Ako si tako shvatio, da. Hipnoza ili auto-hipnoza. Ovo drugo je pravi instrument za ronjenje u vlastite dubine, i ne treba nitko drugi.
Ovisnici moraju odlučiti, doslovno, što im je važnije: cigareta ili taj razlog zbog kojeg žele prestati. Razlog je najčešće vlastito zdravlje, zdravlje bližnjih/djece, prigovori od strane drugih, itd...
Ako su u pitanju samo prigovori, onda su male šanse za prestanak. Namjera o prestanku mora biti primarna i čista, iza nje ne smije ostati ništa skriveno ili prikriveno. Npr., ljudi koji prestaju samo zbog vjerskih razloga na određeno vrijeme, uz prvobitnu namjeru istovremeno stvore i namjeru kako jedva čekaju da taj period prođe kako bi se mogli "napušiti". Najteže je prestati osobama koje su hedonisti pomalo po svojoj prirodi ali i stjecajem okolnosti su to postali. Hedonisti jednim dijelom život shvaćaju kao poprište za prepuštanje različitim užicima i teško im je ostaviti se toga. Ovdje se usko veže i pasivnost. Ukoliko ti je prijateljica pasivne prirode, onda ima veće poteškoće ispred svog cilja.
Najbolje je ovo: Usporediti dvije alternative, jedna je nastavak pušenja, a druga je prestanak zbog visokih ciljeva (zdravlje i vrijednost života) i vrijednosti koje osoba u sebi sadrži. O ovome razmišljati dugo i intenzivno i na kraju (meni je trebalo 2-3 mjeseca) samo presjeći i stati. Dugo razmišljanje je potrebno da bi bili sigurni da nisu ostale nikakve primisli ili skrivene namjere iza naše odluke. Stvarno treba i vremena i volje i snage uložiti u namjeru!
Ako je ostala iole mala pomisao tipa "a šta ima veze ako jednu opet zapalim jednog dana" u nastupu krize ruka uzme cigaretu i zapali toliko slatki, željeni, opojni, mirisni duhan, a dragi dim obavija lice a ja sam blaženo sretan...
Krize su jake, jer ovisnost prelazi granice svijesti i djeluje iz pod-svjesnog nivoa. Zbog ovoga osobe koje prestanu pušiti, intenzivno sanjaju cigarete. I ovo je glavni problem, jer iz podsvijesti dolazi inicijacija one primisli "a šta ima veze ako jednu zapalim". E zato čista namjera osigurava to da podsvijest nema što inicirati!
Kad sam prestao pušiti nakon 11 godina, mislim da je bilo 4to ili 5to jutro, uz doručak sam bio uvjeren da sam popustio i opet pušio. Imao sam nevjerojatan utisak, koji mi je ostao iz snova. Čak sam pomislio: "Jbg, baš si slabić, nisi mogao izdržati ni tjedan dana". I tek nakon par trenutaka mi je sinulo:"Pa to je bio samo san"!
Ovisnost je dobro opisana u filmu "What the bleep do we know", toplo preporučujem.
Kad se prebrodi nekoliko kriza u prvih mjesec dana počinje biti lakše, ali OPREZ!, neprijatelj (naša podsvijest) nikad ne spava. I nakon nekoliko mjeseci želja ostaje jaka i mnogi popuste.
Dakle, samo čista namjera i duga priprema! I spoznaja da je važniji naš život nego zadovoljstvo pušenja!
With Love and Respect,
