Ego je parazit koji egzistira na račun domaćina odnosno suštine, on je jedna vrsta softvera koji se iznova i iznova ažurira od rođenja (kao prazna ploča) pa do smrti tijela formirajući pritom osobeni ili lični obrazac ovisno okolnostima i prilikama u kojima se se nalazi.
On će nas pratiti kao sjena, po pisanju nekih duhovnih škola ( Meher-Baba) sve do šestog nivoa.
Što je osoba manje svijesna ego je čvršći a kako biva prosvjetljenija on postaje sve slabiji i slabiji do konačnog raspadanja na sedmom nivou.
Ego nas prati od rođenja, on mora postojati iz razloga da proživimo sve svoje impresije.
Da bi duša stekla određeno iskustvo ona mora postati dijelom toga ili poistovjetiti se sa tim, tu ulogu savršeno odrađuje ego kao energetski obrazac.
Ego je u suštini velika kukavica, često svog domaćina dovede do ivice smrti a onda se usljed velikog straha i šoka podlo povuče ostavljajući svog domaćina na milost i nemilost, o tome mogu i osobno svjedočiti.
Čim se situacija stabilizira evo njega ponovo na svoj tron, vidjeli ste vjerojatno osobe koje su bile bolesne ili preživjele neku tragičnu nesreću, dok su u bolesničkoj postelji mekane su kao putar, govore poput anđela međutim čim malo prizdrave evo ih opet po starom i vrlo brzo sve zaborave, poznata situacija zar ne?
Na ovoj planeti ego suvereno vlada do kad? nezna se ali je činjenica ta da duša u svom odrastanju mora proći dječije bolesti upravo ove vrste kako na pojedinačnom tako i na globalnom planu.
Ova činjenica je ite kako poznata našim kreatorima pa i oni vjerovatno imaju pune ruke posla, moraju sačuvati planetu sa jedne, i pomoći nam da evoluiramo sa druge strane, dakle moraju biti i siti vuci i svi janjci.
Evo na pragu smo promjena, diplomsi ispit se približava tko ga prođe svjedočit će.
Evo to je neko moje mišljenje proizašlo na temelju nekih spoznaja
