti putovanje kroz proces. Ja sam tek počela, danas mi je prvi dan ali duboko vjerujem da je on u meni započeo već odavno prije, i tako mic po mic stigla sam do Browna i njegove knjige. I meni su se desile neke promjene koje on navodi kao posljedicom procesa, promjena prehrane i javljanje prijatelja s kojim nisam imala nikakvih veza čitavu vječnost... Osjećam se zahvalnom i blagoslovljenom na svim "slučajnostima" i veselim se svemu što me čeka u narednih deset tjedana. Hvala amiru na pomoći i svima koji putuju zajedno samnom.

"NITKO NAS NE DOLAZI SPASITI OD NAS SAMIH.

Svatko od nas je obdaren sposobnošću da bude odgovoran za kvalitetu svog iskustva. Međutim, sve dok svjesno ne utječemo suosjećajnom svjesnošću na svoj neintegrirani strah, ljutnju i tugu, oni nastavljaju funkcionirati kao nesvjesna uzročna točka naše vanjske neravnoteže, nelagode, bolesti i zablude. Nastavljanjem potiskivanja i umirivanja svojeg neintegriranog emocionalnog stanja – i umjesto toga dopuštanjem da budemo nošeni emocijama i izazvani od svakoga ili svega – ostajemo neautentična vrsta bez integriteta, kojoj manjka emocionalna sposobnost da intimno sadrži svjesnost o tome što smo mi ili što je Bog za nas.



OKRIVLJAVANJE DRUGIH ZA KVALITETU SVOG ŽIVOTNOG ISKUSTVA JE UZALUDNO.

Mentalitet žrtve i pobjednika je poricanje i zabluda. Porast zemaljskog kaosa i sve veće vanjske drame je namjerno pokrenuto i razvijajuće planetarno čišćenje čija je namjena ukazati na naš neautentičan, nesvjestan i programiran pristup življenju. Sav vanjski sukob, koji nas emocionalno izaziva na neugodan način, odražava naša stanja neintegriranog unutarnjeg previranja. Sada je naš jedini izbor ili se reaktivno uključiti u vanjsku dramu ili dopustiti predstavi vanjske drame da nam olakša suosjećajno buđenje s razumijevanjem za naš unutarnji nemir i njegovu integraciju.



SADAŠNJI TRENUTAK JE VRIJEDAN – SVJESTAN ULAZAK U NJEGA JE PORTAL U AUTENTIČNOST, INTEGRITET I INTIMNOST.

Svjesnost sadašnjeg trenutka je „bivanje potpuno prisutnim u svakom trenutku koji se odvija upravo takav kakav je – bez uplitanja – bez da ga se veže za rezonancu straha, ljutnje i tuge koji nastaju iz naše neintegrirane prošlosti“. Samo kad smo prisutni, osjetljivi smo na primanje, pa tako i sposobni shvatiti svaki događaj koji se odvija kao božanski određenu priliku da intimno istražimo duboke mogućnosti svoje ljudskosti. Potpuni ulazak u trenutak zahtijeva preobrazbu ponašanja – pomak od nesvjesne reaktivnosti u namjernu odgovornost. Ta preobrazba je autentična samo ako se postigne kroz integraciju osnovnih utisnutih emocionalnih potpisa, koji nas dosljedno odvraćaju od bivanja prisutnim. Nitko to ne može postići u naše ime.



OVAJ RAZVIJAJUĆI TRENUTAK NAŠE LJUDSKE EVOLUCIJE NIJE "KRAJ VREMENA" – ON JE POZIVNICA ZA "KRAJ ŽIVLJENJA U PARADIGMI UTEMELJENOJ NA VREMENU" KAKO BISMO MOGLI SPOZNATI MIR.

Naš zadatak nije da „stvorimo mir na zemlji“. Takva namjera rađa se iz percepcijske zablude. Naš je evolucijski zadatak postići sposobnost „da spoznamo da je mir već dan“ dok smo ovdje. Kada razvijemo sposobnost da autentično spoznamo mir – zračimo njegovu rezonancu kroz cijelo svoje iskustvo. Autentični mir se osjeća. Mi smo u miru samo kada se istinski osjećamo u miru. Mir se spoznaje samo kroz odgovorno buđenje za osjećajnu rezonancu ovog razvijajućeg trenutka i time potpunim ulaskom u njega. Ako ne možemo osjetiti mir koji je već dan, to je zato što naš neintegrirani strah, ljutnja i tuga iskrivljuju našu osjećajnu percepciju. Jedino svjesnom integracijom svog utisnutog straha, ljutnje i tuge budimo svoju osjećajnu percepciju i otvaramo se prirodnoj mirnoj rezonanci srca."

Preuzeto s http://www.thepresenceportal.com/

BeCHa nisam stigao da odgovorim, ali cu brzo...

Vega dobrodošla

Bogy hvala na divnom tekstu

Svima koji su u procesu ili se spremaju unjga ući može biti od pomoći i dnevnik procesa koji možete downloaditi na http://www.thepresenceportal.com/

Dragi Amire
Evo mene pri kraju četvrtog tjedna.Zaista sam imala potvrede o glasnicima, iako ,moram priznati da sam još uvijek u stanju reakcije, ali već što sam u stnju to prepoznati mislim da je pozitivan pomak. Sada mi se čini da se ništa ne događa, kao da stagniram, a najveći mi je problem moj um, kojeg i dalje ne uspjevam "ušutkati", disanje mi ide dosta dobro, ponekad se javljaju otpori ali sam se već prije uvježbala višegodišnjom praksom yoge...ali buka u glavi...to mi je najveći problem. Znam da moram biti strpljiva i ustrajna no u ovom trenutku bi mi dobrodošla tvoja riječ potpore. hvala.

Pozdrav vega, vidi se da si napredovala, i samo prepoznavanje reakcije (u trenutku reakcije ili poslije reakcije) je dobar pocetak procesa. Kad kazes nista se ne dogadja - nesto se dogadja, mada ti mozda toga nisi svjesna, jos ti um namece takve misli kao sto kazes, nista se ne dogadja. Buka, buka hmmmm pa nisi jedina i ja imam buku u glavi, nekad vise nekad manje, nekad nikako... Sve to izlazi iz podsvijesti, ne mozes bjezati od buke. Ako Michael kaze postani svjesna svega dok dises onda budi svjesna buke ako je imas. Znaci neka buke, ali budi svjesna da je tu i nemoj je kritizirati, samo je pusti da prodje.

hvala

Još o procesu prisutnosti u sadašnjem trenutku:

Michael Brown on Unconditional Love and Peaceful Inner World (Presence Process Author):




Michael Brown on Ascension of Sexuality and Orgasm (Presence Process Author):



Serija zapisa Michaela Browna:
http://www.youtube.com/user/ClaimingPower1#p/u

ClaimingPower's Blog:
http://claimingpower.com/

Pozdrav svima koji kroz prisutnost u sadašnjem trenutku gledaju na "stvarnost" unutarnjim, gnostičkim naočalama!

Proces Prisutnost zavrsen.

Dugih 11 tjedan prozetih raznoraznim emocijama od napozitivnijih do najnegativnijih, dubokih uvida, spoznaja, trenutaka usamljenosti, ocaja, euforije.
Ukratko, treba proci kroz Proces da bi se o njemu moglo razgovarati i davati bilo kakvu ocjenu. Na kraju krajeva svatko ce na razliciti nacin dozivjeti sve ono sto se desava prilikom putovanja kroz Proces.
Ovdje cu iznijeti par stvari za koje smatram da svatko treba imati na umu prije nego sto zapocne sa Procesom.

-Prije svega ne ulaziti u Proces ako ne postoji cvrsta i trajna ODLUKA i NAMJERA da se Proces dovrsi...bez obzira na sve.

-Svatko ce dobiti onoliko koliko je u tome trenutku spreman da dobije ..ni manje ..ni vise.

-Potrebno je potpuno se prepustiti Procesu i sto je najvaznije VJEROVATI u njega.

-Prepustiti znaci uzivati u samome putovanju, odnosno uzivati i predati se svakoj vjezbi, a ne nestrpljivo cekati da se pocne sa slijedecom, odnosno da se sto prije prodje kroz Proces kako bi se evidentirale neke promjene u licnosti.
Mnogo lako za reci,ali veoma tesko za primjeniti.Ovo je poznato svima koji su prosli kroz Proces.

-Ne ocekivati neke spektakularne promjene od Procesa jer ce ta velika ocekivanja voditi u jos vece razocarenje. Zato je toliko bitno prepustiti se i jednostavno uzivati u putovanju ( to je onaj poznati sindrom kod zena koje su tokom sexa toliko opterecene orgazmom da ga na kraju i ne dozive )

-Proces pocinje vec i samim citanjem knjige.

-Veoma je vazno raditi vodene vjezbe.

-Veoma je vazno shvatiti i usvojiti Proces emocionalnog ciscenja
Kada se usvoji tehnika Emocionalnog ciscenja primjenjivati kada je god se uznemirimo.

-Takodjer je od velike vaznosti shvatiti i razumjeti Proces emocionalnog utiskivanja.
Kada ga shvatimo moci cemo istinski oprostiti svojim roditeljima koji su istinu pruzli sve od sebe u igri sa kartama koje su im dodijelili njihovi roditelji.
Na taj nacin cemo poceti prekidati jedan zacarani krug koji se u nasoj obitelji ponavlja vec generacijama.

-Vatno je doznati suprotnost nesvjesne definicije ljubavi jer ta spoznaja duboko mijenja nas pogled na sve buduce ljubavne odnose.

Po meni kroz Proces je potrebno proci vise puta.
Prvi put kada prodjemo kroz njega steknemo dobre temelje za slijedece "prolaske".
Jer nema vise one nevjerice, iscekivanja. Jednostavno nam je poznato sta mozemo ocekivati, iako je svaki novi prolazak kroz Proces Prisutnosti prica za sebe , ipak je tu iskustvo koje nam olaksava sve slijedece prolaske
Kao kada jedno proputujemo svijet.Mi smo ga proputovali i to nam iskustvo nitko ne moze ukrasti jer je ono postalo dio nas, dio nase osonosti, nasega Bica.
Istina, svaki novo putovanje oko svijeta je novo putovanje...ali mi smo jednostavno iskusniji.

Svatko tko odvoji 11 tjedana za sebe i odluci proci kroz Proces napraviti ce veliku stvar za sebe i za cijeli svijet.

Uvijek ponovo nailazim na vas,forum galaksije, slucajno ili ne, i zelim prvo da vam kazem "svaka vam cast". Skoro da ne postoji tema o kojoj se ne pise, nevjerovatno. Ja sam kroz "slucaj" nabasala na knjigu Michaela Brown i to na nasem jeziku, na njemackom mu nigdje nema traga, niti ko pise o njemu. I naravno, jako sam sretna da mogu procitati sta pisu oni koji su u toku procesa i naravno oni koji su ga vec prosli. Danas prelazim u trecu sedmicu, sa disanjem vec ide lakse, cesto to napravim i vise od dva puta dnevno i posmatram. Ni ja nisam citala tekstove svaki dan, jednom pred pocetak sedmice i ne vise. Ali citave sedmice mi se osnovna recenica pojavljivala u glavi i puno sam razmisljala o tome. To nisu za mene nove teme, u hiljadama knjiga koje sam ranije citala su iste poruke, koje sam tada razumijela, lakse ili teze primjenjivala i onda zaboravila.U sustini, toliko toga je napisano i uvijek su neke stvari iste, sto ocito nesto dokazuje. Ovdje mi se dopada sto je podijeljeno na tematske sedmice, znaci paznja je usmjerena samo na jednu temu, vjerovatno je tako jednostavnije nego sve odjednom. I meni se Tolle nadopunjuje na sve ovo, jednostavno se povezuje. Taj link sa disanjem ja nisam uspijela vidjeti, nisam neki strucnjak po pitanju interneta, postoji li mogucnost da mi neko kaze kako to da uradim? Hvala unaprijed. Eto toliko, osjecala sam potrebu da se javim kad sam ovu temu pronasla i da vam kazem, koliko me raduje da postojite.Rado cu i dalje pratiti temu i po potrebi se i javiti a do tada puno toplih pozdrava svima vama.Frida

Ej pozdrav pitanje... da li se disanje obavlja skupa s ovim primjerima disanja što ste postali, ili disanje mora biti u miru i tišini? Da li ste nakon završetka procesa uspjeli postiči to da imate povezano disanje tokom cijelog dana?

Ja bi molio JAVU ako je moguce da napiše nešto o "Ja te vidim" - I-C-U , jednostavnoj tehnici, koja je koliko sam razumio nastavak, ili nadopuna Procesu prisutnosti...

Nesto sam malo citao, i vidim da previse dobrobiti može donijeti ta jednostavna tehnika...

Po nečemu mi je čak slična sa Ho oponoponom. Jednostavnost, priznavanje i preuzimanje odgovornosti, kidanje i otpustanje mnogih karmickih veza, lako za integrisati u život...

Možda na površini i ne izgleda slično, ali na jednom dubljem nivou, suština mi je nekako ista....

U svakom slučaju, cijenim i poštujem ove male, a VELIKE, jednostavne tehnikice, koje lako postanu način življenja, a donose mnogo dobrobiti u našem rastu.

Da, pogotovo ako donesu - kako kažeš - "previše dobrobiti"! Onda mora du su zaista izvrsne! Iako nije ovdje riječ o njima - već o ljudima i načinu na koji ljudi te tehnike promatraju i koriste. Stara priča!

Alf

Preveli smo ICU. On je dodatak Procesu Prisutnosti.
Na tebi je da je koristiš ili ne.

Nimalo nije "lagana tehnikica" za upotrebu iako odiše "lakoćom" dok je čitaš. Probaj biti prisutan 24/7 (znači i u lucidnom snu) u svom životnom iskustvu i svaki put detektovati nakačenje i svaki put "ne reagovati", nego reći "Vidim te"!

Drugi ljudi kažu drugačije stvari umjesto "Vidim te"; odbi, odjebi, odlepršaj, stop, odlazi i slično kad uoče energetsko nakačenje.

Probaj metodu na sebi. Čitanjem o njoj ništa ne dobijaš osim što si proširio intelektualno znanje za novu informaciju tako da nema svrhe prenositi iskustva.

Hooponopono je potpuno drugačija metoda, možda sliči na prvi pogled da su korijeni isti ali je potpuno drugačija. I u njoj moraš biti prisutan konstantno.

Odaberi što ćeš koristiti i radi.

Pozdrav