Ja sam jedan bahat, osoran, arogantan, nestrpljiv i kritički nastrojen lik. Možda je stvar u godini proizvodnje, a možda su u šumi. Uglavnom egoističan i totalno nedopadljiv. Kako me još etiketiraju? Filozof, perverznjak, čudak, luđak, seronja, ženomrzac, peder, vrag, papak, kaktus, anđeo,... Pa mi kažu da sam neozbiljan, pa preozbiljan, ružan, pa lijep, pa pravo muško, pa ženskast, pa hrabar, pa kukavica, pa prepotentan, pa impotentan, pa samouvjeren pa nesiguran, dosadan i zanimljiv, pametan i glup, najbolji i najgori....da ne duljim puno. Sa svime se slažem. Zato Polymorph. Ono što bi izdvojio kod sebe je da sam, ako ćemo govoriti o interesima, veliki svaštar. Neprilagođen sam, i ne želim se prilagoditi, toga se jako bojim. U potrazi sam za svojim identitetom, i biti ću cijeloga života u potrazi. Ne mislim nikada stati. Ljude doživljavam kao pripadnike neke druge vrste, tako je oduvijek. Ljudski moral nije ono što osjećam. U mom riječniku ne postoji mržnja, ali je jako izražen bijes, ne postoji laž, pokvarenost, zla namjera. Imam vrlo malo taktičnosti ili je uopće nemam. Zapravo se čitavo moje znanje svodi na istinu i laž. To je ono osnovno što osjećam, to je detektor koji imam u sebi. Taktičnost svrstavam pod oblik laži, a ona je potrebna na ovome svijetu za međusobne odnose. To mi ne ide. Tako i neke druge vrline poput snalažljivosti ili prilagodljivosti kod mene nemaju baš prevrlo značenje. Zakone i pravila na svijetu ničime ne osjećam da trebam poštivati tim više što su većinom jako nepravedni, nepošteni, lažni, zli. Naravno, ne želim da me strpaju u ludnicu ili zatvor pa se nekih osnova držim iz tog razloga. Buntovnik sam s razlogom i borim se za pravdu i istinu uvijek i svugdje, teško mi je prešutjeti i gledati ovaj svijet samo sa strane. Oko za oko, zub za zub. Postoji podcjenjivanje, često imam osjećaj superiornosti. To nije moja priroda, na tome moram poraditi, to mi se javilo tek prije desetak godina kao reakcija na život u ovome okruženju. Ja svakako jesam drugačiji. Kod mene to nema konotaciju boljeg ili goreg kao što ništa, ali ama baš ništa nema takav smisao. No kako ljudi moju različitost od najranijeg djetinjstva izruguju, omalovažavaju i preziru, rekao sam dosta. Nikada nisam prihvatio logički način razmišljanja, iako mi je logika jača strana. Ali ajde da sad ne napišem čitavu biografiju, toliko od mene, pozdrav.
|