Rankovicu
Ja nisam nigde rekao "o empatiji kao nekontrolisanom osjećanju koje se ne možemo kontrolisati". Niti da mislim "da je moja svest prevazisla tu vrstu patnje". Molim te ne "tumaci" moje postove nego ih citaj kako su napisani.
Citat:
nije mi jasno šta želiš da kažeš.
Primecujem, nema veze.
Veks
Kada si vec citirao jedan pasus zasto nisi i taj iznad njega, posto je ovako u skroz naopakom znacenju od onoga sto sam rekao? Pa ako se zakacis samo za jedan deo posta i ne sagledas ga u celini, sigurno neces shvatiti sta je pisac hteo da kaze. I tu ne mislim samo na sebe.
U vezi ljubavi se sa tobom apsolutno slazem. Ali kakve to veze ima sa patnjom o cijoj svrsi si otvorio temu?
Elem, posto nisam do sad shvatao da moram da pisem taksativno da bih bio razumljiv, evo pocecu.
Citat:
Nikakav ego ne oseca patnju, jer ego ne oseca, on moze da misli da oseca, ali ne moze stvarno i da oseti. Dusa oseca, zbog duse postoji patnja, dusa uz pomoc patnje uci i menja se.
Verovatno je moguce osloboditi se patnje (ili onoga sto ego misli da je patnja) oslobadjanjem od ega. Ali u tom slucaju ne moze se nista pravo osetiti, pa cak se ne moze ni misliti da se nesto oseca. A od kristalisanja duse i razvoja nekih visih centara (odnosno duhovnog razvoja) nema nista, pojeo vuk magarca. Ostaje robot, ljustura bez mogucnosti razvoja.
Pricamo o patnji i zato:
Pravu patnju i ego ne mozemo povezivati. Jer je patnja stvar osecanja.
Prava osecanja su povezana sa visim centrima. Naprimer visim emotivnim centrom.
Proizlazi da je i patnja povezana sa visim centrima.
Ego nije povezan sa tim centrima, znaci ego nema mogucnost osecanja pravih osecanja.
Proizlazi da ego ne moze da pati, jer ego ne ume da pati.
Nije povezan sa onime sto mu treba da bi patio.
Ali ego, odnosno prevedeno "Ja ili licnost", moze da misli.
Proizlazi da ego moze da misli da pati. Ali to ne znaci i da stvarno oseca to sto misli, jer nema sposobnost da oseca, samo da misli da oseca. Ego ni u kom slucaju nije element kojim se "oseca".
Istina je ono sto kaze Rankovic da je patnja iluzija ega, zato sto patnja o kojoj ego "misli" i jeste iluzija, nije prava patnja.
Postoji prava patnja, ali ego za nju ne zna.
Za pravu patnju zna dusa (ko je ima u takvom obliku)
Patnja sluzi da "oplemeni" dusu, da je nauci necemu.
I ego i prava patnja su alati pomocu kojih se dusa razvija.
Ego nije dusa, ego je nestalna licnost. (procitajmo parabolu o kocijasu)
Ako bismo se oslobodili ega, ili ako bi se ego oslobodio svog misljenja da pati, oslobodili bismo se iluzije patnje.
Iluzije, zato sto ego samo misli da pati, ne pati stvarno, jer nije sposoban za to.
Ako iza ega ne postoji dusa, svakako ostaje samo ljustura (a ljustura je i ego, na neki nacin)
Ako osobine duse pripisemo (ili ih zamenimo) osobinama ega, odnosno ako "osecanje prave patnje" zamenimo sa "ubedjenoscu/misljenjem da se pati" takodje ostaje prazna ljustura/robot, jer dusa nema sanse za svoj razvoj.
I sve to blablabla sam ja vec napisao u dva jednostavna pasusa, koji su apsolutno izokrenuti u svom znacenju od strane "brzih" citaca

Odnosno shvaceni su kako su citaci bili raspolozeni da shvate ne onako kako je covek koji ih je pisao i mislio da ce biti. Stvarno nisam mogao da ga razlozim vise nego sad.
Citat:
Nikakav ego ne oseca patnju, jer ego ne oseca, on moze da misli da oseca, ali ne moze stvarno i da oseti. Dusa oseca, zbog duse postoji patnja, dusa uz pomoc patnje uci i menja se.
Verovatno je moguce osloboditi se patnje (ili onoga sto ego misli da je patnja) oslobadjanjem od ega. Ali u tom slucaju ne moze se nista pravo osetiti, pa cak se ne moze ni misliti da se nesto oseca. A od kristalisanja duse i razvoja nekih visih centara (odnosno duhovnog razvoja) nema nista, pojeo vuk magarca. Ostaje robot, ljustura bez mogucnosti razvoja.
I jos samo da dodam da smatram da je "Ego" o kakvom pise rankovic, obicna budalastina i izmisljotina medicinskog establismenta i ne postoji. Postoji nesto sto bi bila otprilike licnost ali je to mnogo amorfnije i neodredjenije/nestalnije nego sto bi bio "ego".
Cak i prava patnja je na nekom nivou (ili "u krajnjoj liniji") iluzija. Bas kao i ego. Zato sto su i jedno i drugo alati i sluze razvoju duse. Ali to je vec nesto drugo, i mi ovde od takvog saznanja nemamo koristi i retko ko moze da ga shvati, previse je "apstraktno". Spada u domen tipa "Svi smo jedno".
Tako da vi slobodno "osecajte" patnju egom i nastojte da ga se oslobodite.
Ja cu patnju, u slucaju potrebe, da osecam dusom.